Ustrajnost — prijeko potrebna za kršćane

“Dopunite svoju vjeru (...) ustrajnošću” (2. PETROVA 1:5, 6, NW).

 1, 2. Zašto svatko od nas mora ustrajati do konca?

PUTUJUĆI nadglednik i njegova supruga posjetili su sukršćanina koji je bio u svojim 90-im, i koji je u punovremenoj službi proveo desetljeća. Dok su pričali, stariji brat se prisjetio nekih prednosti koje je uživao tokom godina. “Ali, sada više ne mogu učiniti mnogo ni u čemu”, jadikovao je dok su mu suze počele teći niz lice. Putujući nadglednik otvorio je svoju Bibliju i pročitao Mateja 24:13, gdje je Isus citiran kako govori: “Ali tko ustraje do konca, bit će spašen” (St). Tada je pogledao dragog brata i rekao: “Konačni je zadatak koji svatko od nas ima, bez obzira koliko mnogo ili koliko malo možemo učiniti, ustrajati do konca.”

² Da, kao kršćani svi moramo ustrajati do konca ovog sustava stvari ili do konca svog života. Ne postoji drugi način za stjecanje Jehovinog priznanja za spasenje. Nalazimo se u trci za život i moramo ‘s ustrajnošću trčati trku’ sve dok ne dostignemo cilj (Hebrejima 12:1, NW). Apostol Petar je istaknuo važnost ove osobine kad je potaknuo sukršćane: “Dopunite svoju vjeru (...) ustrajnošću” (2. Petrova 1:5, 6, NW). Ali, što je zapravo ustrajnost?

Ustrajnost — što to znači

 3, 4. Što znači ustrajati?

³ Što znači ustrajati? Grčki glagol za “ustrajati” (hypoméno) doslovno znači “ostati ili izdržati pod nečim”. U Bibliji se pojavljuje 17 puta. Prema leksikografima Otonu Gorskom i Niki Majnariću, znači “zaostajati, zatrajati se, na svom mjestu ili na životu ostati; čvrsto stajati, ne bježati, opirati se”. Grčka imenica za “ustrajnost” (hypomoné) pojavljuje se preko 30 puta. S obzirom na to, A New Testament Wordbook (Novozavjetni rječnik) od Williama Barclaya kaže: “To [ustrajnost] je raspoloženje duha koje može podnositi okolnosti, ne tako da se jednostavno pomiri s postojećim stanjem, nego s gorućom nadom (...). To je svojstvo koje čovjeka održava na nogama dok stoji suočavajući se s vjetrom. To je vrlina koja može najtežu kušnju promijeniti u blaženstvo zato što iza patnje vidi cilj.”

⁴ Ustrajnost nas, dakle, osposobljava da čvrsto stojimo i da ne gubimo nadu naočigled preprekama i poteškoćama (Rimljanima 5:3-5). Ona gleda dalje od sadašnje patnje prema cilju — nagradi, ili daru, vječnog života, bilo na nebu ili na Zemlji (Jakov 1:12).

Ustrajnost — zašto?

 5. (a) Zašto je svim kršćanima “ustrajnost (...) zbilja potrebna”? (b) U koje se dvije kategorije mogu svrstati naše kušnje?

⁵ Kao kršćanima, “ustrajnost (...) je zbilja potrebna” svima nama (Hebrejima 10:36, St). Zašto? Osnovni je razlog taj što ‘upadamo u razne kušnje’ (St). Grčki tekst ovdje u Jakovu 1:2 izaziva predodžbu neočekivanog ili neželjenog susreta, kao kad se osoba suoči s pljačkašem. (Usporedi Luka 10:30.) Susrećemo se s kušnjama koje se mogu svrstati u dvije kategorije: one koje su uobičajene za ljude kao posljedica naslijeđenog grijeha, i one do kojih dolazi zbog naše odanosti Bogu (1. Korinćanima 10:13; 2. Timoteju 3:12). Koje su neke od tih kušnji?

 6. Kako je jedan Svjedok ustrajao kad je bio suočen s mučnom bolešću?

⁶ Ozbiljna bolest. Poput Timoteja, neki kršćani moraju trpjeti ‘česte bolesti’ (1. Timoteju 5:23). Osobito tada kad smo suočeni sa kroničnom, možda i veoma mučnom bolešću, doista trebamo ustrajati, čvrsto stajati, uz Božju pomoć i ne gubiti iz vida našu kršćansku nadu. Razmotri primjer jednog Svjedoka koji je u svojim ranim 50-im vodio dugu, tešku borbu protiv brzo rastućeg malignog tumora. Kroz dvije operacije ostao je nepokolebljiv u svojoj odluci da ne prihvati transfuziju krvi (Djela apostolska 15:28, 29). No tumor se ponovo pojavio u trbušnoj šupljini i nastavio rasti blizu kičme. Dok se to dešavalo, trpio je nezamislivu fizičku bol koju nije mogla suzbiti nijedna količina lijekova. Ipak, on je gledao dalje od sadašnje muke na nagradu života u novom svijetu. Nastavio je prenositi svoju goruću nadu liječnicima, medicinskim sestrama i posjetiteljima. Ustrajao je sve do samog kraja — kraja svog života. Tvoj zdravstveni problem možda nije opasan po život ili pak tako bolan kao onaj koji je iskusio taj dragi brat, ali ipak može predstavljati velik ispit ustrajnosti.

 7. U kakvoj vrsti boli moraju neka naša duhovna braća i sestre ustrajati?

⁷ Emocionalna bol. S vremena na vrijeme, neki iz Jehovinog naroda suočavaju se sa ‘žalošću u srcu’ koja rezultira ‘oborenim duhom’ (Priče Salamunove 15:13). Teške depresije nisu neuobičajene u ovim ‘teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1). Science News od 5. prosinca 1992. izvijestio je: “Broj teških, često i onesposobljavajućih depresija rastao je sa svakom sljedećom generacijom rođenom od 1915.” Uzroci takvih depresija različiti su, od fizioloških faktora do bolno neugodnih iskustava. Za neke kršćane ustrajnost uključuje svakodnevnu borbu da ostanu nepokolebljivi, suočavajući se s emocionalnim bolom. Ipak, oni se ne predaju. Ostaju vjerni Jehovi usprkos suzama. (Usporedi Psalam 126:5, 6.)

 8. S kakvim se financijskim nevoljama možemo suočiti?

⁸ Različite kušnje s kojima se suočavamo mogu uključivati ozbiljne ekonomske poteškoće. Kad je jedan brat iz New Jerseya, SAD, iznenada izgubio posao, bio je, razumljivo, zabrinut kako će prehranjivati svoju obitelj i neće li izgubiti svoj dom. Međutim, nije izgubio iz vida nadu u Kraljevstvo. Dok je tražio drugi posao, iskoristio je priliku da služi kao pomoćni pionir. Konačno je našao posao (Matej 6:25-34).

 9. (a) Kako može smrt nekog voljenog stvoriti potrebu za ustrajnošću? (b) Što u Pismima pokazuje da nije pogrešno liti suze i tugovati?

⁹ Ako si doživio da ti je smrt oduzela nekog voljenog, tada trebaš ustrajnost koja traje dugo nakon što se drugi oko tebe vrate u svoju normalnu svakodnevicu. Možda ti je osobito teško svake godine baš nekako u vrijeme kad je tvoj voljeni umro. Ustrajati u takvom gubitku ne znači da je pogrešno liti suze i tugovati. Prirodno je žaliti za voljenim koji je umro i to ni u kom slučaju ne ukazuje na pomanjkanje vjere u nadu uskrsnuća (1. Mojsijeva 23:2; usporedi Jevrejima 11:19). Isusu “udariše suze” nakon što je Lazar umro, iako je s puno pouzdanja rekao Marti: “Brat će tvoj ustati.” I Lazar je doista uskrsnuo! (Ivan 11:23, 32-35, 41-44).

10. Zašto Jehovin narod ima jedinstvenu potrebu za ustrajnošću?

¹⁰ Osim što mora ustrajati u nevoljama koje su uobičajene za sve ljude, Jehovin narod ima jedinstvenu potrebu za ustrajnošću. “Svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi”, upozorio je Isus (Matej 24:9, naglašeno od nas). Rekao je i ovo: “Ako mene izgnaše, i vas će izgnati” (Ivan 15:20). Zašto sva ta mržnja i proganjanje? Zato što bez obzira gdje na Zemlji živimo kao Božje sluge, Sotona pokušava slomiti našu besprijekornost prema Jehovi (1. Petrova 5:8; usporedi Otkrivenje 12:17). Do današnjeg dana Sotona je često izazivao intenzivna progonstva, stavljajući našu ustrajnost na težak ispit.

11, 12. (a) S kakvim su se ispitom ustrajnosti suočili Jehovini svjedoci i njihova djeca u razdoblju od 1936. do 1943? (b) Zašto Jehovini svjedoci ne pozdravljaju nacionalni simbol?

¹¹ Naprimjer, u 1930-im i početkom 1940-ih, Jehovini svjedoci i njihova djeca u Sjevernoj Americi postali su predmetom proganjanja zato što nisu pozdravljali nacionalni simbol iz razlogâ savjesti. Svjedoci poštuju simbol zemlje u kojoj žive, ali su suglasni s načelom postavljenim u Božjoj riječi, u Izlasku 20:4, 5: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (St). Kad su neka školska djeca Svjedoka bila istjerana iz škole jer su svoje obožavanje htjela upraviti jedino Jehovi Bogu, Svjedoci su otvorili Škole Kraljevstva kako bi ih poučavali. Ovi su se učenici ponovo vratili u javne škole onda kad je Vrhovni sud Sjedinjenih Država priznao njihov religiozni stav, kao što to danas čine prosvijećene nacije. Međutim, hrabra ustrajnost ovih mladih služi kao izuzetan primjer naročito za mlade koji se možda danas suočavaju s ismijavanjima zato što nastoje živjeti po biblijskim načelima (1. Ivanova 5:21).

¹² Različite kušnje s kojima se suočavamo — i one koje su uobičajene za ljude i one s kojima se suočavamo zbog svoje kršćanske vjere — pokazuju zašto trebamo ustrajnost. Ali kako možemo ustrajati?

Ustrajati do kraja — kako?

13. Kako Jehova daje ustrajnost?

¹³ Božji je narod doista u prednosti pred onima koji ne obožavaju Jehovu. Za pomoć se možemo moliti ‘Bogu koji daje ustrajnost’ (Rimljanima 15:5, NW). No, kako Jehova daje ustrajnost? Jedan od načina na koje on to čini je kroz primjere ustrajnosti zabilježene u njegovoj Riječi, Bibliji (Rimljanima 15:4). Dok razmatramo te primjere, ne samo da smo ohrabreni da ustrajemo nego učimo mnogo i o tome kako ustrajati. Razmotri dva istaknuta primjera — hrabru ustrajnost Joba i besprijekornu ustrajnost Isusa Krista (Jevrejima 12:1-3; Jakov 5:11).

14, 15. (a) Kakve je kušnje Job trpio? (b) Kako je Job uspio ustrajati u kušnjama s kojima se suočio?

¹⁴ Koje su okolnosti stavile Jobovu ustrajnost na ispit? Pretrpio je ekonomske poteškoće kad je izgubio većinu svog posjeda (Job 1:14-17; usporedi Job 1:3). Osjetio je bol zbog gubitka kad je svih njegovih desetoro djece poginulo u oluji (Job 1:18-21). Iskusio je ozbiljnu, veoma mučnu bolest (Job 2:7, 8; 7:4, 5). Njegova ga je vlastita žena prisiljavala da se odvrati od Boga (Job 2:9). Bliski su drugovi izrekli stvari koje su bile štetne, neljubazne i neistinite. (Usporedi Job 16:1-3 i Job 42:7.) Međutim, u svemu ovome Job je bio nepokolebljiv, čuvajući svoju besprijekornost (Job 27:5). Stvari koje je pretrpio slične su kušnjama s kojima se Jehovin narod suočava u današnje vrijeme.

¹⁵ Kako je Job uspio ustrajati u svim tim kušnjama? Ono što je naročito podržavalo Joba bila je nada. Izjavio je: “Jer za drvo ima nadanja, ako se posiječe, da će se još omladiti i da ne će biti bez izdanaka” (Job 14:7). Kakvu je nadu imao Job? Kao što je zabilježeno nekoliko redaka kasnije, rekao je: “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? (...) Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš” (Job 14:14, 15). Da, Job je gledao dalje od svojih trenutnih patnji. Znao je da njegove nevolje neće trajati vječno. U najgorem slučaju trebao je ustrajati do smrti. Njegovo iščekivanje ispunjeno nadom bilo je da će ga Jehova, koji s puno ljubavi želi uskrsnuti mrtve, vratiti u život (Djela apostolska 24:15).

16. (a) Što učimo o ustrajnosti iz primjera Joba? (b) Koliko nam stvarna mora biti nada u Kraljevstvo, i zašto?

¹⁶ Što učimo iz Jobove ustrajnosti? Da bismo ustrajali do konca, nikad ne smijemo gubiti iz vida našu nadu. Sjeti se i toga da pouzdanost nade u Kraljevstvo znači da je svaka patnja s kojom se suočavamo razmjerno “kratkotrajna” (2. Korinćanima 4:16-18, St). Naša je dragocjena nada čvrsto utemeljena na Jehovinom obećanju da će u bliskoj budućnosti nastupiti vrijeme kad će on “otrti svaku suzu [s naših] očiju, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više” (Otkrivenje 21:3, 4). Ta nada koja “ne razočarava”, mora štititi naše razmišljanje (Rimljanima 5:4, 5, St; 1. Solunjanima 5:8). Ona za nas mora biti stvarna, toliko stvarna da očima vjere možemo vidjeti sebe u novom svijetu — kako se više ne borimo sa bolestima i depresijama, nego se svaki dan budimo s dobrim zdravljem i rasterećenim umom; kako se više ne brinemo zbog ozbiljnih ekonomskih pritisaka, nego živimo u sigurnosti; kako više ne žalimo za umrlim voljenima, nego doživljavamo ushićenje videći ih uskrsnule (Jevrejima 11:1). Bez takve bi nas nade naše sadašnje kušnje mogle savladati tako da se predamo. Kakav samo ogroman poticaj imamo u našoj nadi da se nastavimo boriti, da nastavimo ustrajati sve do samog kraja!

17. (a) Koje je kušnje Isus pretrpio? (b) Na osnovu koje se činjenice možda može predočiti intenzitet patnji koje je Isus pretrpio? (Vidi fusnotu.)

¹⁷ Biblija nas potiče da ‘upremo pogled’ u Isusa i da ga ‘promotrimo pomno’. Kakve je kušnje on pretrpio? Neke od njih bile su posljedica grijeha i nesavršenosti drugih. Isus nije trpio samo ‘protivljenje od grešnika’ nego i ozbiljne probleme koji su se pojavili među njegovim učenicima, uključujući njihove ponavljane prepirke oko toga tko je najveći. I više od toga, suočio se s neusporedivim ispitom vjere. ‘Pretrpio je mučenički stup’ (Hebrejima 12:1-3, NW; Luka 9:46; 22:24). Teško je čak i zamisliti duševnu i fizičku patnju koja je bila dio muke pribijanja na stup i poniženje kad je bio pogubljen kao bogohulnik.a

18. Prema apostolu Pavlu, koje su dvije stvari podržale Isusa?

¹⁸ Što je omogućilo Isusu da ustraje do konca? Apostol Pavao spominje dvije stvari koje su podržale Isusa: “molitve i prošnje”, te ‘određena mu radost’. Isus, savršeni Sin Božji, nije se stidio tražiti pomoć. On je molio “s jakim vapajima i sa suzama” (Hebrejima 5:7; 12:2, St). Osobito tada kad se približavala njegova najveća kušnja smatrao je neophodnim moliti za snagu, opetovano i usrdno (Luka 22:39-44). U odgovoru na Isusove ponizne molitve, Jehova nije otklonio kušnju, nego ga je ojačao da je može podnijeti. Isus je ustrajao i zato što je gledao dalje od mučeničkog stupa na svoju nagradu — radost koju će imati doprinoseći posvećenju Jehovinog imena i otkupljujući ljudsku obitelj od smrti (Matej 6:9; 20:28).

19, 20. Kako nam Isusov primjer pomaže da realno gledamo na to što ustrajnost uključuje?

¹⁹ Iz Isusovog primjera učimo mnoge stvari koje nam pomažu da realno gledamo na ono što uključuje ustrajnost. Put ustrajnosti nije lagan put. Ako nam je teško ustrajati u nekoj određenoj kušnji, utješno je znati da je isto bilo čak i u slučaju Isusa. Da bismo ustrajali do konca, moramo uvijek iznova moliti za snagu. Kad smo u kušnji, povremeno se možemo osjećati nedostojnima moliti. Ali Jehova nas poziva da mu izlijemo svoje srce ‘jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:7). A zbog onoga što je obećao u svojoj Riječi, obavezao se dati “premnoštvo sile” onima koji ga prizivaju u vjeri (2. Korinćanima 4:7-9).

²⁰ Ponekad moramo ustrajati sa suzama. Muka na mučeničkom stupu nije za Isusa sama po sebi bila razlogom za radovanje. Umjesto toga, radost je bila u nagradi koja je bila postavljena pred njega. U našem slučaju nije realno očekivati da ćemo se uvijek kad smo u kušnji osjećati veselima i ushićenima. (Usporedi Jevrejima 12:11.) Međutim, gledajući naprijed na nagradu, možemo biti u stanju ‘svaku radost imati’ čak i kad se suočavamo s najtežim situacijama (Jakov 1:2-4; Djela apostolska 5:41). Važna stvar je da ostanemo postojani — čak i ako to mora biti sa suzama. Konačno, Isus nije rekao: ‘Spašen će biti onaj koji prolije najmanje suza’, nego je rekao: “Ali tko ustraje do konca, bit će spašen” (Matej 24:13, St).

21. (a) Prema poticaju iz 2. Petrove 1:5, 6, čime trebamo dopuniti svoju ustrajnost? (b) Koja će se pitanja razmatrati u sljedećem članku?

²¹ Ustrajnost je dakle od presudne važnosti za spasenje. Međutim, u 2. Petrovoj 1:5, 6, potiče nas se da svoju ustrajnost dopunimo odanošću Bogu. Što je odanost Bogu? U kakvom je odnosu s ustrajnošću i kako je možeš steći? Ova će se pitanja razmatrati u sljedećem članku.

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Što znači ustrajati?

◻ Zašto Jehovin narod ima jedinstvenu potrebu za ustrajnošću?

◻ Što je Jobu omogućilo da ustraje?

◻ Kako nam Isusov primjer pomaže da imamo realno gledište o ustrajnosti?

[Slika na stranici 10]

Škole Kraljevstva bile su otvorene da bi se u njima poučavala djeca kršćana, koja su bila izbačena iz škola zbog upravljanja svog obožavanja jedino Jehovi

[Slika na stranici 12]

Odlučan da iskaže čast svom Ocu, Isus je molio za snagu da ustraje