‘Vodite tešku borbu za vjeru’!
“Borite [se] [“vodite tešku borbu”, “NW”] za pravednu vjeru, koja je jedan put dana svetima” (JUDA 3).
1. U kojem smislu pravi kršćani danas ratuju?
VOJNICI u ratu oduvijek su imali naporan život. Zamisli kako izgleda nositi punu ratnu opremu i nebrojene kilometre marširati pod svim vremenskim uvjetima, kako izgleda prolaziti napornu obuku za korištenje oružja ili čuvati se od različitih opasnosti u kojima se može izgubiti život ili zadobiti povrede. Međutim, pravi kršćani ne sudjeluju u ratovima među državama (Izaija 2:2-4; Ivan 17:14). Ipak, nikada ne smijemo zaboraviti da smo svi mi na neki način u ratu. Sotona je pun mržnje prema Isusu Kristu i prema njegovim sljedbenicima na Zemlji (Otkrivenje 12:17). Ustvari, svi oni koji odluče služiti Jehovi Bogu prijavljuju se kao vojnici za duhovno ratovanje (2. Korinćanima 10:4).
2. Kako Juda opisuje kršćansko ratovanje, i kako nam njegovo pismo može pomoći da ustrajemo u njemu?
2 Shodno tome, Isusov polubrat Juda piše: “Ljubazni! starajući se jednako da vam pišem za opće vaše spasenje, bi mi potrebno da vam pišem moleći da se borite [“vodite tešku borbu”, NW] za pravednu vjeru, koja je jedan put dana svetima” (Juda 3). Kad Juda potiče kršćane neka ‘vode tešku borbu’, on koristi izraz koji je povezan s riječju “patnja”. Da, ta borba može biti teška, pa čak i mučna! Nalaziš li da ti je ponekad teško ustrajati u tom ratovanju? Judino kratko, ali snažno pismo može nam pomoći. Ono nas potiče da se odupremo nemoralu, da poštujemo božanski postavljen autoritet i da ostanemo u Božjoj ljubavi. Pogledajmo kako možemo primijeniti taj savjet.
Odupri se nemoralu
3. S kakvom se opasnošću suočila kršćanska skupština u Judinim danima?
3 Juda je primijetio da nisu svi njegovi sukršćani pobjeđivali u ratu protiv Sotone. Stado je bilo u opasnosti. Juda piše da su se ‘uvukli’ pokvareni ljudi. Ti su ljudi na podmukao način promicali nemoral. A oni su lukavo opravdavali svoje postupke ‘pretvarajući nezasluženu dobrohotnost našeg Boga u izgovor za raspušteno vladanje’ (Juda 4, NW). Možda su oni, poput nekih drevnih gnostika, tvrdili da što čovjek više griješi to više može primiti Božju milost — tako da je, ustvari, bolje što više griješiti! Ili su možda smatrali da ih dobrohotni Bog nikada ne bi kaznio. U svakom slučaju, bili su u krivu (1. Korinćanima 3:19).
4. Koja tri primjera iz Pisama o Jehovinim presudama u prošlosti Juda navodi?
4 Juda opovrgava njihovo zlo razmišljanje tako što navodi tri primjera Jehovinih presuda u prošlosti: nad Izraelcima koji “ne vjerovaše”; nad ‘anđelima koji su ostavili svoj stan’ kako bi griješili sa ženama; i nad stanovnicima Sodome i Gomore koji su se “prokurvali (...) i hodili za drugijem mesom” (Juda 5-7; 1. Mojsijeva 6:2-4; 19:4-25; 4. Mojsijeva 14:35). Jehova je u svakom slučaju donio oštru presudu nad grešnicima.
5. Kojeg drevnog proroka Juda citira, i kako to proročanstvo izražava potpunu sigurnost u svoje ispunjenje?
5 Juda se kasnije osvrće na jednu još dalekosežniju presudu. On citira Enohovo proročanstvo — odlomak koji se ne nalazi niti na jednom drugom mjestu u nadahnutim Pismimaa (Juda 14, 15). Enoh je prorekao vrijeme kad će Jehova suditi svim bezbožnim ljudima i njihovim bezbožnim djelima. Zanimljivo je da je Enoh govorio u prošlom vremenu, zato što su Božje presude bile tako sigurne kao da su se već ostvarile. Možda su se ljudi rugali Enohu i kasnije Noi, ali svi su se takvi rugači utopili u općem potopu.
6. (a) Na što je kršćane Judinog vremena trebalo podsjetiti? (b) Zašto bismo Judine podsjetnike trebali primiti k srcu?
6 Zašto je Juda pisao o tim božanskim presudama? Zato što je znao da su neki koji su bili povezani s kršćanskim skupštinama u njegovim danima činili grijehe koji su bili jednako prljavi i koji su zasluživali jednak prijekor kao i grijesi koji su izazvali one presude u prošlosti. Stoga Juda piše da skupštine treba podsjetiti na neke osnovne duhovne istine (Juda 5). Oni su očito bili zaboravili da je Jehova Bog vidio što rade. Da, kad njegovi sluge namjerno krše njegove zakone, onečišćujući i sebe i druge, on to vidi (Priče Salamunove 15:3). Takvi ga postupci duboko povređuju (1. Mojsijeva 6:6; Psalam 78:40). To što mi, obični ljudi, možemo utjecati na osjećaje Suverenog Gospodina svemira, misao je koja ulijeva strahopoštovanje. On nas promatra svaki dan, i kad mi dajemo najviše od sebe kako bismo slijedili stope njegovog Sina, Isusa Krista, tada naše vladanje prouzročuje radost u njegovom srcu. Stoga, nemojmo nikada zamjeriti na takvim podsjetnicima koje daje Juda već ih primimo k srcu (Priče Salamunove 27:11; 1. Petrova 2:21).
7. (a) Zašto je presudno da oni koji su se upleli u ozbiljno prestupanje odmah zatraže pomoć? (b) Kako svi mi možemo izbjeći nemoral?
7 Osim što Jehova vidi, on i djeluje. Budući da je Bog pravde, on izvršava kaznu nad zločincima — prije ili kasnije (1. Timoteju 5:24). Oni koji misle da su njegove presude samo stvar daleke prošlosti i da on nije zainteresiran za zlo koje oni čine, samo zavaravaju sami sebe. Kako je samo presudno da svatko tko se danas uplete u nemoral odmah traži pomoć kršćanskih starješina! (Jakov 5:14, 15). Prijetnja koju nemoral predstavlja u našem duhovnom ratu trebala bi sve nas otrijezniti. Svake godine ima žrtava — pojedinaca koji su isključeni iz naše sredine, većinom zbog nepokajničkog vršenja nemoralnih postupaka. Moramo čvrsto odlučiti da se odupremo svim iskušenjima koja nas tek počinju voditi u tom pravcu. (Usporedi Mateja 26:41.)
Poštuj božanski postavljen autoritet
8. Tko su bili ‘slavni’ spomenuti u Judi 8?
8 Jedan drugi problem na koji se Juda osvrće jest nepoštivanje božanski postavljenog autoriteta. Naprimjer, u 8. retku on iste zle ljude optužuje da ‘hule na slavu [“slavne”, NW]’. Tko su bili ti ‘slavni’? Bili su to nesavršeni ljudi, ali su im putem Jehovinog svetog duha bile povjerene odgovornosti. Naprimjer, skupštine su imale starješine koji su bili zaduženi za pastirenje Božjeg stada (1. Petrova 5:2). Bilo je i putujućih nadglednika, kao što je to bio apostol Pavao. A starješinstvo u Jeruzalemu djelovalo je kao vodeće tijelo, donoseći odluke koje su utjecale na kršćansku skupštinu kao cjelinu (Djela apostolska 15:6). Juda je bio jako zabrinut zato što su izvjesni pojedinci u skupštinama govorili o takvim muževima pogrdno, odnosno hulili su na njih.
9. Koje primjere u vezi s nepoštivanjem autoriteta navodi Juda?
9 Da bi osudio takav govor pun nepoštovanja, Juda u 11. retku navodi još tri primjera koja služe kao podsjetnici: Kaina, Balama i Koreja. Kain je ignorirao Jehovin savjet pun ljubavi i uporno je inzistirao na vlastitom putu ubilačke mržnje (1. Mojsijeva 4:4-8). Balam je u više navrata dobio upozorenja koja su neosporno dolazila iz nekog natprirodnog izvora — čak mu je i njegova vlastita magarica govorila! No Balam je sebično nastavio urotu protiv Božjeg naroda (4. Mojsijeva 22:28, 32-34; 5. Mojsijeva 23:5). Korej je imao vlastiti odgovorni položaj, ali time nije bio zadovoljan. Poveo je pobunu protiv Mojsija, najkrotkijeg čovjeka na Zemlji (4. Mojsijeva 12:3; 16:1-3, 32).
10. Kako neki danas mogu pasti u zamku da ‘hule na slavne’, i zašto treba izbjegavati takav način govora?
10 Kako nas samo jasno ovi primjeri uče da slušamo savjet i da poštujemo one koje Jehova koristi na odgovornim položajima! (Jevrejima 13:17). Vrlo je lako imenovanim starješinama pronaći mane, jer oni su nesavršeni jednako kao i svi mi. Ali ako se zadržavamo na njihovim manama i ako potkopavamo poštovanje prema njima, da li možda tako ‘hulimo na slavne’? Juda u 10. retku spominje one koji “hule na ono što ne znadu”. Povremeno će pojedinci kritizirati neku odluku starješinstva ili pravnog odbora. Međutim, oni nisu upoznati sa svim detaljima koje starješine trebaju uzeti u obzir kako bi donijeli odluku. Zašto da onda pogrdno govore o stvarima s kojima zaista nisu upoznati? (Priče Salamunove 18:13). Oni koji ustraju u takvom negativnom načinu govora mogli bi prouzročiti razdor u skupštini, a možda bi ih se čak moglo usporediti s opasnim ‘stijenama skrivenim ispod vode’ na okupljanjima suvjernika (Juda 12, 16, 19, NW). Nikada ne bismo smjeli drugima predstavljati prijetnju u duhovnom pogledu. Umjesto toga, svi mi budimo odlučni da cijenimo odgovorne muževe zbog njihovog napornog rada i zbog njihove predanosti Božjem stadu (1. Timoteju 5:17).
11. Zašto se Mihael suzdržao od toga da pogrdnim riječima donese presudu nad Sotonom?
11 Juda navodi primjer jedne osobe koja je poštivala ispravno postavljen autoritet. On piše: “Mihailo Arhangjel, kad se prepiraše s djavolom i govoraše za Mojsijevo tijelo, ne smijaše prokleta suda da izgovori, nego reče: Gospodin neka ti zaprijeti” (Juda 9). Ovaj fascinantan izvještaj, koji u nadahnutim Pismima bilježi samo Juda, sadrži dvije jasne pouke. S jedne strane, uči nas da presudu prepustimo Jehovi. Sotona je očito želio zloupotrijebiti tijelo vjernog čovjeka Mojsija za unapređivanje krivog obožavanja. Kakve li pokvarenosti! Pa ipak, Mihael se ponizno suzdržao od donošenja presude, jer samo Jehova ima tu ovlast. Koliko bismo se samo onda mi trebali suzdržavati od suđenja vjernim muževima koji se trude služiti Jehovi.
12. Što iz Mihaelovog primjera mogu naučiti oni koji imaju odgovorne položaje u kršćanskoj skupštini?
12 S druge strane, i oni koji imaju izvjesnu mjeru autoriteta u skupštini mogu nešto naučiti od Mihaela. Na koncu, premda je Mihael bio ‘arhanđeo’, poglavar svim anđelima, on nije zloupotrijebio svoj moćni položaj, pa čak ni pod provokacijom. Vjerni starješine tijesno slijede taj primjer, shvaćajući da zloupotreba njihovog autoriteta znači nepoštivanje Jehovine suverenosti. Judino pismo imalo je mnogo toga reći o ljudima koji su bili na poštovanim položajima u skupštinama, ali koji su zloupotrijebili svoju moć. Naprimjer, Juda u 12. do 14. retku izriče snažnu optužbu protiv ‘pastira koji jedu bez straha’. (Usporedi Ezehijela 34:7-10.) Drugim riječima, oni su prvenstveno bili zainteresirani za vlastitu korist, a ne za Jehovino stado. Današnji starješine mogu mnogo naučiti iz takvih negativnih primjera. Uistinu, ove Judine riječi jasno oslikavaju ono što ne želimo postati. Kada popustimo sebičnosti, tada ne možemo biti Kristovi vojnici; preokupirani smo borbom za sebe same. Umjesto toga, živimo svi po Isusovim riječima: “Mnogo je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35).
‘Održite se u Božjoj ljubavi’
13. Zašto bismo svi mi trebali imati gorljivu želju da se održimo u Božjoj ljubavi?
13 Pretkraj svog pisma, Juda pruža sljedeći dirljiv savjet: “Sami sebe držite [“održite se”, NW] u ljubavi Božijoj” (Juda 21). Jedna je stvar koja nam najviše može pomoći da vodimo kršćanski rat, a to je da ostanemo predmetom ljubavi Jehove Boga. Na koncu, ljubav je Jehovina dominantna osobina (1. Ivanova 4:8). Pavao je pisao kršćanima u Rimu: “Znam jamačno da ni smrt, ni život, ni angjeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Kr[i]stu Isusu Gospodinu našemu” (Rimljanima 8:38, 39). Međutim, na koji način ostajemo u toj ljubavi? Zapazi što Juda kaže, koje tri mjere možemo poduzeti.
14, 15. (a) Što znači nazidati se na svojoj ‘svetoj vjeri’? (b) Kako možemo ispitati stanje svoje duhovne bojne opreme?
14 Kao prvo, Juda nam govori da se nastavimo izgrađivati na svojoj ‘svetoj vjeri’ (Juda 20). Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, to je stalan proces. Mi smo poput zgrada koje treba što bolje utvrditi kako bi odoljele udarima sve gorih vremenskih utjecaja. (Usporedi Mateja 7:24, 25.) Zato nikada nemojmo postati samouvjereni. Radije utvrdimo gdje se možemo izgrađivati na temeljima svoje vjere, postajući snažniji, još vjerniji Kristovi vojnici. Naprimjer, mogli bismo razmatrati dijelove duhovne bojne opreme koju se opisuje u Efežanima 6:11-18.
15 U kakvom je stanju naša duhovna bojna oprema? Je li naš “štit vjere” čvrst koliko je to potrebno? Kad se osvrnemo na protekle godine, vidimo li neke znakove posustajanja, kao naprimjer smanjenu posjećenost sastanaka, gubitak revnosti za službu ili iščezavanje oduševljenja za osobni studij? To su opasni znakovi! Da bismo se izgradili u istini i ojačali u njoj, moramo djelovati odmah (1. Timoteju 4:15; 2. Timoteju 4:2; Jevrejima 10:24, 25).
16. Što znači moliti se sa svetim duhom, i koja je jedna od stvari za koje se moramo redovito moliti Jehovi?
16 Drugi način da se održimo u Božjoj ljubavi jest da se nastavimo ‘moliti sa svetim duhom’ (Juda 20). To znači moliti se pod djelovanjem Jehovinog duha i u skladu s njegovom duhom nadahnutom Riječju. Molitva je vrlo važno sredstvo putem kojeg se osobno približavamo Jehovi i izražavamo svoju odanost njemu. Nikada ne smijemo zanemariti tu divnu prednost! A kad se molimo, tada možemo tražiti — da, neprestano tražiti — sveti duh (Luka 11:13). To je najveća sila koja nam je dostupna. Uz takvu se pomoć uvijek možemo održati u Božjoj ljubavi i ustrajati kao Kristovi vojnici.
17. (a) Zašto je Judin primjer u vezi s milosrđem tako vrijedan spomena? (b) Kako svatko od nas može nastaviti pokazivati milosrđe?
17 Kao treće, Juda nas potiče da nastavimo pokazivati milosrđe (Juda 22, NW). Vrijedan spomena je njegov osobni primjer u tom pogledu. Konačno, s pravom je bio uznemiren zbog pokvarenosti, nemorala i otpada koji se uvlačio u kršćansku skupštinu. Unatoč tome, on nije počeo paničariti, usvajajući stav da su vremena nekako preopasna da bi se pokazivale tako “blage” osobine kao što je milosrđe. Ne, on je svoju braću poticao neka nastave pokazivati milosrđe kad god je to moguće, ljubazno razgovarajući s onima koje muče sumnje, pa čak i da ‘izbavljaju iz ognja’ one koji su se opasno približili ozbiljnom grijehu (Juda 23; Galaćanima 6:1). Kakve li divne opomene za starješine u ovim burnim vremenima! I oni se trude pokazivati milosrđe gdje god za to ima osnove, dok su istovremeno čvrsti kad je to potrebno. Slično tome, svi mi trebamo pokazivati milosrđe jedni drugima. Naprimjer, umjesto da pamtimo zamjerke oko nevažnih stvari, možemo biti velikodušni u opraštanju (Kološanima 3:13).
18. Kako možemo biti sigurni u pobjedu u našem duhovnom ratu?
18 Rat koji mi vodimo nije lagan. Kao što kaže Juda, to je ‘teška borba’ (Juda 3, NW). Naši su neprijatelji moćni. Ne samo Sotona nego i njegov zli svijet i naše vlastite nesavršenosti, sve se urotilo protiv nas. Ipak, možemo biti potpuno uvjereni u pobjedu! Zašto? Zato što smo na Jehovinoj strani. Juda svoje pismo zaključuje podsjećajući na to da se Jehovi s pravom pripisuje “slava i veličanstvo, država i vlast prije sviju vijekova i sad i u sve vijekove” (Juda 25). Ne ulijeva li ta misao strahopoštovanje? Može li se onda uopće osporiti to da nas taj isti Bog “može sačuvati bez grijeha [“od spoticanja”, NW]”? (Juda 24). Niti u kom slučaju! Budimo svi mi odlučni da se nastavimo odupirati nemoralu, da poštujemo božanski postavljen autoritet i da se održimo u Božjoj ljubavi. Na taj ćemo način zajedno uživati u veličanstvenoj pobjedi.
[Bilješka]
a Neki istraživači tvrde da Juda citira iz apokrifne Henohove knjige. Međutim, R. C. H. Lenski zapaža: “Mi pitamo: ‘Odakle potječe to mozaičko djelo, Henohova knjiga?’ Ta je knjiga dodatak, a nitko nije siguran otkad datiraju njeni različiti dijelovi (...); nitko ne može biti siguran u to da neki njezini izrazi možda ne potječu od samog Jude.”
Pitanja za ponavljanje:
◻ Kako nas Judino pismo uči da se odupremo nemoralu?
◻ Zašto je toliko važno poštovati božanski postavljen autoritet?
◻ Što je tako opasno u zloupotrebljavanju skupštinskog autoriteta?
◻ Kako možemo raditi na tome da se održimo u Božjoj ljubavi?
[Slika na stranici 15]
Za razliku od rimskih vojnika, kršćani vode duhovni rat
[Slika na stranici 18]
Kršćanski pastiri ne služe iz sebičnosti već iz ljubavi