Uvijek pokazujte ljubav i vjeru
“Tko ostaje u ljubavi, ostaje u zajednici s Bogom.” “A ovo je pobjeda koja je pobijedila svijet: naša vjera” (1. IVANOVA 4:16; 5:4, NS).
1, 2. Koja su svojstva posebno istaknuta u 1. Ivanovoj 4:7 do 5:21?
JEHOVA je utjelovljenje ljubavi i tko mu se želi dopasti mora pokazivati to božansko svojstvo. Apostol Ivan je to dao jasno do znanja u posljednjem dijelu svoje prve nadahnute poslanice.
2 Pravi kršćani moraju također pokazivati vjeru. Samo tako mogu svladati svijet, ostajući i dalje sigurni u Jehovinu milost. Zato želimo, istražujući posljednji dio Ivanove poslanice, razmotriti kroz molitvu koliko je važno pokazivati ljubav i vjeru.
‘Ljubimo jedan drugoga’
3, 4. Koja veza postoji između pokazivanja ljubavi i poznavanja Boga?
3 Ivan naglašava važnost ljubavi (Pročitaj 1. Ivanova 4:7, 8.) Kršćanski “ljubljeni” se opominju da ‘nastave ljubiti jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga’. Jehova je njen izvor. “Tko god ljubi, od Boga je rođen (kao duhom posvjedočena osoba) i poznaje Boga”, jer je upoznat s Jehovinim svojstvima i namjerama, te načinom kako Jehova izražava svoju ljubav. “Veliko mnoštvo” Kristovih “drugih ovaca” postiže danas također tu spoznaju o Bogu.
4 Poznati Boga znači uistinu cijeniti njegova svojstva, u potpunosti ga ljubiti i smatrati ga suverenom. Ali, “onaj tko ne ljubi, nije upoznao Boga”. Oni koji ne pokazuju kršćansku ljubav “nisu upoznali Boga, jer je Bog ljubav”. Da, ljubav je Jehovino prevladavajuće svojstvo, koje dolazi do izražaja u njegovim duhovnim i materijalnim pripremama za čovječanstvo.
5. Što je najveći dokaz da “je Bog ljubav”?
5 Kao slijedeće navodi se najveći dokaz da “je Bog ljubav”. (Pročitaj 1. Ivanova 4:9, 10.) Ivan kaže: “Po tome se pokaza Božja ljubav prema nama, (kao grešnicima koji zaslužuju smrt) što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina na svijet da možemo dobiti život kroz njega.” Isus je Jehovin “jedinorođeni Sin” tako što je bio jedino Božje neposredno stvorenje. (Ivan 1:1-3, 14; Kološanima 1:13-16). Isus je bio “poslan na svijet”, tako što je postao čovjekom, koji je javno izvršavao svoju službu, a potom umro žrtvenom smrću (Ivan 11:27; 12:46). ‘Postići kroz njega vječni život’, bilo na nebu ili na Zemlji, moguće je ako vjerujemo u vrijednost njegove otkupne žrtve.
6. Što je učinio Bog dok smo mi još bili grešnici koji ga nisu ljubili?
6 Mi smo bili još grešnici, koji nismo ljubili Boga, kad je on “nas ljubio i poslao svoga Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe”. Kristovom nam je žrtvom omogućeno ponovno doći u ispravan odnos s Bogom (Rimljanima 3:24, 25; Jevrejima 2:17). Cijeniš li taj najveći izraz nezaslužene ljubavi našeg nebeskog oca?
7. a) Kako možemo pokazati da ljubimo Jehovu, budući da ne možemo reći da ga ljubimo zato što smo ga vidjeli? b) Što dokazujemo pokazivanjem bratske ljubavi?
7 Božja ljubav prema nama trebala bi utjecati na naše stajalište prema drugima. (Pročitaj 1. Ivanova 4:11-13.) Budući da je on nas ljubio dok smo još bili grešnici “i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga”. Od ljudi “Boga nikad nitko nije vidio”. Zato ne možemo reći da ljubimo Jehovu zato jer smo ga vidjeli (2. Mojsijeva 33:20; Ivan 1:18; 4:24). Međutim, pokazujući ljubav mi dokazujemo da ljubimo izvor tog svojstva. Naša bratska ljubav dokazuje da “Bog ostaje u nama i da je njegova ljubav savršena”, dakle da u nama potpuno dolazi do izražaja. Također znamo da ostajemo “u zajednici” s Jehovom, “jer nam je dao od svoga duha”. Pokazujući bratsku ljubav mi dokazujemo da Jehovin duh djeluje u nama, jer je ljubav jedan od plodova tog duha (Galaćanima 5:22, 23). To pokazuje da poznamo Boga, te da imamo njegovo priznanje.
8. Koji daljnji dokazi postoje da smo “u zajednici s Bogom”?
8 Postoje daljnji dokazi da smo “u zajednici s Bogom” (Pročitaj 1. Ivanova 4:14-16a). Budući da je Ivan “vidio” sve što je Isus radio na Zemlji i kako je trpio u korist čovječanstva, mogao je “posvjedočiti da je Otac poslao svog Sina kao spasitelja svijeta”, grešnog čovječanstva (Ivan 4:42; 12:47). Prema tome ‘Bog ostaje u zajednici s nama i mi s njim’, ako od srca priznajemo da je Isus Krist njegov Sin. To zahtijeva od nas da pokazujemo vjeru i da javno svjedočimo da je Isus sin Božji (Ivan 3:36; Rimljanima 10:10). Naše pouzdanje u ‘Božju ljubav prema nama’ daljnji je dokaz da smo u zajednici s Jehovom, bilo da pripadamo pomazanom ostatku ili “drugim ovcama”.
9. a) U kojem smislu može biti “savršena” ljubav prema Bogu i kako će to utjecati na naš odnos prema drugima? b) Što se promiče “savršenom” ljubavlju?
9 Kao slijedeće Ivan pokazuje da ljubav može “biti savršena”. (Pročitaj 1. Ivanova 4:16b, 17.) Podsjeća nas se da ‘je Bog ljubav’. Budući da ‘ostajemo u ljubavi’, pokazujući taj plod Jehovinog duha, ‘mi ostajemo u zajednici s Bogom’. Ako je ljubav prema Jehovi “savršena u nama”, dakle ako u potpunosti dolazi do izražaja prema njemu, mi ćemo ljubiti i suvjernike (braću u vjeri). (Usporedi 12. redak.) “Savršena” ljubav promiče “slobodu govora” prema Bogu u molitvi — sada i “na dan suda”, koji je povezan s Kristovom prisutnošću. Onaj tko pokazuje takovu ljubav neće imati razloga za strahovanje da će Božja presuda biti tada nepovoljna. Ako pokazujemo ljubav može se reći da “smo u ovom svijetu jednako kao što je i on (Isus)”. Da, mi smo na taj način kao on, ako u tom od Boga otuđenom svijetu čovječanstva, uživamo milost kao djeca Božja.
10. Što ne osjećaju oni koji su “savršeni” u ljubavi?
10 Oni u kojima je ljubav “savršena” ne osjećaju strah koji bi sprečavao molitvu. (Pročitaj 1. Ivanova 4:18, 19.) “Strah djeluje kočeći”, tako da se ne možemo slobodno približiti Jehovi. Ako osjećamo takav strah tada nismo “savršeni u ljubavi”. Međutim, ako smo “savršeni u ljubavi”, to svojstvo ispunjava naše srce; ono nas navodi da vršimo Božju volju i pokreće nas da ostanemo kroz molitvu u bliskoj vezi s našim nebeskim Ocem. Mi sigurno imamo razloga ljubiti Jehovu i moliti mu se, jer je Ivan rekao: “Tako i mi ljubimo zato što je Bog najprije ljubio nas”.
11. Zašto je razumno da poslušamo zapovijed: “Onaj tko ljubi Boga, mora ljubiti i brata svojega”?
11 Naravno, nije dovoljno samo reći da ljubimo Boga. (Pročitaj 1. Ivanova 4:20, 21.) Svatko tko kaže: “Ja ljubim Boga”, dok mrzi svog duhovnog brata, “lažac je”. Budući da mi možemo vidjeti svoga brata i zapaziti njegova Bogu odana svojstva, trebalo bi nam biti lakše pokazati njemu ljubav, negoli ljubiti nevidljivog Boga. Uistinu, “tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga, koga ne vidi”. Zato je razumno da poslušamo ovu “zapovijed”: “Onaj tko ljubi Boga, mora ljubiti i brata svojega”.
Tko pobjeđuje svijet?
12. Što je za očekivati, koju ćemo još ljubav imati, budući da ljubimo Boga?
12 Ivan dalje pokazuje što u stvarnosti znači ljubiti Boga. (Pročitaj 1. Ivanova 5:1-5.) Apostol ističe kao prvo da “tko god vjeruje da Isus jeste Krist” (Mesija ili Jehovin pomazanik), “od Boga je rođen”, što znači da ga je Jehova rodio svojim duhom. Osim toga, svatko tko ljubi roditelja, Jehovu, ljubi i svakog drugog “od njega rođenoga”. Da, njega ljube sva pomazana djeca Božja, pa se i od njih očekuje da ljube jedan drugoga. Takova je bratska ljubav karakteristična i za “veliko mnoštvo” “drugih ovaca” koje imaju zemaljsku nadu (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9).
13. a) Zašto nama nisu “teške” Božje zapovijedi? b) Kako možemo “pobijediti svijet”?
13 Mi znamo da ‘ljubimo djecu Božju, ako ljubimo Boga i držimo njegove zapovijedi’. U stvari ‘u ovome je ljubav prema Bogu da držimo njegove zapovijedi’. Budući da ljubimo Boga i pravednost, držanje njegovih zapovijedi čini nas sretnima. Ivan je rekao da nam one nisu “teške” “jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet”. Riječ “sve” može označavati snagu dobivenu od Boga da bi se mogao ‘pobijediti svijet’, što znači nadvladati pokušaj nepravednog ljudskog društva da nas navede na prestupanje Jehovinih zapovijedi (Ivan 16:33). “Pobjeda koja je pobijedila svijet” je naša vjera u Boga, u njegovu Riječ i njegovog Sina. Ako ‘vjerujemo da je Isus Sin Božji’, ‘pobjeđujemo svijet’ time što odbijamo njegov nemoralni način postupanja, kao i time što držimo Božje zapovijedi.
14. a) Kako je Isus došao “s vodom”? b) Kako se Krist “krvlju” dokazao kao Sin Božji? c) Kako je sveti duh posvjedočio za Isusa Krista?
14 Budući da je vjera u Isusa toliko važna da bi mogli biti ‘pobjednici svijeta’, Ivan spominje dokaze “triju nosioca svjedočanstva” s obzirom na Isusa. (Pročitaj 1. Ivanova 5:6-8.) Ivan kaže najprije da je Isus došao “s vodom”. Kad se Isus dao krstiti u vodi, da bi se predstavio Bogu, Jehova je objasnio: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji mi se dopao” (Matej 3:17, NS). Krist je također opisan kao Božji sin “s krvlju”, koju je prolio, jer je umro kao otkupna žrtva (1. Timoteju 2:5, 6). Osim toga, Ivan je rekao: “Sveti duh je onaj koji svjedoči, jer je duh istina”. Kad je prilikom krštenja na Isusa sišao duh, bio je on potvrđen za sina Božjeg (Matej 3:16; Ivan 1:29-34). Jehovin duh je osposobio Isusa da ispuni svoj zadatak i učini moćna djela (Ivan 10:37, 38; Djela apostolska 10:38). Kad je Isus umro, Bog je svojim duhom prouzročio pojavu neuobičajene tame, potres i cijepanje zavjese u hramu, a potom ga je istim duhom uskrsnuo (Matej 27:45-54).
15. Koja su tri “nosioca svjedočanstva”?
15 Dakle, postoje “tri nosioca svjedočanstva” činjenice da je Isus Sin Božji: 1. sveti duh, 2. voda u kojoj se Isus krstio, te ono što je simboliziralo (njegovo predstavljanje Jehovi) i 3. krv koju je prolio kada je umro davši otkupninu. To troje je “u suglasnosti”, posredujući dokaz da je Isus Sin Božji u koga moramo ispravno vjerovati želimo li dobiti vječni život. (Usporedi 5. Mojsijeva 19:15.)
Svjedočanstvo koje je Bog dao
16. Kako je Jehova posvjedočio za Isusa?
16 Bog je sam posvjedočio u vezi svoga Sina. (Pročitaj 1. Ivanova 5:9-12.) “Ako prihvaćamo (istinitim) svjedočanstvo koje daju (nesavršeni) ljudi (što je uobičajeno kod razgovora ili pred sudom), onda je svjedočanstvo koje daje Bog veće” (Ivan 8:17, 18, NS). Budući da ‘Bog ne može lagati’, možemo se bezuvjetno pouzdati u ‘svjedočanstvo, koje je on dao o svom Sinu’. A Jehova je rekao da je Isus Krist njegov sin (Titu 1:2; Matej 3:17; 17:5). Osim toga, Bog stoji iza “tri nosioca svjedočanstva”, to znači iza svog svetog duha, vode u kojoj je Isus kršten i prolivene Kristove krvi.
17. Koji je jedini mogući put do spasenja?
17 “Tko vjeruje u Sina Božjeg ima svjedočanstvo u svom vlastitom slučaju” ili “u sebi samom”, jer su ga svi ti dokazi uvjerili da je Isus sin Božji. Međutim, “tko ne vjeruje u Boga” kao u pouzdanog svjedoka u vezi svog Sina, čini Jehovu lašcem. Naravno, sva svjedočanstva pokazuju da “nam je Bog dao život vječni i taj život je u njegovom Sinu”. Samo vjerom u Isusa kao sina Božjeg moguće je dobiti spasenje za život vječni (Ivan 11:25, 26; 14:6; 17:1-3). Zato, onaj ‘tko ima Sina’, time što vjeruje u nj, ima nezasluženi dar vječnoga života (Ivan 20:31). Međutim, “taj život” ne dobiva onaj tko ne vjeruje u Isusa kao sina Božjega.
Djelovanje molitve!
18. Zašto je Ivan napisao “te stvari”?
18 Kao slijedeće, Ivan ukazuje na pravi razlog svoje poslanice i objašnjava molitvu. (Pročitaj 1. Ivanova 5:13-15.) On je napisao “te stvari” da bismo znali ‘da imamo život vječni’. To je naše pouzdanje, jer vjerujemo u “ime” Sina Božjeg. (Usporedi 1. Ivanova 3:23.) Otpadnici, koji nisu naše vrste ne mogu razoriti tu vjeru (1. Ivanova 2:18, 19).
19. a) Koje pouzdanje u Boga imamo prema 1. Ivanovoj 5:14, 15? b) Koje su neke od stvari za koje s pravom možemo moliti?
19 Mi imamo “pouzdanje” u Boga ili “slobodu” da bez obzira što molili, on će nas “čuti ako je po volji njegovoj”. Mi s pravom molimo na primjer da se sveti Jehovino ime, za njegov duh, za božansku mudrost i za oslobođenje od zlih (Matej 6:9, 13; Luka 11:13; Jakov 1:5-8). Mi znamo da “ćemo dobiti stvari za koje molimo, jer smo molili od njega”, “slušača molitve” (Psalam 65:2).
20, 21. a) Što je grijeh “koji ne povlači za sobom smrt”? b) Zašto je opasno moliti u vezi grijeha “koji povlači za sobom smrt”?
20 Ivan govori zatim o molitvi i o dvije vrste grijeha. (Pročitaj 1. Ivanova 5:16, 17.) O “grijehu koji ne povlači smrt za sobom”, ne čini se namjerno, stoga nije naopako moliti se da pokajničkom grešniku bude oprošteno (Djela apostolska 2:36-38; 3:19; Jakov 5:13-18). No, bilo bi naopako moliti u vezi grijeha “koji za sobom povlači smrt”, jer je to namjerni grijeh protiv svetog duha, za koji nema oproštenja (Matej 12:22-32; Jevrejima 6:4-6; 10:26-31). Takovi grešnici odlaze u gehenu, što znači da im je dosuđeno vječno uništenje u “drugoj smrti” (Otkrivenje 21:8; Matej 23:15). Pa iako je Jehova konačni sudac, mi ipak ne želimo riskirati da mu se ne dopadnemo, time što bi molili za grešnika, ako postoje dokazi da je kriv za namjeran grijeh “koji povlači za sobom smrt”.
21 Dakle, ako “tko (posebno duhom pomazani starješina) vidi svoga brata gdje čini grijeh koji ne povlači za sobom smrt (“drugu smrt”) on će moliti, i (Bog) će mu (grešniku) dati život”, time što će ga sačuvati od vječnog uništenja. Naravno, “svaka je nepravda grijeh” ili promašaj cilja što se tiče Božjih pravednih mjerila. “Ipak, postoji grijeh koji ne povlači za sobom smrt”, jer potječe od naše nesavršenosti, jer se kajemo i tako grijeh biva pokriven Kristovom žrtvom.
Vrhunci Ivanove poslanice
22. Tko “ne može nadvladati” lojalnog kršćanina i zašto se takav kršćanin može moliti s pouzdanjem?
22 Ivan sažima sada glavne točke svoje poslanice. (Pročitaj 1. Ivanova 5:18-21.) Svatko tko je kao duhom pomazani kršćanin “rođen od Boga” ‘ne običava griješiti’. Isus Krist, koji je duhom svetim “rođen od Boga” “bdije nad njim i zli (sotona) ga ne može nadvladati”. Takav pomazani kršćanin može s pouzdanjem moliti za oslobođenje od zloga, a zahvaljujući “velikom štitu vjere” može odbijati duhovno zlo, “goruće strijele” (Matej 6:13; Efežanima 6:16).
23. Kako “sav svijet leži u vlasti onoga koji je zao”?
23 Budući da pomazanici imaju dokaz da su Jehovini duhovni sinovi, oni mogu reći: “Mi znamo da potječemo od Boga”. Činjenica da vjeruju u Krista i da ne običavaju griješiti, dokaz je da su djeca Božja, koju sotona “ne može nadvladati”. “Ali, sav svijet (nepravedno ljudsko društvo) leži u vlasti onoga koji je zao (u vlasti sotone, đavola)” (Efežanima 2:1, 2; Otkrivenje 12:9). Svijet popušta sotoninom zlom utjecaju i njegovoj prevlasti, ne nastojeći osloboditi ga se, da bi vršili Božju volju.
24. Za što nam je Isus “dao duhovno razumijevanje”?
24 Neki su lažni učitelji tvrdili da Krist nije došao u tijelu (2. Ivanova 7). Međutim, dokazi navedeni u ovoj poslanici omogućili su Ivanu da kaže: “Mi znamo ... da je Sin Božji došao” (1. Ivanova 1:1-4; 5:5-8). Osim toga, Isus nam je “dao duhovno razumijevanje” ili “dao nam duhovno opažanje”, da “poznamo istinitog”, to znači da steknemo naprednu spoznaju o Bogu (Matej 11:27). Tako smo “u zajednici s istinitim (Jehovom Bogom) kroz njegovog sina, Isusa Krista”. (Usporedi Ivan 17:20, 21.)
25. Kako možemo kao kršćani slijediti savjet iz 1. Ivanove 5:21?
25 Oni koji su u zajednici s pravim Bogom, Jehovom, bez obzira pripadaju li pomazanom ostatku ili “drugim ovcama”, žele mu se dopasti u svakom pogledu. Međutim, bilo je, kako u prvom stoljeću, tako i danas pokušaja navođenja na sudjelovanje u idolopoklonstvu. Zato Ivan odgovarajuće zaključuje svoju poslanicu očinskim savjetom: “Dječice, čuvajte se idola”. Budući da smo kršćani, mi se ne klanjamo slikama (2. Mojsijeva 20:4-6). Također znamo da bi bilo naopako staviti sebe, zadovoljstva ili bilo što drugo na mjesto koje pripada Bogu (2. Timoteju 3:1, 2, 4). Naše predanje Bogu isključuje obožavanje političke “divlje zvijeri” i njenog “lika” (Otkrivenje 13:14-18; 14:9-12). Dakle, ako se želimo dopasti našem nebeskom Ocu i dobiti od njega dar vječnog života, neka bi čvrsto odlučili izbjegavati svako idolopoklonstvo, ne dopustivši nikada da bude razoren naš dragocjeni odnos s Jehovom, omogućen kroz Isusa Krista.
Stalna pomoć za nas
26. Koja su neka pažnje vrijedna obilježja 1. poslanice Ivanove?
26 Prva Ivanova nadahnuta poslanica pomogla je prvim kršćanima izbjegavati idolopoklonstvo. Pomogla im je suprotstaviti se lažima otpadnika, a tome služi i danas. Primjerice, ona dokazuje da je Isus Krist živio kao čovjek i da je umro kao “pomirbena žrtva” za grijehe. Poslanica označava “antikrista” i pokazuje razliku između djece Božje i djece đavolske. Ona pokazuje kako je moguće ispitati “nadahnute izjave” i saznati potječu li od Jehove. Osim toga, Ivanove nas riječi uvjeravaju da “je Bog ljubav”, da prava vjera pobjeđuje svijet, te da Jehova saslušava molitve svojih lojalnih Svjedoka.
27. U čemu nam može pomoći od Boga nadahnuta 1. poslanica Ivanova?
27 Koliko li je mudro, s obzirom na svjetovna iskušenja zadržati u mislima Ivanovo upozorenje da ne ljubimo svijet! Ako je naš osobni odnos prema suvjernicima (braći u vjeri) opterećen osobnim razlikama, neka bi nas riječi apostola podsjetile da se možemo dokazati ljubiteljima Boga samo ako pokazujemo bratsku ljubav. Uz Božju pomoć i primjenom Ivanovog savjeta možemo izbjeći običavati griješiti, te možemo sačuvati vjeru koja pobjeđuje svijet. Zato pokažimo svoju zahvalnost za tu nadahnutu poslanicu time da nastavimo hodati u božanskom svjetlu, da nastavimo živjeti kao djeca Božja, pokazujući uvijek ljubav i vjeru na slavu Jehove, našeg nebeskog Oca.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako će se naša ljubav prema Jehovi odraziti na naš odnos prema braći u vjeri?
◻ Kako možemo “pobijediti svijet”?
◻ Koja su “tri nosioca svjedočanstva” u vezi sina Božjega?
◻ Koje “pouzdanje” možemo imati s obzirom na molitvu?
◻ U čemu nam može pomoći 1. poslanica Ivanova?
[Okvir na stranici 28]
Dok smo bili još grešnici Jehova nas je ljubio, stoga smo i mi “dužni ljubiti jedan drugoga”
[Okvir na stranici 29]
Naša vjera u Boga, njegovu Riječ i njegovog jedinorođenog Sina osposobljava nas da “pobijedimo svijet”
[Slika na stranici 32]
Sveti duh, voda u kojoj je Isus kršten, njegova prolivena krv i sam Jehova, posvjedočili su da je Isus Krist sin Božji