Ne sudjeljuj u grijesima drugih
“Ne sjedim s lažljivim ljudima; ne ulazim k onima koji prikrivaju kakvi su” (PSALAM 26:4, NS).
1. Zašto je Juda promijenio svoju odluku pišući vjernim kršćanima?
PRIJE devetnaest stoljeća učenik Juda je namjeravao pisati braći u vjeri o njihovom “zajedničkom spasenju”. Međutim, uvidio je potrebu potaknuti ih “da se odlučno bore za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima”. Zašto? Jer su se u skupštinu ušuljali neki “bezbožni ljudi” koji su “izvrtali nezasluženu dobrotu našega Boga u opravdanje svog raspuštenog vladanja” (Juda 3, 4).
2. Što ponekad moramo razmotriti u molitvi iako više okrepljuje raspravljati o spasenju?
2 Kako li je okrepljujuće raspravljati o zajedničkom spasenju! Razmišljanje o toj vijesti donosi veliko zadovoljstvo i radujemo se što ćemo imati udjela u svim blagoslovima tog spasenja. I pored toga postoje trenuci kada radije razmatramo druge važne stvari nego da razgovaramo o spasenju. Ako se takve stvari ne riješe, one mogu uništiti našu vjeru i prouzročiti da ispadnemo iz trke za život. Kao što je Judina opomena protiv lošeg vladanja bila snažna i uvjerljiva, tako i današnji kršćani moraju ponekad u molitvi razmotriti taj vrlo neposredan biblijski savjet.
Naši osobni grijesi
3. Zašto nam je potreban ukor i kako ga treba prihvaćati?
3 Psalmista David je rekao: “Gle! u prijestupu i porođajnim bolovima rođen sam i u grijehu me zače mati moja” (Psalam 51:5, NS). Svi smo rođeni kao grešnici (Rimljanima 5:12). Apostol Ivan je pisao: “Ako kažemo da nemamo grijeha, sami sebe varamo i istine nema u nama” (1. Ivanova 1:8, NS). Ima trenutaka kada nam je kao grešnicima potreban ukor da bi ispravili svoje postupanje. Takav ukor dolazi od Jehove kroz njegovu Riječ Bibliju i njegovu organizaciju. Njegovo nas karanje ispravlja i pomaže nam biti čestitima pred njim. Apostol Pavao je zapazio: “Istina, svako karanje sada ne pričinjava radost, nego žalost; ipak kasnije donosi onima koji su njime poučeni plod pun mira, naime, pravednost” (Jevrejima 12:11, NS). S obzirom da takav ukor donosi plod pun mira, mi ćemo ga sigurno zahvalno prihvatiti.
4. Kada treba dati ukor i kakav može biti njegov učinak?
4 Jehovin ukor može doći baš tada kad smo učinili nešto što može odvesti u sve veća zlodjela (Galaćanima 6:1). Ukor može uslijediti i nakon što smo već duboko zašli u krivo postupanje. U takvom slučaju će vjerojatno biti potrebne strože mjere, kao što je apostol Pavao snažno upozorio Korinćane da poduzmu mjere protiv bludnika u skupštini (1. Korinćanima 5:1-5). U oba je slučaja ukor dan tako da se grešnik mora pokajati, obratiti, te odlučno slijediti pravac koji je daleko od grešnih želja koje vode do ozbiljnih prijestupa (Djela apostolska 3:19). Jehovini sluge su zahvalni za takvo karanje, kao što je isključenoj osobi u starom Korintu ta mjera koristila jer je očito isključeni bio vraćen u ljubaznu zajednicu skupštine (2. Korinćanima 2:5-8).
5. Što obično čine kršćani koji su umiješani u ozbiljan grijeh?
5 Velika većina onih koji su predani Jehovi potpuno su svjesni da moraju biti pošteni pred Bogom. Ako ozbiljno sagriješe, brzo se odvraćaju od lošeg puta, idu imenovanim starješinama i iskreno se kaju (Jakov 5:13-16). Činjenica da je relativno malo Jehovinih svjedoka svake godine isključeno iz Zajednice pokazuje da oni mrze zlo, a žele činiti dobro (Psalam 34:14; 45:7).
Grijesi drugih
6, 7. Kako mogu neki prijestupnici pokušati utjecati na druge?
6 Neki koji naizgled vole pravdu očito su dopustili svom srcu da ih prevari, jer ne pokazuju da mrze zlo (Psalam 97:10; Amos 5:15). A posljedica toga je da upadaju u grešne postupke i ne bore se da bi činili ispravno. Katkada idu čak i dalje nastojeći umiješati i druge u svoje grešno postupanje. Kako li je samo važno odbacivati takve prijedloge! (Usporedi Priče Salamunove 1:10-15).
7 Ponekad oni koji očito ne mrze zlo govore laskavo da se u srcima onih koji ih slušaju mogu razviti loši zahtjevi. Potaknuti mogu biti da počine nemoral ili neki postupak koji graniči s vladanjem koje Bog ne odobrava. Netko bi na primjer mogao biti potaknut da se uplete u situaciju koja može biti opasna u duhovnom pogledu. Oni koji tako pokušavaju nagovoriti druge možda tvrde kako je Jehova ljubazan Bog koji će biti milostiv ako zgriješimo. Takva nevjera u srcu može prouzročiti trajnu štetu (Jeremija 17:9; Juda 4). Mi bismo sigurno trebali “maknuti svoje noge s njihove staze” (Priče Salamunove 1:15, NS).
Kada se sudjeluje u grijesima drugih
8. Koja pitanja zavrijeđuju razmatranje?
8 Međutim, pretpostavimo da shvatimo da je predloženi način postupanja neispravan. Jesmo li odbacivanjem takvih zahtjeva bezuvjetno oslobođeni daljnje odgovornosti u toj stvari? Što ćemo učiniti ako znamo da oni koji su nam predložili neispravan postupak, sami to već čine?
9. Zašto neki ne obavještavaju starješine o prijestupima drugih i zašto je to opasna stvar?
9 Neki koji znaju da drugi čine prijestupe mogu biti skloni ne govoriti ništa o tome najodgovornijima za čistoću skupštine. Zašto? Možda ne žele da ih se smatra prokazivačima (špijunima). Ili mogu radi krivog shvaćanja vjernosti šutjeti o stvari ili je reći samo onima koji im obećaju da će čuvati tajnu. To je vrlo opasno. Zašto? Jer to može biti razlog da sudjeluju u grijesima drugih.
10, 11. a) Što je apostol Ivan rekao o sudjelovanju u grijesima drugih? b) Što bi se mogli upitati ako smo saznali za prijestup nekog pripadnika skupštine?
10 Apostol Ivan je pokazao da je moguće sudjelovati u grijehu drugih. On je pisao: “Tko god se gura naprijed i ne stoji u Kristovoj nauci, nema Boga ... Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Tko ga pozdravlja sudjeluje u njegovim zlim djelima (2. Ivanova 9-11, NS). Otpadnik od “Kristove nauke” nije primjerno društvo zato vjerni kršćanin ne sudjeluje u njegovim grijesima i čak ga ne pozdravlja.
11 Budući da se tako postupa s otpadnikom, jednako tako ne želimo sudjelovati u pokvarenosti onih za koje znamo da su sagriješili. Što bi trebali učiniti ako znamo da je neki pripadnik skupštine postao lopovom ili pijanicom? Nećemo li biti krivi ako te osobe ne opomenemo i ohrabrimo da mole Jehovu za oprost te da svoje grijehe priznaju starješinama? Da, jer mi snosimo veliku suodgovornost.
Čistoća i zaštita je neophodna
12. Zašto se trebamo zanimati za duhovnu čistoću skupštine?
12 Svaki pojedinac mora pokazivati brigu za duhovnu čistoću skupštine. Kako je to dobro istaknuto kad su židovski izgnanici napuštali Babilon u šestom stoljeću pr. n. r. vr.! Božja zapovjed je glasila: “Odstupite, odstupite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto. Iziđite iz njegove sredine (Babilona), održite se čistima vi koji nosite posude Jehovine” (Izaija 52:11, NS).
13. Kako je Juda pokazao da moramo biti zainteresirani za zaštitu Jehovinog naroda od prijestupnika?
13 Mi također moramo biti zainteresirani za zaštitu Jehovinog naroda od onih koji bi željeli pojedince namamiti u zlodjela. “Bezbožni ljudi” Judinog vremena nastojali su “izvrnuti Božju nezasluženu dobrotu u opravdanje za raspušteno ponašanje”, ali taj je vjerni učenik upozorio suvjernike i tako ih zaštitio. Podsjetio ih je na opominjujuće primjere nevjernih Izraelaca, neposlušne anđele i na druge. Pročitaj njegovo božanski nadahnuto pismo i vidjet ćeš da vjerni kršćani ne smiju mirno gledati kad je ugrožena čistoća skupštine ili kad Božji narod treba zaštitu od nemoralnih osoba koje imaju nečiste poticaje.
14. Kako nam Psalam 26:4 može pomoći odlučiti što učiniti ako krivac odbija priznati starješinama?
14 Pretpostavimo ipak da smo ohrabrili onoga koji je učinio prijestup da zatraži Jehovino oproštenje i da to prizna starješinama, ali on to i dalje odbija ili ne vidi razloga da poduzme te korake. Možemo li jednostavno napustiti tu stvar? Neki bi mogli misliti da ne žele biti umiješani. Oni možda ne žele izgubiti prijateljstvo s prijestupnikom. Ili možda ne žele biti poznati kao osobe koje su iznevjerile povjerenje otkrivajući stvari starješinama. Međutim, to je pogrešno razmišljanje. Psalmista David je rekao: “Ne sjedim s lažljivim ljudima; i ne ulazim k onima koji prikrivaju kakvi su” (Psalam 26:4, NS). Sigurno ni mi ne želimo postati sudionicima s “onima koji prikrivaju kakvi su”.
15. Kako nam 3. Mojsijeva 5:1 pokazuje našu dužnost nakon što smo dali krivcu dovoljno vremena da se obrati starješinama u vezi svog lošeg postupanja?
15 Zato nakon što smo prijestupniku dali dovoljno vremena da se obrati starješinama u vezi svog lošeg postupanja, onda je naša odgovornost pred Jehovom da to učinimo kako ne bi postali sudionikom u njegovom grijehu. Mi moramo obavijestiti odgovorne starješine da nam je prijestupnik otkrio ozbiljan grijeh kojeg treba istražiti. To je u skladu s 3. Mojsijevom 5:1, gdje piše: “Zgriješi li tko tako što čuje riječi proklinjanja a odbije da svjedoči iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao, pa tako nosi krivnju na sebi” (ST). Naravno, moramo paziti da ne prenaglimo samo zbog pretpostavki da je učinjen prijestup.
16. Što je mnogo važnije od vjernosti prema prijatelju koji odbija priznati svoj ozbiljan prijestup imenovanim starješinama?
16 U današnjem je svijetu prikrivanje lošeg ponašanja drugih uobičajena stvar. Mnogi šute poput groba kada bi trebali otkriti loše postupke drugih onima koji bi to morali saznati. Obavijestiti imenovane starješine o ozbiljnom prijestupa brata u vjeri zahtijeva snažnu kršćansku osobnost. Međutim, ako želimo biti u Jehovinoj milosti ne smijemo dopustiti da nas osobno prijateljstvo zaslijepi u vezi lošeg postupanja drugoga. Naš odnos s Bogom je mnogo važniji od vjernosti prema prijatelju koji je kriv za ozbiljan prijestup i koji odbija otkriti tu stvar imenovanim starješinama.
Problem koji se tiče sviju
17. Što pokazuje da se neki mladi među nama trebaju čuvati od sudjelovanja u grijesima drugih?
17 Problem sudjelovanja u grijesima drugih ponekad postoji među nekim mladima u našoj sredini. Oni ustrajno šute i odbijaju obavijestiti one koji bi morali znati da netko čini stvari koje bi mogle štetno utjecati na skupštinu i što bi moglo prouzročiti Jehovino neodobravanje. Prikrivanje loših postupaka sasvim je uobičajeno u svjetskim školama. Međutim, kad se takvo stanovište raširi skupštinom, može prouzročiti mnoge probleme. Izvještavalo se o nekim mladima koji se u sklonostima prema lošem ponašanju udružuju i obavezuju na šutnju, tako da starješine i roditelji ne mogu ništa saznati. Popuštanje pritisku vršnjaka i želja biti prihvaćen od njih prouzročili su mnogo duševnog bola tim mladima, njihovim roditeljima i drugima u skupštini kad je loše ponašanje bilo otkriveno. Moramo znati da se ništa ne može tako sakriti da neće biti otkriveno, a jedna od naših glavnih odgovornosti pred Jehovom je pomoći sačuvati njegovu organizaciju čistom (Luka 8:17).
18. Što trebaju učiniti kršćanski roditelji ako njihova djeca čine prijestupe?
18 Svi sluge Jehovini morali bi dobro paziti da ne bi sudjelovali u grijesima drugih. Neki roditelji pokušavaju opravdavati loše ponašanje svoje djece, nastojeći ih zaštititi. Međutim, kršćanski roditelji ne smiju misliti da su svi protiv njihove djece kada ti mladi učine nešto naopako. Umjesto toga, bogobojazni roditelji bi morali pomoći svom grešnom potomku da dobije, prihvati i izvuče korist iz bilo kojeg potrebnog ukora koji se nalazi u Riječi Božjoj.
19. a) Čega se trebaju čuvati kršćanski bračni parovi u slučaju ozbiljnih grijeha? b) Što moraju učiniti starješine ako netko od njih ili slugu pomoćnika počini težak grijeh?
19 Kršćanski bračni parovi također moraju paziti da ne krše Božji zakon prikrivajući ozbiljne prijestupe jedan drugoga. Oni bi se morali sjetiti slučaja Ananije i Safire, koji su se tajno dogovorili, ali su bezuspješno nastojali prikriti ozbiljan grijeh (Djela apostolska 5:1-11). Starješine također moraju biti spremni ne štititi jedan drugoga ili sluge pomoćnike, ako netko od njih počini težak grijeh koji može dovesti do isključenja. Oni bi trebali slijediti načelo koje je naglasio Pavao: “Nikada ne stavljaj svoje ruke brzo na nekoga; i ne budi sudionikom u grijesima drugih; sačuvaj sebe čista” (1. Timoteju 5:22, NS).
Mudro je ostati besprijekornim
20. Što ćemo učiniti radije negoli prikrivati ili sudjelovati u grijesima drugih?
20 Jehovini sluge ne smiju sudjelovati u lošim postupcima ovoga svijeta niti ih oponašati. Pišući Gaju, apostol Ivan je rekao: “Ljubljeni, ne oponašaj zlo, nego dobro. Tko čini dobro potječe od Boga. Tko čini zlo nije vidio Boga” (3. Ivanova 11, NS). Kako li je samo dobro biti vođen od pouzdane Riječi Božje i tako činiti ono što je dobro! Umjesto da prikrivamo ili sudjelujemo u velikim grijesima drugih, budimo odlučni da svijetlimo kao svjetlonoše i da budemo bez krivice i pošteni (Filipljanima 2:14, 15). Svaki je Božji sluga odgovoran za čuvanje skupštine čistom dok i sam ostaje besprijekornim (2. Petrova 3:14). A što ćeš učiniti ako nisi siguran je li dobro ili loše to što je netko učinio? Budi slobodnim razgovarati sa starješinama da bi dobio savjet kako trebaš postupati.
21. a) Kako je Kristova ljubav prema skupštini primjer za nas? b) Koju odgovornost moramo snositi s obzirom na prijestupe drugih?
21 Naša ljubav prema Jehovinoj organizaciji treba oponašati ljubav Isusa Krista prema duhovnoj nevjesti, skupštini. On je “ljubio skupštinu i sam sebe predao za nju, da je posveti čisteći je kupanjem vodenim kroz riječ, da bi sam sebi mogao predstaviti skupštinu u njenoj krasoti, bez mrlje ili bore ili ičega tomu slična, da bi bila sveta i bez mane” (Efežanima 5:25-27, NS). Slično bi i nas ljubav prema Jehovinoj organizaciji morala potaknuti da učinimo sve što možemo kako bi je sačuvali čistom. Nemojmo stoga nikada učiniti nešto što bi moglo obeščastiti Boga ili njegovu organizaciju i nemojmo odobravati zla djela drugih u skupštini. Radije ohrabrimo prijestupnike da isprave svoje postupanje i potraže pomoć starješina. Ako to ne učine u razumnom vremenskom razdoblju, ispunimo svoju dužnost i predajmo odgovornost imenovanim starješinama. Tako ćemo izbjeći postati sudionicima u grijesima drugih i izbjeći ćemo snositi dio odgovornosti za njihovo loše postupanje.
22. a) Što moramo činiti da bi postigli spasenje? b) Koja pitanja ostaju za razmatranje?
22 Naše zajedničko spasenje je neusporedivo blago. Da bi ga postigli, moramo i dalje biti u svemu pošteni pred Jehovom. Zato pomažimo jedan drugome u tome, a nikada nemojmo sudjelovati u grijesima drugih. Jehova se ljubazno pobrinuo za organizacijsku pripremu da bi nam pomogao u tim nastojanjima, u čemu imenovani starješine igraju značajnu ulogu. A kako oni oponašaju Jehovu i njegovog Sina, dobrog Pastira? Koju nam pomoć mogu pružiti starješine na putu života? Slijedeći članak će odgovoriti na ta pitanja.
Možeš li se sjetiti?
◻ Kako trebaš gledati na ukoravanje?
◻ Na što ćeš poticati brata u vjeri ako ti kaže da je počinio težak grijeh?
◻ Što moraš učiniti ako znaš da krivac nije priznao svoj grijeh imenovanim starješinama?
◻ Kako možemo izbjeći sudjelovati u grijesima drugih kao starješine, bračni parovi ili djeca?
[Slika na stranici 13]
Apostol Ivan je upozorio da ne sudjelujemo u grijesima drugih