BIBLIJA za pravog prijatelja kaže da je privrženiji od brata, uvijek odan i susretljiv, pomaže prijatelju koji je u nevolji te mu daje savjete jer mu želi dobro (Priče Salamunove 18:24; 17:17; 27:6, 9). S druge strane, bogati i ljudi koji daju darove imaju mnogo prijatelja koji u tom prijateljstvu vide samo sebičnu korist (Priče Salamunove 14:20; 19:4, 6, 7). Zato je Isus Krist savjetovao da se ne poziva na večeru prijatelje koji mogu uzvratiti poziv, nego one koji ne mogu (Luka 14:12-14). Sam Isus dao je primjer u tome kad je duhovno pomagao onima koje su drugi prezirali. Zato su mu predbacivali da je “prijatelj poreznika i grešnika” (Matej 11:19). No Isus je objasnio da su njegovi pravi prijatelji samo oni koji slušaju njegove zapovijedi. Pokazao je da ih ljubi tako što je za njih položio svoju dušu i savjetovao ih da i oni tako ljube jedni druge (Ivan 15:12-14).

Kršćani u prvom stoljeću svoje su suvjernike kao grupu nazivali prijateljima (3. Ivanova 14). No to ne znači da netko u kršćanskoj skupštini s nekima ne može biti prisniji nego s ostalima, možda zbog obiteljskih veza, zato što su okolnosti takve da se s nekim može više družiti, zato što imaju slično porijeklo ili interese, zato što si po karakteru naprosto više pašu ili zato što je družeći se s nekim u njemu uočio vrsna kršćanska svojstva. Petar, Jakov i Ivan imali su određene osobine zbog kojih je Isus želio da ti učenici budu s njim u mnogim posebnim trenucima, naprimjer pozvao ih je da budu svjedoci preobraženja. Možda je to Isus učinio zbog onog što im je želio povjeriti u budućnosti, zbog uloga koje je toj trojici muškaraca namijenio u službi za njega (Marko 9:1-10; 14:32, 33; Luka 8:51).

Premda kršćani, poput Isusa, pokazuju ljubav prema ljudima općenito, oni ljubav kakva vlada u prijateljstvu s pravom pokazuju samo onima koji su Božji prijatelji. Ispravnost toga potvrđuje i pitanje postavljeno kralju Jozafatu: “Bezbožniku li pomažeš, i one koji mrze na Jehovu ljubiš?” (2. Dnevnika 19:2). Oni koji žele biti prijatelji svijeta postaju Božji neprijatelji (Jakov 4:4).

Najistaknutije prijateljstvo među ljudima o kojem govore Hebrejska pisma jest prijateljstvo Davida i Jonatana. Premda je Jonatan bio prijestolonasljednik svog oca Saula, nije mrzio Davida niti ga je smatrao suparnikom, nego je shvatio da David ima Jehovinu naklonost. Zato “duša Jonatanova prionu za dušu Davidovu, i Jonatan ga zapazi [“zavolje”, St] kao svoju dušu” (1. Samuelova 18:1). Nakon što je Jonatan poginuo u bici, David je jako tugovao zbog gubitka svog prijatelja, govoreći: “Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske” (2. Samuelova 1:26). To je prijateljstvo bilo moguće jer su David i Jonatan vjernost Jehovi Bogu stavljali ispred svega ostalog.

S druge strane, prorok Mihej je zbog moralne iskvarenosti svog vremena morao upozoriti: “Ne vjerujte prijatelju” (Mihej 7:5). Osim toga, Isus je rekao da će se čak i oni koji su njegovim sljedbenicima nekada bili prijatelji okrenuti protiv njih i dati ih ubiti (Luka 21:16).

Božji prijatelj. Jedan od blagoslova koje je Abraham imao bila je divna čast da ga se nazove Jehovinim ‘prijateljem’. Bilo je to zahvaljujući izvanrednoj vjeri koju je dokazao na najupečatljiviji mogući način time što je bio spreman žrtvovati svog sina Izaka (Izaija 41:8; 2. Dnevnika 20:7; Jakov 2:21-23).

Kao što je rekao Isus Krist u svojoj usporedbi o nepravednom upravitelju, ispravnim korištenjem “nepravednog bogatstva” moguće je razviti prijateljstvo s Jehovom Bogom i njegovim Sinom, koji ljude mogu primiti u “vječna obitavališta” (Luka 16:1-13). Isus je svoje učenike nazvao svojim prijateljima, pa su stoga bili i prijatelji njegovog Oca (Ivan 15:13-15; 14:21). U Psalmu 15:1-5 navode se zahtjevi kojima treba udovoljiti da bi netko kao Jehovin prijatelj bio gost u njegovom šatoru.

Za razliku od toga, prijateljstvo sa svijetom znači neprijateljstvo s Bogom (Jakov 4:4; 1. Ivanova 2:15-17). Ljudi kao cjelina otuđeni su od Boga i u neprijateljstvu su s njim. Međutim, pomirenje je moguće, ali samo preko Isusa Krista i službe pomirenja koju je Bog povjerio izaslanicima svog Sina. Na koncu, vječni život dobivaju samo oni koji su Božji prijatelji (2. Korinćanima 5:18-20; Otkrivenje 21:3, 4; Psalam 37:29).

24-26. VI. 2005.

ULRICEHAMN, Švedska, Kongresna dvorana Jehovinih svjedoka, Borasvägen 13

1-3. VII. 2005.a

SKOPJE, Makedonija, Skopski Saem, Belasica bb, 1000 Skopje

1-3. VII. 2005.

ASCHAFFENBURG, Njemačka, Unterfranken-Halle, Seidelstrasse 2

1-3. VII. 2005.

BEOGRAD, Srbija i Crna Gora, Sportski centar “Pionir”, Ulica Čarlija Čaplina 39

8-10. VII. 2005.

BEČ, Austrija, Ernst Happel (Prater)-Stadion, Meiereistrasse 2, 1020 Beč

8-10. VII. 2005.

LJUBLJANA, Slovenija, Dvorana Tivoli, Celovška 25

15-17. VII. 2005.

ZAGREB, Hrvatska, “Dom sportova”, Trg sportova 11

22-24. VII. 2005.

MELBOURNE, Australija, Assembly Hall, 624 Bulmans Road, Melton, Victoria QLD

22-24. VII. 2005.

SARAJEVO, Bosna i Hercegovina, Kulturno-sportski centar “Skenderija”, Ulica Terezija b.b.

5-7. VIII. 2005.

WETTINGEN (AARGAU), Švicarska, Kongress-Saal Tägerhard, Tägerhardstrasse 122