Nova stvorenja su rođena!
MUDRI kralj Salamun jednom je rekao: “Nema ništa novo pod suncem” (Propovjednik 1:9, St). To vrijedi za materijalni svijet u kojem živimo, ali što je s ogromnim područjem Jehovinih duhovnih stvorenja? U tom području je, onaj koji je veći od Salamuna, doista, najveći čovjek koji je ikada živio, postao istaknuto novo stvorenje. Kako se to dogodilo?
Godine 29. n. e., savršeni čovjek Isus predstavio se Ivanu da ga krsti u rijeci Jordan. “Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’ ” (Matej 3:16, 17, St). Tako je čovjek Krist Isus postao prvo novo stvorenje, pomazan da čini Božju volju. Kasnije je, na temelju svoje žrtvene smrti, Isus postao posrednik novog saveza između Boga i izabrane grupe ljudi. Svaki od njih postao je “novo stvorenje”, rođen Božjim duhom za nebesku nadu, s izgledom da vlada s Isusom u njegovom nebeskom Kraljevstvu (2. Korinćanima 5:17, Šarić; 1. Timoteju 2:5, 6; Jevrejima 9:15).
Kroz stoljeća su ti pomazani, duhom rođeni kršćani bili sakupljani u jedinstvo s Kristom kao prava kršćanska skupština, koja je i sama novo stvorenje. Bog ih je s određenom namjerom pozvao iz ovog svijeta, kao što apostol Petar navodi: “Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo” (1. Petrova 2:9, St). Poput Krista Isusa, Božjeg prvotnog novog stvorenja, ovo kasnije novo stvorenje ima prvenstvenu obavezu propovijedati dobru vijest (Luka 4:18, 19). Njegovi članovi, čiji broj konačno iznosi 144 000, pojedinačno se moraju ‘obući u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti’ (Efežanima 4:24, St; Otkrivenje 14:1, 3). To zahtijeva da njeguju ‘plod duha’ (St), opisan u Galaćanima 5:22, 23, i da vjerno provode svoje upraviteljstvo (1. Korinćanima 4:2; 9:16).
Što je s tim novim stvorenjem u suvremeno doba? Godine 1914, kao što pokazuje biblijska kronologija, ispunile su se riječi iz Otkrivenja 11:15: “ ‘Nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu ‘Gospodinu [Jehovi] i njegovu Pomazaniku’ i ‘on će vladati u vijeke vjekova’ ” (St). Kao novopostavljeni kralj, Krist je prvo zbacio Sotonu i njegove demonske anđele s neba u blizinu Zemlje. To je donijelo “jao zemlji”, u obliku prvog svjetskog rata i popratnih patnji (Otkrivenje 12:9, 12, 17, NW).
To je također služilo kao opomena ostatku novog stvorenja na Zemlji da moraju sudjelovati u ispunjenju Isusovog proročanstva: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” Kakav je to “svršetak”? Isus nastavlja objašnjavati: “Jer će tada biti tolika ‘nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada’, niti će je biti. I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. Ali radi izabranika ti će se dani skratiti” (Matej 24:3-14, 21, 22, St, naglašeno od nas).
Jehovin duh pokrenuo je te pomazanike iz njegova novog stvorenja da budu zaposleni u najraširenijoj propovjedničkoj kampanji koja se ikada odvijala na Zemlji. Od nekoliko tisuća koliko ih je bilo 1919, broj tih revnih objavitelja Kraljevstva narastao je na nekih 50 000 sredinom 1930-ih. Kao što je prorečeno, “po svoj se zemlji raširio njihov glas, i njihove riječi do kraja svijeta” (Rimljanima 10:18, St).
Hoće li ostatak novog stvorenja biti jedini sakupljeni za spasenje? Ne, jer je proročanstvo objasnilo da će Božji anđeli zadržavati vjetrove velike nevolje dok se ne završi sakupljanje, ne samo duhovnih Izraelaca određenih za nebo, nego i drugih, ‘velikog mnoštva, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika’. Što će se njima dogoditi? Pa, oni će nepovrijeđeni doći “iz velike nevolje” da uživaju vječni život na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 7:1-4, 9, 14, St).
Nasreću, ovo veliko mnoštvo, sakupljeno iz nekih 229 zemalja, naglo je naraslo na skoro 4 500 000 aktivnih Svjedoka. Mnogi dolaze, na što ukazuje 11 431 171 prisutan na Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti 17. travnja prošle godine. Od svih tih milijuna samo 8 683, koji se izjašnjavaju kao preostali na Zemlji od novog stvorenja, sudjeluje u uzimanju simbola. Tako mala skupina njih ne bi nikada mogla sama izvršiti današnje ogromno djelo propovijedanja. Milijuni koji sačinjavaju veliko mnoštvo sada sudjeluju rame uz rame s njima u vršenju tog djela (Sofonija 3:9). Osim toga, dobro osposobljeni članovi velikog mnoštva uz pomazano Vodeće tijelo duhovnog Izraela sada obavljaju i administrativne i druge odgovorne poslove, kao što su ne-izraelski Natineji sa svećenicima popravljali jeruzalemske zidine (Nehemija 3:22-26).
Stvaranje ‘novih nebesa i nove zemlje’
Kakva samo radost prati ovo sakupljanje! Upravo je onako kako je Jehova rekao da će biti: “Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja” (Izaija 65:17-19, St). Nova nebesa Jehovinog stvaranja konačno će se sastojati od Krista Isusa i 144 000 uskrsnulih članova novog stvorenja koji su bili sakupljeni iz čovječanstva u proteklih 19 stoljeća. Ona su mnogo, mnogo uzvišenija od bilo koje ljudske vladavine koja je vladala u doslovnom Jeruzalemu, čak od one Salamunovog vremena. Ona uključuju Novi Jeruzalem, nebeski grad opisan u svoj svojoj blistavoj ljepoti u 21. poglavlju Otkrivenja.
Novi Jeruzalem je duhovna Kristova nevjesta, njegovih 144 000 pomazanih sljedbenika, koji su se pridružili mladoženji u nebu nakon svoje smrti i duhovnog uskrsnuća. U Otkrivenju 21:1-4 opisan je kako “silazi od Boga s neba” (St), što znači da ga koristi za upućivanje blagoslova čovječanstvu ovdje na Zemlji. Na taj je način ispunjeno proročanstvo: “ ‘Evo stana’ Božjeg među ljudima! ‘On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on’ sam, Bog ‘bit će s njima’. ‘On će otrti svaku suzu’ s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.”
Kako samo možemo biti zahvalni za Božje stvaranje tih novih nebesa! Za razliku od prolaznih, pokvarenih vladavina koje su tako dugo mučile čovječanstvo, ovo Božje vladalačko uređenje bit će vječno. Novo stvorenje i njihovo duhovno potomstvo, veliko mnoštvo, klikću sljedećem Božjem obećanju: “Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom — riječ je Jahvina — tako će vam ime i potomstvo trajati” (Izaija 66:22, St).
“Nova zemlja” započinje tim potomstvom pomazanika iz novog stvorenja. To je novo, bogobojazno ljudsko društvo na Zemlji. Mržnja, kriminal, nasilje, pokvarenost i nemoralnost današnjeg ljudskog društva bez sumnje ističu potrebu za potpunom promjenom do novog zemaljskog društva koje djeluje pod vodstvom blagonaklonih novih nebesa. To je Jehovina namjera. Kao što je stvorio nova nebesa, tako stvara i novu zemlju, okupljajući veliko mnoštvo kao jezgru novog svjetskog društva. Jedino će to društvo biti spašeno “iz velike nevolje” (Otkrivenje 7:14, St).
Što možemo očekivati nakon velike nevolje? Govoreći svojim apostolima, prvima od onih koji čine nova nebesa koja će vladati nad novom zemljom, Isus je obećao: “Zaista, kažem vam, vi ćete, koji ste pošli za mnom — u obnovi svijeta, kad Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje — sjesti na dvanaest prijestolja” (Matej 19:28, St). Svih 144 000 članova Novog Jeruzalema sudjelovat će s Isusom u suđenju čovječanstvu. Sebičnost i mržnju zamijenit će ljubav kao temelj na kojem se izgrađuje ljudsko društvo. Plemenski, rasni i nacionalni problemi bit će iskorijenjeni. Uskrsnućem će, postepeno, biti vraćeni voljeni. Milijarde vjernih ljudi postat će velika, ujedinjena obitelj, uzdignuta do vječnog života na Zemlji, pretvorenoj u raj.
To će biti mnogo više nego Utopija ili Shangri-la. Bit će to trajno djelo stvaranja — “mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost”! (2. Petrova 3:13, St). Zaista, to je divan izgled, veličanstveno obećanje onoga koji je rekao, “ ‘Evo’ sve ‘činim novo’ ”, i koji je dodao izjavu koja pobuđuje vjeru: “Ove su riječi pouzdane i istinite!” (Otkrivenje 21:5, St).