Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

‘Nastavljaju bez prestanka’

JOŠ od vremena Isusa Krista i njegovih apostola, religiozni su vođe išli vrlo daleko u svojim nastojanjima da spriječe propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Mjesne su vlasti u Jeruzalemu apostolima više puta ‘oštro zaprijetile da ne uče u Isusovo ime’ (Djela apostolska 5:27, 28, 40). No u biblijskom izvještaju stoji da “riječ Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj učenika u Jeruzalemu” (Djela apostolska 6:7).

Dvije tisuće godina kasnije u Izraelu još uvijek nailazimo na religiozne vođe koji utječu na mjesne vlasti kako bi zaustavili djelo pravih kršćana u toj zemlji. Pod pritiskom ekstremnih religioznih elemenata, mjesne su vlasti u Tel Avivu (Izrael) u studenom 1987. naredile Svjedocima da prestanu održavati kršćanske sastanke u Dvorani Kraljevstva smještenoj u podružnici Društva Watch Tower. Zabrana je stupila na snagu u listopadu 1989. godine. U skladu s tim, Svjedoci su se tri godine sastajali u unajmljenim objektima u tom području dok je njihova Dvorana Kraljevstva bila praktički neiskorištena.

U međuvremenu, taj je slučaj dospio pred izraelski vrhovni sud. U uredu državnog javnog tužioca ispitani su argumenti koje su predočili Svjedoci i rečeno je da nije moguće odbiti njihovu žalbu s obzirom na očite religiozne predrasude na kojima se temeljila zabrana. Stoga mjesne vlasti nisu imale izbora, te su poništile svoju odluku, a Jehovini svjedoci sretno su se vratili u svoju Dvoranu Kraljevstva.

Je li djelo propovijedanja biblijskih istina nazadovalo tijekom tih godina? Nikako ne! U vrijeme kad je Dvorana Kraljevstva bila zatvorena, u Tel Avivu su postojale dvije skupštine i jedna odvojena grupa za studij Biblije u obližnjem gradiću Lodu. Tri godine kasnije, kad je ponovno otvorena Dvorana Kraljevstva, broj Jehovinih svjedoka se povećao i nastale su četiri skupštine, a nova grupa za studij Biblije sastajala se u Beershebi.

Rast u Izraelu nije ograničen na glavne jezične skupine, arapske i hebrejske. Došlo je do velikog priliva emigranata iz bivšeg Sovjetskog Saveza, pa su Jehovini svjedoci koji govore ruski sada zaposleni prenoseći im dobru vijest. U tri skupštine održavaju se neki sastanci na ruskom jeziku; više od stotinu ljudi sakupilo se nedavno na kongresu održanom na ruskom jeziku.

Religionisti koji su puni predrasuda nesumnjivo će nastaviti svoju kampanju protiv pravog obožavanja. No objavitelji Kraljevstva nastavljaju oponašati kršćane prvog stoljeća koji su, usprkos protivljenju, ‘nastavili bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu, Isusu’ (Djela apostolska 5:42, NW).

Ispravno gledište o kušnjama

GRČKI glagol hypoméno, koji doslovno znači “ostati ili izdržati pod nečim”, preveden je ‘ostati’ u Luki 2:43 i u Djelima apostolskim 17:14. On također znači “zadržati svoj stav; istrajati; ostati postojan”, i stoga se prevodi ‘ustrajati’ (Matej 24:13, St). Imenica hypomoné obično označava hrabru, postojanu ili strpljivu “ustrajnost” koja ne gubi nadu suočavajući se s preprekama, progonstvima, kušnjama ili iskušenjima.

Budući da znaju da nečija vječna budućnost ovisi o ustrajnosti i da osoba može biti sigurna u pomoć odozgo, kršćani se ne trebaju bojati kušnji i nevolja, ne trebaju biti ljuti zbog njih niti se prepustiti prigovaranju, samosažaljenju ili ogorčenosti. Apostol Pavao je savjetovao: ‘Hvalimo se i nevoljama, znajući da nevolja trpljenje [“ustrajnost”, NW] gradi’ (Rimljanima 5:3). Kušnje koje se uz božansku pomoć podnose strpljivo i postojano otkrivaju da kršćanin posjeduje potrebnu osobinu ustrajnosti — nešto što mu nije bilo poznato iz stvarnog života i iz iskustva prije nego što je započela nevolja.

Treba dopustiti da ustrajnost ‘dovrši svoje djelo’ puštajući da se kušnja odvija svojim tokom bez ikakvih pokušaja da se koriste nebiblijska sredstva kako bi se ona brzo okončala. Tada će vjera biti ispitana i oplemenjena, i otkrit će se njena potkrepljujuća sila. Mogu se otkriti područja na kojima je kršćanin slab, omogućujući mu da vidi nedostatke i da izvrši potrebna poboljšanja. Kada osoba vjerno ustraje pod kušnjama, može se oblikovati njena osobnost i osoba postaje strpljivija, suosjećajnija, samilosnija, ljubaznija i puna ljubavi u odnosima s bližnjima. Stoga, dopuštajući da ustrajnost ‘dovrši svoje djelo’, osobi neće ‘nedostajati ništa’ od onoga što Jehova Bog traži od svojih priznatih slugu (Jakov 1:2-4, NW).