Čuvaj se da ne otvrdneš uslijed grijeha!
VEOMA su je voljela njena kršćanska braća i sestre. Prijateljski i otvoreno su ona i njena bistra mala kćerka bile stalni drugovi u službi propovijedanja i na sastancima. No, tada su skupštinski starješine primili izvještaje da ona na poslu puši — i to drsko, čak pred drugim Svjedocima! Suočena s tim optužbama, priznala je i pušenje i blud i hladno rekla: “Mislim da sada više ne želim biti u istini”. Grijeh ju je otvrdnuo.
U Jevrejima 3:13, NS je apostol Pavao upozorio da netko može “otvrdnuti varavom moći grijeha”. To se pokazalo istinitim kod naših praroditelja, Adama i Eve. Pozvan na odgovornost zbog svoje neposlušnosti, Adam se ovako bešćutno izgovarao: “Žena koju si dao da bude sa mnom, ona mi je dala plod s drveta, te sam jeo”. Kako se Adam izmijenio od onog dana kad je prvi put ugledao svoju lijepu nevjestu i kad je rekao: “Ovo je napokon kost od mojih kostiju i tijelo od mojega tijela.” Sada je Eva postala “žena koju si dao da bude sa mnom”. Eva je opet u svojoj slabosti okrivljavala zmiju (1. Mojsijeva 2:23, 3:1-13).
Još jedan čovjek koji je nepopravljivo otvrdnuo od grijeha bio je Juda Iškariot. On je sigurno u početku imao dobro srce, pošto ga Isus inače ne bi izabrao za apostola. Ali, nakon što ga je Isus jednom prilikom ukorio, Juda je srdito smišljao izdaju svog Učitelja (Matej 26:6-16). Kad je Isus razotkrio da će ga jedan od dvanaestorice izdati, Juda je, oličenje nevinosti, upitao: “Zar sam to ja?” (Matej 26:25, NS). Samo namjerni griješnik se može tako drsko pretvarati. A kad su vojnici došli uhapsiti Isusa, Juda je od svega izabrao stari znak bliskosti i prijateljstva — poljubac — kao znak prepoznavanja. “Judo”, upitao je Isus, “zar poljupcem izdaješ Sina čovječjeg?” (Luka 22:48, NS).
Kako grijeh otvrdnjuje
Na koji način grijeh ovladava osobom? U Jevrejima 3:7-11, NS, Pavao pokazuje kako je grijeh uslijed nedostatka vjere zarazio naciju Izrael. Citirajući Psalam 95:7-11, Pavao kaže: “Zato, baš kao što kaže sveti duh: ‘Danas, ljudi, ako slušate njegov glas ne otvrdnite svoja srca kao u slučaju izazivanja gorkog gnjeva, kao u dan iskušavanja u pustinji, u koji su me vaši praoci iskušavali, premda su gledali moja djela četrdeset godina. Zbog toga sam omrznuo na taj naraštaj i rekao: “Oni u svojim srcima uvijek odlutaju, i nisu upoznali moje puteve”. Zato sam se zakleo u svome gnjevu: ‘Neće oni ući u moj počinak’”.
“Slučaj izazivanja gorkog gnjeva” zbio se na mjestu zvanom Meriba i Masa (Psalam 95:8, ST). Tamo je, ubrzo nakon čudesnog oslobođenja iz Egipta, “narod zapodjenuo prepirku s Mojsijem i govorio: ‘Daj nam vode da pijemo’” (2. Mojsijeva 17:2, NS). Sjetimo se da su oni već vidjeli deset nevolja u Egiptu, vidjeli su kako se razdvaja uzburkano Crveno more i kako mana pada s neba. Pa ipak su “odlutali u svojim srcima”. Oni su previše bili zaokupljeni svojim sebičnim željama a da bi mogli razmišljati o Jehovinim djelima. Tako ‘nisu upoznali Božje puteve’ i nisu razvili povjerenje da se Jehova može pobrinuti za njih u svim okolnostima. “Daj nam vode!” rekli su, kao da je Bog koji razdvaja more nemoćan. Nije čudno onda što su kasnije povjerovali lošem izvještaju deset uplašenih špijuna koji su pregledali Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 13:32–14:4). Zbog takve njihove nevjere, Jehova je izjavio: “Neće oni ući u moje počivalište” (Psalam 95:11, NS).
Izvlačeći pouku iz toga, Pavao je upozorio: “Budite na oprezu, braćo, kako se ne bi nikad u bilo kome od vas razvilo zlo srce kome nedostaje vjere i odvratilo vas od živog Boga; ne, nego opominjite jedni druge svaki dan, sve dok se može reći ‘danas’, kako nitko od vas ne bi otvrdnuo prijevarnom moći grijeha” (Jevrejima 3:12, 13, NS). “Grijeh” Izraelaca bio je nedostatak vjere. (Vidi Jevrejima 3:19; usporedi 12:1.) Zbog toga su se ‘odvratili od živog Boga’, izgubili svo povjerenje u Jehovu, usprkos svim čudima koje je učinio. Upadanje u moralni prijestup bilo je neizbježno.
Nedostatak vjere može isto tako i kod današnjeg kršćanina prouzročiti da ‘odluta u svom srcu’, da podlegne prirodnom naginjanju srca. “Srce je podmuklije od svega i beznadno. Tko će ga znati?” (Jeremija 17:9, 10, NS). Pogrešne misli i želje počinju ispunjati srce i tako započinje smrtonosna lančana reakcija. “Ali svakoga iskušava njegova vlastita želja, koja ga vuče i mami. Ta želja zatim, kad postane plodna, rađa grijeh; a opet grijeh, kad je učinjen, donosi smrt” (Jakov 1:14, 15).
Kada netko otvrdne uslijed grijeha
Jedan čovjek je uživao znatne prednosti kao starješina, premda je lukavo prikrivao svoju krivnju kao bludnika. Čak i nakon što se oženio, nastavio je s nemoralom. Međutim, nije mu predstavljalo problem da zadrži obličje nevinosti i služio je čak u pravnim odborima presuđujući drugima. Grijeh ga je počeo otvrdnjavati. Uskoro je počeo sumnjati čak i u osnovna učenja Biblije. Prisiljen konačno da prizna svoju krivicu, samo je slegnuo ramenima i rekao: “Pa, u čemu je sada razlika?”
Licemjerstvo može otupiti nečiju savjest i činiti je neosjetljivom, kao da je žigoše “željeznim žigom” (1. Timoteju 4:2, NS). Priče Salamunove to ovako opisuju: “Takav je put preljubnice: najede se se, obriše usta i veli: ‘Nisam sagriješila’” (Priče Salamunove 30:20, ST). Otvrdnuti griješnik čak zamišlja: “Bog je zaboravio. On sakrio je svoje lice” (Psalam 10:11, NS). I što duže netko ustraje u grijehu, to je veća mogućnost da mu srce postane “poput sala bešćutno” (Psalam 119:70, ST). Jedan mladić je priznao: “Prvi put kad sam počinio blud, to me razdiralo iznutra. Ali, svaki put nakon toga je išlo lakše, dok nisam došao do takvog stanja kad me to uopće nije uznemiravalo”.
Zaista, srce čini sve da bi racionaliziralo, učinilo normalnim, loše postupanje. Jedan mladi čovjek, nakon što je počinio blud sa svojom djevojkom, odvratio ju je od toga da potraži pomoć starješina, rekavši: “Vjenčat ćemo se! A ti znaš, kad dvoje ljudi među sobom odluči da su jedno za drugo, tada su oni u Jehovinim očima takoreći vjenčani”. Kakvo sebično, prijevarno rezoniranje! Žalosno, grijeh se razvio do te mjere da je doveo do ubistva — abortusa! Djevojka je kasnije priznala: “Počinješ biti veoma bešćutan i počinješ osjećati da bi sam sebe mogao ukoriti”. Jedan mladić, koji je slično upao u blud, priznao je: “To je poput alkoholičara koji kaže, ‘Ja mogu prestati kad god to zaželim. Ali, da popijem samo još jedno piće’. I tako počinješ odgađati svoj razgovor sa starješinom”. Griješnik postaje tako vješt u varanju drugih da počinje varati samog sebe. “Ali laže sebi u oči, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj” (Psalam 36:2).
Izbjeći zamku grijeha
Pošto se “srcem vjeruje”, kršćanin mora učiniti sve da ga sačuva (Rimljanima 10:10; Priče Salamunove 4:23). Molitva, sastanci i osobni studij nam pomaže da srca ispunimo izgrađujućim mislima. Istina, loše misli će s vremena na vrijeme ući u naše misli. Ali, kad se to desi, mi možemo jednostavno odbiti baviti se njima. Odmah bismo trebali doći k Jehovi u molitvi ukoliko osjećamo iskušenje da učinimo nešto loše (Psalam 55:22). I neka se ‘blud i nečistoća svake vrste ili pohlepa ni ne spominju među nama, kao što to pristoji svetima’ (Efežanima 5:3). Na taj način lančana reakcija koja “rađa grijeh” i smrt biva zaustavljena prije nego započne.
Upamtimo također da je uživanje u grijehu samo “privremeno” (Jevrejima 11:25, NS). Prije ili kasnije “znajte da će vas grijeh vaš stići” i morat ćete se suočiti s gorkim posljedicama (4. Mojsijeva 32:23). Upitajmo sami sebe: ‘Da li ja zaista želim postati otvrdnut grijehom? Možda u tome sada imam zadovoljstvo, ali kako će to utjecati na mene dugoročnije gledajući?’
Što, dakle, ako se netko nađe uhvaćen u zamku pogrešnog postupanja? Ne treba zaključiti da se naprezanjem u kršćanskoj službi može “oprati” grijeh. “Žrtva je Bogu duh skrušen”, kaže pokajnički kralj David (Psalam 51:17). Biblijski savjet za duhovno bolesne jest: Idite, razgovarate sa starješinama! (Jakov 5:14, 15). Ti zreli muževi će učiniti sve što mogu da pomognu oboljelom da ponovo dođe do duhovnog zdravlja. Onako je kako Biblija kaže: “Tko prikriva svoje prijestupe neće biti uspješan, a onome tko ih priznaje i ostavlja bit će ukazana milost” (Priče Salamunove 28:13, NS). Nakon što je konačno priznao svoj grijeh starješinama, jedan čovjek je rekao: “To je bilo kao da je ogromni teret skinut s mojih ramena”. (Usporedi Psalam 32:1-5.)
Budući da ovaj svijet postaje sve opakiji, za kršćane će biti sve veći izazov održati svoju besprijekornost. Imajmo, međutim, na umu slijedeće: “Premda grešnik možda stotinu puta čini zlo, i čini to dugo, koliko mu drago, ... bit će dobro onima koji se boje istinitog Boga” (Propovjednik 8:12, NS). Dakle, boj se Jehove Boga! On će ti omogućiti da izbjegneš otvrđivanje kao posljedicu grijeha.