Vjera nas čini strpljivima i ustrajnima u molitvi
“Iskazujte strpljivost; učvrstite svoja srca, jer se Gospodinova prisutnost približila” (JAKOV 5:8, NW).
1. Zašto trebamo razmišljati o Jakovu 5:7, 8?
DUGO očekivana “prisutnost” Isusa Krista sada je činjenica (Matej 24:3-14). Svi oni koji javno izjavljuju da vjeruju u Boga i Krista imaju danas više nego ikada prije razloga razmišljati o sljedećim riječima učenika Jakova: “Iskazujte strpljivost, (...) braćo, do Gospodinove prisutnosti. Gle! Ratar čeka na dragocjeni plod zemlje, iskazujući prema njemu strpljivost dok ne dobije ranu kišu i kasnu kišu. I vi iskazujte strpljivost; učvrstite svoja srca, jer se Gospodinova prisutnost približila” (Jakov 5:7, 8, NW).
2. S kojim su se problemima suočavali oni kojima je pisao Jakov?
2 Oni kojima je Jakov pisao svoje nadahnuto pismo trebali su biti strpljivi i rješavati različite probleme. Mnogi su postupali suprotno onome što se očekivalo od osoba koje izjavljuju da vjeruju u Boga. Naprimjer, nešto se trebalo poduzeti u vezi s određenim željama koje su se razvijale u srcu nekih pojedinaca. Trebalo je obnoviti mir među tim ranim kršćanima. Pored toga, bio im je potreban savjet o strpljivosti i ustrajnosti u molitvi. Dok razmatramo ono što im je Jakov rekao, pogledajmo kako mi možemo njegove riječi primijeniti u svom životu.
Neispravne su želje razorne
3. Koji su bili uzroci skupštinskih svađa, i što možemo naučiti iz toga?
3 Među nekim pojedincima koji su se izjašnjavali kao kršćani nije vladao mir, a glavni uzrok tome bile su neispravne želje (Jakov 4:1-3). Svadljivost je izazivala razdor, a neki su bezosjećajno osuđivali svoju braću. To se događalo jer su njihove tjelesne udove razdirale žudnje za čulnim zadovoljstvima. I mi sami možda se trebamo moliti za pomoć da se odupremo tjelesnim žudnjama za ugledom, moći i materijalnim posjedima kako ne bismo učinili nešto što bi poremetilo mir skupštine (Rimljanima 7:21-25; 1. Petrova 2:11). Među nekim kršćanima prvog stoljeća pohlepa se razvila do tog stupnja da su pokazivali mržnju i ubilački duh. Budući da Bog nije ispunio njihove neispravne želje, nastavili su se boriti kako bi postigli svoje ciljeve. Ako i mi gajimo slične neispravne želje, možemo se moliti za njih, ali nećemo biti uslišani jer naš sveti Bog ne odgovara na takve molitve (Plač Jeremijin 3:44; 3. Ivanova 9, 10).
4. Zašto Jakov neke naziva ‘preljubočincima’, i kako njegove riječi trebaju utjecati na nas?
4 Među nekim ranim kršćanima vladali su svjetovni duh, zavist i ponos (Jakov 4:4-6). Jakov neke naziva ‘preljubočincima’ jer su bili prijatelji svijetu i stoga krivi za duhovni preljub (Ezehijel 16:15-19, 25-45). Mi sigurno ne želimo usvojiti svjetovne stavove, govor i postupke, jer bismo tada postali Božji neprijatelji. Njegova nam Riječ pokazuje da je “zavist” dio loših naginjanja, odnosno ‘duha’, u grešnim ljudima (1. Mojsijeva 8:21; 4. Mojsijeva 16:1-3; Psalam 106:16, 17; Propovjednik 4:4). Dakle, ako uvidimo da se trebamo boriti protiv zavisti, ponosa ili nekih drugih loših naginjanja, potražimo pomoć Božjeg svetog duha. Ta sila, koju dobivamo Božjom nezasluženom dobrohotnošću, veća je od ‘zavisti’. Budući da se protivi ponosnima, Jehova će nam pružiti nezasluženu dobrohotnost ako se borimo protiv grešnih sklonosti.
5. Kojim zahtjevima moramo udovoljiti da bismo uživali Božju nezasluženu dobrohotnost?
5 Kako možemo dobiti Božju nezasluženu dobrohotnost? (Jakov 4:7-10). Da bismo uživali Jehovinu nezasluženu dobrohotnost, moramo ga slušati, prihvatiti njegove pripreme i podložiti se svemu što on želi (Rimljanima 8:28). Moramo se, isto tako, ‘protiviti’, odnosno ‘opirati’, Đavlu. On će ‘pobjeći od nas’ ako nastavimo čvrsto podupirati Jehovin univerzalni suverenitet. U tome nam pomaže Isus, koji ograničava moć zlih svjetskih elemenata tako da nam ništa ne može nanijeti trajnu štetu. Nemoj također nikada zaboraviti sljedeće: Molitvom, poslušnošću i vjerom mi se približavamo Bogu, a on dokazuje da je blizu nas (2. Dnevnika 15:2).
6. Zašto Jakov neke kršćane naziva ‘grešnicima’?
6 Zašto Jakov primjenjuje izraz ‘grešnici’ na neke koji se izjašnjavaju da vjeruju u Boga? Zato što su bili krivi za ‘ratove’ i ubilačku mržnju — a to je neprihvatljivo za kršćane (Titu 3:3). Trebali su očistiti svoje “ruke” koje su bile pune loših djela. Trebali su očistiti i svoja “srca”, sjedište poticaja (Matej 15:18, 19). Ti “nepostojani” kolebali su se između prijateljstva s Bogom i prijateljstva sa svijetom. Neka nam njihov loš primjer posluži kao upozorenje da bismo stalno bili oprezni kako takve stvari ne bi razorile našu vjeru (Rimljanima 7:18-20).
7. Zašto Jakov kaže nekima da ‘plaču i jauču’?
7 Jakov kaže svojim čitateljima da ‘budu žalosni, da plaču i jauču’. Da su pokazali božansku tugu, bio bi to dokaz pokajanja (2. Korinćanima 7:10, 11). Neki koji danas kažu da imaju vjeru traže prijateljstvo sa svijetom. Zar ne bismo trebali tugovati nad svojim slabim duhovnim stanjem i odmah poduzeti korake da ispravimo stvar ako bi netko od nas tako postupao? Ako učinimo potrebne promjene i primimo Božje oproštenje, bit ćemo radosni zbog čiste savjesti i divnog izgleda na vječni život (Psalam 51:10-17; 1. Ivanova 2:15-17).
Ne osuđujte jedan drugoga
8, 9. Zašto ne smijemo govoriti jedni protiv drugih niti osuđivati jedni druge?
8 Grijeh je govoriti protiv svog suvjernika (Jakov 4:11, 12). No neki su ipak kritični prema sukršćanima, možda zbog toga što su samopravedni ili zato što žele sebe uzvisiti ponižavajući druge (Psalam 50:20; Priče Salamunove 3:29). Grčki izraz preveden s ‘opadati’ označava neprijateljstvo i ukazuje na iznošenje pretjeranih ili lažnih optužbi. To je isto kao da se nekog brata nepovoljno osuđuje. Kako to može biti jednako ‘opadanju i osuđivanju Božjeg zakona’? Pa, pismoznalci i farizeji su ‘dobro [“vješto”, NW] ukidali Božju zapovijed’ da bi sudili po vlastitim mjerilima (Marko 7:1-13). Zar ne bismo na sličan način ‘osuđivali Božji zakon’ i grešno ukazivali na to da je on nepotpun ako bismo osuđivali nekog brata kojeg Jehova ne osuđuje? Nepravednim kritiziranjem svog brata ne bismo ispunjavali zakon ljubavi (Rimljanima 13:8-10).
9 Upamtimo ovo: “Jedan je zakonodavac i sudija” — Jehova. Njegov je ‘zakon savršen’, nije nepotpun (Psalam 19:7; Izaija 33:22). Samo Bog ima pravo postavljati mjerila i pravila za spasenje (Luka 12:5). Stoga Jakov pita: “Ti ko si što drugoga osudjuješ?” Mi nemamo pravo suditi ni osuđivati druge (Matej 7:1-5; Rimljanima 14:4, 10). Razmišljanje o Božjoj suverenosti i nepristranosti te o svojoj grešnosti trebalo bi nam pomoći da ne budemo samopravedni i da ne osuđujemo druge.
Ne budi hvalisavo samouvjeren
10. Zašto trebamo Jehovu uzeti u obzir u svakodnevnom životu?
10 Uvijek trebamo uzimati u obzir Jehovu i njegov zakon (Jakov 4:13-17). Samouvjerena se osoba ne obazire na Boga, već govori: ‘Danas ili sutra poći ćemo u neki grad, ostati ondje godinu dana, trgovati i zaraditi novac.’ Ako ‘sebi stječemo blago, a ne bogatimo se kod Boga’, moglo bi nam se dogoditi da sutra izgubimo život i više nemamo priliku služiti Jehovi (Luka 12:16-21). Kao što Jakov kaže, mi smo kao jutarnja izmaglica “koja se za malo pokaže, a po tom je nestane” (1. Dnevnika 29:15). Samo ako iskazujemo vjeru u Jehovu, možemo se nadati trajnoj radosti i vječnom životu.
11. Što znači kad se kaže: “Ako Jehova želi”?
11 Umjesto da hvalisavo ignoriramo Boga, trebamo usvojiti ovakav stav: “Ako Jehova želi, živjet ćemo a i činiti ovo ili ono” (NW). Izraz: “Ako Jehova želi”, ukazuje na to da nastojimo postupati u skladu s njegovom voljom. Možda moramo obavljati neki posao da bismo izdržavali obitelj, putovati zbog djela Kraljevstva i tako dalje. No nemojmo se hvalisati. “Svaka je hvala takova zla” jer se njom ne priznaje da smo ovisni o Bogu (Psalam 37:5; Priče Salamunove 21:4; Jeremija 9:23, 24).
12. Što znače riječi iz Jakova 4:17?
12 Vjerojatno zato da bi zaključio svoje riječi o samouvjerenosti i hvalisanju, Jakov kaže: “Koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je.” Svaki kršćanin treba ponizno priznati da ovisi o Bogu. Ako to ne prizna, “grijeh mu je”. Isto se načelo, naravno, može primijeniti svaki put kad ne učinimo ono što od nas zahtijeva vjera u Boga (Luka 12:47, 48).
Upozorenje s obzirom na bogate
13. Što kaže Jakov o onima koji zloupotrebljavaju svoje bogatstvo?
13 Jakov energično govori o nekim bogatašima, jer je među pojedinim ranim kršćanima zavladao materijalistički duh ili su se neki divili imućnima (Jakov 5:1-6). Svjetovni ljudi koji koriste svoje bogatstvo na neispravan način ‘plakat će i ridati zbog svoje ljute nevolje koja će doći na njih’ kad im Bog plati po njihovim djelima. U ono se vrijeme bogatstvo mnogih ljudi uglavnom sastojalo od odjeće, žita i vina (Joel 2:19; Matej 11:8). Nešto od tih stvari može istrunuti ili ih mogu ‘pojesti moljci’, no Jakov ne naglašava prolaznost bogatstva, nego njegovu bezvrijednost. Iako zlato i srebro ne rđaju, ako bismo ih zgrtali, postali bismo bezvrijedni baš kao i ono što rđa. ‘Rđa’ ukazuje na to da se materijalno bogatstvo nije koristilo u ispravne svrhe. Stoga svi trebamo upamtiti da je “kao oganj” ono što su pojedinci koji se pouzdaju u svoje materijalne posjede ‘stekli u posljednje dane’ kad će ih snaći Božji gnjev. Budući da živimo u ‘posljednjem vremenu’, ove su riječi posebno značajne za nas (Danijel 12:4; Rimljanima 2:5).
14. Kako bogati često postupaju, i kako mi trebamo gledati na to?
14 Imućni ljudi često znaju prevariti svoje žeteoce, čije neisplaćene nadnice ‘viču’ za odmazdom. (Usporedi 1. Mojsijevu 4:9, 10.) Svjetovni se bogataši ‘vesele [“žive u raskoši”, NW]’. Budući da se odaju čulnim užicima, njihova su se srca usalila i postala bešćutna, a takva će i dalje biti na “dan” koji je određen za njihovo uništenje. Oni ‘osuđuju i ubijaju pravednika’. Jakov pita: “Zar vam se on ne suprotstavlja?” (NW). No drugi prijevod glasi: “Pravednik; on vam se ne suprotstavlja.” U svakom slučaju, ne smijemo biti pristrani prema bogatima. Duhovne interese moramo zadržati na prvom mjestu u svom životu (Matej 6:25-33).
Vjera nam pomaže da budemo strpljivi
15, 16. Zašto je toliko važno biti strpljiv?
15 Nakon što je govorio o svjetovnim bogatašima koji tlače druge, Jakov hrabri potlačene kršćane da budu strpljivi (Jakov 5:7, 8). Ako strpljivo podnose svoje poteškoće, vjernici će biti nagrađeni zbog svoje vjernosti tijekom Kristove prisutnosti kad budu osuđeni njihovi tlačitelji (Matej 24:37-41). Ti su rani kršćani trebali biti poput ratara koji strpljivo čeka ranu jesensku kišu, kad može saditi, i kasnu proljetnu kišu kad sazrijeva plod (Joel 2:23). I mi trebamo biti strpljivi i učvrstiti svoja srca, posebno otkad je nastupila ‘prisutnost Gospodina’ Isusa Krista!
16 Zašto trebamo biti strpljivi? (Jakov 5:9-12). Strpljivost nam pomaže da ne gunđamo i uzdišemo kad nas uznemire suvjernici. Ako s lošim stavom ‘uzdišemo jedan na drugoga’, osudit će nas Sudac Isus Krist (Ivan 5:22). Budući da je sada započela njegova “prisutnost” i da on “stoji pred vratima”, unapređujmo mir tako da strpljivo postupamo sa svojom braćom, koja se suočavaju s mnogim ispitima vjere. Naša je vjera ojačana kad se prisjetimo da je Bog nagradio Joba zbog toga što je strpljivo ustrajao u svojim kušnjama (Job 42:10-17). Ako iskazujemo vjeru i strpljivost, imat ćemo prilike vidjeti da je ‘Gospodin [“Jehova”, NW] milostiv i da se smiluje’ (Mihej 7:18, 19).
17. Zašto Jakov kaže: “Ne kunite se”?
17 Ako nismo strpljivi, moglo bi se dogoditi da zloupotrijebimo svoj jezik kad smo pod pritiskom. Mogli bismo se, naprimjer, brzopleto zaklinjati. “Ne kunite se”, kaže Jakov, upozoravajući na lakomisleno zaklinjanje. Stalno potvrđivanje svojih izjava zakletvama također djeluje licemjerno. Zato jednostavno trebamo govoriti istinu, kako bi naše da značilo da, a naše ne, ne (Matej 5:33-37). Jakov, naravno, ne govori da je neispravno zakleti se na sudu da ćemo govoriti istinu.
Vjera i naše molitve
18. Pod kojim okolnostima trebamo ‘neprestano moliti se’ i ‘pjevati psalme’?
18 Molitva mora igrati vrlo važnu ulogu u našem životu da bismo mogli kontrolirati svoj govor, biti strpljivi i zadržati zdravu vjeru u Boga (Jakov 5:13-20). Trebamo se ‘[“neprestano”, NW] moliti’, posebno onda kad smo u kušnji. Ako smo radosni, ‘hvalimo Boga [“pjevajmo psalme”, NW]’ kao što su to činili Isus i njegovi apostoli kad je Isus uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti (Marko 14:26, NW, fusnota). Možda ponekad osjećamo toliku zahvalnost prema Bogu da mu pjevamo hvale u svom srcu (1. Korinćanima 14:15; Efežanima 5:19). Kakva je tek radost veličati Jehovu u pjesmi na kršćanskim sastancima!
19. Što trebamo učiniti ako bismo se duhovno razboljeli, i zašto je to potrebno učiniti?
19 Ako smo duhovno bolesni, možda zbog neispravnog vladanja ili zato što se ne hranimo redovito s Jehovinog stola, moglo bi nam se dogoditi da nemamo želju pjevati. Ako nam se to dogodi, ponizno pozovimo starješine da bi se ‘molili nad nama’ (Priče Salamunove 15:29). Oni će nas također ‘pomazati uljem u Gospodinovo [“Jehovino”, NW] ime’. Poput umirujućeg ulja koje se stavlja na ranu, njihove će utješne riječi i biblijski savjet pomoći da se ublaži depresija, sumnja, strah. ‘Molitva vjere će nam pomoći’ ako je poduprta našom vjerom. Ako starješine otkriju da je naša duhovna bolest posljedica ozbiljnog grijeha, oni će nam ljubazno pomoći da sagledamo svoj grijeh i nastojat će nam pružiti pomoć (Psalam 141:5). Ako smo se pokajali, možemo biti uvjereni da će Bog čuti njihove molitve i oprostiti nam.
20. Zašto trebamo ispovijedati svoje grijehe i moliti se jedni za druge?
20 Mogućnost da otvoreno ‘ispovijedamo grijehe jedan drugome’ treba nas spriječiti da više ne griješimo. Ona treba poticati na uzajamnu samilost, osobinu koja će nas navesti da se ‘molimo jedan za drugoga’. Možemo biti uvjereni da će to biti korisno jer molitva “pravednoga” — onoga koji iskazuje vjeru i kojega Bog smatra čestitim — može postići mnogo kod Jehove (1. Petrova 3:12). Prorok Ilija imao je slične slabosti kao i mi, no njegove su molitve bile djelotvorne. On se molio i tri i pol godine nije padala kiša. Kad se ponovno molio, kiša je počela padati (1. Carevima 17:1; 18:1, 42-45; Luka 4:25).
21. Što možda možemo učiniti ako neki sukršćanin “zadje s puta istine”?
21 Što učiniti ako neki pripadnik skupštine “zadje s puta istine”, udalji se od prave nauke i vladanja? Možda ga možemo odvratiti od njegovog grijeha biblijskim savjetom, molitvom i drugim sredstvima. Ako u tome uspijemo, on ostaje pod zaštitom Kristove otkupnine i tako je spašen od duhovne smrti i osude na uništenje. Pomažući grešniku, mi pokrivamo mnoštvo njegovih grijeha. Kad takav ukoreni grešnik prestane neispravno postupati, pokaje se i zamoli za oproštenje, radovat ćemo se što smo pomogli da se pokriju njegovi grijesi (Psalam 32:1, 2; Juda 22, 23).
Nešto za sve nas
22, 23. Kako na nas trebaju utjecati Jakovljeve riječi?
22 Razumljivo je da Jakovljevo pismo sadrži nešto što je korisno za sve nas. Ono nam pokazuje kako da se nosimo s kušnjama, savjetuje nas da ne budemo pristrani i potiče nas da činimo čestita djela. Jakov nas potiče da obuzdavamo svoj jezik, da se odupiremo svjetovnom utjecaju i da unapređujemo mir. Njegove nas riječi isto tako trebaju navesti da budemo strpljivi i da ustrajemo u molitvi.
23 Istina je da je Jakovljevo pismo prvobitno bilo upućeno pomazanim ranim kršćanima. No svi bismo trebali dopustiti da nam savjet koji ono sadrži pomogne držati se svoje vjere. Jakovljeve riječi mogu potkrijepiti vjeru koja nas potiče da poduzmemo odlučne korake u Božjoj službi. Ovo božanski nadahnuto pismo također izgrađuje trajnu vjeru koja nas danas čini strpljivim Svjedocima Jehove koji ustraju u molitvi tijekom ‘prisutnosti Gospodina’ Isusa Krista.
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto su neki rani kršćani trebali promijeniti svoj stav i vladanje?
◻ Koje upozorenje Jakov daje bogatima?
◻ Zašto trebamo biti strpljivi?
◻ Zašto se trebamo redovito moliti?
[Zahvala na stranici 19]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Slika na stranici 23]
Neki su rani kršćani trebali biti strpljiviji sa suvjernicima
[Slika na stranici 24]
Kršćani trebaju biti strpljivi, puni ljubavi, ustrajni u molitvi