Ne kaži samo: “Utoplite se i nasitite se”

“Ako ... im (potrebnoj braći) netko od vas rekne: ‘Idite u miru, utoplite se i nasitite se!’ a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi? Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi” (JAKOV 2:15-17, ST).

 1. Kako je neki brat iz Nigerije upao u nevolju?

PROCJENJUJE se da je Lebechi Okwaraocha rođen prije 1880. godine; dakle, sada mu je preko 100 godina. Od svojih je roditelja Nigerijaca naslijedio “juju”, koga je obožavao. Upravo kad je navršio 80 godina počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Primjenjivao je naučeno i bio kršten. Sada je već oko 30 godina Svjedok. Nedavno su njega i njegovu 72-godišnju suprugu, koja je pripadnik anglikanske crkve, posjetili skupštinski starješine nakon jedne jake olujne kiše. Oboje su bili očajni — pod njihove slamom pokrivene kolibe bio je pod vodom, a oni nemaju rođake koji bi im pružili konačište ili im mogli pomoći popraviti kolibu. Što bi ti učinio u takvom slučaju? Prije nego ispričamo što se dogodilo, razmotrimo biblijski savjet.

 2. Zašto smo zainteresirani za “izvanredna djela”?

² Isus Krist “je dao sebe za nas da bi očistio sebi narod za vlastitu svojinu, koji je revan za izvanredna djela” (Titu 2:14, NS). U središtu tih djela stoji životospasavajuće propovijedanje Kraljevstva (Marko 13:10; Otkrivenje 7:9, 10). Ali, kršćanska “izvanredna djela” uključuju više od obaveznog propovijedanja, jer Isusov polubrat Jakov je objasnio: “Oblik obožavanja, koji je sa stanovišta našeg Boga i Oca čist i neokaljan jeste ovo: obilaziti sirote i udovice u njihovoj nevolji i sačuvati sebe bez mrlja od svijeta” (Jakov 1:27, NS).

 3, 4. Što učimo o “izvanrednim djelima” spomenutima u 1. Timoteju, poglavljima 3 do 5 i koja se pitanja javljaju s tim u vezi?

³ Skupštine prvog stoljeća imale su udjela u “izvanrednim djelima” obiju vrsta. Prema 3. poglavlju 1. Timoteju apostol Pavao je, nabrojivši svojstva nadglednika i slugu pomoćnika, pisao da je ‘skupština živoga Boga stup i potpora istine’ (1. Timoteju 3:1-15, NS). Prema njegovim riječima mogu kršćani koji se čvrsto drže istine ‘spasiti sebe i one koji ih slušaju’ (1. Timoteju 4:16, NS). Potom je Pavao objasnio što su ‘izvanredna djela’ u pogledu materijalnog zbrinjavanja udovica u vjeri, ‘kojima je trebala pomoć’ (1. Timoteju 5:3-5, ST).

⁴ Dakle, neovisno o djelu evanđeliziranja, moramo poklanjati pažnju i tim ‘izvanrednim djelima’, kao što je primjerice “obilaziti sirote i udovice u njihovoj nevolji”. Što mogu u tom pogledu učiniti starješine i sluge pomoćnici, koji predvode? (Jevrejima 13:17). Kako ih u tome mogu poduprijeti i ostali Svjedoci? Što možemo učiniti u vršenju takovih izvanrednih djela?

Starješine koji predvode

 5. Što je učinio Pavao kad se ukazala posebna potreba i koja novovremena paralela toga postoji?

⁵ Kad se u Judeji ukazala posebna potreba, Pavao je kao starješina preuzeo vodstvo u akciji pomaganja. Tim je preuzimanjem vodstva izbjegnuta velika zbrka, a bila je omogućena pravedna podjela svega u skladu s potrebama (1. Korinćanima 16:1-3; Djela apostolska 6:1, 2). I u današnje su vrijeme starješine (uzimajući u obzir zakone Zemlje) preuzimali vodstvo u akcijama pomaganja nakon poplava, klizanja zemlje, tornada ili potresa, ‘pokazujući time osobno zanimanje za druge’ (Filipljanima 2:3, 4).

 6. Kako su reagirali starješine prilikom jedne katastrofe u Kaliforniji?

⁶ Časopis Probudi se! od 8. X 1986. izvjestio je o jednom slučaju kad je kršćanstvo stupilo u akciju. U poplavi do koje je došlo nakon probijanja nasipa u Kaliforniji (SAD) starješine su krenule na posao. Ti su duhovni pastiri odmah provjerili da li manjka netko iz njihova stada, je li mu potrebna liječnička pomoć, živežne namirnice ili smještaj. Starješine su dogovorile svoju akciju s glavnim uredom Jehovinih svjedoka. Osnovan je odbor za pomoć, a Svjedoci koji su pružili pomoć bili su podijeljeni u grupe koje su čistile i popravljale oštećene kuće. Starješine su nagledavale kupovanje i dijeljenje materijala. Eto primjera kako u slučaju posebne potrebe ‘svaki učenik može odrediti ’ što mu je moguće dati ili učiniti. Ipak, mudro je pitati za savjet nadglednike mjesne skupštine i zamoliti ih da oni preuzmu vodstvo. (Usporedi Djela apostolska 11:27-30.)

 7. Kojim potrebama općenite vrste moramo također udovoljiti?

⁷ Pored posebnih nevolja prouzročenih nekom katastrofom u kojima možeš (bio ti starješina ili ne) povremeno pomagati, postoje i potrebe općenite vrste, koje mogu biti jednako važne — naime direktno u tvojoj skupštini. Budući da to nisu tako senzacionalne potrebe kao u slučaju neke velike katastrofe, lako bi se moglo dogoditi da ih previdimo ili im poklonimo samo neznatnu pažnju. Ipak, u Jakovu 2:15-17 spomenute su baš te mjesne potrebe. Da, u svojoj vlastitoj skupštini imaš priliku pokazati ‘ima li tvoja vjera djela ili je mrtva u samoj sebi’.

 8. Kako mogu starješine pokazivati mudrost dok brinu za potrebe skupštine?

⁸ Starješine moraju u preuzimanju vodstva biti “mudri i razumni” (Jakov 3:13). Mudrošću mogu zaštititi stado od varalica koji hodaju od brata do brata (ili od skupštine do skupštine) i posuđuju novac te izmišljaju potresne priče ne bi li kako primili “pomoć”. Starješine nemaju razumijevanja za lijenost, jer biblijsko pravilo glasi: “Ako tko neće da radi, neka i ne jede” (2. Solunjanima 3:10-15, NS). Ipak, oni ne žele ‘zatvoriti vrata svog unutarnjeg suosjećanja’, niti bi željeli navesti na to svoju braću (1. Ivanova 3:17, NS). Mudrost moraju pokazivati i zato jer nam Biblija ne posreduje bezbroj pravila u vezi brige za potrebne i potlačene. Postoje vrlo različite situacije, ovisno o mjestu i vremenu.

 9. a) Kako su u prvom stoljeću bile zbrinute kršćanske udovice, koje su zaslužile pomoć? b) Koja se vrsta pomoći može danas pružiti potrebnima?

⁹ U 1. Timoteju 5:3-10 Pavao primjerice opisuje udovice koje “ostaše sasvim same” i koje zaslužuju pomoć. Takovima su prvenstveno bili dužni pomagati njihovi rođaci u vjeri; zanemarivanje te obaveze moglo je štetiti njihovom položaju pred Bogom. Ipak, ako nekoj potrebnoj udovici koja je zaslužila pomoć, nije moglo biti pomognuto na taj način, starješinama se pružila mogućnost da joj u materijalnom pogledu pomognu preko skupštine. I u novo vrijeme neke su skupštine pomagale potrebnima u svojim redovima. U većini zemalja postoje danas, doduše, državne socijalne institucije za ostarjele, nemoćne i nezaposlene. Ali, kršćanski starješine mogu pomoći i u drugom pogledu. Ima pojedinaca koji su uistinu u nevolji i kojima pripada socijalna pomoć, ali je ne dobivaju jer je zbog stidljivosti nisu zatražili ili ne znaju kako treba sastaviti zahtjev. Tada mogu starješine sakupiti informacije s tim u vezi od vlasti ili od Jehovinih svjedoka, koji imaju iskustva u tome. Mogu se pobrinuti da sposobna braća ili sestre pomognu dotičnima dobiti pripadajuću im socijalnu pomoć (Rimljanima 13:1, 4).

Organizirati korisnu pomoć

10. Na što trebaju starješine upraviti svoju pažnju, čuvajući stado?

¹⁰ Pažljivi nadglednici igraju često odlučujuću ulogu kad braća i sestre s puno ljubavi pomažu potlačenima i potrebnima. Čuvajući pripadnike stada, starješine moraju brinuti za duhovne i fizičke potrebe sviju. Razumljivo je da se starješine prvenstveno posvećuju “molitvi i službi riječi” (Djela apostolska 6:4). Stoga se brinu da pripadnici stada vezani uz krevet ili koji leže u bolnicama, budu duhovno hranjeni. Starješinstvo može poduzeti korake da se za one koji ne mogu posjećivati sastanke, snimi gradivo na trake. Starješine i sluge pomoćnici koji su naizmjence donosili trake potrebnima, utvrdili su da su im te posjete pružile mogućnost posredovanja i ostalih duhovnih darova (Rimljanima 1:11, 12). U isto vrijeme mogli su vidjeti kakove su katkada potrebe dotičnih osoba.

11. Objasni kako je moguće poduprijeti sestru kojoj treba pomoći?

¹¹ Možda će utvrditi da bi neka sestra sa smetnjama ili pak ostarjela sestra mogla ponekad doći u kraljevsku dvoranu ili na kratko vrijeme sudjelovati u službi propovijedanja, ako bi joj neka druga sestra mogla pomoći da se opere i obuče. (Usporedi Psalam 23:1, 2, 5.) Starješinstvo može čak zadužiti nekog starješinu da on učini pripremu za to. Skupština bi također mogla pitati tko je spreman dopratiti u dvoranu ili otpratiti kući osobe, kojima treba pomoći. Ako se postavi plan, sve će se odvijati kako treba.

12. Kako mogu drugi surađivati sa starješinama kad je riječ o pomaganju bolesnima i ostarjelima?

¹² Starješine mogu uočiti još neka područja na kojima bi se mogla pružiti pomoć ili učiniti ljubazne pripreme. Možda nekoj bolesnoj ili ostarjeloj sestri ne polazi više za rukom da vodi svoje kućanstvo kao ranije. Da li bi joj u tome mogli pomoći sluge pomoćnici ili tko drugi? Ako bi joj pokosili travu ili porezali živicu, možda bi se osjećala bolje, jer tada njena kuća ne bi više bila razlogom spoticanja za susjede. Treba li okopati ili zaliti vrt? Da li bi neka sestra koja je krenula u kupovinu bila spremna prvo navratiti do osobe koja leži u krevetu, pa i za nju kupiti neke stvari? Sjeti se da su apostoli bili zainteresirani za takove akcije, te da su postavljali u skupštinama sposobne osobe, koje su bile spremne pomoći drugima (Djela apostolska 6:1-6).

13. Što je bio rezultat pomoći koju su starješine pružili u početku spomenutom bratu iz Nigerije?

¹³ Takovu su kršćansku skrb pokazali u početku spomenuti starješine, kad su prilikom pastirske posjete uočili u kakvom se jadnom stanju nalaze Lebechi Okwaraocha i njegova žena. Starješinstvo je odmah uzelo stvar u svoje ruke, davši skupštini na znanje što namjerava učiniti — sagraditi novu kuću. Nekoliko braće i sestara poklonilo je materijal, te su spremno sudjelovali u tom projektu. Za tjedan dana podigli su stabilnu kućicu s limenim krovom. U izvještaju iz Nigerije moglo se pročitati:

“Seoski su stanovnici bili iznenađeni, pa su spontano donosili hranu i piće za braću i sestre, koji su satima marljivo radili, kako bi završili posao prije kiše. Mnogi su se stanovnici tog sela požalili na ostale religiozne grupe, koje prema njihovu mišljenju samo pljačkaju ljude, umjesto da pomažu siromašnima. Cijelo je selo pričalo o toj akciji, a sa mnogim je stanovnicima započet biblijski studij.”

Tvoj udio u ovim “izvanrednim djelima”

14. Kakvo treba biti naše stajalište prema činjenju “izvanrednih djela” našoj braći?

¹⁴ Postoje naravno mnoge prilike da osobno i direktno reagiramo na potrebe ostarjelih, nemoćnih i osoba vezanih uz krevet. Zašto da ne stupimo u akciju i ne pokušamo pomoći, kad nam se ukaže prilika pokazati pravo kršćanstvo na djelu? (Djela apostolska 9:36-39). Učinimo to ne pod pritiskom drugih, nego motivirani kršćanskom ljubavlju. Najvažniji činilac u pružanju korisne pomoći jest naše iskreno zanimanje i suosjećanje. Naravno, nitko od nas ne može ostarjelima okrenuti unatrag točak vremena, ne može čudom izliječiti bolesne, niti u materijalnom pogledu izjednačiti sve u skupštini. Ipak, u svakom slučaju možemo pokazati duh spremnosti i požrtvovnosti. Budemo li postupali tako ojačat će veza ljubavi između nas i osoba kojima treba pomoći. Tako je bilo i u slučaju Pavla i Onezima, koji je tek razmjerno kratko vrijeme bio kršćanin, kad je služio zatvoreniku Pavlu (Filemonu 10-13; Kološanima 3:12-14; 4:10, 11).

15. Kako možemo pomoći nekima koji se nađu u pravoj nevolji ili im je potrebna potpora?

¹⁵ Ponekad možemo nekome tko je u financijskim teškoćama pomoći poklonom, bilo da ga pošaljemo anonimno ili ga osobno predamo. Je li neki brat izgubio radno mjesto, a još nije našao novo? Treba li neka sestra podmiriti izvanredne troškove liječenja, je li doživjela nesreću ili je bila opljačkana? Situacije poput ovih nastupaju iznenada, odjednom. Dademo li nekome “dar milosrđa”, to će nam priznati Otac koji vidi u tajnosti (Matej 6:1-4). Mogli bismo također poput Joba, dati siromašnima odjeću umjesto novca, a sirotama i udovicama živežne namirnice ili čak pripremljene obroke (Job 6:14; 29:12-16; 31:16-22).

16. Na koje je druge praktične načine ponekad moguće pružiti pomoć? Prikaži to primjerom.

¹⁶ I tvoje osobno iskustvo može nekome biti od koristi. Jedan je brat zamolio brata V. za kredit, a on ga je prijazno upitao: “Zašto misliš da ja imam novac za kredit?” Odgovorio je: “Zato jer ti znaš bolje raspolagati svojim novcem”. Brat V, koji je često posuđivao novac potrebnima, pokazao je sposobnost razlučivanja, davši slijedeći prijedlog: “Tebi u stvari treba pomoći da naučiš pravilno raspolagati svojim novcem, a ja bih ti rado pomogao u tome, ako želiš moju pomoć”. Tu će vrstu pomoći prvenstveno cijeniti braća koja moraju svoj životni standard prilagoditi novo nastaloj situaciji ili su spremna marljivo obavljati manje cijenjeni posao. Međutim, bude li nekome stvarno potreban kredit, preporuča se naravno sve utvrditi pismeno i potpisati kako ne bi kasnije iskrsnuli neki problemi. Mnoga braća koja ne posuđuju rado novac, jako će se radovati osobnoj pomoći u obliku savjeta ili posredovanja stručnog znanja (Rimljanima 13:8). To je vidljivo iz slijedećeg iskustva koje dolazi iz zapadne Afrike:

“Iako je Emanuel bio izučeni frizer, imao je premalo mušterija, pa je bio žalostan što ne može zaraditi za životno uzdržavanje. Tada ga je jedan pažljivi starješina iz skupštine upitao bi li se on prihvatio nekog drugog posla. Odgovorio je potvrdno, ne dopustivši da ga umišljenost zbog njegova zvanja, spriječi u tome. Starješina je razgovarao s poznatima i našao je za Emanuela posao bolničara u nekoj bolnici. On se već prokušao na tom radnom mjestu, pa je mogao čak pomagati drugima u skupštini.”

17. Kako možeš pomoći bratu koji se nalazi u bolnici? (Psalam 41:1-3).

¹⁷ Posebna mogućnost pomaganja pruža se u slučaju kad se sukršćanin nalazi u bolnici ili u domu. I ovdje treba dati prednost iskrenom suosjećanju i brizi. Daj se voditi tim svojstvima, pokazujući spremnost da pročitaš pacijentu nešto od izgrađujuće kršćanske literature ili mu ispričaš neko ohrabrujuće iskustvo. Možeš li se pobrinuti i za fizičke potrebe? Zdravstvene su ustanove ponegdje toliko opterećene da ne stignu pacijenta oprati ili nahraniti, osim ako to ne učini neki posjetitelj. Dakle, dadu li liječnici suglasnost za to, mogao bi mu donijeti hranjivi obrok ili mu pomoći pri pranju, odnosno kupanju. Bi li se obradovao toploj kućnoj haljini ili papučama? (2. Timoteju 4:13). Bi li se možda mogao zauzeti za neku stvar, radi koje je pacijent zabrinut? Možda razmišlja o tome kako će podići svoj osobni dohodak i platiti tekuće račune. Mogao bi mu olakšati i time da zalijevaš cvijeće, isključiš grijanje, omogućiš podizanje pošte itd.

18. Što si odlučan učiniti za braću u nevolji?

¹⁸ Svatko od nas bi nesumnjivo mogao razmisliti kako da se poboljša u tome, da ne bi samo govorio: “Utoplite se i nasitite se” (Jakov 2:16, ST). Razmisli o braći i sestrama iz svoje skupštine. Jesu li neki u stvarnim financijskim teškoćama? Kako je s bolesnima i nemoćnima, s onima koji su vezani uz krevet? Što sve možeš učiniti kako bi pomogao ljubljenim pripadnicima svoje skupštine za koje je Krist umro? Imajući ispravno stajalište bit ćeš sposoban brzo reagirati kad se pojave teškoće.

19. a) Zašto je na tom području važno biti uravnotežen? b) Što je najbolje što možemo učiniti za druge i zašto je to tako? (Psalam 72:4, 16).

¹⁹ I dok se trudimo pomagati svojoj braći, dokazujemo da nam vjera nije mrtva. Upravo nas ta vjera potiče na marljivo sudjelovanje u službi propovijedanja. Mi moramo sačuvati uravnoteženo stajalište što se tiče materijalnog pomaganja drugima i redovitog sudjelovanja u kršćanskom djelu evanđeliziranja. (Usporedi Matej 15:3-9; 23:23.) Ta je uravnoteženost izražena u savjetu kojeg je Isus dao Marti i Mariji. Uspoređujući brigu za materijalne stvari i interes za duhovnu hranu, on je rekao da je ovo zadnje “dobar dio”, koji se neće uzeti (Luka 10:39-42). U ovom će sustavu stvari uvijek biti bolesnih i siromašnih, a mi im možemo i želimo činiti dobro (Marko 14:7). Ipak, dobro koje ima prednost ispred svega i koje je najpostojanije, sastoji se u objavljivanju Božjeg Kraljevstva, na što se koncentrirao i sam Isus (Luka 4:16-19). Na tom putu mogu siromašni, bolesni i potlačeni osjetiti trajno olakšanje. Kakove li radosti pomagati braći i ostalima da stave svoju nadu na Boga i da “odlučno zahvate pravi život” (1. Timoteju 6:17-19).

[Okvir na stranici 16]

Skupština se pobrinula za njih

Bračni par koji se odselio na selo da bi se priključio jednoj maloj skupštini, poslao je slijedeći izvještaj, koji navodi na razmišljanje:

“Pred tri godine prodali smo moja žena i ja svoju kuću i preselili se u jednu jako udaljenu skupštinu, koja je trebala pomoć iskusne braće, jer su iskrsnuli neki problemi. Nakon kratkog vremena zauzimao sam četiri odgovorna službena položaja. Mi smo voljeli braću, surađivali smo s njima. Tokom mjeseci duh skupštine se poboljšavao, a doselilo je još dvoje istaknutih starješina.

Zdravstveno stanje moje žene krenulo je nizbrdo i prošle se godine morala podvrgnuti teškoj operaciji. Istog dana kad je ona otpremljena u bolnicu, ja sam obolio od hepatitisa. Dva dana kasnije otpušten sam s posla, jer su u tom području vladale jako teške privredne okolnosti. Potrošili smo svu ušteđevinu, bio sam nezaposlen, a oboje smo trebali najprije ozdraviti. Bio sam potišten jer se približavao oblasni kongres na kojem sam trebao imati učešće. Osim toga, imao sam neka zaduženja i na pokrajinskom kongresu, koji se trebao održati dva tjedna kasnije. Budući da smo ostali bez novaca nisam vidio mogućnost kako doći do tamo, a kamoli zbrinuti svoju obitelj. Jednog je jutra moja žena krenula u službu propovijedanja, a ja sam sjeo da razmislim o našoj situaciji.

Pogledavši kroz prozor upitao sam se gdje je moje povjerenje u Jehovu. Govorio sam svojoj supruzi da ne brine, ali sam sada ja počeo očajavati. Potom sam u molitvi Jehovi spomenuo svoju “malodušnost”, zamolivši ga za pomoć. Kad sam završio molitvu pokucao je na moja vrata jedan brat. Želio me pozvati na kavu, no rekao sam da bih to radije odbio, jer se moram pripremiti za programsku točku na večerašnjem sastanku. Ali, on je bio jako uporan, obećavši da će to potrajati samo nekoliko minuta. Tada sam krenuo s njim. Nakon pola sata vratili smo se natrag i kad sam izašao iz njegova automobila, osjećao sam se bolje.

Ušavši u kuću ugledao sam na kuhinjskom stolu brdo živežnih namirnica. Pretpostavio sam da je moja supruga bila u kupovini. ‘Ali, to nije moguće, jer nemamo novaca’. Potom sam ugledao omotnicu na čijoj je prednjoj stranici pisalo slijedeće:

‘Od vaše braće i sestara koji vas jako vole. Ništa od toga nemojte dati u kutiju za priloge, jer smo mi to već učinili za vas. ’

Nisam mogao zadržati suze, a kad sam se sjetio svoje “malodušnosti”, još sam jače zaplakao. Kad se moja žena vratila kući pokazao sam joj živežne namirnice i ostale poklone. Tada je i ona zaplakala zajedno s obje sestre koje su došle s njom. Pokušali smo objasniti da ne možemo uzeti sve to, no sestre su nam rekle da nitko ne zna što je tko dao. Cijela je skupština sudjelovala u tome, a učinili su to zato jer su se sjetili kako smo ih mi učili davati drugima. Potom smo još jače zaplakali.”

Nakon pisanja ovog izvještaja brat je opet bio zaposlen. On i njegova žena sudjeluju sada u pomoćnoj pionirskoj službi.

[Okvir na stranici 17]

Dokaz kršćanske ljubavi

Jedna skupština Jehovinih svjedoka na zapadu SAD suočila se s neobičnom situacijom, koja joj je omogućila pokazati kršćansku ljubav kako to preporuča Biblija. U njihovom je području otvoren državni Centar za teške pacijente, koji boluju od cerebralne paralize. Jedan od prvih pacijenata smještenih u Centar bio je 25-godišnji Gary, koga nisu više mogli njegovati u kući. Bolest je prouzročila potpunu uzetost njegovih ruku i nogu i oštetila mu govor.

Gary je već sedam godina kršteni Jehovin svjedok. Čim je bio dopremljen u novi Centar, želio je nastaviti posjećivati sastanke mjesne skupštine. Njegovi su roditelji stanovali u neposrednoj blizini i neko su ga vrijeme vozili u kraljevsku dvoranu. Ali, zbog njihove poodmakle životne dobi, u tome su im pomagala i ostala braća u skupštini. Jedan brat ima karavan i tako su on, njegova žena i dvije kćerke napuštali kuću 45 minuta prije početka sastanka, da bi mogli povesti sa sobom i Garya. Nakon sastanka opet su ga vraćali u Centar, zbog čega su uglavnom kasno dolazili kući.

No, u međuvremenu nešto se dogodilo u tom Centru. I ostali pacijenti oboljeli od cerebralne paralize pokazali su zanimanje za biblijske istine. Jedan je bračni par pristao na biblijski studij, a kasnije su i neki drugi pokazali zanimanje. No, kako sada sve njih povesti na sastanke? Tada je još jedna obitelj u skupštini kupila karavan, a Jehovini svjedoci iz mjesne skupštine koji posjeduju trgovinu, stavili su i treći na raspolaganje. Na kraju ni ta prijevozna sredstva nisu mogla zadovoljiti sve potrebe. Bi li skupština mogla učiniti još više?

Starješine su razgovarali o toj stvari, a potom predložili kupnju karavana koji bi služio isključivo za prijevoz invalida na sastanke i natrag. Skupština se suglasila i spremno dala svoj prilog. Neki Svjedoci iz okolice koju su čuli za taj pothvat, dali su također svoj prilog. Tako je kupljen karavan i preuređen za potrebe vozača u invalidskim kolicima.

Sada svaki mjesec druga grupica skupštinskog studija knjige sudjeluje u vožnji karavana na sastanke i kongrese. Pet pacijenata iz Centra za cerebralnu paralizu redovito posjećuje sastanke, a četvero od njih su kršteni Jehovini svjedoci. Mnoga braća i sestre koji su doživjeli radost pomaganja, naučila su cijeniti takove i ljubiti ih. Kako? Oni tijekom sastanka drže njihove pjesmarice i otvaraju im Biblije. Na pokrajinskim i oblasnim sastancima ih čak hrane, brinući se tako za one koji više ne mogu sami jesti. Zahvaljujući tome razvio se uistinu bliski odnos koji raduje njihova srca. A kako je s Garyem? On služi danas kao sluga pomoćnik u skupštini koja je pružila takav dokaz svoje ljubavi (Djela apostolska 20:35).