Prinositi žrtve koje se dopadaju Jehovi
“Neka bi kroz njega [Isusa Krista] uvijek prinosili Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje javno izjavljuju njegovo ime” (JEVREJIMA 13:15, NS).
1. Na što je Jehova pozvao grešne Izraelce?
JEHOVA je Pomoćnik onima koji mu na prihvatljiv način prinose žrtve. Zato je njegov blagoslov nekoć počivao na Izraelcima, koji su mu prinosili životinjske žrtve. Ali, što se dogodilo nakon što su opetovano grešili? Preko proroka Ozeja uslijedio je poziv: “Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: ‘Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana’” (Ozej 14:2, 3, St).
2. Što je bilo mišljeno ‘plodom usana’, i kako se apostol Pavao osvrnuo na Ozejevo proročanstvo?
2 Dakle, Jehovin je narod bio ohrabren da prinese Jehovi Bogu ”plod svojih usana“. Što je time bilo mišljeno? Bile su to žrtve hvale. Apostol Pavao se osvrnuo na to proročanstvo kad je pozvao hebrejske kršćane: ”Neka bi kroz njega uvijek prinosili Bogu žrtve hvale, to jest, plod usana koje javno izjavljuju njegovo ime“ (Jevrejima 13:15, NS). Što može nama kao Jehovinim svjedocima pomoći da danas prinosimo takve žrtve?
”Oponašajte njihovu vjeru“
3. Što je rekao apostol Pavao, prema Jevrejima 13:7, i koje se pitanje sada javlja?
3 Slijedimo li savjet kojeg je Pavao dao Hebrejima, mi ćemo moći prinositi ugodne žrtve našem Velikom Pomoćniku Jehovi Bogu. Apostol je primjerice pisao: “Sjećajte se onih koji predvode među vama, koji su vam govorili Riječ Božju, i dok razmišljate kakav je ishod njihovog vladanja, oponašajte njihovu vjeru” (Jevrejima 13:7, NS). O kome je govorio Pavao kad je rekao: “Sjećajte se onih koji predvode među vama” ili “svojih upravitelja (grčki: hēgouménōn)”? (Novi svijet prijevod Biblije s objašnjenjima, fusnota.)
4. (a) Što rade oni “koji predvode”, a što je vidljivo iz grčkog teksta? (b) Tko su oni “koji predvode” među Jehovinim svjedocima?
4 Pavao je govorio o onima koji “predvode” ili vode druge (reci 7, 17, 24). Riječ “voditi” također je prijevod grčke riječi kybernáō, što znači “kormilariti, upravljati (brodom)”. Kršćanski starješine vode druge time što koriste svoje “sposobnosti upravljanja” (grčki: kybernēseis) u posredovanju vodstva mjesnim skupštinama (1. Korinćanima 12:28). Za razliku od toga, apostoli i drugi starješine u Jeruzalemu služili su kao tijelo koje je pružalo vodstvo i davalo savjete svim skupštinama (Djela apostolska 15:1, 2, 27-29). I danas jedno vodeće tijelo starješina brine za duhovno nadgledavanje Jehovinih svjedoka širom svijeta.
5. Zašto i kako trebamo moliti u vezi skupštinskih starješina i članova Vodećeg tijela?
5 Skupštinski starješine i članovi Vodećeg tijela preuzimaju vodstvo među nama; stoga ih trebamo poštivati i moliti Boga da bi im udijelio mudrost u vođenju skupštine. (Usporedi Efežanima 1:15-17.) Koliko li je onda na mjestu sjećati se svih ‘koji su nam govorili Riječ Božju’! Timotej nije bio poučavan samo od svoje majke i bake, nego kasnije i od Pavla, te ostalih (2. Timoteju 1:5, 6; 3:14). Stoga je Timotej mogao promatrati ishod življenja onih koji su predvodili, mogao je oponašati njihovu vjeru.
6. Čiju vjeru trebamo oponašati, ali čiji mi primjer slijedimo?
6 Osobe poput Abela, Noe, Abrahama, Sare, Rahabe i Mojsija posjedovale su vjeru (Jevrejima 11:1-40). Mi ne trebamo oklijevati da oponašamo njihovu vjeru, jer su svi oni umrli u besprijekornosti prema Bogu. Ali, mi možemo oponašati i vjeru lojalnih muževa koji danas predvode među nama. Naravno, time ne slijedimo nesavršene ljude, jer držimo pogled upravljen na Krista. S tim u vezi odgovarajuće je rekao prevoditelj Biblije Edgar J. Goodspeed: “Stari junaci nisu uzor za vjernika, jer on ima u Kristu bolji primjer... Kršćanski trkač mora upraviti svoj pogled na Isusa.” Da, ‘Krist je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama’ (1. Petrova 2:21, St; Jevrejima 12:1-3).
7. Kako bi riječi iz Jevrejima 13:8 trebale utjecati na naše stajalište prema podnošenju patnji za Isusa Krista?
7 Pavao stavlja u središte Sina Božjeg i nastavlja: “Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti” (Jevrejima 13:8, St). Vjerni svjedoci poput Stjepana i Jakova dokazali su da slijede Isusov postojani primjer time što su pokazali nepokolebljivu besprijekornost (Djela apostolska 7:1-60; 12:1, 2). Budući da su kao Kristovi sljedbenici bili spremni i umrijeti, njihova je vjera vrijedna oponašanja. Jednako kao u prošlosti i sadašnjosti, Bogu odani ljudi neće ni u budućnosti oklijevati da kao Isusovi učenici umru mučeničkom smrću.
Izbjegavati zabludne nauke
8. Kako bi opisao Pavlove riječi iz Jevrejima 13:9?
8 Nepromjenljivost Isusove osobnosti i njegovih nauka trebala bi nas potaći da se čvrsto držimo onoga što su učili on i njegovi apostoli. Hebrejima je bilo rečeno: “Ne dopuštajte da vas drugi zavode raznim stranim naukama, jer je dobro da se srce utvrđuje milošću, a ne jelima od kojih nisu imali koristi oni što su po njima živjeli!” (Jevrejima 13:9, St).
9. Na koje je uzvišene stvari ukazao Pavao u svom pismu hebrejskim kršćanima?
9 Židovi su ukazivali na takve stvari kao što je veličanstveno uvođenje Zakona na gori Sinaj i trajno Davidovo kraljevstvo. Za razliku od toga Pavao je ukazivao hebrejskim kršćanima da je uvođenje saveza zakona bilo, doduše, upečatljivo, ali da je Jehova još izrazitije posvjedočio uvođenje novog saveza, i to znakovima, čudesima, moćnim djelima i izlijevanjem svetog duha (Djela apostolska 2:1-4; Jevrejima 2:2-4). Kristovo nebesko Kraljevstvo ne može biti uzdrmano, kao što je to bilo zemaljsko kraljevstvo vladara iz Davidove linije godine 607. pr. n. e. (Jevrejima 1:8, 9; 12:28). Osim toga, Jehova sakuplja pomazanike ispred nečeg što ulijeva mnogo veće strahopoštovanje od čudesnog prizora na gori Sinaj, jer se oni približavaju nebeskoj gori Sion (Jevrejima 12:18-27).
10. Čime se srce utvrđuje, prema Jevrejima 13:9?
10 Zato Hebreji nisu smjeli dozvoliti da ih pripadnici židovstva ”zavode raznim stranim naukama“ (Galaćanima 5:1-6). ‘Srce se utvrđuje milošću [Božjom nezasluženom dobrotom, NS]’, a ne takvim naukama, da bi se moglo ostati postojanim u istini. Neki su se izgleda svađali zbog jela i žrtava, jer je Pavao rekao da se srce ne utvrđuje “jelima od kojih nisu imali koristi oni što su po njima živjeli”. Duhovne prednosti proizlaze iz odanosti Bogu i cijenjenja otkupne žrtve, a ne iz neprilične brige oko uzimanja određene hrane i držanja određenih dana (Rimljanima 14:5-9). Osim toga, Kristova je žrtva stavila van snage levitske žrtve (Jevrejima 9:9-14; 10:5-10).
Žrtve koje se dopadaju Bogu
11. (a) Što je bit Pavlovih riječi iz Jevrejima 13:10, 11? (b) Koji simbolični žrtvenik imaju kršćani?
11 Levitski su svećenici jeli od žrtvovanih životinja, no za razliku od toga Pavao je pisao: “Mi imamo žrtvenik od kojega nemaju prava jesti službenici Šatora. Budući da se tjelesa životinja, kojih ‘krv za okajanje grijeha unosi veliki svećenik u Svetinju nad svetinjama’, spaljuju izvan tabora”, na Dan pomirenja (Jevrejima 13:10, 11, St; 3. Mojsijeva 16:27; 1. Korinćanima 9:13). Kršćani imaju simbolični žrtvenik, koji znači pristup k Bogu temeljem Isusove žrtve, koja izmiruje naše grijehe i prouzročuje da nam Jehova oprašta i da nas zauvijek spašava.
12. Na što su pozvani pomazani kršćani, prema Jevrejima 13:12-14?
12 Pavao ovdje, doduše, ne ističe posebno paralelu s Danom pomirenja, ali nastavlja: “Zato je i Isus trpio izvan vrata [jeruzalemskih] da posveti narod svojom krvi.” Tamo je Isus umro, davši tako na raspolaganje potpuno djelotvornu žrtvu pomirenja (Jevrejima 13:12, St; Ivan 19:17; 1. Ivanova 2:1, 2). Apostol Pavao je pozvao pomazane sukršćane: “Iziđimo, dakle, k njemu [Kristu] izvan tabora noseći njegovu sramotu, jer ovdje nemamo trajnog grada, već tražimo budući” (Jevrejima 13:13, 14, St; 3. Mojsijeva 16:10). I ako bi nas sramotili poput Isusa, mi ustrajno ostajemo svjedocima za Jehovu. Mi ‘odbacujemo bezbožnost i svjetovne želje i usred ovog sadašnjeg sustava stvari živimo sa zdravom misli, i u pravednosti i odanosti Bogu’, dok očekujemo novi svijet (Titu 2:11-14, NS; 2. Petrova 3:13; 1. Ivanova 2:15-17). A pomazanici među nama ozbiljno traže “grad”, nebesko Kraljevstvo (Jevrejima 12:22).
13. Bogu ugodne žrtve nisu samo što?
13 Nadalje, Pavao govori o Bogu dopadljivim žrtvama: “Neka bi kroz njega [Isusa] uvijek prinosili Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje javno izjavljuju njegovo ime. Štoviše, ne zaboravljajte dobro činiti i dijeliti s drugima, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu” (Jevrejima 13:15, 16, NS). Kršćanske žrtve nisu samo humanitarne aktivnosti. Njih možemo promatrati među ljudima u općenitom, kao što je to bio slučaj kad su krajem 1988. mnoge zemlje priskočile u pomoć žrtvama potresa u Sovjetskoj Republici Armeniji.
14. Koje djelo treba stajati na istaknutom mjestu ako želimo prinositi Bogu dopadljive žrtve?
14 Sveta služba koju prinosimo Jehovi “s bogobojaznošću i strahopoštovanjem” temelji se na požrtvovnoj ljubavi kakvu je pokazao Isus (Jevrejima 12:28; Ivan 13:34; 15:13). Na istaknutom mjestu u toj službi stoji naša služba propovijedanja, jer kroz Krista kao Prvosvećenika ‘prinosimo uvijek Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje javno zastupaju njegovo ime’ (Ozej 14:2; Rimljanima 10:10-15; Jevrejima 7:26). Mi, naravno, ne zaboravljamo “dobro činiti i dijeliti svoja dobra s drugima”, čak s onima s kojima nismo “u srodstvu po vjeri” (Galaćanima 6:10, NS). To činimo prije svega kad braća u vjeri upadnu u neku nevolju i kad dožive nesreću, tada im s puno ljubavi pomažemo u materijalnom i duhovnom pogledu. Zašto? Jer se mi međusobno ljubimo. Mi želimo također da se oni bez kolebanja čvrsto drže javnog očitovanja svoje nade, “jer se takvim žrtvama ugađa Bogu” (Jevrejima 10:23-25; Jakov 1:27).
Biti podložan
15. (a) Kako bi svojim riječima opisao savjet iz Jevrejima 13:17? (b) Zašto treba poštivati one koji predvode?
15 Da bi naše žrtve bile prihvatljive Bogu, mi moramo neograničeno surađivati s njegovom organizacijom. Ne ulazeći iznova u temu autoritet, Pavao je pisao: “Budite poslušni onima koji predvode među vama i budite podložni, jer oni brinu o vašim dušama kao oni koji će položiti račun, da to mogu činiti s radošću a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu” (Jevrejima 13:17, NS). Trebamo poštivati imenovane starješine koji predvode u skupštini, tako da oni ne bi trebali uzdisati radi manjkave spremnosti na suradnju. Naše pomanjkanje podložnosti bilo bi teret za nadglednike, a nama bi to štetilo u duhovnom pogledu. Duh suradnje olakšava starješinama pružanje pomoći i doprinosi jedinstvu i napretku objavljivanja Kraljevstva (Psalam 133:1-3).
16. Zašto je odgovarajuće biti poslušan onima koji predvode među nama?
16 Kako li je samo odgovarajuće da budemo podložni onima koji preuzimaju vodstvo! Oni poučavaju na sastancima i pomažu nam u službi propovijedanja. A kao pastiri zainteresirani su za naše dobro (1. Petrova 5:2, 3). Oni nam pomažu da sačuvamo dobar odnos s Bogom i sa skupštinom (Djela apostolska 20:28-30). Ako se podložimo njihovom mudrom nadgledavanju punom ljubavi, pokazujemo da poštujemo Vrhovnog Nadglednika Jehovu Boga, kao i Nadglednika koji ga zastupa — Isusa Krista (1. Petrova 2:25; Otkrivenje 1:1; 2:1 do 3:22).
Usrdno moliti
17. Za što je molio Pavao, i zašto je to mogao s pravom tražiti?
17 Pavao i njegovi sudrugovi vjerojatno su radi progonstva bili odvojeni od Hebreja, pa im je on rekao: “Molite za nas! Uvjereni smo, naime, da imamo dobru savjest, odlučni da se u svemu dolično vladamo. A osobito vas molim da to činite kako bih se što prije vratio k vama” (Jevrejima 13:18, 19, St). Da je Pavao krenuo stranputicom, te imao radi toga ožigosanu savjest, s kojim bi pravom mogao moliti Hebreje da se mole da on bude opet zajedno s njima? (Priče Salamunove 3:32; 1. Timoteju 4:1, 2). Naravno, on je bio pošteni sluga Božji, koji se čiste savjesti mogao suprotstaviti pripadnicima židovstva (Djela apostolska 20:17-27). Pavao je također bio uvjeren da će se moći prije vratiti Hebrejima ako oni budu molili za to.
18. Koja bismo si pitanja mogli postaviti ako očekujemo od drugih da se mole za nas?
18 Pavlova molba da se Hebreji mole za njega dokazuje da je za kršćane na mjestu da se mole jedni za druge, spominjući pri tome i imena. (Usporedi Efežanima 6:17-20.) Ali, ako očekujemo od drugih da se mole za nas, ne bismo li i mi poput apostola trebali ‘imati dobru savjest, odlučni da se u svemu dolično vladamo’? Jesmo li u svemu pošteni? Imamo li u vezi molitve jednako jamstvo kao Pavao? (1. Ivanova 5:14, 15).
Završne riječi i ohrabrenje
19. (a) Koju je želju za Hebreje izrekao Pavao u svojoj molitvi? (b) Kako je novi savez vječni savez?
19 Nakon što je zatražio od Hebreja da se mole za njega, Pavao im izražava usrdnu želju: “A Bog, izvor mira, koji ‘izvede od mrtvih’ našega Gospodina Isusa, velikog ‘pastira ovaca zbog krvi vječnoga Saveza’, neka vas osposobi za svaku vrstu dobra djela, da mognete izvršiti njegovu volju! Neka ostvari u nama ono što je pred njim ugodno po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova! Amen” (Jevrejima 13:20, 21, St). Imajući u vidu miroljubivu zemlju, “Bog, izvor mira” uskrsnuo je Krista u neprolazni život na nebu, gdje je on ponudio vrijednost svoje prolivene krvi, što je novi savez učinilo pravovaljanim (Izaija 9:6, 7; Luka 22:20). To je vječni savez, jer oni koji žive na Zemlji izvlače trajnu korist iz službe 144 000 duhovnih sinova Božjih, koji će vladati s Isusom na nebu i koji su s njime u novom savezu (Otkrivenje 14:1-4; 20:4-6). Krist je taj kroz kojeg nas Bog, kome pripisujemo slavu, ‘osposobljava za svako dobro djelo da možemo izvršiti njegovu volju i ono što je pred njim ugodno’.
20. Kako bi opisao i objasnio završne riječi Pavlovog pisma hebrejskim kršćanima?
20 Budući da Pavao nije točno znao kako će Hebreji reagirati na njegovo pismo, objasnio je: “Molim vas, braćo, da lijepo saslušate ovu opomenu [da poslušaju Božjeg Sina, a ne pripadnike židovstva] jer sam vam ja ukratko napisao [ako se uzme u obzir težak sadržaj]. Znajte da je oslobođen [iz zatvora] naš brat Timotej! S njim ću vas, ako brzo dođe, pohoditi.” Apostol, koji je vjerojatno pisao iz Rima, nadao se da će zajedno s Timotejom moći posjetiti Hebreje u Jeruzalemu. Pavao nastavlja: “Pozdravite sve svoje starješine sa svim svetima [onima s nebeskom nadom]. Ovi iz Italije pozdravljaju vas. Milost [nezaslužena (Božja) dobrota, NS] neka bude s vama svima! Amen” (Jevrejima 13:22-25, St).
Pismo trajne vrijednosti
21. Koje nam bitne točke pomaže razumjeti pismo Jevrejima?
21 Pismo Jevrejima možda mnogo više od bilo koje druge knjige Biblije doprinosi razumijevanju značenja žrtava koje su bile prinošene pod Zakonom. Pismo jasno svjedoči da jedino žrtva Isusa Krista predstavlja otkupninu za grešno čovječanstvo. Pismo sadrži također pažnje vrijednu vijest da trebamo slušati Sina Božjeg.
22. Koje razloge imamo za to da budemo zahvalni za pismo Jevrejima?
22 Kao što smo vidjeli iz prethodna dva članka, postoje mnogi razlozi da budemo zahvalni za nadahnuto pismo Jevrejima. Ono nam pomaže da se ne umorimo u našoj službi za Boga i ispunjava nas hrabrošću jer znamo da nam je Jehova Pomoćnik. Osim toga, potiče nas da svoje usne i sve svoje sposobnosti nesebično upotrebljavamo, prinoseći Jehovi svetu službu dan i noć, te da od srca prinosimo žrtve dopadljive našem Bogu punom ljubavi, kome i pripada sva slava.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako je pismo Jevrejima pomoglo u izbjegavanju zabludnih nauka?
◻ Koje važno djelo zauzima istaknuto mjesto u prinošenju žrtava dopadljivih Bogu?
◻ Tko su oni ”koji predvode“ i zašto ih trebamo slušati?
◻ Kako se u pismu Jevrejima ističe molitva?
◻ Zašto možemo reći da je pismo hebrejskim kršćanima od trajne vrijednosti?
[Slike na stranici 21]
Bogu dopadljivim žrtvama pripadaju pastirski posjeti, te izgrađivanje sukršćana uz pomoć savjeta punih ljubavi