Pitanja čitalaca (2)

▪ Da li se 2. Ivanova 10, koja kaže da se određene osobe ne treba primati u kući ili pozdravljati, odnosi samo na one koji su promicali lažno učenje?

U povezanosti se taj savjet odnosi na mnoge “varalice” koji su “izišli na svijet”, osobe “koje ne priznaju Isusa Krista da je došao u tijelu” (2. Ivanova 7). Apostol Ivan je pružio smjernice tadašnjim kršćanima kako trebaju postupati prema onima koji su poricali da je Isus Krist postojao ili da je bio Krist i Otkupitelj. Ivan je dao ovakvo uputstvo: “Ako tko dođe k vama, a ne donosi ovu nauku, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Tko ga pozdravlja sudjeluje u njegovim zlim djelima” (2. Ivanova 10, 11). Ali, Biblija na drugom mjestu pokazuje da je to imalo širu primjenu.

Jednom se među kršćanima u Korintu pojavio čovjek koji je činio nemoral i apostol Pavao im je pisao da se “prestanu miješati bilo s kim koga se naziva bratom, a koji je bludnik ili lakomac ili idolopoklonik ili klevetnik ili pijanica ili otimač, s takvim nemojte ni jesti” (1. Korinćanima 5:11, NS). Da li se to, dakle, odnosilo samo na bivšu braću koja su isključena samo zbog velikih grešaka koje su ovdje navedene?

Ne, Otkrivenje 21:8 pokazuje da su i nepokajnički ubojice, spiritisti i lažljivci također uključeni među one koji zaslužuju drugu smrt. Sigurno je da se savjet iz 1. Korinćanima 5:11 može s jednakom snagom primijeniti i na bivše kršćane koji su krivi za ove naopake postupke. Nadalje, Ivan je pisao da su neki “od nas izišli, ali nisu bili naše vrste; jer, da su bili naše vrste, ostali bi s nama. Ali otišli su da se očituje kako nisu svi naše vrste” (1. Ivanova 2:18, 19, NS). Ivan nije rekao da su bili isključeni zbog nekog velikog grijeha. Možda su neki od njih jednostavno otišli, odlučivši da ne žele više biti u skupštini jer se ne slažu s naukom. Drugi su se možda umorili i odustali (1. Korinćanima 15:12; 2. Solunjanima 2:1-3; Jevrejima 12:3, 5).

Naravno, ukoliko je neki brat počeo zastranjivati, zreli kršćani su mu pokušali pomoći (Galaćanima 6:1; 1. Ivanova 5:16). Ako su se kod njega pojavljivale sumnje, oni su ga pokušali ‘izvući iz vatre’ (Juda 23). I ako je postao nedjelotvoran, nije išao na sastanke ili u javnu službu propovijedanja, duhovno jaki su nastojali ponovo ga ojačati. Možda im je rekao da ga ostave na miru u vezi svega što se tiče skupštine, pokazujući tako da mu je oslabila vjera i duhovnost. Oni mu nisu dodijavali, nego su ga možda povremeno posjetili kao prijatelji. Takvi strpljivi, milosrdni napori puni ljubavi odražavali su Božju zainteresiranost za to da nitko ne bude izgubljen (Luka 15:4-7).

Nasuprot tome, Ivanove riječi ukazuju na to da su neki otišli dalje od samo duhovne slabosti i nedjelotvornosti, oni su se zapravo odrekli Božje skupštine. Neki su se možda otvoreno stavili nasuprot Božjem narodu izjavljujući da više ne žele biti u skupštini. Možda su se i formalno odrekli svoje prijašnje vjere, naprimjer putem pisma. Naravno, skupština je prihvatila takvu odluku o samoisključenju. No, kako će se skupština sada odnositi prema takvima?

Ivan kaže: “Tko se gura naprijed i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama a ne donosi ovu nauku, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga” (2. Ivanova 9, 10). Te su se riječi sigurno primijenile na onoga tko je postao otpadnik time što se priključio krivoj religiji ili je širio krive nauke (2. Timoteju 2:17-19). No, što je s onima za koje Ivan kaže da su “od nas izišli”? Kršćani prvog stoljeća su znali da se ne smiju družiti s isključenim prestupnikom ili s nekim aktivnim otpadnikom, no jesu li jednako postupali prema nekom tko nije bio isključen, nego tko se svojevoljno odrekao kršćanskog puta?

Knjiga Pomoć za razumijevanje Biblije pokazuje da riječ “otpad” dolazi od grčke riječi koja doslovno znači “‘udaljavanje’, ali ima smisao napuštanja, pobune”.a U istoj knjizi dalje se kaže: “Među razne oblike otpada na koje su upozoravali apostoli spadalo je pomanjkanje vjere (Jevr. 3:12), pomanjkanje ustrajnosti prilikom suočavanja s progonstvom (Jevr. 10:32-39), napuštanje pravednih moralnih mjerila (2. Petr. 2:15-22), slušanje prijevarnih riječi lažnih učitelja i prijevarnih nadahnutih riječi (... 1. Tim. 4:1-3) ... Stoga takvi koji svojevoljno napuštaju kršćansku skupštinu postaju dio ‘antikrista’ (1. Ivanova 2:18, 19).”

Osoba koja se svojevoljno i formalno sama isključila iz skupštine odgovarala bi tom opisu. Time što se hotimice odrekla Božje skupštine i odbacila kršćanski put učinila se otpadnikom. Lojalni kršćanin se neće htjeti družiti s otpadnikom. Iako su bili prijatelji, kad je netko odbacio skupštinu postavši otpadnikom, on odbacuje temelj za bliskost s braćom. Ivan je jasno dao do znanja da on ne bi primao u kuću nikoga tko ‘nije imao Boga’ i tko ‘nije bio naše vrste’.

U duhovnom smislu, osoba koja je odbacila Božju skupštinu zaslužuje više prijekora od onih koji su u svijetu. Zašto? Pa, Pavao je pokazao da su se kršćani u rimskom svijetu svakodnevno susretali s bludnicima, otimačima i idolopoklonicima. Međutim, rekao je da se kršćani moraju ‘prestati miješati bilo s kim koga se naziva bratom’, a koji je ponovo prihvatio bezbožne puteve (1. Korinćanima 5:9-11). Slično je i Petar rekao da je onaj tko je ‘pobjegao od prljavštine svijeta’, ali se onda vratio prijašnjem životu sličan svinji koja se vraća u kaljužu (2. Petrova 2:20-22). Stoga je Ivan u skladu s tim dao savjet upućujući kršćane da ne primaju u kuću onoga tko je svojevoljno ‘izišao od njih’ (2. Ivanova 10).

Ivan je dodao: “Jer tko ga pozdravlja sudjeluje u njegovim zlim djelima” (2. Ivanova 11). Ovdje Ivan koristi grčku riječ za pozdravljanje khai’ro, a ne riječ aspa’zomai koju koristi u 13. retku.

Khai’ro je značilo radovati se, (Luka 10:20; Filipljanima 3:1; 4:4). Tu se riječ također koristilo kao pozdrav u pisanom ili govornom obliku (Matej 28:9; Djela apostolska 15:23; 23:26). Aspa’zomai je značilo “obgrliti rukama u znak pozdrava, dobrodošlice” (Luka 11:43; Djela apostolska 20:1, 37; 21:7, 19). I jedno i drugo može značiti pozdravljanje, ali aspa’zomai uključuje više nego pristojan pozdrav “zdravo” ili “dobar dan”. Isus je rekao 70-orici učenika da nikoga ne aspa’sesthe. Tako je pokazao da njihov hitni posao ne daje vremena za istočnjački način pozdravljanja s poljupcima, zagrljajima i dugim razgovorima (Luka 10:4). Petar i Pavao su poticali: ’Pozdravite (aspa’sasthe) jedan drugoga poljupcem ljubavi, ili svetim poljupcem‘ (1. Petrova 5:14; 2. Korinćanima 13:12, 13; 1. Solunjanima 5:26).

Dakle, Ivan je možda u 2. Ivanovoj 10, 11 namjerno upotrijebio riječ khai’ro umjesto aspa’zomai (13. redak). Ako je tako, Ivan nije poticao kršćane samo da izbjegavaju srdačno pozdravljanje (s poljupcem, zagrljajem i razgovorom) osobe koja je lažno naučavala ili koja je odbacila skupštinu (postala otpadnikom), nego je rekao da takvu osobu ne smiju pozdravljati čak ni pozdravom khai’ro, tj. uobičajenim “dobar dan”.b

Ozbiljnost ovog savjeta vidljiva je iz Ivanovih riječi: “Tko ga pozdravlja sudjeluje u njegovim zlim djelima”. Pravi kršćanin ne želi da ga Bog smatra sudionikom u zlim djelima time što se druži s isključenim prestupnikom ili s onim tko je odbacio Njegovu skupštinu. Koliko je bolje biti sudionik kršćanskog bratstva punog ljubavi, kao što je pisao Ivan: “Što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. Osim toga, to zajedništvo imamo s Ocem i njegovim Sinom Isusom Kristom” (1. Ivanova 1:3, NS).

[Bilješke]