Što kaže Biblija?

Trebamo li Sotonu kriviti za svoje grijehe?

SOTONA je bio okrivljen za prvi ljudski grijeh. “Zmija me prevari, te jedoh”, rekla je Eva (1. Mojsijeva 3:13). Otad pa nadalje “stara zmija, koja se zove djavo i sotona” ne prestaje bjesnjeti na ljudski rod, ‘osljepljujući razume’ ljudi i ‘varajući sav vasioni svijet’ (Otkrivenje 12:9; 2. Korinćanima 4:4). Nijedan čovjek ne može izbjeći njegov pritisak, no znači li to da se ne možemo oduprijeti njegovom utjecaju? Da li je on uvijek kriv kad učinimo neki grijeh?

Biblija objašnjava da je Sotona u biti zaveo Evu (1. Timoteju 2:14). Posluživši se prijevarom, naveo ju je da misli kako kršenjem Božje zapovijedi može dobiti božanski uvid i neovisnost (1. Mojsijeva 3:4, 5). Pretpostavivši da će se to i dogoditi, Eva je sagriješila. Međutim, Bog je nju smatrao odgovornom te ju je osudio na smrt. A zašto? Zato što je, premda ju je Sotona slagao, ona još uvijek dobro znala Božju zapovijed. Ni u kom slučaju nije bila prisiljena na neposlušnost; naprotiv, ona je još uvijek mogla kontrolirati svoje postupke i bila je itekako sposobna oduprijeti se Sotoninom utjecaju.

Oduprimo se Đavolu

Mi ljudi možemo se oduprijeti Đavolu. U Efežanima 6:12 (St) kaže nam se da je “naša borba” usmjerena protiv “zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima”. Dakle, Bog očito očekuje da se borimo protiv Sotoninog utjecaja. No kako se čovjek može suprotstaviti nadljudskoj moći Sotone i njegovih demona? Da li se od nas traži da se borimo u neravnopravnoj borbi u kojoj ćemo sigurno izgubiti? Ne traži se, jer nam Bog ne nalaže da se borimo protiv Đavola svojom vlastitom snagom. Jehova nam na različite načine pruža pomoć da bismo se mogli oduprijeti Đavolovom zavođenju i izaći iz borbe kao pobjednici. Biblija nam govori tko je Đavo, kako on djeluje i kako se možemo zaštititi od njega (Ivan 8:44; 2. Korinćanima 2:11; 11:14).

Kako se ‘protiviti Đavolu’

Pisma preporučuju metodu odupiranja Đavolu koja se sastoji od dva koraka. Ona nas opominju: “Pokorite se dakle Bogu, a protivite se djavolu, i pobjeći će od vas” (Jakov 4:7). Prvi korak u pokoravanju Bogu podrazumijeva poslušnost njegovim zapovijedima. Kad uvijek imamo na umu da Bog postoji te smo svjesni njegove dobrote, zadivljujuće moći i autoriteta, kao i njegovih uzvišenih načela, to će nam dati snagu da se suprotstavimo Sotoni. Ustrajna molitva Bogu također je od presudne važnosti (Efežanima 6:18).

Osvrnimo se na događaj kad je Đavo kušao Isusa. To što se Isus prisjetio različitih Božjih zapovijedi i što ih je citirao nesumnjivo mu je pomoglo da se odupre Đavolu. Kad nije uspio navesti Isusa na grijeh, Sotona je otišao od njega. Nakon te kušnje, Jehova je putem svojih anđela dodatno ojačao Isusa (Matej 4:1-11). Stoga je Isus mogao s punim pouzdanjem poticati svoje učenike da mole Boga da ih ‘izbavi od zloga’ (Matej 6:13, Duda-Fućak).

To što nam Bog pruža izbavljenje ne znači da nas štiti kao da smo pod staklenim zvonom. Umjesto toga, on nas upućuje da težimo za stjecanjem bogougodnih svojstava, kao što su istina, pravednost, mir i vjera. Ta svojstva služe kao “oružje” koje nam omogućava da se ‘održimo protiv lukavstva Đavolova’ (Efežanima 6:11, 13-18). Stoga se uz Božju pomoć čovjek može oduprijeti Đavolovim iskušenjima.

Drugi korak koji se preporučuje u Jakovu 4:7 jest ‘protiviti se Đavolu’. To podrazumijeva odlučnu akciju, bježanje od njegovog štetnog utjecaja. Osoba se mora kloniti izlaganja njegovom prijevarnom utjecaju te odbaciti materijalističke i nemoralne filozofije koje su toliko raširene u današnjem svijetu. Takvo protivljenje Đavolu, upotpunjeno životom koji je posvećen ugađanju Bogu, ima neprocjenjivu vrijednost u našoj borbi protiv Sotone. No jesu li svi grijesi izravna posljedica Đavolovog utjecaja?

Naša unutarnja borba

Biblijski pisac Jakov objašnjava: “Svakoga kuša njegova slast [“želja”, NW], koja ga vuče i mami. Tada zatrudnjevši slast radja grijeh; a grijeh učinjen radja smrt” (Jakov 1:14, 15). Nažalost, svoje naslijeđene slabosti i nesavršenstvo ne možemo potpuno nadvladati (Rimljanima 5:12). “Doista nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi”, kaže Biblija (Propovjednik 7:20).

No to ne znači da uopće nismo u stanju kontrolirati svoje grijehe. U nekim slučajevima svojim pogrešnim odlukama sami sebe dovodimo u iskušenje. Prema tome, iako neispravna želja može biti posljedica naše vlastite nesavršenosti ili Sotoninog utjecaja, isključivo o nama ovisi hoćemo li je pothranjivati ili je odbaciti. Apostol Pavao prikladno je napisao: “Šta čovjek posije ono će i požnjeti” (Galaćanima 6:7).

Prihvati odgovornost

Ljudima je obično teško priznati vlastite slabosti, greške i nedostatke — da, svoje grijehe (Psalam 36:2). Jedna od stvari koje nam mogu pomoći da prihvatimo odgovornost za svoje grijehe jest spoznaja da Bog sada ne traži od nas da budemo savršeni. “Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim”, izjavio je psalmist David (Psalam 103:10). Premda Bog oprašta grijehe, ipak očekuje od nas da se svim silama borimo, da sami sebe discipliniramo, protiveći se Đavolovom zavođenju i svojoj vlastitoj sklonosti prema grijehu (1. Korinćanima 9:27).

Moramo imati na umu da, iako Bog uvažava činjenicu da Đavo može utjecati na naše postupke i da velikim dijelom snosi odgovornost za grešno stanje čovječanstva, to ipak ne znači da smo oslobođeni svoje osobne odgovornosti. Stoga Rimljanima 14:12 kaže: “Svaki [će] od nas dati Bogu odgovor za sebe.”

Međutim, ako ‘mrzimo zlo’ i ‘držimo se dobra’, tada možemo pobijediti zlo (Rimljanima 12:9, 21). Prva žena, Eva, nije to činila i bila je kažnjena za svoju neposlušnost; ona se mogla oduprijeti i poslušati Boga (1. Mojsijeva 3:16). Međutim, Bog nije zanemario Đavolovu ulogu kao onog koji je zaveo Evu. Njega je prokleo i osudio na konačno uništenje (1. Mojsijeva 3:14, 15; Rimljanima 16:20; Jevrejima 2:14). Još malo i više se nećemo morati boriti protiv njegovog zlog utjecaja (Otkrivenje 20:1-3, 10).

[Zahvala na stranici 26]

Erich Lessing/Art Resource, NY