Žrtve hvale koje su ugodne Jehovi

 1. Što Biblija kaže o relativnoj vrijednosti žrtava pod Mojsijevim zakonom?

“S OBZIROM na to da Zakon ima sjenu budućih dobrih stvari, a ne samu bît stvari, ljudi nikad ne mogu istim žrtvama koje iz godine u godinu neprestano prinose učiniti savršenim one koji pristupaju” (Hebrejima 10:1). Na tom je mjestu apostol Pavao odvažnom izjavom potvrdio da nijedna žrtva koja se prinosila pod Mojsijevim zakonom nije bila trajne vrijednosti kad je u pitanju čovjekovo spasenje (Kološanima 2:16, 17).

 2. Zašto nije uzaludno pokušati razumjeti detaljne informacije iz biblijskog izvještaja o prinosima i žrtvama koje je Zakon zahtijevao?

² Znači li to da izvještaj iz Pentateuha o prinosima i žrtvama uopće ne koristi današnjim kršćanima? Pa osobe koje sudjeluju u Teokratskoj školi propovijedanja u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta zapravo su nedavno, za nešto više od godinu dana, pročitale prvih pet biblijskih knjiga. Neki su se morali dosta potruditi da bi pročitali i razumjeli sve detalje. Je li sav njihov trud bio uzaludan? To nipošto ne može biti točno jer “sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu” (Rimljanima 15:4). Pitanje stoga glasi: Kakvu “pouku” i ‘utjehu’ možemo izvući iz mnoštva informacija iz Zakona koje govore o prinosima i žrtvama?

 3. Koju osnovnu potrebu imamo?

³ Premda se od nas ne zahtijeva da prinosimo doslovne žrtve onako kako je to Zakon nalagao, ipak nam itekako treba nešto što su žrtve donekle omogućavale Izraelcima, naime oproštenje grijehâ i zadobivanje Božje naklonosti. Budući da mi više ne prinosimo doslovne žrtve, kako možemo iskusiti te koristi? Nakon što ističe nedostatke životinjskih žrtava, Pavao kaže: “Ulazeći u svijet [Isus] kaže: ‘Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi pripremio tijelo. Nisi priznao cijele žrtve paljenice i žrtvu za grijeh.’ Tada sam rekao: ‘Evo, došao sam (u smotku knjige napisano je o meni) vršiti tvoju volju, Bože’” (Hebrejima 10:5-7).

 4. Kako Pavao primjenjuje Psalam 40:6-8 na Isusa Krista?

⁴ Citirajući Psalam 40:6-8, Pavao naglašava da Isus nije došao kako bi se nastavilo prinošenje ‘žrtve i prinosa’, ‘cijelih žrtava paljenica i žrtve za grijeh’, što Bog u vrijeme Pavlovog pisanja više nije odobravao. Umjesto toga, Isus je došao u tijelu koje je pripremio njegov nebeski Otac, tijelu koje je u svakom pogledu odgovaralo onome koje je Bog pripremio Adamu kad ga je stvorio (1. Mojsijeva 2:7; Luka 1:35; 1. Korinćanima 15:22, 45). Kao savršeni Sin Božji, Isus je imao ulogu “sjemena” žene, o kojem se govori u proročanstvu iz 1. Mojsijeve 3:15. On je trebao poduzeti potrebne korake kako bi ‘stao na glavu Sotoni’, iako je i sam trebao biti ‘ujeden u petu’. Isus je na taj način postao sredstvo koje je Jehova dao za spasenje čovječanstva, a koje su ljudi vjere očekivali još od Abelovih dana.

 5, 6. Koji nadmoćniji put za pristupanje Bogu kršćanima stoji na raspolaganju?

⁵ Govoreći o toj posebnoj ulozi koju je Isus odigrao, Pavao kaže: “Onoga koji nije poznavao grijeh učinio je [Bog] grijehom za nas, kako bismo mi preko njega postali Božja pravednost” (2. Korinćanima 5:21). Izraz “učinio je grijehom” također se može prevesti ‘učinio je žrtvom za grijeh’. Apostol Ivan kaže: “On je pomirbena žrtva za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za one cijeloga svijeta” (1. Ivanova 2:2). Dakle, Izraelci su imali privremeno sredstvo za pristupanje Bogu putem žrtava, dok kršćani imaju nadmoćniji temelj za dolazak Bogu — žrtvu Isusa Krista (Ivan 14:6; 1. Petrova 3:18). Ako pokazujemo vjeru u otkupnu žrtvu koju je osigurao Bog i ako smo mu poslušni, i naši grijesi mogu biti oprošteni te možemo zadobiti Božju naklonost i blagoslov (Ivan 3:17, 18). Zar to nije izvor utjehe? Kako onda možemo dokazati da vjerujemo u otkupnu žrtvu?

⁶ Nakon što je objasnio da kršćani imaju nadmoćniji temelj za pristupanje Bogu, apostol Pavao u Hebrejima 10:22-25 navodi tri načina na koje možemo dokazati svoju vjeru u ono što nam je Bog s ljubavlju stavio na raspolaganje i pokazati svoje cijenjenje. Mada je Pavlova opomena bila upućena prvenstveno onima koji imaju “put ulaska u sveto mjesto” — to jest pomazanim kršćanima s nebeskim pozivom — Pavlovim nadahnutim riječima nesumnjivo čitavo čovječanstvo treba pokloniti pažnju ako želi izvući korist iz Isusove pomirbene žrtve (Hebrejima 10:19).

 7. (a) U kom smislu Hebrejima 10:22 ukazuju na ono što se radilo sa žrtvom? b) Što je bilo potrebno da bi žrtva bila prihvatljiva Bogu?

⁷ Kao prvo, Pavao potiče kršćane: “Pristupimo s istinitim srcem potpuno sigurni s obzirom na vjeru, jer su nam srca škropljenjem očišćena od zle savjesti, a tijela okupana čistom vodom” (Hebrejima 10:22). Nema sumnje da riječi koje se koriste u ovom citatu ukazuju na ono što se obično radilo sa žrtvama pod Zakonom. To je prikladno zato što se žrtva, da bi bila prihvatljiva, morala prinijeti s ispravnim motivom i trebala je biti od nečeg što je čisto i neokaljano. Žrtvena životinja bila je od krupne ili sitne stoke, odnosno od čistih životinja, i ‘zdrava’, bez mane. Ako bi se žrtvovalo neku pticu, morale su to biti grlice ili mladi golubovi. Ukoliko bi onaj tko prinosi žrtvu udovoljio tim uvjetima, žrtva bi ‘mu se primila i bio bi očišćen od grijeha’ (3. Mojsijeva 1:2-4, 10, 14; 22:19-25). Žitni prinosi nisu smjeli sadržavati kvasac, koji simbolizira iskvarenost; ni med, što se vjerojatno odnosilo na voćni sirup, koji izaziva vrenje. Kada su se žrtve — životinjske ili žitne — prinosile na oltaru, dodavalo se sol, koja je služila kao konzervans (3. Mojsijeva 2:11-13).

 8. (a) Što se zahtijevalo od osobe koja prinosi žrtvu? (b) Kako možemo biti sigurni da je naše obožavanje prihvatljivo Jehovi?

⁸ Što je s osobom koja je prinosila žrtvu? Zakon je nalagao da svi koji dolaze pred Jehovu moraju biti čisti i neokaljani. Onaj tko bi bio okaljan iz bilo kojeg razloga prvo je trebao prinijeti žrtvu za grijeh ili prijestup da bi ponovno zadobio čist položaj pred Jehovom i da bi njegova žrtva paljenica ili zahvalna žrtva bila prihvatljiva Jehovi (3. Mojsijeva 5:1-6, 15, 17). Shvaćamo li, stoga, koliko je važno da uvijek imamo čist položaj pred Jehovom? Ako želimo da naše obožavanje bude prihvatljivo Bogu, moramo što prije prestati činiti sve čime kršimo Božje zakone. Trebali bismo se bez oklijevanja okoristiti onim što nam je Bog pružio kao pomoć — ‘skupštinskim starješinama’ i ‘pomirbenom žrtvom za naše grijehe’, Isusom Kristom (Jakov 5:14; 1. Ivanova 2:1, 2).

 9. Koja je ključna razlika između žrtava koje su se prinosile Jehovi i onih koje su se prinosile lažnim bogovima?

⁹ To što se tolika važnost pridavala neokaljanosti u svakom pogledu ustvari je bila ključna razlika između žrtava koje su se prinosile Jehovi i onih koje je narod u zemljama oko Izraela prinosio lažnim bogovima. Komentirajući to jedinstveno obilježje žrtava Mojsijevog zakona, jedan priručnik navodi sljedeće: “Možemo primijetiti da one nisu povezane s gatanjem ili proricanjem; nema vjerskog zanosa, samoosakaćivanja ili svete prostitucije, puteni i orgijastični obredi plodnosti sasvim su zabranjeni; nema žrtvovanja ljudi; nema žrtava za umrle.” Sve to skreće pažnju na jednu činjenicu: Jehova je svet i on ne dopušta niti odobrava nikakav grijeh ili iskvarenost (Habakuk 1:13). Obožavanje njega mora biti čisto i neokaljano — fizički, moralno i duhovno — a isto vrijedi i za žrtve koje mu se prinose (3. Mojsijeva 19:2; 1. Petrova 1:14-16).

10. U vezi s čime bismo se, u skladu s Pavlovom opomenom iz Rimljanima 12:1, 2, trebali preispitati?

¹⁰ Imajući to na umu, moramo se preispitati na svim područjima života kako bismo bili sigurni da je Jehovi prihvatljiva naša služba koju mu vršimo. Nikada ne bismo smjeli misliti da nije važno što radimo u privatnom životu dokle god u nekoj mjeri sudjelujemo na kršćanskim sastancima i u službi. Ne bismo smjeli misliti ni to da nas sudjelovanje u kršćanskim aktivnostima u neku ruku oslobađa potrebe da se u drugim područjima našeg života držimo Božjih zakona (Rimljanima 2:21, 22). Ne možemo očekivati Božji blagoslov i naklonost ako dopuštamo da bilo što što je nečisto ili okaljano u njegovim očima uprlja naše razmišljanje ili postupke. Zadrži na umu Pavlove riječi: “Braćo, usrdno [vas] molim Božjim samilostima da svoja tijela date kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, u svetoj službi uz snagu svog razuma. I nemojte se više oblikovati prema ovom sustavu stvari, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da biste se uvjerili što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja” (Rimljanima 12:1, 2).

11. Što obuhvaća izraz “javno izjavljivanje”, koji se spominje u Hebrejima 10:23?

¹¹ Pišući Hebrejima, Pavao zatim skreće pažnju na vrlo važan aspekt pravog obožavanja: “Čvrsto se držimo javnog izjavljivanja naše nade bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao” (Hebrejima 10:23). Izraz “javno izjavljivanje” doslovno znači “priznanje”, a Pavao govori i o ‘žrtvi hvale’ (Hebrejima 13:15). To nas podsjeća na žrtvu koju su prinosile osobe kao što su Abel, Noa i Abraham.

12, 13. Što je neki Izraelac priznavao prinoseći žrtvu paljenicu, i što možemo činiti da bismo odražavali isti duh?

¹² Kad bi neki Izraelac prinio žrtvu paljenicu, učinio bi to “drage volje pred Jehovom” (3. Mojsijeva 1:3). Takvom je žrtvom dobrovoljno dao javnu izjavu, ili priznanje, o Jehovinim obilnim blagoslovima i ljubaznoj dobrohotnosti prema svom narodu. Prisjeti se da je posebno obilježje žrtve paljenice bilo to što se na oltaru trebalo spaliti čitavu žrtvu — što je prikladan simbol potpune odanosti i predanja. Shodno tome, mi svoju vjeru u otkupnu žrtvu i zahvalnost za tu pripremu dokazujemo kad spremno i cijelim srcem prinosimo “žrtvu hvale, to jest plod usana” Jehovi.

¹³ Iako kršćani ne prinose doslovne žrtve — ni životinjske ni žitne — na njima ipak leži odgovornost da svjedoče o dobroj vijesti o Kraljevstvu i čine učenike Isusa Krista (Matej 24:14; 28:19, 20). Koristiš li prilike koje ti se pružaju da sudjeluješ u javnom objavljivanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu kako bi se mnogo više ljudi upoznalo s divnim stvarima koje je Bog namijenio poslušnom čovječanstvu? Da li spremno trošiš svoje vrijeme i energiju na poučavanje zainteresiranih osoba i pomaganje njima da postanu učenici Isusa Krista? Poput ugodnog mirisa žrtve paljenice, naše je revno sudjelovanje u službi veoma ugodno Bogu (1. Korinćanima 15:58).

14. Po čemu su Pavlove riječi iz Hebrejima 10:24, 25 slične onome što je bila svrha prinošenja žrtve zajedništva?

¹⁴ Pavao na koncu skreće pažnju na naš odnos sa sukršćanima dok obožavamo Boga. “Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:24, 25). Izrazi ‘poticanje na ljubav i dobra djela’, ‘sastajanje’ i ‘ohrabrivanje jedan drugog’ podsjećaju nas na ono što je činio Božji narod u Izraelu prinoseći zahvalnu žrtvu, ili žrtvu zajedništva.

15. Kakva sličnost postoji između žrtve zajedništva i kršćanskih sastanaka?

¹⁵ Izraz preveden kao “žrtve zajedništva” ponekad se prevodi sa “žrtve mira”. Hebrejska riječ za “mir” na tom je mjestu u množini, što može značiti da učestvovanje u takvim žrtvama dovodi do mira s Bogom i mira sa suobožavateljima. Govoreći o žrtvama zajedništva, jedan izučavatelj primjećuje: “Bilo je to uistinu vrijeme radosnog druženja s Bogom Saveza, kada je on milostivo izašao u susret Izraelcima i bio im Gost na žrtvenom obroku, dok je istovremeno On uvijek bio njihov Domaćin.” To nas podsjeća na Isusovo obećanje: “Gdje su dvojica ili trojica skupljena u moje ime, ondje sam i ja među njima” (Matej 18:20). Svaki put kad dođemo na kršćanski sastanak, izvlačimo korist iz izgrađujućeg druženja, ohrabrujuće pouke i spoznaje da je naš Gospodin Isus Krist prisutan s nama. To kršćanski sastanak čini uistinu radosnom prigodom koja jača vjeru.

16. Imajući na umu žrtvu zajedništva, što kršćanske sastanke čini naročito radosnima?

¹⁶ Kod prinošenja žrtve zajedništva sve se salo — ono koje se nalazilo oko crijeva, bubrega, mrežice na jetri, salo sa slabina, kao i pretili rep ovce — žrtvovalo Jehovi tako što bi ga se zapalilo na oltaru (3. Mojsijeva 3:3-16). Salo se smatralo najhranjivijim i najboljim dijelom životinje. Žrtvovati salo na oltaru simbolično je značilo Jehovi dati najbolje. Ono što kršćanske sastanke čini naročito radosnima je to što na njima dajemo hvalu Jehovi, a ne samo da primamo pouku. To činimo tako da se skromno, ali svesrdno trudimo sudjelovati, zdušno pjevajući, pažljivo slušajući i komentirajući kad je to moguće. “Aleluja!” uzviknuo je psalmist. “Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu” (Psalam 149:1, St).

17, 18. (a) Koju je veliku žrtvu Salamun prinio prilikom posvećenja hrama u Jeruzalemu? (b) Koji su blagoslovi za narod uslijedili nakon te svečanosti?

¹⁷ Prilikom posvećenja hrama u Jeruzalemu, sedmog mjeseca 1026. pr. n. e., kralj Salamun je prinio “žrtve pred Jehovom”, koje su se sastojale od ‘žrtava paljenica i [“žitnog”, NS] dara i pretiline od žrtava zahvalnih’. Osim onoga što se prinijelo kao žitni prinos, tom je prilikom žrtvovano 22 000 goveda i 120 000 ovaca (1. Kraljevima 8:62-65).

¹⁸ Možeš li zamisliti koliko je izdataka i rada iziskivala ta golema svečanost? Pa ipak, blagoslovi koje je Izrael primio očito su uvelike nadmašili sve što je uloženo. Na kraju svečanosti Salamun “otpusti narod; i blagosloviše kralja i otiđoše k šatorima svojim radujući se i veseleći se u srcu za sve dobro što učini Jehova Davidu sluzi svojemu i Izraelu narodu svojemu” (1. Kraljevima 8:66). Zbilja, “blagoslov Jehovin obogaćava a bez muke”, kao što je to rekao Salamun (Priče Salamunove 10:22).

19. Što možemo činiti da bismo sada i zauvijek od Jehove primili veličanstvene blagoslove?

¹⁹ Mi živimo u vrijeme kada je ‘sjena budućih dobrih stvari’ zamijenjena ‘samom bîti stvari’ (Hebrejima 10:1). Isus Krist, u ulozi većeg, pravog Prvosvećenika, već je ušao u samo nebo i predstavio vrijednost svoje krvi kako bi okajao grijehe za sve koji pokazuju vjeru u njegovu žrtvu (Hebrejima 9:10, 11, 24-26). Na temelju te velike žrtve te cijelim srcem prinoseći Bogu žrtve hvale koje su čiste i neokaljane i mi možemo ići naprijed, “radujući se i veseleći se u srcu” dok očekujemo bogate blagoslove od Jehove (Malahija 3:10).