Bolji svijet — uskoro!
“NOSTALGIJA za rajem jedna je od snažnih nostalgija koja, izgleda, stalno muči ljude. Možda se radi o najsnažnijoj i najdugotrajnijoj od svih nostalgija. Izvjesna težnja za rajem prisutna je na svakoj razini religioznog života”, kaže The Encyclopedia of Religion.
Izgleda da sve kulture imaju zajedničku želju da žive u boljem svijetu, kao da žale za nekim prvobitnim idealom koji više ne postoji. To navodi na pomisao da je postojao neki prvobitni raj, ali gdje? Psihoanalitičar bi možda rekao da takva težnja otkriva želju za obnovom izgubljene sigurnosti u majčinoj utrobi. No, takvo objašnjenje nije uvjerljivo za izučavatelje koji proučavaju povijest religije.
“Nostalgija za rajem” — zašto?
Služi li postojanje takve nostalgije samo tome da, kako neki kažu, teškoće i prolazna priroda ljudskog postojanja budu podnošljiviji? Ili postoji neko drugo objašnjenje?
Zašto čovječanstvo čezne za boljim svijetom? Biblija pruža objašnjenje koje je jasno i jednostavno: Čovječanstvo potječe iz boljeg svijeta! Prvobitni je raj zaista postojao. Božja riječ ga opisuje kao “vrt” koji se nalazio na određenom području Srednjeg istoka i koji je bio blagoslovljen ‘svakojakim drvećem lijepim za gledanje i dobrim za jelo’. Bog ga je povjerio na brigu prvom ljudskom paru (1. Mojsijeva 2:7-15). Bila je to idealna sredina u kojoj su ljudi doista mogli biti sretni.
Zašto takvi rajski uvjeti nisu potrajali? Zato što se najprije pobunilo duhovno stvorenje, a zatim i ljudski par (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:1-6, 17-19). Tako ljudi nisu izgubili samo Raj već i savršenstvo, zdravlje i beskrajni život. Prilike koje su počele prevladavati sigurno nisu poboljšale život ljudi. Naprotiv, život se postupno pogoršavao sve dok danas nije dostigao najnižu razinu svih vremena (Propovjednik 3:18-20; Rimljanima 5:12; 2. Timoteju 3:1-5, 13).
Potraga za Rajem — povijest jedne ideje
Kao što možemo zamisliti, “nostalgija za rajem” ima vrlo dugu povijest. Sumerani su se prisjećali vremena kada je u cijelom univerzumu vladao sklad: “Nije bilo ni straha, ni užasa, ni suparništva među ljudima. (...) Cijeli univerzum, ljudi u slozi, jednim su jezikom slavili Enlila”, dozivala je u sjećanje drevna mezopotamska pjesma. Neki, poput drevnih Egipćana, nadali su se da će nakon svoje smrti stići na bolji svijet. Vjerovali su da će besmrtna duša nakon smrti prispjeti na mjesto koje su nazivali Aaruova polja. No, barem prvobitno, ta je nada bila dostupna samo aristokraciji; siromašni nisu mogli sanjati o tome da će se dokopati blaženog svijeta.
Na drugom su religioznom području Hindusi stoljećima iščekivali dolazak boljeg doba svijeta (yuge). Prema hinduističkom učenju, ponavljaju se četiri razdoblja u stalnom ciklusu, a mi sada živimo u najgorem. Nažalost, ovo Kali yuga (mračno doba), sa svim svojim patnjama i zlom, potrajat će, kako neki kažu, čak 432 000 godina. Vjerni hindusi ipak iščekuju zlatno doba, Krita yuga.
S druge strane, Grci i Rimljani sanjali su o tome da će prispjeti na mitsko Otočje blaženih u Atlantskom oceanu. A mnogi pisci, kao naprimjer Heziod, Vergilije i Ovidije, govorili su o divnom zlatnom dobu, nadajući se da će jednog dana biti obnovljeno. Pred kraj prvog stoljeća pr. n. e., latinski je pjesnik Vergilije pretkazao neposredni dolazak novog i trajnog aetas aurea (zlatnog doba). U sljedećim je stoljećima “ništa manje nego šesnaest rimskih careva tvrdilo kako je pod njihovom vlašću ponovno uspostavljeno Zlatno doba”, kaže The Encyclopedia of Religion. No, kao što danas dobro znamo, to je bila samo politička propaganda.
Mnogi su Kelti težili za onim što su smatrali sjajnom zemljom na nekom otoku (ili otočju) onkraj mora, gdje, kako su vjerovali, ljudi žive u savršenoj sreći. Prema jednoj je legendi kralj Artur, iako smrtno ranjen, ostao živ nakon što je pronašao čudesan otok zvan Avalon.
U drevno doba i u srednjem vijeku, mnogi su vjerovali da neki vrt doslovnih užitaka, Edenski vrt, još uvijek postoji negdje “na vrhu nepristupačnog brda ili s one strane oceana koji se ne može prijeći”, objašnjava povjesničar Jean Delumeau. Iako je talijanski pjesnik Dante vjerovao u nebeski raj, ipak je zamišljao da na vrhu gore njegovog Čistilišta postoji zemaljski raj, na suprotnoj strani zemljine kugle od grada Jeruzalema. Neki su vjerovali da se nalazi u Aziji, u Mezopotamiji ili na Himalaji. A postojalo je i prilično mnogo srednjovjekovnih legendi o Edenskom raju. Mnogi su vjerovali da se u blizini tog raja nalazi basnoslovno kraljevstvo kojim vlada pobožni svećenik Ivan. Zahvaljujući blizini zemaljskog raja, život u kraljevstvu svećenika Ivana bio je navodno dug i sretan, bio je to vječiti izvor obilja i bogatstva. Drugi su, imajući na umu drevne grčke legende, još uvijek vjerovali da se rajski otoci nalaze na Atlantiku. Srednjovjekovne karte pokazuju s kakvim su pouzdanjem vjerovali u postojanje Edenskog vrta, naznačujući čak njegovu moguću lokaciju.
Moreplovci koji su u 15. i 16. stoljeću prelazili Atlantik, zapravo su tražili svijet koji je bio kako nov tako i star. Vjerovali su da će s one strane oceana naći ne samo Indiju već i Edenski vrt. Kristof Kolumbo, naprimjer, tražio ga je između planina umjerene zone i tropskih zemalja Južne i Srednje Amerike. Evropski istraživači koji su stigli u Brazil bili su uvjereni da se izgubljeni raj mora nalaziti tamo, zbog blage klime i obilja hrane i vegetacije. No, vrlo brzo bili su prisiljeni sagledati krutu realnost.
Utopije — idealna mjesta?
Umjesto da nastoje otkriti idealni svijet na nekom udaljenom dijelu Zemlje, drugi su ga pokušali koncipirati. Tako je 1516, engleski humanist Thomas More opisao otok Utopiju, divno, mirno i tolerantno mjesto, potpuno drugačije od iskvarenog svijeta koji poznamo. I drugi su pokušali koncipirati bolji svijet, sretniji svijet: u šestom stoljeću pr. n. e. Platon sa svojom Državom; 1602. talijanski fratar Tommaso Campanella i njegov izvanredno organiziran Grad sunca; samo nekoliko godina kasnije, engleski filozof Francis Bacon koji je pričao o “sretnom i cvjetajućem stanju” svoje Nove Atlantide. Tijekom stoljeća, mislioci svih vrsta (bilo vjernici ili nevjernici) opisali su desetke i desetke Utopija. Međutim, jedva se kojeg, ako se uopće kojeg od njih, shvaćalo ozbiljno.
Bilo je čak i nekih koji su pokušali sagraditi svoje Utopije. Naprimjer, godine 1824. bogati Englez Robert Owen odlučio je useliti se u Indianu (SAD) kako bi svoje ideje o utopiji ostvario u selu koje je nazvao New Harmony (Nova harmonija). Uvjeren da će se ljudi pod prikladnim uvjetima popraviti, uložio je gotovo sva svoja financijska sredstva nastojeći izgraditi ono što je zamišljao kao novi moralni svijet. No, rezultati su pokazali kako novi životni uvjeti nisu dovoljni da bi se proizvelo novog čovjeka.
Gotovo sve političke ideologije podržavaju stav da ljudi trebaju skrojiti svijet po svojoj spoznaji i po svom osjećaju za ono što je ispravno, kako bi na Zemlji ostvarili raj o kojem sanjaju. No paradoksalno je što su nastojanja da se takve težnje ostvare vodile do ratova i buna, kao naprimjer do francuske revolucije 1789. i boljševičke revolucije 1917. Umjesto da ostvare rajsko stanje, takva su nastojanja često donijela još više boli i patnje.
Težnje, planovi, Utopije i nastojanja da ih se ostvari — to je priča o jednom razočaranju za drugim. Danas neki govore o “razbijenom snu” i o “kraju razdoblja utopija”, pozivajući nas da naučimo “živjeti bez utopija”. Postoji li bilo kakva nada da ćemo doživjeti bolji svijet, ili sve to mora ostati samo san?
Kršćani i bolji svijet
Novi svijet nije nipošto san — to je pouzdana nada! Isus Krist, Utemeljitelj kršćanstva, znao je da sadašnji svijet nije najbolji od svih mogućih svjetova. Učio je da će Zemlja jednog dana biti nastanjena krotkim ljudima i da će se na njoj vršiti Božja volja (Matej 5:5; 6:9, 10). I on i njegovi učenici znali su da ovim svijetom vlada Božji neprijatelj, Sotona Đavo, i da je to glavni razlog mnogih nevolja čovječanstva (Ivan 12:31; 2. Korinćanima 4:4; 1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 12:12). Vjerni su Židovi iščekivali dan kad će Bog jednom zauvijek osloboditi Zemlju od ratova, patnji i bolesti kako bi je nastanio ljubiteljima mira i pravde. Isto su tako kršćani prvog stoljeća s pouzdanjem iščekivali da ovaj svijet bude nadomješten novim sustavom stvari, ‘novim nebom i novom zemljom’ (2. Petrova 3:13; Psalam 37:11; 46:8, 9; Izaija 25:8; 33:24; 45:18; Otkrivenje 21:1).
Kad je Isus Krist visio na mučeničkom stupu, ponovio je obećanje o boljem svijetu zločincu koji je pokazao izvjesnu mjeru vjere u Njega. “[Isus] mu je rekao: ‘Zaista ti kažem danas: Bit ćeš sa mnom u Raju’” (Luka 23:40-43, NW). Kako je zločinac razumio ove riječi? Je li Isus time naznačio da će zločinac istoga dana ‘biti s njim’ na nebu, na što izgleda ukazuju neki katolički i protestantski prijevodi Biblije? Ne, Isus to nije mislio reći, jer je nakon svog uskrsnuća rekao Mariji Magdaleni da se ‘još nije vratio svome ocu’ (Ivan 20:11-18). Čak ni njegovi apostoli nisu očekivali nebeski raj, iako ih je Isus poučavao tri i pol godine prije Pentekosta 33. n. e. (Djela apostolska 1:6-11). Zločinac je razumio to što bi razumjela i većina Židova koja je živjela u to vrijeme: Isus je obećao bolji svijet jednog dana na rajskoj Zemlji. Jedan je njemački izučavatelj priznao: “Nauka o nagradi u zagrobnom životu jednostavno se ne pojavljuje u Starom zavjetu.”
Da će raj biti na Zemlji posvjedočio je apostol Pavao u svom pismu Hebrejima. Dok je hrabrio svoje suvjernike neka ‘ne zanemare veliko spasenje koje se počelo govoriti kroz Isusa Krista’, Pavao je potvrdio da je Jehova Bog Isusu dao vlast nad ‘budućom nastanjenom zemljom [grčki, oikouméne]’ (Hebrejima 2:3, 5, NW). U Kršćanskim se grčkim pismima izraz oikouméne odnosi uvijek na našu Zemlju nastanjenu ljudima, a ne na nebeski svijet. (Usporedi Matej 24:14; Luka 2:1; 21:26; Djela apostolska 17:31.) Božje Kraljevstvo kojim vlada Isus Krist vršit će stoga vlast nad nastanjenom Zemljom. To će doista biti idealno mjesto za život!
Pa makar je i samo Kraljevstvo nebesko, ono će ipak posredovati u zemaljskim poslovima. S kakvim rezultatima? Bolesti, strahote, siromaštvo i smrt postat će samo vrlo daleke uspomene. Čak će i frustracije i nezadovoljstva nestati (Otkrivenje 21:3-5). Biblija kaže da će ‘Bog otvoriti svoju ruku i nasititi sve živo po želji’ (Psalam 145:16). Problemi kao što su nezaposlenost i zagađivanje bit će svrsishodno i trajno riješeni (Izaija 65:21-23; Otkrivenje 11:18). Ali prije svega, zahvaljujući Božjem blagoslovu, trijumfirat će istina, pravda i mir — svojstva koja su, kako je izgledalo, gotovo nestala! (Psalam 85:7-13; Galaćanima 5:22, 23).
Je li sve to san, Utopija? Ne, ovo vrijeme u kojem živimo, najkritičnije od svih vremena, jasno pokazuje da živimo u ‘posljednjim danima’ ovog svijeta te da je novi svijet stoga blizu (2. Timoteju 3:1-5). Bi li rado u njemu živio? Saznaj kako je to moguće, proučavajući Bibliju s Jehovinim svjedocima. Bolji svijet je blizu, daleko bolji nego što smo ikad sanjali. To nije Utopija — to je realnost!
[Slika na stranici 7]
Bolji svijet — uskoro realnost