3. Koji je savjet dao Petar s obzirom na naše mišljenje?

³ Petar koji je zajedno s Isusom doživio mnogo toga, objasnio je da postoji jako dobar razlog za živjeti po Božjoj, umjesto po vlastitoj volji. On je rekao: “Prema tome, budući da je Krist umro tijelom, i vi se oboružajte istom mišlju — jer onaj koji je trpio tijelom prekinuo je s grijehom — da provedete ostatak tjelesnog života ne više prema ljudskim strastima, već prema volji Božjoj!” (1. Petrova 4:1, 2, ST).

4. Kako je Isus pokazao podložnost svome Ocu?

⁴ Zašto je Isus trpio u tijelu? Zato što je u spornom pitanju univerzalnog suvereniteta ili vladavine podupirao stranu svog Oca. On je dokazao da je Bog istinit, a sotona lažac. Činio je to tako što se tokom svog zemaljskog života dao voditi od Boga, iako je to vodilo do mučeničke smrti (2. Korinćanima 5:14, 15).

5. Na što nas poziva Kristov primjer?

⁵ No, ta je smrt bila izraz Božje ljubavi kroz Krista (1. Ivanova 4:10). Zašto? Zato jer se njome može okoristiti cijelo čovječanstvo (Rimljanima 5:8; 6:23). Međutim, koliko ih je uistinu spremno izvući korist iz toga? Koliko ih je koji su spremni oponašati Krista, žrtvujući svoje vlastite želje, da bi se pokorili Božjoj volji? (Jevrejima 13:15, 17).

Kristovo mišljenje

9, 10. a) Čime se moramo oboružati? (Filipljanima 2:5-8). b) Što je posebno u grčkoj riječi koja je u 1. Petrovoj 4:1 prevedena sa “mišljenje”?

⁹ Što nam može olakšati pokoravanje Božjoj volji? Prema Petrovom savjetu citiranom u 3. odlomku, mi se moramo oboružati “istom mišlju” kakvu je imao Isus (1. Petrova 4:1, ST).

¹⁰ Petar upotrebljava ovdje grčku riječ koja se samo dva puta pojavljuje u Grčkim spisima: énnoia. Neki je prevodioci, doduše prevode sa “misao”, no uobičajena grčka riječ za “misao” glasi drugačije, to jest nous (izgovaraj: nus). Dakle, Petar je pod nadahnućem imao u mislima određenu točku, kad je izabrao tu manje upotrebljavanu riječ. Poznavalac grčkog jezika W. E. Vine kaže da énnoia znači “naum, namjera, plan”. Prema J. H. Thayers Greek-English Lexicon, ona znači “način razmišljanja i osjećanja”.

11. Što učimo iz Isusovog primjera s obzirom na naš način života?

¹¹ Isusov je samopožrtvovan način postupanja dao jasno spoznati njegovu namjeru ili njegov plan. On nije živio površnim načinom života, provodeći ga jednostavno u zabavama i užicima. Znao je da nije napustio svoj prvobitni život na nebu, zato da bi nekoliko godina života na Zemlji rasipao za sebične želje. (Vidi za razliku od toga 1. Mojsijevu 6:1, 2, 4, i Judu 6.) Stoga je rekao: “Nisam sišao s neba vršiti svoju volju, nego volju onoga koji me posla” (Ivan 6:38, NS). Isus je pokazao nedjeljivo predanje očevoj stvari, stavljajući je uvijek ispred vlastite volje, čak do sramotne smrti (Luka 22:42).

12, 13. a) Kako je Isus otkrio svoje mišljenje na Jakovljevu bunaru? b) Što je mislio Isus kada je rekao: “Ja imam za jelo hranu, za koju vi ne znate”?

¹² Čak kad je bio umoran i gladan, Isus je jasno pokazao što misli o volji svoga Oca. Jednom se prilikom odmarao na Jakovljevu bunaru, dok su njegovi učenici otišli po hranu. Umjesto da do njihova dolaska uživa u potpuno zasluženom miru, on je poduzeo napore da izvrši Božju volju. Tada je učinio nešto sasvim neobično za Židova; poveo je razgovor s nekom Samarijankom. Otvorio joj je oči, tako da je stekla razumijevanje o pravom Bogu. I što je bio rezultat toga? “Mnogi Samarijanci iz onoga grada počeše vjerovati u nj zbog ženina svjedočanstva” (Ivan 4:6-26, 39-42, ST).

¹³ Kad su se učenici vratili, tjerali su ga da nešto pojede. Što im je odgovorio? “Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate.” Zapanjio ih je odgovorom, dodavši: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao i da završim njegovo djelo.” Očito je Isus nalazio radost u podvrgavanju volji svoga Oca. Za njega je to bilo poput hrane, nalazio je u tome pravo zadovoljstvo — kao netko, tko jede dobro jelo. Ako i mi želimo naći pravo zadovoljstvo u životu, ne možemo učiniti ništa bolje nego slijediti primjer Isusa Krista (Ivan 4:31-38).

Učinci Kristovog mišljenja

14. Što nam je potrebno da bismo imali Kristovo mišljenje? Predoči to.

¹⁴ Kako će djelovati na nas posjedovanje Kristovog mišljenja? Ako se naučimo misliti poput Krista, imat ćemo unutarnju snagu, koja će nas tjerati da radimo ono što bi učinio Isus u sličnim okolnostima (Luka 22:42; Efežanima 4:23, 24). Ta snaga ne proizlazi samo iz straha pred kaznom, kao što su primjerice mjere ukora izrečene od starješina u skupštini, nego naprotiv iz neodoljivog cijenjenja Jehovinih zakona i temeljnih načela. Inače bismo bili nalik učesniku u prometu, koji uvažava prometne propise samo kada ga gleda milicajac — dakle pokorava se vanjskim utjecajima. No, onaj tko cijeni svoj život, tko ljubi bližnjega i tko zna koliko su korisni prometni znakovi, taj sluša zato jer poštuje zakon. On ima jak nutarnji poticaj (Psalam 51:10).

15. a) Što dokazuje da je Isus posjedovao unutarnju snagu koja je tjerala njegov um? (Efežanima 4:23). b) Koji primjeri kršćanske besprijekornosti daju spoznati da kršćani novog vremena posjeduju Kristovo mišljenje?

¹⁵ Isus je posjedovao tu unutarnju ‘snagu koja tjeraše njegov um’.