Divan dar slobodne volje

CIJENIŠ li što posjeduješ slobodu izbora načina na koji ćeš urediti svoj život, što ćeš učiniti i reći? Ili bi želio da ti netko diktira što moraš govoriti i kako ćeš raditi, svake minute svakog dana, cijelog tvog života?

Nijedna normalna osoba ne želi biti lišena prava da raspolaže svojim životom i ne želi da je netko drugi u potpunosti kontrolira. Živjeti na taj način bilo bi veoma teško i razočaravajuće. Mi želimo slobodu.

No, zašto posjedujemo takvu želju za slobodom? Ako razumijemo zašto cijenimo svoju slobodu izbora, onda imamo ključ za razumijevanje pitanja kako je moglo nastati zlo i patnje. Također ćemo razumjeti zašto je Bog do sada čekao da odstrani zlo i patnje.

Kako smo stvoreni

Kad je Bog stvorio ljude, među mnogim divnim darovima koje im je dao bila je slobodna volja. Biblija nas izvještava da je Bog stvorio čovjeka na svoju ‘sliku i prema svom obličju’, a jedno od svojstava koje Bog ima je sloboda izbora (1. Mojsijeva 1:26; 5. Mojsijeva 7:6). Stoga, kad je stvorio ljude, dao im je to isto čudesno svojstvo — dar slobodne volje.

Zato mi cijenimo slobodu više nego ropstvo pod ugnjetavačkim vladarima. I stoga jača neraspoloženje prema strogoj i ugnjetavačkoj vladavini, što tako često vodi do pobune radi stjecanja slobode.

Želja za slobodom nije slučajna. Biblija pruža temeljni razlog kad navodi: “Gdje je duh Jehovin, ondje je sloboda” (2. Korinćanima 3:17). Stoga je želja za slobodom dio naše prirode, jer nas je Bog tako stvorio. To je nešto što on želi da imamo jer je i on sam Bog slobode (2. Korinćanima 3:17).

Bog nam je također dao duševne sposobnosti, kao što su moć opažanja, razumijevanja i prosuđivanja, koje djeluju u skladu sa slobodnom voljom. Omogućavaju nam da razmišljamo, procjenjujemo stvari, donosimo odluke, i razlikujemo dobro od zla (Hebrejima 5:14). Mi nismo stvoreni da budemo kao ograničeni roboti koji ne posjeduju vlastitu volju; niti smo stvoreni da postupamo na temelju instinkta poput životinja

Zajedno sa slobodnom voljom, naši su praroditelji dobili sve što bi svaka razumna osoba željela: Smješteni su u parku sličan raj; posjedovali su obilje materijalnih stvari; imali su savršene misli i tijela koja ne bi ostarjela ili postala bolesnima i umrla; imali bi djecu pred kojima bi također ležala sretna budućnost; a rastuće stanovništvo imalo bi zadovoljavajući zadatak pretvaranja cijele Zemlje u raj (1. Mojsijeva 1:26-30; 2:15).

U vezi onoga što je Bog pokrenuo, Biblija kaže: “Vidio je Bog sve što je načinio i gle! bilo je vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:31). Biblija također kaže za Stvoritelja: “Njegova djelatnost je savršena” (5. Mojsijeva 32:4). Da, on je ljudskoj obitelji dao savršen početak. Nije mogao biti bolji.

Sloboda s ograničenjima

Ipak, je li divan dar slobodne volje bio bez granica? Pa, bi li vozio automobil u gustom prometu kad ne bi postojali prometni propisi, gdje bi ti bilo dopušteno da voziš bilo kojom prometnom trakom, u bilo kojem smjeru, bilo kojom brzinom? Posljedice takve bezgranične slobode u prometu bile bi, naravno, katastrofalne.

Isto vrijedi za ljudske odnose. Bezgranična sloboda za neke značila bi da nema slobode za druge. Neograničena sloboda može dovesti do anarhije, koja nanosi štetu svačijoj slobodi. Moraju postojati granice. Zato, Božji dar slobode ne znači da je njegov naum bio da se ljudi vladaju na bilo koji način i ne uzimaju u obzir dobrobit drugih.

Božja Riječ o tome kaže: “Vladajte se kao slobodni ljudi i ne koristite nikad svoju slobodu kao izgovor za zlo” (1. Petrova 2:16, The Jerusalem Bible). Stoga Bog želi da naša slobodna volja bude regulirana za opće dobro. Njegov naum nije bio da ljudi imaju potpunu slobodu, već relativnu slobodu, utvrđenu zakonima.

Čijim zakonima?

Čije smo zakone stvoreni da slušamo? Čiji zakoni su za nas najbolji? Drugi dio 1. Petrove 2:16, gore navedene, izjavljuje: “Niste ničiji robovi osim Božji.” Time nije mišljeno ugnjetavačko ropstvo već, zapravo, stvoreni smo da budemo podložni Božjim zakonima. Sretniji smo ako im ostanemo podložni.

Božji zakoni su za svakoga apsolutno najbolje vodstvo i bolji su od svake zbirke zakona izmišljene po ljudima. Kao što kaže Izaija 48:17: “Ja Jehova tvoj sam Bog, Onaj koji te uči na [tvoju] korist, Onaj koji te navodi da koračaš putem kojim trebaš hoditi.” No, istovremeno Božji zakoni dopuštaju široko polje za slobodu unutar svojih granica. To dopušta mnoštvo osobnog izbora i razlika, što čini ljudsku obitelj interesantnijom, da, privlačnijom.

Ljudi su također podložni Božjim fizikalnim zakonima. Primjerice, ako ignoriramo zakon gravitacije i skočimo s visokog mjesta, povrijedit ćemo se ili ubiti. Ako se zadržimo pod vodom bez specijalnog aparata za disanje, umrijet ćemo za nekoliko minuta. Isto tako, ako ignoriramo naše unutarnje zakone tijela i prestanemo uzimati hranu i piti vodu, također ćemo umrijeti.

Dakle, naši praroditelji, i svi njihovi potomci, stvoreni su sa potrebom da slušaju Božje moralne i socijalne zakone isto tako kao fizikalne zakone. Poslušnost Božjim zakonima ne bi trebala biti teška. Naprotiv, ona bi bila za njihovo dobro i dobro cijele buduće ljudske obitelji. Da su naši praroditelji ostali u granicama Božjih zakona, sve bi bilo dobro.

Što je pokvarilo taj dobar početak? Zašto se umjesto toga proširilo zlo i patnje? Zašto ih je Bog dopustio tako dugo?

[Slika na stranici 7]

Divan dar slobodne volje izdvaja nas od ograničenih robota kao i životinja koje postupaju uglavnom po instinktu