“Hodite u ljubavi”

1-3. Kakav će biti ishod ako oponašamo Jehovin primjer u pokazivanju ljubavi?

“VIŠE je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Ove Isusove riječi naglašavaju sljedeću važnu istinu: Nesebična je ljubav sama po sebi nagrada. Iako primanje ljubavi donosi veliku sreću, još veću sreću donosi davanje, odnosno pokazivanje, ljubavi drugima.

² To najbolje zna naš nebeski Otac. Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima ovog dijela, Jehova pruža najbolji primjer u pokazivanju ljubavi. Nitko je nije pokazivao na uzvišenije načine ni tokom dužeg razdoblja od njega. Zar je onda ikakvo čudo što se Jehovu naziva ‘sretnim Bogom’? (1. Timoteju 1:11).

³ Naš Bog pun ljubavi želi da se trudimo biti poput njega, naročito u pokazivanju ljubavi. U Efežanima 5:1, 2 kaže nam se: “Oponašajte Boga, kao ljubljena djeca i hodite u ljubavi.” Kad oponašamo Jehovin primjer u pokazivanju ljubavi, doživljavamo veću sreću koja proizlazi iz davanja. Isto tako, zadovoljni smo jer znamo da smo ugodili Jehovi, budući da nas njegova Riječ potiče da ‘ljubimo jedan drugoga’ (Rimljanima 13:8). No postoje još neki razlozi zašto trebamo ‘hoditi u ljubavi’.

4, 5. Zašto je važno pokazivati samopožrtvovnu ljubav kršćanskoj braći i sestrama?

⁴ Zašto je važno pokazivati ljubav kršćanskoj braći i sestrama? Jednostavno govoreći, ljubav je žila kucavica pravog kršćanstva. Ako nemamo ljubavi, ne možemo biti tijesno povezani sa sukršćanima, a što je još važnije, u Jehovinim očima postajemo bezvrijedni. Pogledajmo kako Božja Riječ ističe te činjenice.

⁵ Zadnje noći svog života na Zemlji Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Dajem vam novu zapovijed: ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35). “Kao što sam ja ljubio vas” — da, dobili smo zapovijed da pokazujemo istu ljubav kakvu je i Isus pokazao. U dvadeset devetom poglavlju naučili smo da je Isus dao izvanredan primjer u pokazivanju samopožrtvovne ljubavi, stavljajući potrebe i interese drugih ispred vlastitih. I mi trebamo pokazivati nesebičnu ljubav, i to toliko očito da našu ljubav mogu primijetiti ljudi izvan kršćanske skupštine. Da, samopožrtvovna bratska ljubav obilježje je po kojem se prepoznaje prave Kristove sljedbenike.

6, 7. (a) Kako znamo da Jehovina Riječ stavlja veliki naglasak na pokazivanje ljubavi? (b) O kojoj ljubavi govore Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 13:4-8?

⁶ Što ako nam nedostaje ljubavi? “Ako (...) nemam ljubavi”, rekao je apostol Pavao, “onda sam kao mjed koja ječi ili cimbal koji zveči” (1. Korinćanima 13:1). Cimbal koji zveči stvara neugodne zvukove. A mjed koja ječi? Drugi prijevodi kažu “gong koji buči” ili “gong duga odjeka”. Zaista prikladna usporedba! Onaj tko nema ljubavi nalikuje muzičkom instrumentu koji stvara visoke, disonantne tonove koji djeluju odbojno, a ne privlačno. Nemoguće da bi takva osoba mogla biti u dobrim odnosima s drugima. Pavao je također rekao: “Ako imam svu vjeru, tako da i gore premještam, a nemam ljubavi, ništa sam” (1. Korinćanima 13:2). Zamisli, osoba koja nema ljubavi je “nitko i ništa” bez obzira na to kakva sve djela čini! (The Amplified Bible). Nije li to jasan dokaz da Jehovina Riječ stavlja veliki naglasak na pokazivanje ljubavi?

⁷ No kako tu osobinu možemo pokazivati u svom ophođenju s drugima? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrit ćemo Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 13:4-8. U ovim se recima ne ističe ljubav koju Bog osjeća prema nama niti ljubav koju mi osjećamo prema njemu. Umjesto toga, Pavao se usredotočio na to kako mi trebamo pokazivati ljubav jedni drugima. Naveo je neka obilježja koja opisuju što ljubav jest, a što nije.

 8. Kako nam dugotrpljivost pomaže u međuljudskim odnosima?

⁸ “Ljubav je dugotrpljiva.” Biti dugotrpljiv znači strpljivo podnositi druge (Kološanima 3:13). Je li nam potrebna takva strpljivost? Budući da smo nesavršena stvorenja koja služe rame uz rame, sasvim je realno pretpostaviti da će nas naša kršćanska braća ponekad možda naljutiti, ali i mi njih. No strpljivost i samosvladavanje mogu nam pomoći da izađemo na kraj sa sitnim uvredama koje doživljavamo u međuljudskim odnosima — a da ne narušavamo mir skupštine.

 9. Na koje načine možemo pokazivati dobrohotnost drugima?

⁹ “Ljubav je (...) dobrohotna.” Dobrohotnost dolazi do izražaja u korisnim djelima i uviđavnim riječima. Ljubav nas motivira da tražimo načine kako bismo pokazivali dobrohotnost, pogotovo prema onima kojima je pomoć najpotrebnija. Naprimjer, možda su neki ostarjeli kršćanski brat ili sestra usamljeni, pa bi im dobro došlo da ih netko posjeti i ohrabri. Možda je nekoj samohranoj majci ili sestri koja živi u religiozno razdijeljenom domu potrebna kakva pomoć. Netko tko je bolestan ili se suočava s nekom nevoljom možda treba lijepu riječ od svog vjernog prijatelja (Priče Salamunove 12:25; 17:17). Kad preuzimamo inicijativu i na te načine pokazujemo dobrohotnost, time dokazujemo iskrenost svoje ljubavi (2. Korinćanima 8:8).

10. Kako nam ljubav pomaže da podržavamo i govorimo istinu, čak i kad nam to teško pada?

¹⁰ ‘Ljubav se raduje istini.’ Jedan drugi prijevod kaže: “Ljubav (...) radosno pristaje uz istinu.” Ljubav nas potiče da podržavamo istinu i da ‘govorimo istinu jedan drugome’ (Zaharija 8:16). Ako je, naprimjer, netko do koga nam je stalo počinio ozbiljan grijeh, ljubav prema Jehovi — i prema onome tko je sagriješio — pomoći će nam da se pridržavamo Božjih mjerila umjesto da pokušavamo sakriti taj prijestup, opravdati ga ili čak lagati o njemu. Točno je da može biti teško prihvatiti stvari onakve kakve jesu. No ako na umu imamo ono što je u najboljem interesu voljene osobe, tada sigurno želimo da ona primi neki oblik stege koju Bog daje iz ljubavi i pozitivno reagira na nju (Priče Salamunove 3:11, 12). Kao kršćani puni ljubavi, i sami se želimo “u svemu (...) pošteno vladati” (Hebrejima 13:18).

11. Što bismo trebali nastojati činiti u vezi s nedostacima suvjernika budući da ljubav “sve podnosi”?

¹¹ “Ljubav (...) sve podnosi.” Taj izraz doslovno znači “sve pokriva” (Duda-Fućak). U 1. Petrovoj 4:8 stoji: “Ljubav pokriva mnoštvo grijeha.” Da, kršćanin kojeg vodi ljubav neće jedva čekati iznijeti na vidjelo sve mane i nedostatke svoje kršćanske braće. U mnogo slučajeva pogreške i propusti suvjernika zanemarivi su i može ih se pokriti ljubavlju (Priče Salamunove 10:12, St; 17:9).

12. Kako je apostol Pavao pokazao da je vjerovao u ono najbolje o Filemonu, i što možemo naučiti iz Pavlovog primjera?

¹² “Ljubav (...) sve vjeruje.” U Moffattovom prijevodu stoji da ljubav “uvijek žarko želi vjerovati u ono najbolje”. Mi nismo prekomjerno sumnjičavi prema suvjernicima, dovodeći u pitanje svaki njihov motiv. Ljubav nam pomaže da ‘vjerujemo u ono najbolje’ o našoj braći i da imamo povjerenja u njih.a Zapazi jedan primjer iz Pavlovog pisma Filemonu. Pavao je pisao Filemonu kako bi ga potaknuo da Onezima, odbjeglog roba koji je postao kršćanin, ljubazno primi kad se vrati. Pavao nije pokušavao prisiliti Filemona na to, već se pozivao na ljubav. Bio je siguran da će Filemon ispravno postupiti jer mu je i rekao: “Pouzdajući se u to da ćeš mi udovoljiti, pišem ti, znajući da ćeš učiniti još i više od ovoga što govorim” (redak 21). Kad nas ljubav potiče da imamo takvo povjerenje u svoju braću, mi u njima potičemo ono najbolje.

13. Kako možemo pokazati da svojoj braći želimo najbolje?

¹³ ‘Ljubav se svemu nada.’ Kao što je ljubav puna povjerenja, tako je i puna nade. Budući da nas motivira ljubav, svojoj braći želimo najbolje. Naprimjer, ako neki brat napravi neki “krivi korak prije nego je svjestan toga”, nadamo se da će povoljno reagirati na ono što se s puno ljubavi poduzima kako bi ga se ispravilo (Galaćanima 6:1). Isto tako, nadamo se da će se osobe koje su slabe u vjeri oporaviti. Strpljivi smo s takvima i činimo sve što možemo kako bismo im pomogli da njihova vjera ojača (Rimljanima 15:1; 1. Solunjanima 5:14). Ako neka nama draga osoba čak skrene s pravog puta, ne prestajemo se nadati da će se jednom urazumiti i vratiti Jehovi, poput rasipnog sina iz Isusove usporedbe (Luka 15:17, 18).

14. Na koje načine naša ustrajnost može biti ispitana u skupštini, i kako će nam ljubav pomoći da ispravno reagiramo?

¹⁴ “Ljubav (...) sve trpi.” Ustrajnost nam omogućava da ostanemo nepokolebljivi unatoč razočaranjima ili poteškoćama koje doživljavamo. Naša ustrajnost nije na ispitu samo izvan skupštine. S vremena na vrijeme možemo biti iskušani unutar nje. Budući da su nesavršena, naša nas braća ponekad mogu razočarati. Možda nas povrijedi nepromišljena primjedba (Priče Salamunove 12:18). Možda se neki problem u skupštini ne rješava onako kako mi mislimo da bi trebao. Možda nas uznemirava ponašanje nekog brata koji je inače na dobrom glasu te se pitamo: ‘Zar je moguće da se kršćanin tako ponaša?’ Hoćemo li napustiti skupštinu i prestati služiti Jehovi kad se nađemo u takvim situacijama? Ako imamo ljubav, nećemo! Da, ljubav nam ne dozvoljava da nas propusti nekog brata toliko zaslijepe da u njemu ili u čitavoj skupštini više ne vidimo ništa dobro. Ljubav nam omogućava da ostanemo vjerni Bogu i da podupiremo skupštinu, ma što neki nesavršeni čovjek rekao ili učinio (Psalam 119:165).

15. Što je neispravna ljubomora, i kako nam ljubav pomaže da izbjegavamo tu razornu emociju?

¹⁵ “Ljubav nije ljubomorna.” Neispravna ljubomora može u nama izazvati zavist zbog onoga što drugi imaju — materijalne stvari, prednosti ili sposobnosti. Takva je ljubomora sebična, razorna emocija koja, ukoliko se rasplamsa, može narušiti mir skupštine. Što će nam pomoći da se odupremo ‘sklonosti prema zavisti’? (Jakov 4:5). Jednom riječju, ljubav. Ta dragocjena osobina može nam pomoći da se radujemo s onima koji u životu imaju određene prednosti koje mi nemamo (Rimljanima 12:15). Kad se nekoga pohvali zbog nekog posebnog dara ili izvanrednog postignuća, ljubav nam pomaže da se ne osjećamo osobno pogođenima.

16. Zašto se nećemo hvalisati onim što činimo u Jehovinoj službi ako istinski ljubimo svoju braću?

¹⁶ ‘Ljubav se ne hvali, ne nadima se.’ Ljubav nas sprečava da se razmećemo svojim talentima ili postignućima. Ako istinski ljubimo svoju braću, kako se onda možemo stalno hvalisati svojim uspjehom u službi ili svojim zaduženjima u skupštini? Takvo hvalisanje može obeshrabriti druge i mogu se osjećati manje vrijednima u usporedbi s nama. Ljubav nam ne dopušta da se hvalimo onim što nam Bog daje da činimo u njegovoj službi (1. Korinćanima 3:5-9). Nadalje, ljubav se “ne nadima”, ili, kako stoji u jednom drugom prijevodu, ona nije “naduta zbog vlastite važnosti”. Ljubav nas sprečava da imamo previsoko mišljenje o sebi (Rimljanima 12:3).

17. Na kakvu nas obazrivost prema drugima potiče ljubav, i kakvo ćemo vladanje stoga izbjegavati?

¹⁷ ‘Ljubav se ne ponaša nepristojno.’ Onaj tko se ponaša nepristojno postupa na nedoličan ili sablažnjiv način. Budući da je takvo vladanje pokazatelj krajnje neobazrivosti prema osjećajima i dobrobiti drugih, ono nije odraz ljubavi. Za razliku od toga, ljubav, koja nas potiče da budemo obazrivi prema drugima, podrazumijeva uljudnost. Ljubav promiče dobre manire, vladanje koje Bog odobrava i poštovanje prema našoj braći u vjeri. Dakle, ako imamo ljubav, nećemo se ‘vladati sramotno’ — da, nećemo činiti ništa što bi u očima naše kršćanske braće bilo sablažnjivo ili neumjesno (Efežanima 5:3, 4).

18. Zašto osoba koja je puna ljubavi ne zahtijeva da sve bude po njenom?

¹⁸ “Ljubav (...) ne traži vlastite koristi.” Jedan drugi prijevod to prevodi ovako: “Ljubav ne provodi uporno svoju volju.” Osoba koja je puna ljubavi ne zahtijeva da sve bude po njenom, kao da je njeno mišljenje uvijek ispravno. Ona ne manipulira drugima, koristeći svoju moć uvjeravanja kako bi svojom upornošću nadjačala one koji imaju drugačije mišljenje. Takva bi tvrdoglavost odražavala određenu mjeru ponosa, a Biblija kaže: ‘Ponosit duh dolazi pred propast’ (Priče Salamunove 16:18). Ako uistinu ljubimo svoju braću, poštovat ćemo njihova mišljenja i, kad je to moguće, biti spremni popustiti. Takva je popustljivost u skladu s Pavlovim riječima: “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:24).

19. Kako nam ljubav pomaže da ispravno reagiramo kad nas drugi uvrijede?

¹⁹ “Ljubav (...) nije razdražljiva. Ne računa zlo.” Ljubav se ne može lako razdražiti zbog onoga što drugi kažu ili učine. Istina, sasvim je normalno uzrujati se kad nas drugi uvrijede. No čak i ako imamo razloga da se ljutimo, ljubav nam ne dopušta da ostanemo razdraženi (Efežanima 4:26, 27). Nećemo pamtiti riječi ili postupke koji su nas povrijedili, kao da ih zapisujemo u knjigu da ih slučajno ne zaboravimo. Umjesto toga, ljubav nas potiče da oponašamo svog Boga punog ljubavi. Kao što smo vidjeli u dvadeset šestom poglavlju, Jehova oprašta kad za to postoji opravdan temelj. Kad oprašta, on zaboravlja, odnosno on te grijehe neće ponovno iznositi protiv nas jednom u budućnosti. Zar nismo zahvalni što Jehova ne računa zlo?

20. Kako bismo trebali reagirati ako neki suvjernik upadne u zamku grijeha i zbog toga loše prođe?

²⁰ ‘Ljubav se ne raduje nepravednosti.’ Jedan drugi prijevod kaže: “Ljubav se (...) ne naslađuje tuđim grijesima.” U Moffattovom prijevodu stoji: “Ljubav se nikada ne raduje kad drugima krene po zlu.” Ljubav ne uživa u nepravednosti i zato mi ne shvaćamo olako nijedan oblik nemorala. Kako reagiramo ako neki suvjernik upadne u zamku grijeha i zbog toga loše prođe? Ljubav nam neće dozvoliti da likujemo, kao da time želimo reći: ‘Neka! Tako mu i treba!’ (Priče Salamunove 17:5). S druge strane, radujemo se kad neki brat koji je sagriješio poduzme potrebne korake i oporavi se od svog duhovnog pada.

21-23. (a) Na što je Pavao mislio kad je rekao da “ljubav nikad ne zakazuje”? (b) O čemu će biti govora u zadnjem poglavlju?

²¹ “Ljubav nikad ne zakazuje.” Što je Pavao time želio reći? Iz konteksta se vidi da je govorio o darovima duha, koji su postojali među ranim kršćanima. Ti su darovi služili kao znak da novoosnovana skupština ima Božju naklonost. No nisu svi kršćani mogli liječiti, prorokovati ili govoriti jezicima. Međutim, to i nije bilo važno; čudotvorni darovi ionako su s vremenom trebali prestati. Pa ipak, nešto je drugo trebalo ostati, nešto što je svaki kršćanin mogao razvijati. Bilo je to nešto istaknutije, postojanije od bilo kojeg čudotvornog dara. Ustvari, Pavao je to nazvao “uzvišeniji put” (1. Korinćanima 12:31). O kojem je to ‘uzvišenom putu’ riječ? O putu ljubavi.

²² Doista, kršćanska ljubav koju je Pavao opisao “nikad ne zakazuje”, odnosno nikada neće prestati. Do dan-danas samopožrtvovna bratska ljubav znak je prepoznavanja pravih Isusovih sljedbenika. Zar dokaze takve ljubavi ne vidimo u skupštinama Jehovinih obožavatelja diljem svijeta? Ta će ljubav zauvijek postojati, jer Jehova obećava vječni život svojim vjernim slugama (Psalam 37:9-11, 29). Trudimo se svim silama ‘hoditi u ljubavi’. Tada možemo iskusiti veću sreću koja proizlazi iz davanja. I više od toga, možemo živjeti — da, voljeti — u svu vječnost, oponašajući Jehovu, našeg Boga punog ljubavi.

²³ U ovom poglavlju, kojim smo zaključili dio o ljubavi, razmotrili smo kako možemo pokazivati ljubav jedni prema drugima. No s obzirom na to da iz Jehovine ljubavi — ali i iz njegove moći, pravde i mudrosti — izvlačimo mnoge koristi, trebali bismo se upitati: ‘Kako Jehovi mogu dokazati da ga zaista ljubim?’ O tom će pitanju biti govora u zadnjem poglavlju.