Što kaže Biblija?
Je li spoznaja Boga samo za povlaštenu manjinu?
U SALI Palais des Congrès u Francuskoj jedne julske večeri 1987. zbio se čudan događaj. Laserske zrake prošarale su zidovima dvorane, a duboki, svečani elektronski zvuci prošarani zvukom gonga i zvonjavom zvona ispunili su veliki prostor. Na pozornici su dva muškarca s crnim maskama nježno ljuljala viseći plamenik koji je bio u obliku čamca, dok je obojeni dim sukljao sa strana pozornice. U isto vrijeme su se pred publikom od 4000 ljudi pojavili u bijelo odjeveni muškarci i žene.
Je li to bio rock koncert? Ne, nego ceremonija inicijacije rosenkreuzera, pokreta koji je posvećen esoteričkoj (teško razumljivoj) i tajnoj mudrosti. Međutim, za novoobraćenike ovog reda svjetskog bratstva ova je ceremonija bila samo prvi korak u nizu stupnjeva inicijacije.
Na neki način je tajno udruženje rozenkreuzera slično sekti gnostika koja je cvjetala tokom drugog stoljeća naše ere i bila suparnik kršćanstvu. Gnostici su vjerovali da spasenje dolazi putem mistične spoznaje i da je tim tajnim znanjem obdarena samo odabrana manjina. No, je li spoznaja Boga samo za povlaštenu manjinu? Je li ograničena samo na malu skupinu iniciranih?
Je li kršćanstvo tajno bratstvo?
Neki autori smatraju da je kršćanstvo u određenoj mjeri esoteričko, tj. namijenjeno samo za manjinu. U svojoj knjizi L‘éstoérisme, Luc Benoist, honorarni kurator Muzeja Francuske, piše: “Drugi primjer namijenjenog poučavanja nalazi se u poslanicama Svetog Pavla: ‘Dao sam vam mlijeka a ne tvrde hrane... Tko god živi samo na mlijeku ne razumije ništa od saopćenja mudrosti’ (parafrazirano iz 1. Korinćanima 3:2 i Jevrejima 5:13). Tekstovi ranih (crkvenih) otaca odnose se na ‘istinu koju ni jedan novoobraćenik ne može shvatiti.’”
No, je li apostol Pavao pisao o esoteričkoj spoznaji? Ne, povezanost Pavlovih riječi pokazuje da je on ustvari prekorio svoje sukršćane koji nisu bili novoobraćenici. Pavao je pisao kršćanima koji nisu duhovno napredovali i koji su ‘trebali biti učitelji’ drugih obzirom na to koliko su već bili u vjeri (Jevrejima 5:12).
Na taj način, Pavao nije govorio o istinama koje je želio zadržati tajnima, nego o objašnjenjima koje je želio prenijeti njima, no to je bilo izvan moći njihovog duhovnog razumijevanja jer nisu napredovali u biblijskoj spoznaji, što su trebali. Pavlovu situaciju među tim kršćanima mogli bismo usporediti s učiteljem matematike koji od svojih učenika očekuje da napreduju. Ako učenici nisu dobro napisali svoju domaću zadaću i stoga nisu potpuno shvatili jednostavna načela zbrajanja i oduzimanja, učitelju bi bilo teško pomoći im shvatiti algebarske jednadžbe.
Spoznaja za sve
Mora se priznati da biblijska spoznaja nije statična. Vremenom i trudom moguće je steći bolje razumijevanje istine i dublje shvaćanje duhovnih stvari. Štoviše, Biblija pokazuje da je Jehova postepeno otkrivao svoje namjere svojim slugama, ali nikad se ne spominju nikakve ‘skrivene istine’ koje bi bile dostupne nekima, a sakrivene od drugih koji iskreno traže istinu, a žive u istom vremenskom razdoblju (Psalam 147:19, 20; Priče Salamunove 2:1-11; 4:18; Izaija 45:19). To je bilo očito ne samo iz Božjega postupanja s nacijom Izrael, nego i kad je njegov Sin Isus Krist polagao temelj kršćanstva.
Tokom svoje troipolgodišnje službe Isus je obradio velik dio teritorija Izraela. Je li on to činio na tajni način ili je posjetio samo odabranu skupinu iniciranih (upućenih u tajnu)? Ne. On je svoju vijest propovijedao javno, često pred mnoštvom. U vrijeme neposredno pred njegovu smrt, kad su ga židovski religiozni vođe pitali o načinu poučavanja, on je objasnio: “Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek učio u sinagogi i u hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam rekao tajno” (Ivan 18:20, ST).
Zapažamo li da je Isusova vijest upućena daleko većem slušateljstvu nego je to samo Palestina? Upućena je cijelom svijetu! Isus nije rekao: ‘Govorio sam riječ svim ljudima, to jest, svim Židovima, nego je govorio u proročanstvenom smislu, izabravši posebnu riječ za izraz “svijet”.a Tako Isus nije propovijedao nikakvu esoteričku nauku; to je bilo za svakoga i na svakom mjestu.
Istina, Isus je upotrijebio simboličan jezik, posebno kad je poučavao u usporedbama, ili prispodobama. Ali, ta mu je metoda jedina omogućila da napravi selekciju među svojim slušateljima. Oni koji nisu bili istinski zainteresirani za Isusovo poučavanje samo su slušali njegove usporedbe i otišli a da nisu dublje sagledali stvar. Oni koji su žeđali za spoznajom ostali su da dobiju daljnje razjašnjenje. Tako je spoznaja bila dostupna svima koji su je iskreno tražili (Matej 13:13, 34-36).
Činjenica da je kršćanstvo otvoreno svima očita je i iz naglaska kakav se daje i u ostalim dijelovima Biblije. Naprimjer, jedan od posljednjih stihova/redaka Biblije sadrži Božji poziv da se ‘dođe i uzme voda živata badava.’ Tamo stoji: “I tko je god žedan neka dođe; tko god želi neka uzme vodu života zabadava.” Ponovo, dakle, biblijsku spoznaju treba učiniti dostupnom svima (Otkrivenje 22:17, NS; usporedi Izaija 55:1).
Iako je spoznaja o Bogu otvorena svima, ipak je potreban napor da je se stekne. Biblija nas ohrabruje da je ‘neprestano tražimo kao srebro i skriveno blago’ (Priče Salamunove 2:4). Stoga se spoznaja treba steći iz Božje riječi, Biblije, a zatim će mudrost postati vidljiva onda kad se primijene njena načela i zapovijedi.
Isplati li se trud? Da, jer takva mudrost donosi ‘ljubav od Jehove’ i može dovesti do vječnog života. Kakvo blago! Jesi li osobno počeo tražiti tu svevažnu spoznaju? (Priče Salamunove 8:34-36; Psalam 119:105).
[Bilješka]
a Isus nije koristio izraz (panti‘ toi laoi) “svim ljudima”, to jest svima okupljenim ili svima istog roda; rekao je (toi ko’smoi) “svijetu” to jest, ljudskom rodu, čovječanstvu. Zanimljivo je da se u djelu A Critical and Exegetical Commentary on the Gospel According to St. John kaže: “Najveći prijekor tajnom ili esoteričkom učenju pružaju riječi Isusa u evanđelju po Ivanu.”
[Istaknuta misao na stranici 23]
Na pozornici su dva muškarca s crnim maskama nježno ljuljala viseći plamenik koji je bio u obliku čamca