“Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno”

 1. Kojim nas riječima Biblija upoznaje sa svojim Autorom i kakvo znanje možemo steći uz pomoć Biblije?

“SVE je Pismo nadahnuto od Boga.” Te riječi iz 2. Timoteju 3:16 pokazuju da je Bog, čije je ime Jehova, Autor Svetog pisma i da ga je on nadahnuo. A nadahnuto je Pismo izuzetno poučna i zanimljiva knjiga. Ono je ogromna riznica znanja! Pomoću njega steći ćemo “znanje o Bogu”, koje su pravdoljubivi ljudi oduvijek željno usvajali i smatrali dragocjenim (Izr. 2:5).

 2. Što su Mojsije, David i Salamun rekli o mudrosti koja dolazi od Boga?

² Jedan od njih bio je i Mojsije, kojega je Bog postavio da vodi i organizira njegov narod, Izraela. Mojsije je za Božju pouku rekao da duhovno osvježava čovjeka ‘kao rosa, kao sitna kiša travu, kao obilan pljusak raslinje’. A David, koji se iskazao kao hrabar ratnik i borio za slavu Jehovinog imena, molio se sljedećim riječima: “Pouči me, Jehova, o putu svojemu! Hodit ću u istini tvojoj.” Miroljubivi Salamun, graditelj jedne od najveličanstvenijih građevina u povijesti, Jehovinog hrama u Jeruzalemu, ovako je opisao mudrost koja dolazi od Boga: “Steći mudrost bolje je nego steći srebro, veći je dobitak ona i od zlata. Dragocjenija je od bisera i ništa od onoga što ti je drago ne može se izjednačiti s njom” (5. Mojs. 32:2; Psal. 86:11; Izr. 3:14, 15).

 3. Koliku vrijednost ima Božja Riječ, prema onome što su izjavili Isus i sam Bog?

³ Božji Sin Isus pripisao je Božjoj Riječi najveću moguću vrijednost, rekavši: “Tvoja je riječ istina.” Svojim je sljedbenicima rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 17:17; 8:31, 32). Ta “riječ” koju je Isus čuo od svog Oca doista ima veliku snagu! To je Božja “riječ”. Nakon što je umro i uskrsnuo te uzašao na nebo gdje je sjeo zdesna Bogu, Isus je objavio daljnje Jehovine riječi, između ostalog predivan opis Božjih blagoslova koje će čovječanstvo doživjeti u raju na Zemlji. Nakon toga Bog je zapovjedio apostolu Ivanu: “Piši, jer su ove riječi vjerodostojne i istinite!” Sve su riječi nadahnutog Pisma “vjerodostojne i istinite”, a oni koji po njima žive doživljavaju neizmjerne blagoslove (Otkr. 21:5).

 4. Za što je korisno nadahnuto Pismo?

⁴ O kakvim se blagoslovima radi? Potpuni odgovor nalazimo u riječima apostola Pavla iz 2. Timoteju 3:16, 17: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo.” Dakle, nadahnuto je Pismo korisno jer nas uči istinu o Bogu, upućuje nas kako se treba vladati, pomaže nam da ‘popravljamo’ svoje misli i svoj život te nas ukorava i odgaja da bismo skromno živjeli u skladu s istinom i pravednošću. Budemo li poslušni učenjima Božje Riječi, postat ćemo “Božji suradnici” (1. Kor. 3:9). Biti u Božjoj službi najveća je čast koju netko može imati na Zemlji. No da bi to mogao, ‘čovjek Božji mora biti posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo’.

 5. Što je vjera i kako je jedino možemo steći?

⁵ Da bi netko bio Božji suradnik, mora imati vjeru. Vjeru ne treba brkati s neutemeljenim vjerovanjima ili lakovjernošću na koje nailazimo posvuda. Mnogi misle da je važno da čovjek u nešto vjeruje — u neku religiju, u evoluciju ili filozofiju. No Božjem čovjeku ‘uzor moraju biti zdrave riječi, vjera i ljubav koje su u Kristu Isusu’ (2. Tim. 1:13). Njegova vjera mora imati čvrst temelj i mora biti živa, jer “vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi”. Ona se mora zasnivati na čvrstom vjerovanju u to da Bog postoji i da nagrađuje one koji žive po njegovoj volji (Hebr. 11:1, 6). Takvu vjeru možemo steći jedino marljivim proučavanjem Božje Riječi, Biblije. Ta se vjera temelji na dubokoj ljubavi prema Bibliji, prema Jehovi Bogu kao Autoru Biblije i prema njegovom Sinu Isusu Kristu. Samo je jedna takva živa vjera, kao što je i samo jedan Gospodin Isus Krist i jedan Bog i Otac sviju, Jehova (Efež. 4:5, 6).

 6. Čime se odlikuje prava vjera?

⁶ Moramo saznati što je Božja Riječ, odakle je došla, tko stoji iza nje, koja joj je svrha i koliku nam snagu može dati da bismo ispravno postupali. Kad dobro upoznamo njenu divnu poruku, moći ćemo izgraditi vjeru u nju. Isto tako, toliko ćemo zavoljeti Bibliju i njenog Autora da ništa neće moći ugušiti našu vjeru i ljubav. Siguran temelj na kojem možemo graditi svoju vjeru jest Sveto pismo, čiji su sastavni dio i riječi Isusa Krista. Prava je vjera ona koja odolijeva ispitima i teškim kušnjama, progonstvima, materijalističkim ponudama i filozofijama bezbožnog svijeta. Ona je u stanju izvojevati veličanstvenu pobjedu nad svime time i uvesti onoga tko je posjeduje u Božji pravedni novi svijet. “Ovo je pobjeda koja je pobijedila svijet: naša vjera” (1. Ivan. 5:4).

 7. Koje će blagoslove doživjeti onaj tko stekne biblijsku mudrost?

⁷ Da bismo stekli vjeru i živjeli po njoj, moramo se svojski truditi izgraditi ljubav i cijenjenje prema Božjoj Riječi, nadahnutom Pismu. To je Pismo Božji neprocjenjivo vrijedan dar ljudskom rodu, riznica duhovnog blaga. Njena je mudrost neizmjerna, a snaga kojom prosvjetljuje čovjeka i kojom ga potiče da postupa ispravno nadmašuje snagu svih drugih ikad napisanih knjiga. Dok temeljito proučavamo Božju Riječ nastojeći je što bolje upoznati, shvatit ćemo zašto je apostol Pavao oduševljeno izjavio: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega!” Upoznati nadahnuto Pismo i njegovog Autora znači stupiti na put koji vodi k vječnoj radosti i sreći (Rim. 11:33; Psal. 16:11).

 8. (a) Zbog čega možemo biti sretni i po čemu se vidi da nam se Jehova želi približiti? (b) Po čemu se Jehova razlikuje od demonskih bogova?

⁸ Govoreći o slavi Jehovinog imena, David je kazao: “Ti si velik i čudesna djela činiš, jedino si ti Bog” (Psal. 86:10). Jehova je za ljudski rod učinio brojna “čudesna djela”. Između ostalog, obratio mu se putem svoje Riječi. To pokazuje da je Jehova Bog koji se želi približiti ljudima, Bog koji im s puno ljubavi otkriva sebe kako bi ga njegova stvorenja upoznala. Kako samo možemo biti sretni da naš Stvoritelj nije neki nepristupačni vladar koji je obavijen plaštem tajnovitosti i neosjetljiv na potrebe pravdoljubivih ljudi na Zemlji! Jehova će u budućem novom svijetu prebivati među ljudima, no on već i danas prebiva među onima koji vjeruju u njega i koji ga ljube i prema njima se ophodi poput brižnog Oca koji odgovara na pitanja svoje radoznale djece (Otkr. 21:3). Naš nebeski Otac nije poput demonskih bogova koje predočavaju nijemi idoli zastrašujućeg izgleda. Bogovi od metala i kamena ne mogu izgraditi očinski odnos sa svojim zaslijepljenim štovateljima. Ne mogu im se približiti niti im pomoći. A “oni koji ih prave postat će poput njih” (Psal. 135:15-19; 1. Kor. 8:4-6).

 9. Što je Bog s neba pružio ljudima?

⁹ Jehova je “Bog milosrdan i dobrostiv, spor na gnjev, pun milosti i istine” (2. Mojs. 34:6). U svojoj je velikoj milosti ljudskom rodu otkrio brojne istine. Time je ljudima pružio dragocjene životne savjete i smjernice, a proročanstvima im je osvijetlio put prema budućim blagoslovima. “Jer sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano, da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu” (Rim. 15:4). Odozgo, s neba, Bog se obratio ljudima ovdje dolje na Zemlji i pružio im pouzdane upute i pouke (Ivan 8:23).

10. Na kojim se jezicima Jehova obraćao ljudima i zašto upravo na tim jezicima?

¹⁰ Jehova se ljudima nikad nije obraćao na nekom nepoznatom jeziku, nego je uvijek govorio jezikom koji su ljudi razumjeli, živim jezikom kojim su govorili njegovi vjerni svjedoci (Djela 2:5-11). Adamu, Noi, Abrahamu, Mojsiju i hebrejskim prorocima Jehova se obraćao na prvom jeziku kojim je čovjek govorio, a koji danas nazivamo hebrejskim. Hebrejskim se služio dok su god ljudi razumjeli taj jezik, a tako je bilo još i u vrijeme Savla iz Tarza, kojemu se Isus obratio na tom jeziku (Djela 26:14). Kad je među Izraelcima u izgnanstvu u upotrebu ušao aramejski, jezik kojim su inače govorili Kaldejci, Bog je neke dijelove svoje Riječi dao zapisati na tom jeziku, jer to je bio jezik koji je njegov narod razumio (Ezra 4:8–6:18; 7:12-26; Dan. 2:4b–7:28). Kasnije, kad je grčki postao međunarodnim jezikom i glavnim jezikom kojim su govorili njegovi svjedoci, Jehova je dao da se njegove riječi zapišu i sačuvaju na tom jeziku. Dakle, sve što je ostalo zapisano u Bibliji predstavlja Jehovine riječi, koje je on ljudima na Zemlji uvijek upućivao na živom jeziku, kako bi ih razumjeli oni koji su ponizni i istinoljubivi.

11. Zašto se može reći da je Jehova tvorac svih jezika?

¹¹ Jehova je dao čovjeku razum i govorne organe, kao što su jezik, usta i glasnice. Oni na vrlo složen način proizvode glasove od kojih se sastoji mnoštvo jezika kojima se služi ljudski rod. Stoga bismo mogli reći da je Jehova tvorac svih jezika. Čudom koje je učinio u vrijeme gradnje Babilonske kule pokazao je da su u njegovoj vlasti svi jezici kojima se ljudi služe (1. Mojs. 11:6-9; 10:5; 2. Mojs. 4:11; 1. Kor. 13:1). Jehovi nijedan jezik nije stran. Ne samo da je u početku ljudima dao hebrejski jezik nego je time što je stvorio razum i govorne organe zapravo stvorio temelj za pojavu aramejskoga, grčkoga i oko 6 000 drugih jezika kojima se danas govori.

12, 13. (a) Kakvim se jezikom Jehova obraćao ljudima da bi ga oni lako razumjeli? (b) Navedi primjere.

¹² Kojim god da se jezikom obraćao ljudima, Jehova se nije nikad služio mističnim vjerskim izrazima, nego jezikom istine. A taj je jezik jednostavan i lako razumljiv (Sef. 3:9). Čovjek lako može razumjeti trodimenzionalne stvari i pojave, to jest njihovu visinu, širinu i dužinu, te vremensku dimenziju u kojoj se sve zbiva. Stoga je Jehova nevidljivi svijet ljudima predočio pomoću onoga što njihov um može razumjeti. Naprimjer, Mojsije je u pustinji izradio sveti šator po uputama koje je dobio od Boga. Pavao se poslužio simbolikom te trodimenzionalne građevine kako bi pod Božjim nadahnućem razjasnio neke pojedinosti vezane uz nebeski život (Hebr. 8:5; 9:9).

¹³ Navedimo još jedan primjer: Jehova je duh i on na nebu ne sjedi na nekoj doslovnoj stolici ili prijestolju. No budući da smo mi ljudi ograničeni na vidljivi svijet, Bog se poslužio tim vidljivim predmetom kao simbolom da bi nam razjasnio neke stvari. Da bi nam predočio kako on otvara zasjedanje nebeskog suda, poslužio se slikom zemaljskog kralja koji započinje sudbeni postupak sjedajući na svoje prijestolje (Dan. 7:9-14).

14, 15. Zašto je Bibliju, za razliku od čovjekovih filozofskih tekstova, lako prevesti na druge jezike? Predoči to primjerom.

¹⁴ Budući da je Biblija pisana običnim, lako razumljivim izrazima, simboli i događaji koji su u njoj opisani mogu se jasno i točno prevesti na većinu suvremenih jezika. Snaga i moć istine ostaju sačuvane u svim prijevodima. Jednostavne, svakodnevne riječi kao što su “konj”, “rat”, “kruna”, “prijestolje”, “muž”, “žena” i “djeca”, točno i razumljivo izražavaju smisao na svakom jeziku. No posve je drugačije s čovjekovim filozofskim tekstovima, koje često nije moguće točno prevesti. Njihove se komplicirane rečenice i nerazumljivi izrazi često ne mogu precizno prevesti na drugi jezik.

¹⁵ Snaga biblijskih riječi daleko nadmašuje sve takve tekstove. Čak i onda kad je nevjernicima izricao osude, Bog se nije služio filozofskim rječnikom, nego simbolima uzetim iz svakodnevnog života. To se lijepo vidi u Danijelu 4:10-12. U tom se tekstu Bog poslužio stablom kao simbolom da bi predočio pojedinosti vezane uz vlast jednog oholog poganskog kralja. A zatim je opisao što se dalje događalo s tim stablom kako bi prikazao buduća zbivanja. Sve se to jasno može prevesti na druge jezike. Jehova se ljudima obraćao na takav obziran način kako bi se ‘pravo znanje umnožilo’. Time nam je uvelike olakšao razumijevanje proročanstava u ovo ‘vrijeme kraja’ (Dan. 12:4).

16. Kako bismo mogli predočiti na koji je način Jehova komunicirao s ljudima?

¹⁶ No možda se pitaš kako je Jehova komunicirao s ljudima. Predočimo to jednim primjerom iz suvremenog života. Da bi se ostvarila komunikacija, mora postojati: (1) pošiljatelj poruke; (2) odašiljač; (3) medij putem kojeg se poruka prenosi; (4) prijemnik i (5) primatelj poruke. Tako, primjerice, u telefonskoj komunikaciji postoji: (1) pozivatelj; (2) telefonski aparat koji šalje poruku tako što je pretvara u električne impulse; (3) linija koja te impulse prenosi do željenog mjesta; (4) telefonski aparat koji impulse ponovno pretvara u glas i (5) primatelj poziva. Slično tome, (1) Jehova Bog, koji se nalazi na nebu, izricao je svoje poruke; (2) te poruke najčešće je odašiljao njegov Govornik ili Riječ — kojega danas poznajemo kao Isusa Krista; (3) Božji sveti duh, sila kojom se on koristi, služio je kao medij putem kojeg se svaka poruka prenosila na Zemlju; (4) Božji prorok na Zemlji primao je te poruke i (5) potom ih je objavljivao Božjem narodu. Kao što i danas ponekad kuriri nose važne poruke, tako se i Jehova ponekad služio duhovnim glasnicima, odnosno anđelima, da bi određene objave s neba poslao svojim slugama na Zemlji (Gal. 3:19; Hebr. 2:2).

17. Koja je grčka riječ prevedena izrazom “nadahnuto od Boga” i kako nam njeno doslovno značenje pomaže da razumijemo što je to nadahnuće?

¹⁷ Izraz “nadahnuto od Boga” prijevod je grčke riječi theópneustos. Kao što pokazuje prva bilješka uz 2. Timoteju 3:16 u izdanju Novi svijet — s bilješkama i dodacima,a ta bi se riječ doslovno mogla prevesti: “od Boga udahnuto [u nekoga]” ili “bogodahnuto”. Drugim riječima, Bog je svoj duh, odnosno silu kojom se služi, ‘udahnuo’ muškarcima koji su mu vjerno služili (ili bismo mogli reći da je njome ‘dahnuo’ na njih) i tako ih je naveo da sastave i napišu Sveto pismo. To nazivamo nadahnućem. Kad je Bog nadahnuo proroke i druge svoje vjerne sluge, pomoću svoje sile vodio je njihove misaone procese. To znači da im je slao poruke i vizije i omogućio im da ih dobro upamte. “Proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh” (2. Petr. 1:21; Ivan 20:21, 22).

18. Kakav su dojam nadahnute poruke ostavile na ljude koji su ih dobili od Boga?

¹⁸ Dok su ti Božji sluge bili budni i pri punoj svijesti ili pak dok su spavali, Božji je duh u njihov um usađivao poruke koje je Bog slao. Nakon što je dobio poruku, prorok ju je morao usmeno prenijeti drugim ljudima. Kad Mojsije i drugi vjerni proroci uskrsnu, nesumnjivo će moći potvrditi da je ono što su napisali vjerodostojno sačuvano i preneseno do nas, jer će u njihovom bistrom i obnovljenom umu po svemu sudeći još biti živo sjećanje na izvornu poruku koju su primili od Boga. Na sličan je način i vizija preobraženja ostavila tako dubok dojam na apostola Petra da je mogao jasno opisati njenu veličanstvenost i nakon više od 30 godina (Mat. 17:1-9; 2. Petr. 1:16-21).

19. Što je Božji “prst” i koji biblijski reci to pokazuju?

¹⁹ Kad ljudi pišu, koriste se prstima. U drevno su doba prstima držali pero ili iglu za zapisivanje, a u suvremeno doba prstima drže olovku ili tipkaju tekst na pisaćem stroju ili na računalu. U svakom slučaju, prsti pišu ono što im govori um njihovog vlasnika. No znaš li da i Bog ima “prst”? Isus je Božji duh nazvao Božjim “prstom”. Kad je Isus izliječio čovjeka opsjednutog demonima tako da mu se vratila sposobnost govora i vid, vjerski su neprijatelji pohulili na ono čime je Isus izliječio čovjeka. Prema Matejevom zapisu, Isus im je rekao: “Ako ja pomoću Božjeg duha istjerujem demone, zaista je među vas stiglo kraljevstvo Božje” (Mat. 12:22, 28). Luka nam pomaže da bolje razumijemo tu izjavu. On je zapisao što je Isus rekao u jednoj sličnoj prigodi: “Ako ja Božjim prstom istjerujem demone, zaista je među vas stiglo kraljevstvo Božje” (Luka 11:20). Davno prije toga egipatski svećenici koji su se bavili vračanjem bili su prisiljeni priznati da su nevolje koje su pogodile Egipat bile očitovanje Jehovine ogromne sile. Priznali su: “To je prst Božji!” (2. Mojs. 8:18, 19).

20. Što je Bog činio svojim “prstom” i što je plod djelovanja tog “prsta”?

²⁰ Na temelju upotrebe izraza “prst” u ovim recima lako se može zaključiti da ‘Božji prst’ ima veliku moć i da taj izraz dobro opisuje njegov duh, silu koju je Bog koristio pri pisanju Biblije. Zato Biblija kaže da je Deset zapovijedi na kamenim pločama bilo ispisano “prstom Božjim” (2. Mojs. 31:18; 5. Mojs. 9:10). Ljude koji su pisali razne biblijske knjige u pisanju je vodio i usmjeravao Božji simbolični prst — njegova sila odnosno duh. Božji je sveti duh nevidljiv, ali Bog se njime služio na čudesan način. A vidljivi, opipljivi plod tog djelovanja jest Biblija, Božja Riječ istine, koju je putem tog duha čovječanstvo dobilo kao neprocjenjivi dar. Nema nikakve sumnje u to da je Autor Biblije Jehova, Bog koji se putem nje s neba obratio čovječanstvu.

21. (a) Kako je počelo pisanje svetih spisa? (b) Kako se Jehova pobrinuo za njihovo čuvanje?

²¹ Kao što je već bilo spomenuto, Jehova je Mojsiju dao “dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene ispisane prstom Božjim” (2. Mojs. 31:18). Na njima je bilo zapisano Deset zapovijedi. Zanimljivo je da se u tom tekstu Božje ime Jehova javlja osam puta. Iste godine, 1513. pr. n. e., Jehova je zapovjedio Mojsiju da počne voditi trajne zapise. Tako je počelo pisanje Biblije (2. Mojs. 17:14; 34:27). Bog je također zapovjedio Mojsiju da izradi ‘kovčeg svjedočanstva’ ili “kovčeg saveza”. Bio je to umjetnički izrađen kovčeg u kojem su Izraelci trebali čuvati te neprocjenjivo vrijedne zapise (2. Mojs. 25:10-22; 1. Kralj. 8:6, 9). Jehova je dao upute o tome kako treba izgledati Kovčeg i šator u kojem će biti smješten. A Besalela, glavnog majstora i graditelja, ‘ispunio je svojim duhom dajući mu mudrost, razboritost i znanje za svakovrsne zanatske poslove’, kako bi se sav posao mogao obaviti po prikazu koji je dao (2. Mojs. 35:30-35).

22. (a) Tko je Autor nadahnutih spisa i koliko je trajalo njihovo pisanje? (b) Tko su bili pisci Biblije i što je o njima poznato?

²² Da bi obznanio svoje naume, Bog je “mnogo puta i na mnogo načina govorio” tijekom dugog vremenskog razdoblja (Hebr. 1:1). Pisci su njegovu Riječ pisali od 1513. pr. n. e. do otprilike 98. n. e., odnosno tijekom otprilike 1610 godina. Bilo ih je četrdesetak, a Jehovi Bogu, kao jedinome Autoru, ti su ljudi poslužili kao pisari, odnosno zapisivači. Svi su oni bili Židovi, pripadnici naroda kojemu su “povjerene svete objave Božje” (Rim. 3:2). Osmorica su bili židovski kršćani koji su osobno poznavali Isusa ili su ih s njegovom službom upoznali apostoli. Nadahnuti spisi koji su bili napisani prije njihovog vremena svjedočili su da će doći Mesija, odnosno Krist (1. Petr. 1:10, 11). Premda su bili iz raznih društvenih slojeva i sredina, svi ti zemaljski pisci Biblije — od Mojsija do apostola Ivana — dali su doprinos potvrđivanju Jehovinog prava da bude Vrhovni Vladar i objavljivanju njegovih nauma na Zemlji. Pisali su u Jehovino ime i pod utjecajem njegovog duha (Jer. 2:2, 4; Ezek. 6:3; 2. Sam. 23:2; Djela 1:16; Otkr. 1:10).

23. Koje su starije spise koristili neki pisci Biblije i kako su i ti spisi postali dio nadahnute Božje Riječi?

²³ Nekoliko je pisaca u svoje spise uvrstilo dijelove već postojećih spisa o događajima koje su opisali njihovi očevici. No nisu svi ti izvori bili nadahnuti. Naprimjer, Mojsije je neke dijelove svoje prve knjige, knjige Postanka, mogao napisati na temelju izvještaja očevidaca. Isto je pri pisanju knjige o Sucima vjerojatno učinio i Samuel. Na taj je način Jeremija najvećim dijelom napisao Prvu i Drugu o kraljevima, a Ezra Prvu i Drugu ljetopisa. Sveti je duh vodio te pisce kad su određivali koje će dijelove starijih nenadahnutih spisa uvrstiti u nadahnute knjige i na taj je način potvrdio vjerodostojnost knjiga koje su sastavili i pokazao da je njihov tekst točan. Onog časa kad su dijelovi nenadahnutih spisa uvršteni u biblijske knjige, i sami su postali dijelom nadahnute Božje Riječi (1. Mojs. 2:4; 5:1; 2. Kralj. 1:18; 2. Ljet. 16:11).

24, 25. (a) Koliki dio čovjekove povijesti obuhvaća Biblija i o kojem se razdoblju radi? (b) Navedi neke zanimljive podatke iz tabele na 12. stranici.

²⁴ Kojim je redoslijedom bilo napisano 66 biblijskih knjiga? Koji dio beskonačne rijeke vremena obuhvaćaju? Nakon što opisuje stvaranje neba i Zemlje te opremanje Zemlje kao čovjekova budućeg doma, Prva Mojsijeva izvještava o početku ljudskog roda, odnosno stvaranju prvog čovjeka 4026. pr. n. e. Sveti spisi potom govore o važnim događajima, koji su se odigravali sve do 443. pr. n. e. i nedugo nakon te godine. Nakon što je preskočeno više od 400 godina, u nastavku se opisuju zbivanja od 3. pr. n. e. do otprilike 98. n. e. Dakle, Biblija obuhvaća 4 123 godine čovjekove povijesti.

²⁵ Tabela na 12. stranici pomaže nam da si to lakše predočimo. Ona navodi podatke u vezi s piscima Biblije i redoslijed pisanja biblijskih knjiga.

26. Zašto se može reći da biblijske knjige tvore jednu cjelinu?

²⁶ Biblijske knjige — zbirka koja počinje s 1. Mojsijevom (Postankom), a završava s Otkrivenjem — zapravo tvore nedjeljivu knjigu, odnosno cjelovitu zbirku nadahnutih spisa Svevišnjeg Autora. Nije ih dobro dijeliti na dva dijela, pri čemu bi se jednom dijelu pridavao manji značaj. Hebrejske i grčke knjige tvore nerazdvojnu cjelinu. Grčke knjige nadopuna su hebrejskima i zajedno tvore cjelovitu i istinitu Božju knjigu. Dakle 66 knjiga Biblije zajednički tvori jednu zbirku — Sveto pismo (Rim. 15:4).

27. Zašto su nazivi “Stari zavjet” i “Novi zavjet” pogrešni?

²⁷ Tradicionalna podjela Božje pisane Riječi na dva dijela — pri čemu se prvi dio (od 1. Mojsijeve do Malahije) naziva “Stari zavjet”, a drugi dio (od Mateja do Otkrivenja) “Novi zavjet” — velika je greška. U 2. Korinćanima 3:14 u popularnom prijevodu Stvarnost/Kršćanska sadašnjost spominje se ‘čitanje Staroga zavjeta’. No apostol tu nije govorio o starim hebrejskim knjigama Biblije u cjelini, niti je želio reći da nadahnuti kršćanski spisi čine neki “novi zavjet [savez]”. Apostol je govorio o savezu Zakona, koji je Mojsije opisao u Petoknjižju, a ono čini samo jedan dio pretkršćanskih biblijskih knjiga. Stoga je u sljedećem retku rekao: “Kad čitaju Mojsija” (St). Grčka riječ koja je u prijevodu Stvarnost/Kršćanska sadašnjost u 2. Korinćanima 3:14 prevedena izrazom “zavjet” zapravo znači “savez”. U istom tom prijevodu, u dodatku “Opći uvod u Bibliju”, priznaje se da bi bilo točnije izraz “Zavjet” u sklopu naziva “Stari/Novi zavjet” prevesti pojmom “Savez” (1169. stranica, 7. odlomak). Također valja zapaziti da je u brojnim hrvatskim prijevodima (između ostalog u prijevodu Stvarnost/Kršćanska sadašnjost, Duda-Fućak i Rupčić), koji u 2. Korinćanima 3:14 koriste riječ “zavjet”, ista grčka riječ u Mateju 26:28 i 2. Korinćanima 3:6 prevedena točnim izrazom “savez”, što dodatno pokazuje da izraz “novi savez” u 2. Korinćanima 3:14 predstavlja točniji prijevod.

28. Što nam Biblija jamči u vezi sa svojim proročanstvima?

²⁸ Tekst Svetog pisma koji je ostao sačuvan do današnjeg dana ne smije se mijenjati (5. Mojs. 4:1, 2; Otkr. 22:18, 19). Apostol Pavao o tome je napisao: “Čak i kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet!” (Gal. 1:8; vidi i Ivana 10:35). Svaka Jehovina proročanska riječ jamačno će se ispuniti, i to točno na vrijeme. “Tako će se ispuniti riječ moja što izlazi iz usta mojih. Neće se vratiti k meni bez ploda, nego će učiniti ono što želim i izvršit će ono zbog čega sam je poslao” (Iza. 55:11).

29. Što sadrži uvodni dio svakog poglavlja koje obrađuje pojedinu biblijsku knjigu?

²⁹ Na stranicama koje slijede redom se obrađuju svih 66 knjiga Biblije. Svako poglavlje obrađuje jednu knjigu. Opisuje okolnosti u kojima je ona nastala, donosi podatke o njenom piscu i vremenu pisanja, a u nekim slučajevima navodi i koje vremensko razdoblje ona obuhvaća. Navodi i dokaze koji potvrđuju da je vjerodostojna i da je se s pravom smatra dijelom nadahnutog Pisma. Dokaz mogu biti riječi Isusa Krista ili ono što stoji u nadahnutim spisima drugih Božjih slugu. Vrlo se često vjerodostojnost neke biblijske knjige može nepobitno dokazati ispunjenjem njenih proročanstava ili njenim drugim obilježjima, kao što su sklad te objektivnost i iskrenost pisca. Dodatne dokaze ponekad nalazimo u arheološkim otkrićima ili vjerodostojnim svjetovnim povijesnim izvorima.

30. Kako se prikazuje sadržaj svake biblijske knjige?

³⁰ Potom slijedi prikaz sadržaja knjige. Njegova je glavna svrha istaknuti snažnu poruku koju je dotični biblijski pisac želio prenijeti, i to na način koji će u čitatelju pobuditi duboku ljubav prema nadahnutom Pismu i njegovom Autoru Jehovi Bogu te mu produbiti cijenjenje prema životno važnoj poruci Božje Riječi i pritom prikazati njenu iznimnu praktičnost, sklad i ljepotu. Podnaslovi koji se nalaze na početku nekih odlomaka raščlanjuju sadržaj knjige. Svrha im je da olakšaju proučavanje, a ne da na umjetan način podijele biblijsku knjigu. Svaka knjiga sama po sebi predstavlja nedjeljivu cjelinu i daje vrijedan doprinos razumijevanju Božjih nauma.

31. (a) Na koji način svako poglavlje ističe praktičnu vrijednost biblijske knjige o kojoj govori? (b) Koja se tema posebno ističe pri razmatranju svake biblijske knjige?

³¹ U zaključku svakog poglavlja objašnjava se zašto je taj dio nadahnutog Pisma ‘koristan za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti’ (2. Tim. 3:16). Opisuju se i nadahnuta svjedočanstva kasnijih biblijskih pisaca o ispunjenju proročanstava iz te biblijske knjige, ukoliko takva svjedočanstva postoje. Prikazuje se kako je svaka biblijska knjiga povezana s glavnom temom Biblije. Biblija nije knjiga mitova. Ona sadrži jedinu životno važnu poruku koju je čovječanstvo ikad dobilo. Sve nadahnute knjige, od prve pa do zadnje — to jest od 1. Mojsijeve do Otkrivenja — govore o naumu Stvoritelja svemira, Jehove Boga, da posveti svoje ime putem Kraljevstva kojim će vladati njegov Potomak. To je Kraljevstvo predivna nada svih onih koji ljube pravednost (Mat. 12:18, 21).

32. Kojim temama dodaci nastoje produbiti čitateljevo cijenjenje prema Bibliji?

³² Nakon razmatranja 66 knjiga Biblije slijede poglavlja s raznim temama vezanim uz Bibliju. Ti dodaci govore o zemljopisnim obilježjima Obećane zemlje, biblijskoj kronologiji, o prijevodima Biblije, arheološkim i drugim izvanbiblijskim dokazima koji potvrđuju njenu vjerodostojnost te o drevnim popisima biblijskih knjiga koji dokazuju njihovu pripadnost kanonu Biblije. U tom dijelu nalaze se i drugi korisni podaci i tabele. Svrha je svih tih dodataka produbiti čitateljevo cijenjenje prema Bibliji kao najpraktičnijoj i najkorisnijoj knjizi na svijetu.

33. Kako bismo mogli opisati Bibliju i zašto je korisno proučavati je?

³³ Bog, Autor Biblije, uputio je čovječanstvu opširnu poruku. Onim što je učinio za nas, svoju zemaljsku djecu, pokazao je da nas poput brižnog Oca silno ljubi. Podario nam je doista predivnu zbirku nadahnutih spisa koju danas nazivamo “Sveto pismo” ili “Biblija”! To je riznica neprocjenjivog blaga, ogromna zbirka ‘od Boga nadahnutih’ pouka, koje po svojoj vrijednosti i sveobuhvatnosti daleko nadmašuju sve ono što su ljudi dosad napisali. Marljivo proučavanje Božje Riječi ne “umara tijelo”. Naprotiv, poznavatelje ‘riječi Jehovine koja ostaje zauvijek’ čekaju vječni blagoslovi (Prop. 12:12; 1. Petr. 1:24, 25).