Drži se svoje vjere usprkos kušnjama!

“Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti” (JAKOV 1:2).

 1. Usprkos kojim preprekama Jehovin narod služi svome Bogu u vjeri i “vesela srca”?

PRIPADNICI Jehovinog naroda služe kao njegovi Svjedoci u vjeri i “vesela srca” (5. Mojsijeva 28:47; Izaija 43:10). Čine to iako ih pritišću mnoge kušnje. Usprkos svojim poteškoćama, oni crpe utjehu iz ovih riječi: “Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti, znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje” (Jakov 1:2, 3).

 2. Što se zna o piscu Jakovljevog pisma?

² Ove je riječi oko 62. n. e. zapisao učenik Jakov, polubrat Isusa Krista (Marko 6:3). Jakov je bio starješina u jeruzalemskoj skupštini. Zapravo su on, Cefa (Petar) i Ivan “smatrani stupovima” — snažnim, čvrsto usađenim podupirateljima skupštine (Galaćanima 2:9, St). Kad je oko 49. n. e. problem obrezanja iznesen pred ‘apostole i starješine’, Jakov je dao biblijski utemeljen prijedlog koji je prihvatilo vodeće tijelo prvog stoljeća (Djela apostolska 15:6-29).

 3. S kojim su se problemima suočavali kršćani prvog stoljeća, i kako možemo izvući najveću korist iz Jakovljevog pisma?

³ Jakov je bio brižan duhovni pastir i ‘poznavao je stado’ (Priče Salamunove 27:23, NW). Znao je da su se kršćani tada suočavali s teškim kušnjama. Neki su trebali ispraviti svoj način razmišljanja, jer su bili pristrani prema bogatima. Za određeni je broj kršćana obožavanje bilo čista formalnost. Neki su svojim neobuzdanim jezikom povrijedili druge. Svjetovni je duh vršio štetan utjecaj, te su mnogi bili nestrpljivi i nisu poklanjali pažnju molitvi. Ustvari, neki su se kršćani duhovno razboljeli. Jakovljevo pismo obrađuje te probleme na izgrađujuć način, a njegov je savjet jednako praktičan danas kao što je bio i u prvom stoljeću n. e. Bit će nam od velike koristi ako ovo pismo razmotrimo kao da je pisano nama osobno.a

Kad smo u kušnjama

 4. Kako trebamo gledati na kušnje?

⁴ Jakov nam pokazuje kako trebamo gledati na kušnje (Jakov 1:1-4). Ne spominjući rodbinsku vezu s Božjim Sinom, ponizno se nazvao ‘slugom Boga i Gospodina Isusa Krista’. Jakov piše ‘dvanaesterim koljenima’ duhovnog Izraela ‘rasijanima po svijetu’, prvobitno zbog progonstva (Djela apostolska 8:1; 11:19; Galaćanima 6:16; 1. Petrova 1:1). Kao kršćani, mi smo također progonjeni i ‘padamo u različite napasti’. No ako imamo na umu da ustrajnost u kušnjama jača našu vjeru, ‘imat ćemo svaku radost’ kad nas one zadese. Ako ostanemo besprijekorni pred Bogom u kušnjama, to će nam donijeti trajnu sreću.

 5. Što može spadati u naše kušnje, i što se događa kada uspješno ustrajemo u njima?

⁵ U naše kušnje spadaju i nesreće zajedničke svim ljudima. Naprimjer, možda nas muči slabo zdravlje. Bog sada ne vrši čudesna izlječenja, ali on odgovara na naše molitve za mudrost i snagu potrebne da bismo se borili s bolešću (Psalam 41:1-3). Pored toga, mi trpimo zbog pravednosti jer nas progone kao Svjedoke Jehove (2. Timoteju 3:12; 1. Petrova 3:14). Ako uspješno ustrajemo u takvim kušnjama, naša se vjera dokazuje i postaje ‘prokušana’. A kad naša vjera pobijedi, ‘gradi se trpljenje [“ustrajnost”, NW]’. Vjera koja je ojačana kušnjama pomoći će nam da ustrajemo u daljnjim ispitima.

 6. Kako ‘ustrajnost djelo dovršuje’, i koje praktične korake možemo poduzeti kad se nalazimo u kušnji?

⁶ Jakov kaže: “A trpljenje [“ustrajnost”, NW] neka djelo dovršuje.” Ako dopustimo da kušnja traje, ne pokušavajući je okončati na brzinu nekim nebiblijskim sredstvima, ustrajnost će dovršiti “djelo”, usavršavajući nas kao kršćane kojima ne nedostaje vjera. Ako kušnja otkrije neku slabost, svakako trebamo od Jehove tražiti pomoć kako bismo je nadvladali. Što učiniti ako se radi o kušnji da počinimo spolni nemoral? Molimo se u vezi s tim problemom i zatim postupimo u skladu sa svojim molitvama. Možda trebamo promijeniti radno mjesto ili poduzeti neke druge korake kako bismo sačuvali besprijekornost pred Bogom (1. Mojsijeva 39:7-9; 1. Korinćanima 10:13).

Tražiti mudrost

 7. Kakvu bismo pomoć mogli dobiti kad se suočavamo s kušnjama?

⁷ Jakov nam pokazuje što da učinimo ako ne znamo kako se nositi s nekom kušnjom (Jakov 1:5-8). Jehova nas neće prekoriti ako nismo dovoljno mudri, te se zato s vjerom molimo za mudrost. On će nam pomoći da ispravno gledamo na kušnju i da ustrajemo u njoj. Suvjernici bi nam mogli skrenuti pažnju na biblijske retke ili bismo ih mogli zapaziti dok proučavamo Bibliju. Događaji koji se odvijaju Božjom providnošću mogu nam pomoći da uvidimo što trebamo učiniti. Mogao bi nas voditi Božji duh (Luka 11:13). Da bismo uživali takve pogodnosti, prirodno je da moramo ostati blizu Boga i njegovog naroda (Priče Salamunove 18:1, NW).

 8. Zašto onaj tko sumnja neće dobiti ništa od Jehove?

⁸ Jehova će nam dati mudrost kako bismo se nosili s kušnjama ako ‘tražimo s vjerom, ne sumnjajući ništa’. Onaj tko sumnja nepredvidiv je “kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeću”. Ako smo tako nestabilni u duhovnom pogledu, ‘nemojmo misliti da ćemo primiti nešto od Boga’. Nemojmo se ‘dvoumiti’ niti biti ‘nepostojani’ u molitvi ili u nečemu drugome. Pokazujmo radije vjeru u Jehovu, koji je Izvor mudrosti (Priče Salamunove 3:5, 6).

Bogati i siromašni mogu se radovati

 9. Zašto kao Jehovini obožavatelji imamo razloga radovati se?

⁹ Ako je siromaštvo jedna od naših kušnji, imajmo na umu da se i bogati i siromašni kršćani mogu radovati (Jakov 1:9-11). Prije nego što su postali Isusovi sljedbenici, većina pomazanika imala je malo u materijalnom pogledu i svijet ih je prezirao (1. Korinćanima 1:26). No oni su se mogli radovati zbog svoje ‘visine’ s obzirom na svoj položaj nasljednika Kraljevstva (Rimljanima 8:16, 17). Suprotno tome, bogataši kojima je nekada iskazivana čast doživljavaju ‘poniženje’ kao Kristovi sljedbenici jer ih svijet prezire (Ivan 7:47-52; 12:42, 43). Međutim, kao Jehovini sluge, svi se možemo radovati jer svjetovno bogatstvo i visoki položaj ne znače ništa u usporedbi s duhovnim bogatstvom u kojem uživamo. Kako smo samo zahvalni što među nama nema mjesta ponosu zbog društvenog položaja! (Priče Salamunove 10:22; Djela apostolska 10:34, 35).

10. Kako bi kršćanin trebao gledati na materijalno bogatstvo?

¹⁰ Jakov nam pomaže uvidjeti da naš život ne ovisi o bogatstvu ni o svjetovnim dostignućima. Kao što ljepota nekog cvijeta ne može spriječiti da on uvene na ‘vrućini’ sunca, tako ni bogatstvo ne može produžiti život bogatom čovjeku (Psalam 49:6-9; Matej 6:27). Moglo bi se dogoditi da umre dok ‘hodi svojim putevima’, možda dok vodi neki posao. Dakle, važno je ‘bogatiti se u Bogu’ i učiniti sve što je u našoj moći kako bismo unapređivali interese Kraljevstva (Luka 12:13-21; Matej 6:33; 1. Timoteju 6:17-19).

Sretni su oni koji ustraju u kušnji

11. Što stoji u izgledu onima koji se drže svoje vjere usprkos kušnjama?

¹¹ Bilo da smo bogati bilo siromašni, možemo biti sretni samo ako ustrajemo u kušnjama (Jakov 1:12-15). Ako ustrajemo u kušnjama i naša vjera ostane nedirnuta, možemo biti proglašeni sretnima jer činiti ono što je ispravno u Božjim očima predstavlja radost. Držeći se svoje vjere sve do same smrti, duhom rođeni kršćani dobivaju “vijenac života”, besmrtnost na nebu (Otkrivenje 2:10; 1. Korinćanima 15:50). Ako gajimo zemaljsku nadu i ostanemo vjerni Bogu, možemo se radovati vječnom životu na rajskoj Zemlji (Luka 23:43; Rimljanima 6:23). Kako je samo dobar Jehova prema svima koji iskazuju vjeru u njega!

12. Zašto ne trebamo govoriti: “Bog me kuša”, kada doživimo neku nesreću?

¹² Je li moguće da nas Jehova iskušava nesrećama? Ne, mi ne možemo reći: “Bog me kuša.” Jehova nas ne pokušava navesti da počinimo grijeh, nego nam sasvim sigurno pomaže i daje potrebnu snagu da bismo ustrajali u kušnjama ako ostanemo čvrsti u vjeri (Filipljanima 4:13). Bog je svet i zato nas ne dovodi u situacije koje bi mogle oslabiti našu otpornost na neispravno postupanje. Ako se nađemo u nekoj nepriličnoj situaciji i počinimo grijeh, ne smijemo kriviti njega “jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga”. Iako Jehova može dopustiti neku kušnju kako bi nas ukorio za naše vlastito dobro, on nas ne iskušava zlim namjerama (Jevrejima 12:7-11). Sotona nas može iskušavati da učinimo nešto pogrešno, no Bog nas može izbaviti od zloga (Matej 6:13).

13. Što se može dogoditi ako ne odbacimo neku neispravnu želju?

¹³ Trebamo ustrajati u molitvi jer pojedina situacija može izazvati neispravnu želju koja bi nas mogla navesti na grijeh. Jakov kaže: “Svakoga kuša njegova slast, koja ga vuče i mami.” Ne možemo kriviti Boga za svoj grijeh ako smo dopustili svom srcu da se bavi grešnim željama. Ako ne odbacimo neku neispravnu želju, ona ‘zatrudni’, odnosno mi je gajimo u srcu i ona “radja grijeh”. Kad je grijeh jednom učinjen, on “radja smrt”. Očigledno trebamo čuvati svoje srce i odupirati se grešnim sklonostima (Priče Salamunove 4:23). Kain je bio upozoren da grijeh vreba kako bi ga nadvladao, no on mu se nije odupro (1. Mojsijeva 4:4-8). Što, onda, učiniti ako počnemo postupati na način koji nije u skladu s Biblijom? Sigurno bismo trebali biti zahvalni ako nas kršćanski starješine nastoje ispraviti kako ne bismo griješili protiv Boga (Galaćanima 6:1).

Bog — Izvor dobrih stvari

14. U kom se smislu može reći da su Božji darovi “savršeni”?

¹⁴ Trebamo zapamtiti da Jehova nije Izvor kušnji, nego svih dobrih stvari (Jakov 1:16-18). Jakov se suvjernicima obraća s “ljubazna braćo” i pokazuje da je Bog Davalac ‘svakog dobrog dara i savršenog poklona’. Jehovini duhovni i materijalni darovi jesu “savršeni”, odnosno potpuni, ništa im ne nedostaje. Oni dolaze ‘odozgo’, iz Božjeg prebivališta na nebu (1. Carevima 8:39). Jehova je ‘Otac svjetlosti’ — sunca, mjeseca i zvijezda. On nam, pored toga, daje duhovno svjetlo i istinu (Psalam 43:3; Jeremija 31:35; 2. Korinćanima 4:6). Za razliku od sunca koje mijenja sjene zbog svog kretanja i dolazi u zenit samo u podne, Bog je uvijek maksimalno angažiran kad se radi o davanju dobra. On će nas sigurno osposobiti da se suočavamo s kušnjama ako u potpunosti iskoristimo njegove duhovne pripreme koje nam je stavio na raspolaganje posredstvom svoje Riječi i ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45, NW).

15. Koji je jedan od Jehovinih najljepših darova?

¹⁵ Koji je jedan od Božjih najljepših darova? Rođenje duhovnih sinova svetim duhom, koji djeluje zajedno s dobrom viješću, odnosno “riječju istine”. Oni koji su duhovno rođeni predstavljaju ‘novinu [“stanovite prvine”, NW]’ izabranu iz čovječanstva kako bi bili nebeski ‘kraljevi i svećenici’ (Otkrivenje 5:10; Efežanima 1:13, 14). Jakov je možda mislio na prvine ječma koje su se prinosile 16. nisana, kada je Isus uskrsnuo, i na prinošenje dva pšenična kruha na Pentekost, kada je bio izliven sveti duh (3. Mojsijeva 23:4-11, 15-17). U tom bi slučaju Isus bio prvina, a njegovi sunasljednici “stanovite prvine”. No što ako imamo zemaljsku nadu? Pa, ako imamo na umu našu nadu, to će nam pomoći da se držimo svoje vjere u Davaoca ‘svakog dobrog dara’, koji nam omogućava da vječno živimo pod vladavinom Kraljevstva.

Biti ‘tvorac riječi’

16. Zašto trebamo biti ‘brzi čuti a spori govoriti i srditi se’?

¹⁶ Bez obzira na to da li sada doživljavamo kušnje naše vjere ili ih ne doživljavamo, mi moramo biti “tvorci riječi” (Jakov 1:19-25). Trebamo biti ‘brzi čuti’ Božju riječ i poslušno je izvršavati (Ivan 8:47). S druge strane, budimo ‘spori govoriti’ i pažljivo odvagnimo svoje riječi (Priče Salamunove 15:28; 16:23). Jakov nas možda želi potaknuti da ne zaključujemo prebrzo da naše kušnje potječu od Boga. Savjetuje nas i da budemo ‘spori srditi se; jer čovječja srdnja ne čini Božje pravde’. Ako se dogodi da se razgnjevimo zbog onoga što je netko rekao, reagirajmo ‘sporo’ kako bismo izbjegli osvetoljubivu reakciju (Efežanima 4:26, 27). Gnjevno raspoloženje koje nama može praviti probleme a za druge predstavljati kušnju ne može imati za posljedicu vladanje kakvo od nas zahtijeva vjera u našeg pravednog Boga. Osim toga, ako smo “velika (...) razuma”, bit ćemo ‘spori na gnjev’, a naša će nas braća i sestre smatrati ugodnim društvom (Priče Salamunove 14:29).

17. Što se postiže uklanjanjem zlobe iz srca i uma?

¹⁷ Mi se, dakako, trebamo očistiti od ‘svake nečistoće’ — od svega onoga što se gadi Bogu i što potiče gnjev. Osim toga, moramo ‘odbaciti suvišak zlobe’. Svi trebamo iz svog života izbaciti svaku nečistoću tijela ili duha (2. Korinćanima 7:1; 1. Petrova 1:14-16; 1. Ivanova 1:9). Kad smo iz srca i uma odstranili zloću, to nam je pomoglo da ‘s krotošću primimo usađenu riječ’ istine (Djela apostolska 17:11, 12). Bez obzira na to koliko smo dugo kršćani, moramo dopustiti da se u nama usadi još više biblijske istine. Zašto? Zato što uz pomoć Božjeg duha usađena riječ stvara “novu osobnost” kojom se postiže spasenje (Efežanima 4:20-24, NW).

18. Kako se onaj tko samo sluša riječ razlikuje od onoga tko je i tvori?

¹⁸ Kako možemo pokazati da nam je ta riječ vodič? Tako da smo poslušni “tvorci riječi, a ne samo slušači” (Luka 11:28). “Tvorci” imaju vjeru koja dovodi do djela, kao što je revno sudjelovanje u kršćanskoj službi i redovito sudjelovanje na sastancima Božjeg naroda (Rimljanima 10:14, 15; Jevrejima 10:24, 25). Osoba koja samo sluša riječ je “kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu”. On se pogleda, zatim ode i zaboravi što bi trebao ispraviti na sebi. Budući da smo “tvorci riječi”, mi pažljivo proučavamo Božji “savršeni zakon” koji obuhvaća sve što Bog zahtijeva od nas i poslušni smo mu. Sloboda koju zbog toga uživamo sasvim je oprečna robovanju grijehu i smrti, jer ona vodi u život. Zato ‘ostanimo u tom savršenom zakonu’, stalno ga ispitujmo i budimo mu poslušni. Zamisli! Kao ‘tvorci djela, a ne zaboravni slušači’, mi doživljavamo radost koja je posljedica Božje naklonosti (Psalam 19:7-11).

Mnogo više od udovoljavanja nekom obliku obožavanja

19, 20. (a) Što od nas zahtijeva čisto obožavanje prema Jakovu 1:26, 27? (b) Koji su neki od primjera neokaljanog obožavanja?

¹⁹ Ako želimo uživati božansku naklonost, ne smijemo zaboraviti da pravo obožavanje nije puka formalnost (Jakov 1:26, 27). Možda mislimo da Jehova prihvaća ‘neki naš oblik obožavanja’ (NW), no ono što je zaista važno jest kako on procjenjuje svakoga od nas (1. Korinćanima 4:4). Ako ‘ne zauzdavamo jezik’, to bi mogla biti ozbiljna mana. Zavaravali bismo se ako bismo mislili da je Bogu ugodno naše obožavanje u slučaju da klevećemo jedni druge, da lažemo ili da zloupotrebljavamo svoj jezik na neki drugi način (3. Mojsijeva 19:16; Efežanima 4:25). Mi sigurno ne želimo da naša “vjera [“oblik obožavanja”, NW]” bude ‘uzaludna’ i iz bilo kojeg razloga neprihvatljiva Bogu.

²⁰ Iako Jakov ne navodi sva obilježja čistog obožavanja, on kaže da u njega spada ‘obilaženje sirota i udovica u njihovim nevoljama’ (Galaćanima 2:10; 6:10; 1. Ivanova 3:18). Kršćanska se skupština posebno brine kako bi se udovoljilo potrebama udovica (Djela apostolska 6:1-6; 1. Timoteju 5:8-10). Budući da je Bog Zaštitnik udovica i djece bez očeva, surađujmo s njim čineći sve što možemo kako bismo im pomogli u duhovnom i materijalnom pogledu (5. Mojsijeva 10:17, 18). Čisto obožavanje podrazumijeva i “držati sebe neopoganjena od svijeta”, odnosno od nepravednog ljudskog društva koje je u vlasti Sotone (Ivan 17:16; 1. Ivanova 5:19). Zato ostanimo slobodni od svjetovnog bezbožnog vladanja kako bismo mogli slaviti Jehovu i biti korisni u njegovoj službi (2. Timoteju 2:20-22).

21. Koja daljnja pitanja u vezi s Jakovljevim pismom zaslužuju da ih razmotrimo?

²¹ Jakovljev savjet koji smo dosad razmatrali trebao bi nam pomoći da ustrajemo u kušnjama i da se držimo svoje vjere. Trebao bi povećati naše cijenjenje za Davaoca dobrih darova koji nam pokazuje puno ljubavi. Jakovljeve nam riječi pomažu i da vršimo čisto obožavanje. Na što nam još Jakov skreće pažnju? Koje daljnje korake možemo poduzeti kako bismo pokazali da gajimo pravu vjeru u Jehovu?

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Što će nam pomoći da ustrajemo u kušnjama?

◻ Zašto se kršćani mogu radovati usprkos kušnjama?

◻ Kako možemo biti tvorci riječi?

◻ Što spada u čisto obožavanje?

[Slika na stranici 9]

Kad se nalaziš u kušnji, pokaži vjeru u Jehovinu moć da uslišava molitve

[Slike na stranici 10]

“Tvorci riječi” objavljuju Božje Kraljevstvo diljem svijeta