Isus — Vladar “čiji je početak od najranijih vremena”

TVOJE uzbuđenje raste dok očekuješ dolazak rođaka kojeg dugo nisi vidio. Konačno ga dočekaš i srdačno ga pozdravljaš. Pažljivo slušaš dok ti on objašnjava zašto ga je njegov otac poslao da te posjeti. Potom ubrzo dolazi vrijeme za njegov povratak kući. S tugom se opraštaš od njega. Gubitak koji osjećaš njegovim odlaskom ubrzo se smanjuje kad do tebe stigne vijest o tome da je stigao kući živ i zdrav.

Poslije, dok pretražuješ neke stare dokumente, nailaziš na pisma u kojima se ukratko spominju djela tvog rođaka koja je učinio mnogo ranije nego je krenuo na put da bi te posjetio. Ono o čemu ta pisma govore pruža ti zanimljiv uvid u njegovo porijeklo i povećava tvoje cijenjenje kako za njegov posjet tako i za njegovo sadašnje djelo.

“Od najranijih vremena”

Među starim dokumentima koji su bili dostupni Židovima prvog stoljeća bili su spisi Božjeg proroka Miheja, napisani nekih sedam stotina godina prije toga. Oni precizno ukazuju na mjesto rođenja Mesije. “Ti, Betleheme Efrato, premali si da bi bio među tisućama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji je početak od najranijih vremena, iz dana od nedoglednog vremena” (Mihej 5:2, NW). U skladu s tim riječima, Isus je bio rođen u judejskom selu Betlehemu u godini koja se danas označava kao 2. pr. n. e. No kako bi njegov početak mogao biti “od najranijih vremena”?

Isus je imao predljudsko postojanje. Apostol Pavao je u svom pismu kršćanima u Kolosima opisao Isusa kao “obličje Boga što se ne vidi, koji je rodjen prije svake tvari” (Kološanima 1:15, naglašeno od nas).

Jehova, Izvor mudrosti, stvorio je svog prvog Sina “prije djela svojih [“kao svoje najranije ostvarenje”, NW]”, kako glasi nadahnuti izraz koji je kralj Salamun zapisao u Pričama Salamunovim. Nakon svog boravka na Zemlji i povratka na nebo, Isus je svjedočio da je on uistinu “početak stvorenja Božijega”. Kao personificirana mudrost, predljudski je Isus izjavio: “Kad je [Jehova] uredjivao nebesa, ondje bijah” (Priče Salamunove 8:22, 23, 27; Otkrivenje 3:14).

Od samog početka Božji Sin imao je jedinstveni zadatak, da bude “hranjenica [“predradnik”, NW]” pored svog Oca. Kakvu je to samo radost pričinjavalo Jehovi! “Bijah mu [Jehovi] milina svaki dan”, primjećuju Priče Salamunove 8:30, dodajući: “I veseljah se pred njim svagda.”

Jehova je kasnije pozvao svog prvorođenog Sina da s njim sudjeluje u stvaranju čovječanstva. “Načinimo čovjeka po svojem obličju”, rekao je, “kao što smo mi” (1. Mojsijeva 1:26). Kao rezultat toga, razvila se jedna druga naklonost. “Milina mi je”, objasnio je predljudski Isus, “sa sinovima ljudskim” (Priče Salamunove 8:31). Na početku svog Evanđelja apostol Ivan je priznao Isusovu predljudsku ulogu u stvaranju: “Sve je kroz [njega] postalo, i bez [njega] ništa nije postalo što je postalo” (Ivan 1:3).

Jehovin govornik

Ivanove riječi skreću pažnju na još jednu prednost koju je Božji Sin uživao, naime prednost da bude govornik. Od samog početka, on je služio kao Riječ. Dakle, kad je Jehova govorio Adamu i kad se kasnije obratio zajedno Adamu i Evi, vjerojatno je to činio preko Riječi. A tko bi bolje prenio Božje upute za dobrobit ljudi nego onaj koji je imao naklonost prema njima? (Ivan 1:1, 2).

Kakvu je samo bol moralo zadati Riječi kad je vidio kako Eva, a zatim i Adam, otkazuju poslušnost svom Stvoritelju! I kako je samo morao čeznuti za tim da ukloni nevolje koje su oni svojom neposlušnošću prenijeli na svoje potomstvo! (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:6, 8; Rimljanima 5:12). Obraćajući se Sotoni, koji je potaknuo Evu na pobunu, Jehova je izjavio: “Mećem neprijateljstvo izmedju tebe i žene i izmedju sjemena tvojega i sjemena njezina” (1. Mojsijeva 3:15). Kao svjedok onog što se dogodilo u Edenu, on, Riječ, shvatio je da će kao primarni dio ženinog “sjemena” postati meta žestoke mržnje. Znao je da je Sotona ubojica ljudi (Ivan 8:44).

Kad je Sotona kasnije doveo u pitanje Jobovu besprijekornost, Riječ se morao osjećati povrijeđenim zbog klevetničkih optužbi koje su bile usmjerene protiv njegovog Oca (Job 1:6-10; 2:1-4). Zaista, u svojoj ulozi arhanđela Riječ je poznat kao Mihael, a to ime znači “tko je kao Bog?” i pokazuje da se on bori za Jehovu protiv svih onih koji nastoje prigrabiti Božji suverenitet (Danijel 12:1; Otkrivenje 12:7-10).

Kako je tekla povijest Izraela, Riječ je zapažao Sotonine pokušaje da odvrati ljude od čistog obožavanja. Nakon Izlaska iz Egipta, Bog je rekao Izraelu preko Mojsija: “Ja šaljem angjela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam ne će oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu” (2. Mojsijeva 23:20, 21). Tko je bio taj anđeo? Po svoj prilici, predljudski Isus.

Vjerna podložnost

Mojsije je umro 1473. pr. n. e., a njegovo tijelo bilo je pokopano “u dolini u zemlji Moapskoj prema Fogoru” (5. Mojsijeva 34:5, 6). Očito se Sotona htio poslužiti njegovim mrtvim tijelom, vjerojatno da bi promicao idolopoklonstvo. Mihael se usprotivio tome, ali se ipak ponizno podvrgnuo autoritetu svog Oca, Jehove. ‘Ne usudivši se pogrdnim izrazima izreći osudu protiv Sotone’, Mihael je upozorio Sotonu: “Neka te Jehova ukori” (Juda 9, NW).

Nakon toga Izrael je započeo svoje osvajanje Obećane zemlje Kanaan. U blizini grada Jerihona Jozua je primio jamstvo da će Riječ i dalje nadgledati naciju. Ondje je naišao na čovjeka koji je imao isukani mač. Jozua je došao do stranca i upitao ga: “Jesi li naš ili naših neprijatelja?” Zamisli Jozuino iznenađenje kad je stranac otkrio svoj identitet, govoreći: “Nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodinove, sada dodjoh.” Ne čudi što je Jozua pao na svoje lice pred tim uzvišenim Jehovinim predstavnikom, nesumnjivo predljudskim Isusom koji je kasnije postao “Mesija Vođa” (Jozua 5:13-15; Danijel 9:25, NW).

Daljnje suočenje sa Sotonom odigralo se u vrijeme Božjeg proroka Danijela. Tom je prilikom Mihael pomagao drugom anđelu kad mu je demonski knez Perzije tri tjedna ‘stajao nasuprot’. Anđeo je objasnio: “Gle, Mihailo jedan od prvijeh knezova dodje mi u pomoć; tako ja ostah ondje kod careva Persijskih” (Danijel 10:13, 21).

Predljudska i ljudska slava

Godine 778. pr. n. e., kad je umro judejski kralj Ozija, Božji prorok Izaija vidio je u viziji Jehovu na njegovom uzvišenom prijestolju. “Koga ću poslati? i ko će nam ići?” upitao je Jehova. Izaija se ponudio, ali Jehova ga je upozorio da njegovi sunarodnjaci Izraelci neće mariti za njegove objave. Apostol Ivan usporedio je nevjerujuće Židove prvog stoljeća s ljudima u vrijeme Izaije i zabilježio: “Ovo reče Izaija kad vidje slavu njegovu.” Čiju slavu? Jehovinu slavu i slavu predljudskog Isusa koji je bio pored njega u nebeskim dvorima (Izaija 6:1, 8-10, naglašeno od nas; Ivan 12:37-41).

Nekoliko stoljeća kasnije približilo se vrijeme za Isusov dotad najveći zadatak. Jehova je prenio životnu snagu svog ljubljenog Sina s neba u utrobu Marije. Devet mjeseci kasnije ona je rodila muško dijete, Isusa (Luka 2:1-7, 21). Prema riječima apostola Pavla: “Kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je rodjen od žene” (Galaćanima 4:4). Slično tome, apostol Ivan je potvrdio: “Riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca” (Ivan 1:14).

Pojavljuje se Mesija

U dobi od najmanje 12 godina mladi je Isus shvatio da mora biti zaposlen vršenjem posla svog nebeskog Oca (Luka 2:48, 49). Nekih 18 godina kasnije Isus je došao Ivanu Krstitelju na rijeci Jordan i krstio se. Dok se Isus molio, nebesa su se otvorila i sveti duh se spustio na njega. Zamisli bujicu sjećanja koja su mu dolazila na um dok se prisjećao nebrojenih milenija kad je služio pored svog Oca kao predradnik, govornik, knez Božje vojske i kao arhanđeo Mihael. Zatim ga je jako obradovalo kad je čuo glas svog Oca kako govori Ivanu Krstitelju: “Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji” (Matej 3:16, 17; Luka 3:21, 22).

Ivan Krstitelj zacijelo nije sumnjao u Isusovo predljudsko postojanje. Dok mu se Isus približavao, Ivan je izjavio: “Gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.” Zatim je dodao: “Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe” (Ivan 1:15, 29, 30, naglašeno od nas). I apostol Ivan je znao za Isusovo ranije postojanje. “Koji odozgo dolazi nad svima je”, napisao je i dodao: “Koji dolazi s neba nad svima je. I što vidje i ču ono svjedoči” (Ivan 3:31, 32, naglašeno od nas).

Oko 61. n. e. apostol Pavao je potaknuo hebrejske kršćane da shvate potpuni značaj Mesijinog dolaska na Zemlju i njegovog djelovanja kao Prvosvećenika. Usmjeravajući pažnju na Isusovu ulogu Govornika, Pavao je napisao: “Bog (...) govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina (...) kroz kojega i svijet stvori.” Bilo da time ukazuje na Isusovu ulogu “predradnika” u stvaranju ili na njegovu uključenost u korake koje je Bog postupno poduzimao za pomirenje s ljudima, Pavao ovdje dodaje svoje svjedočanstvo o Isusovom predljudskom postojanju (Jevrejima 1:1-6; 2:9).

Lojalnost od “najranijih vremena”

Kršćanima prvog stoljeća u Filipima Pavao se obratio ovom opomenom: “Ovo da se misli medju vama što je i u Kr[i]stu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nadje se kao čovjek. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti križeve” (Filipljanima 2:5-8). Jehova je s puno ljubavi odgovorio na Isusov lojalan životni put uskrsnuvši ga i srdačno ga dočekavši kad se vratio na nebo. Kakav nam je samo izvrstan primjer besprijekornosti kroz eone vremena Isus ostavio! (1. Petrova 2:21).

Kako smo samo zahvalni za letimične uvide koje Biblija pruža u vezi s Isusovim predljudskim postojanjem! Oni doista jačaju našu odlučnost da oponašamo njegov primjer lojalne službe, posebno sada kada on vlada kao Kralj Božjeg Mesijanskog Kraljevstva. Pozdravimo ‘Kneza Mira’, Isusa Krista, našeg Upravitelja i Vladara “čiji je početak od najranijih vremena”! (Izaija 9:6; Mihej 5:2, NW).

[Okvir na stranici 24]

Svjedočanstvo o predljudskom postojanju

Isusove vlastite, dolje navedene, riječi obilno svjedoče o njegovom predljudskom postojanju:

◻ “Niko se ne pope na nebo osim koji sidje s neba, sin čovječij” (Ivan 3:13).

◻ “Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; jer je hljeb Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. (...) Sidjoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla” (Ivan 6:32, 33, 38).

◻ “Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji sidje s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće u vijek” (Ivan 6:50, 51).

◻ “A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?” (Ivan 6:62).

◻ “Istinito je svjedočanstvo moje: jer znam otkuda dodjoh i kuda idem. (...) Vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh [“oblasti”, NW]. Vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta” (Ivan 8:14, 23).

◻ “Kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga izidjoh i dodjoh; jer ne dodjoh sam od sebe, nego me on posla” (Ivan 8:42).

◻ “Zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Abram rodio” (Ivan 8:58).

◻ “Proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Oče! hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta” (Ivan 17:5, 24).

[Slika na stranici 23]

Jozua susreće kneza Jehovine vojske