Molitve zahtijevaju djela

“Jehova je daleko od zlih, ali molitvu pravednog čuje” (PRIČE SALAMUNOVE 15:29, NS).

 1. Koji uvjet moramo ispuniti da bi Bog saslušao naše molitve?

SVI Jehovini zahtjevi su mudri, pravedni i puni ljubavi. Oni nisu ni u kom slučaju “teški” (1. Ivanova 5:3). To vrijedi i za njegove zahtjeve u vezi molitve, a koji uključuju potrebu da živimo u skladu s našim molitvama. Naš se način postupanja mora dopasti Jehovi Bogu. Kako bismo inače mogli očekivati da s odobravanjem prihvati naše molbe i usrdne molitve?

 2, 3. Zašto Jehova nije slušao molitve Izraelaca, kako to proizlazi iz riječi Izaije, Jremije i Miheja?

² To gledište u vezi molitve previđa većina ljudi iz kršćanstva, kao što su previđali otpali Izraelci u Izaijino vrijeme. Stoga im je preko svog proroka Izaije Jehova uputio slijedeće riječi: “Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam. ... operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima” (Izaija 1:15-17, ST). Da, ako su željeli dobiti Božju milost, ti su Izraelci morali postupati kako se njemu svidjelo. S pravom se kaže: “Ako želiš da te Bog sasluša kad se moliš, ti moraš slušati kad on govori.”

³ U stvarnosti, Jehova je uvijek iznova smatrao potrebnim da svoj narod Izrael podsjeća na te istine. Stoga čitamo: “Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska” u Božjim očima. “Jehova je daleko od zlih, ali molitvu pravednog čuje” (Priče Salamunove 28:9, ST; 15:29, NS). Zbog te situacije Jeremija se žalio: “Oblakom si (Jehova) se obastro, da molitva ne prodre do tebe” (Plač Jeremijin 3:44, ST). Uistinu se potvrdilo upozorenje koje je Mihej napisao pod nadahnućem: “Zato, oni će Jahvu zazivati, a on im neće odgovoriti. Sakrit će, u ono vrijeme, lice od njih zbog zločina koje su počinili” (Mihej 3:4, ST; Priče Salamunove 1:28-32).

 4. Iz čega je vidljivo da čak neki iz redova Jehovinog naroda nisu razumjeli potrebu da postupaju u skladu sa svojim molitvama?

⁴ Dakle, potrebno je da živimo u skladu s našim molitvama. Zahtijeva li ta činjenica danas tako veliku pažnju? Da, u potpunosti, i to ne samo radi situacije u kršćanstvu, nego i radi stanja u kojem su se našli neki koji su se predali Jehovi. Iz redova više od 3 000 000 objavitelja dobre vijesti, prošle je godine 37 000 njih moralo biti isključeno zbog ponašanja nedostojnog za kršćanina. Tako dolazi 1 isključeni na svakih 80 objavitelja. Vrlo se vjerojatno većina od tih pojedinaca, u najmanju ruku ponekad molila. No, jesu li postupali u skladu sa svojim molitvama? Nipošto! Čak neki starješine koji su desetljećima bili u punovremenoj službi, morali su biti ukoreni na ovaj ili onaj način. Kako žalosno! Zaista, “tko misli da stoji, neka pazi da ne padne”, da ne postupa na način koji bi njegove molitve učinio neprihvatljivima pred Stvoriteljem (1. Korinćanima 10:12, NS).

Zašto molitve zahtijevaju djela

 5. Kako moramo dokazati ozbiljnost, da bi Jehova saslušao naše molitve?

⁵ Da bi Jehova Bog saslušao naše molitve, mi ne samo da moramo biti čistima u duhovnom i moralnom pogledu, nego moramo dokazati ozbiljnost naših molitava time da i radimo na onome za što se molimo. Sama molitva nije nadomjestak za iskreno, smisaono naprezanje. Jehova neće za nas učiniti ono, što mi sami možemo učiniti za sebe, time da savjesno slijedimo savjete iz njegove Riječi i da se damo voditi njegovim svetim duhom. Mi moramo biti spremni učiniti u tom pogledu sve što možemo, da bi on imao na temelju čega saslušati naše molitve. Stoga, kako je netko jednom rekao, ne tražimo više negoli smo spremni steći radom.

 6. Iz koja dva razloga moramo moliti?

⁶ Doduše, mogli bi se pitati: “Zašto da se molimo, ako moramo raditi na onome za što se molimo?” Moramo se moliti iz najmanje dva važna razloga. Kao prvo, svojim molitvama priznajemo da sve dobre stvari dolaze od Boga. On je darovatelj svakog dobrog i savršenog dara — sunčeva sjaja, kiše, plodonosnih godišnjih doba, kao i mnogih drugih darova (Matej 5:45; Djela apostolska 14:16, 17; Jakov 1:17). Kao drugo, o Jehovinom blagoslovu je ovisno hoće li naša nastojanja biti uspješna ili ne. U Psalmu 127:1, NS čitamo: “Ako Jehova kuću ne gradi, ne koristi što se oko nje trude graditelji. Ako Jehova ne čuva grad, ne koristi što je stražar stalno na straži”. Istu misao podupiru riječi apostola Pavla, prema 1. Korinćanima 3:6, 7: “Ja posadih, Apolo zali, ali Bog daje da raste. Tako niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste.”

Neki primjeri iz starog vremena

 7, 8. a) Koji slučaj iz Jakovljeva života pokazuje kako je on znao da molitve moraju biti popraćene djelima? b) Kakav je primjer u tom pogledu dao kralj David?

⁷ Pismo izvještava o mnogim slučajevima iz kojih je vidljivo da su Jehovini vjerni sluge radili na onome za što su se molili. Razmotrimo neke od njih. Budući da je Abrahamov unuk Jakov stekao pravo prvorodstva, njegov je stariji brat Ezav gajio prema njemu ubilačku mržnju (1. Mojsijeva 27:41). Kad se nekako 20 godina kasnije Jakov s velikim domaćinstvom i s mnogo stoke vraćao iz Padan Arama u svoj rodni kraj, čuo je da mu Ezav dolazi u susret. Prisjetivši se Ezavovog neprijateljstva, Jakov se usrdno pomolio Jehovi da ga zaštiti od gnjeva njegova brata. No, da li se zadovoljio samo time? Nikako ne. Poslao je pred sobom velikodušne darove, razmišljajući na ovaj način: “Možda ga umirim darovima koje mu šaljem pred sobom.” Tako je i bilo, jer kad su se braća srela, Ezav je zagrlio Jakova i izljubio ga (1. Mojsijeva 32. i 33. poglavlje).

⁸ I David je bio jedan od onih koji su radili na onome za što su se molili. Kad mu je njegov Sin Apsalom oteo prijestolje, Davidov je savjetnik Ahitofel pristao uz Apsaloma. Stoga se David usrdno molio da bude osujećen Ahitofelov savjet. No, da li se David samo molio? Ne, nego je uputio svog lojalnog savjetnika Huzaja da se priključi Apsalomu, kako bi osujetio Ahitofelovu namjeru, što se i dogodilo. Apsalom je postupio u skladu s Huzajevim lošim savjetom, odbacivši Ahitofelov savjet (2. Samuelova 15:31-37; 17:1-14; 18:6-8).

 9. Kako je Nehemija pokazao da mu je poznato temeljno načelo da molitva zahtijeva djela?

⁹ Jedan daljnji primjer koji nam može poslužiti za ohrabrenje jest Nehemija. On je morao provesti veliki projekat — bila je to ponovna izgradnja zidina Jeruzalema. Međutim, mnogi su se neprijatelji urotili protiv njega. Nehemija se molio, ali je i radio, o čemu čitamo slijedeće: “A mi smo se molili Bogu našemu i postavljali dnevnu i noćnu stražu protiv njih.” Otada je polovica Nehemijinih mladih muževa bila spremna zaštititi drugu polovicu koja je gradila zidine (Nehemija 4:9, 16, NS).

Isusov primjer

10, 11. Kako je Isus pokazao da postupa u skladu sa svojim molitvama?

¹⁰ Isus Krist nam je dao odličan primjer kad je riječ o tome da treba raditi na onome za što se molimo. On nas je naučio moliti: “Neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9, NS). Isus je učinio sve što je mogao da bi njegovi slušatelji svetili ime njegova oca. Ali, ni Isus se nije ograničio samo na to da moli: “Oče, proslavi ime svoje” (Ivan 12:28, NS). Ne, i sam je činio sve što je mogao da bi proslavio ime svog oca, navodeći i druge da tako postupaju (Luka 5:23-26; 17:12-15; Ivan 17:4).

¹¹ Budući da je Isus vidio koliko su velike duhovne potrebe ljudi, rekao je svojim učenicima: “Žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve (Jehovu Boga) da pošalje radnike u žetvu svoju” (Matej 9:37, 38, NS.) No, da li se Isus zadovoljio samo time? Nikako ne! Ubrzo potom poslao je svojih 12 apostola, dva po dva na djelo propovijedanja, djelo žetve. Kasnije je u istu svrhu poslao Isus još 70 objavitelja evanđelja (Matej 10:1-10; Luka 10:1-9).

Primjena temeljnog načela

12. Kako rad utječe na našu molitvu za svakodnevni kruh?

¹² Dakle, Jehova Bog očekuje od nas da budemo dosljedni, da postupamo u skladu s našim molitvama, dokazujući time svoju ozbiljnost. Isus nas je naučio moliti: “Daj nam danas kruh naš za ovaj dan” (Matej 6:11, NS). Iz tog razloga svi Isusovi sljedbenici s pravom upućuju Bogu tu molbu. No, očekujemo li mi da naš nebeski otac sasluša tu molitvu, a da sami ne učinimo nešto u tom pravcu? Naravno ne. Stoga čitamo: “Lijenčina se pokazuje požudnim” — možda čak u molitvi — “ali mu duša nema ništa” (Priče Salamunove 13:4, NS). Apostol Pavao je izrekao sličnu misao: “Ako tko ne želi da radi, neka i ne jede” (2. Solunjanima 3:10, NS). Molitva za svakodnevni kruh treba biti popraćena spremnošću za rad. Zanimljivo je kako je Pavao odgovarajuće rekao da ne treba jesti onaj tko ne “želi” raditi. Neki koji bi željeli raditi možda su bez posla, možda bolesni ili prestari da rade. Željeli bi raditi, ali im to ne dozvoljavaju njihove mogućnosti. Takovi mogu s pravom moliti za kruh, u nadi da će ga dobiti.

13. Što moramo raditi da bi Jehova saslušao naše molitve za dobivanje svetog duha?

¹³ Isus nam je također savjetovao da molimo njegovog nebeskog Oca za sveti duh. Isus nam je zajamčio da je Bog spremniji dati nam svetog duha, negoli su zemaljski roditelji spremni dati svojoj djeci dobre dare (Luka 11:13). Ali, možemo li očekivati od Jehove Boga da nam nekim čudom dade svetog duha, bez da se mi na bilo koji način naprežemo? Nikako ne! Mi moramo učiniti sve što možemo, kako bismo dobili sveti duh. Osim da molimo za to, moramo se revno prehranjivati Riječju Božjom. Zašto? Zato jer Jehova Bog ne daje svoj sveti duh odijeljeno od svoje Riječi. Stoga se ne možemo nadati da ćemo primiti svetog duha, ako mimoilazimo zemaljsko sredstvo kojim se Jehova danas služi, naime “vjernog i razboritog roba”, zastupljenog po Vodećem tijelu Jehovinih svjedoka. Bez pomoći tog “roba” mi ne bismo bili u stanju razumjeti puno značenje pročitanoga, niti ispravno primjenjivati naučeno (Matej 24:45-47).

14, 15. a) Na koju suradnju moramo biti spremni da bi Jehova saslušao naše molitve za mudrost? b) Kako je to potvrđeno u slučaju kralja Salamuna?

¹⁴ Temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela odnosi se i na slijedeće riječi učenika Jakova, Isusova polubrata: “Dakle, ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga, jer on daje svima velikodušno i bez prigovora, i dat će mu je” (Jakov 1:5, NS; Matej 13:55). No, posreduje li nam Bog tu mudrost nekim čudom? Ne. Prije svega, mi moramo imati ispravno stajalište, jer čitamo: “On će ponizne naučiti hodati putem njegovim” (Psalam 25:9, NS). A kako Bog uči “ponizne”? Kroz svoju Riječ. Da bismo je razumjeli i znali primijeniti, potrebno je naprezati se, na što nam ukazuju riječi iz Priča Salamunovih 2:1-6, ST: “Sine moj, ako primiš moje riječi, i pohraniš u sebi moje zapovijedi, i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; jest, ako prizoveš razum i zavapiš sa razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom — tada ćeš shvatiti strah Gospodnji (Jehovin, NS) i naći ćeš Božje znanje. Jer Jahve daje mudrost.”

¹⁵ Da li je temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela, važilo i u slučaju kad je kralj Salamun molio za mudrost, a Bog je čudom uslišao njegovu molitvu? Da, bilo je tako, jer je Salamun kao izraelski kralj bio dužan dati si učiniti prijepis Zakona, dnevno ga čitati i primjenjivati u svom životu. No, kad je Salamun počeo postupati protivno uputstvima, umnožavajući si žene i konje, njegovi postupci nisu više bili u skladu s molitvama. To je imalo za posljedicu da je Salamun postao otpadnikom, te da je na kraju umro kao “bezumnik” (Psalam 14:1; 5. Mojsijeva 17:16-20; 1. Carevima 10:26; 11:3, 4, 11).

16. Koje iskustvo pokazuje da naše molitve za pomoć u svladavanju tjelesnih slabosti moraju biti popraćene djelima?

¹⁶ Temeljno načelo da molitve moraju biti popraćene djelima važi i u slučaju kad molimo Boga za pomoć u svladavanju neke ukorijenjene, sebične navike. Jedna je pionirka priznala da je bila ovisna o određenim televizijskim serijama; gledala je takove emisije svaki dan od 11 do 15.30 sati. Kad je na jednom predavanju na oblasnom kongresu saznala koliko su štetne te nemoralne emisije, iznijela je tu stvar pred Bogom u molitvi. Međutim, potrajalo je malo duže dok nije svladala tu naviku. Zašto? Objasnila je: “Molila sam se da bih mogla svladati tu naviku, ali sam nastavila s gledanjem emisija. Stoga sam odlučila provesti cijeli dan u službi propovijedanja, kako ne bih bila izložena toj kušnji. Konačno sam postigla to da sam ujutro isključila televizor i ostavila ga isključenim cijeli dan.” Da, osim što se molila da bi mogla svladati svoje slabosti, morala je i sama poraditi na tom cilju.

Molitva i djelo svjedočenja

17-19. a) Koje činjenice pokazuju da Jehovini svjedoci postupaju u skladu sa svojim molitvama? b) Koje iskustvo potvrđuje to?

¹⁷ Temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela nije nigdje toliko značajno kao u djelu objavljivanja Kraljevstva. Stoga svi Jehovini svjedoci ne samo da se mole za porast broja radnika u žetvi, nego se i sami posvećuju tom djelu. Posljedica toga je da u jednoj zemlji za drugom doživljavaju ogromno množenje. Razmotrimo samo jedan primjer: Godine 1930. bio je u Čileu samo jedan jedini Jehovin svjedok. Od tog jednog svjedoka danas je postala ne samo tisuća, nego ih ima oko 30 000 (Izaija 60:22). Je li to samo rezultat molitve? Ne, to je povezano s radom, s djelovanjem. Samo u 1986. godini Jehovini svjedoci su u Čileu proveli preko 6 492 000 sati u djelu propovijedanja!

¹⁸ Isto vrijedi i u slučaju kad je djelo propovijedanja zabranjeno. Osim što Svjedoci tada mole za množenje, oni djeluju podzemno, nastavljajući s propovijedanjem. Unatoč prijetećem otporu i u tim je zemljama zabilježen rast. U 33 zemlje gdje Jehovini svjedoci nailaze na takav otpor, oni su u službenoj godini 1986. proveli preko 32 600 000 sati u službi propovijedanja, i tako se radovali porastu od 4,6 posto!

¹⁹ Temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela odnosi se naravno i na svakog pojedinca. Možda se molimo Jehovi za biblijski studij, ali ne dajemo sve od sebe da bi ga uspostavili. To se dogodilo i jednoj pionirki. Budući da je vodila samo jedan biblijski studij, molila se za daljnje. No, da li se zadovoljila samo time? Ne, nego je brižljivo ispitivala svoju službu i utvrdila da na ponovnim posjetima nije koristila mogućnost uvođenja biblijskog studija. Kad je stupila u akciju, uskoro je uspostavila još dva biblijska studija.

20. Kako sažeti temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela?

²⁰ Mogli bismo navesti još niz primjera iz kojih je vidljivo da molitve zahtijevaju djela. Sjetimo se samo molitava obzirom na osobne odnose u obitelji ili u skupštini. Do sada navedeni primjeri dovoljno svjedoče o tome da molitve zahtijevaju djela. To je i logično, jer ne možemo očekivati od Jehove Boga da prihvati naše molbe, ako ga mi svojim ponašanjem žalostimo. Temeljem toga zaključujemo da moramo učiniti sve što možemo u skladu s našim molitvama, ako očekujemo od Jehove da on učini za nas ono što mi sami ne možemo učiniti za sebe. Da, Jehovina su temeljna načela mudra i pravedna. Ona su smisaona, i za našu je korist ako postupamo u suglasnosti s njima.

Sjećaš li se?

◻ Koji su zahtjev u vezi molitve previdjeli mnogi Izraelci?

◻ Zašto nije nerazuman Božji zahtjev da i sami poradimo na onome za što se molimo?

◻ Koji primjeri iz starog vremena pokazuju da su Jehovini sluge i radili na onome za što su se molili?

◻ Što moramo raditi da bi Bog saslušao naše molitve za posjedovanje svetog duha i mudrosti?

◻ Kako se temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela odnosi na, našu službu propovijedanja?

[Slika na stranici 29]

Moliš li se za pomoć u svladavanju svoje navike gledanja televizije? Tada primijeni temeljno načelo da molitve zahtijevaju djela, time da isključiš televizijski prijemnik