Kakve veze s nama ima staro lidijsko kraljevstvo?

MOŽDA nikad niste čuli za staro lidijsko kraljevstvo, pa će vas možda iznenaditi podatak da je jedno otkriće s područja tog nekadašnjeg kraljevstva izmijenilo način poslovanja u čitavom svijetu. Čitatelji Biblije možda će se iznenaditi kad saznaju da jedan lidijski izum razjašnjava jedno zbunjujuće biblijsko proročanstvo. Što su to Lidijci otkrili? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, bilo bi zanimljivo saznati ponešto o životu u vrijeme te danas gotovo zaboravljene države.

Lidijski su kraljevi vladali iz svoje prijestolnice Sarda, na zapadu tadašnje Male Azije, koja se danas nalazi na području Turske. Posljednji lidijski kralj Krez nagomilao je basnoslovno bogatstvo, no otprilike 546. pr. n. e. ostao je bez svoje države kad ga je porazio perzijski vladar Kir Veliki — isti onaj Kir koji je nekoliko godina kasnije pokorio i Babilonsko Carstvo.

Domišljati lidijski trgovci navodno su među prvima izrađivali kovani novac. Zlato i srebro odavna se koristilo kao sredstvo plaćanja, no budući da zlatne šipke i prstenovi nisu bili ujednačene veličine, prilikom svake kupnje takav je “novac” trebalo vagati. Naprimjer, u Izraelu je Božji prorok Jeremija kupio zemlju i o tome je napisao: “I izvagao sam mu novac, sedam šekela i deset srebrnjaka” (Jeremija 32:9).

Jeremijini su suvremenici u Lidiji izmislili nešto što je pojednostavilo trgovinu — kovanice standardne težine. Na svakoj se kovanici nalazio službeni žig, koji je bio jamstvo težine. Prve lidijske kovanice bile su od prirodne mješavine zlata i srebra, koja se zove elektrum. Kad je Krez postao kralj, zamijenio ih je kovanicama koje su bile od gotovo čistog srebra ili zlata. Lidijci su izumili izradu kovanica od dvije vrste metala, pri čemu je 12 srebrnjaka vrijedilo koliko i jedan zlatnik. No tom su sustavu plaćanja zaprijetile krivotvorine načinjene od zlata pomiješanog s jeftinijim metalima. Trgovcima je trebala jednostavna metoda utvrđivanja čistoće zlata.

Lidijci su otkrili da im u tome može pomoći jedna vrsta crnog kamena koji se mogao naći u njihovom području. Nazivao se lidijskim kamenom. Kad bi se kovanicom zagreblo po tom glatkom, lagano abrazivnom kamenu, ona bi na njemu ostavila trag. Kad se boja tog traga usporedila s bojom tragova igala u kojima su bili poznati udjeli zlata, moglo se utvrditi koliki se udio zlata nalazi u kovanici. Otkriće tog kamena kušača omogućilo je sigurnu upotrebu kovanog novca. No kako nam kamen kušač može pomoći da bolje razumijemo Bibliju?

Kad se među trgovcima uvriježilo ispitivanje zlata pomoću kamena kušača, riječ koja se koristila kao naziv za taj kamen počela se koristiti i kao naziv za sam postupak ispitivanja (iskušavanja). Na grčkom, jeziku na kojem je izvorno bio napisan jedan dio Biblije, ta se riječ počela koristiti i za mučenje, kao metodu ispitivanja zatočenika.

Budući da su zatvorenike mučili zatvorski čuvari, riječ koja je izvedena iz naziva kamena kušača počela se koristiti i kao naziv za zatvorske čuvare. Zato u Isusovoj usporedbi koja kaže da je nezahvalni rob bio predan “tamničarima” u nekim prijevodima Biblije stoji da je bio predan “mučiteljima” (Matej 18:34; Jeruzalemska Biblija, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost). O tom biblijskom retku u biblijskoj enciklopediji The International Standard Bible Encyclopaedia piše: “Najvjerojatnije se zatvaranje samo po sebi smatralo ‘mučenjem’ (što je nesumnjivo i bilo), a izrazu ‘mučitelji’ stoga ne treba pridavati nikakvo drugo značenje osim zatvorskih čuvara.” To nam pomaže da razumijemo jedan zanimljiv biblijski redak.

Što će biti sa Sotonom pitanje je koje odavna zaokuplja pažnju čitatelja Biblije koji je istinski žele razumjeti. Biblija kaže: “Đavo (...) je bio bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje se već nalaze i zvijer i lažni prorok. I bit će mučeni dan i noć u svu vječnost” (Otkrivenje 20:10). Ako bi Jehova nekoga bacio na muke u vječnu vatru, postupio bi suprotno svojoj ljubavi i pravdi (Jeremija 7:31). Osim toga, treba znati da Biblija prikazuje vječni život kao dar, a ne kao kaznu (Rimljanima 6:23). Dakle, očito se u Otkrivenju 20:10 radi o simboličnim izrazima. Zvijer i ognjeno jezero treba shvatiti u prenesenom značenju (Otkrivenje 13:2; 20:14). Treba li i mučenje tako shvatiti? Što bi mogao značiti taj izraz?

Kao što smo već utvrdili, grčka riječ za mučenje izvedena je iz naziva kamena kušača i može se odnositi na zatočeništvo koje samo po sebi zapravo predstavlja mučenje. Dakle, mogli bismo reći da to što će Sotona biti vječno mučen znači da će zauvijek biti zaključan u najsigurnijem zatvoru — u smrti.

Lidijski kamen kušač razjašnjava nam kako “mučenje” Sotone dovesti u sklad s Božjom ljubavi. Na nekim jezicima, pa tako i na hrvatskom, izraz “kamen kušač” može označavati sve ono na čemu se može ispitati vjerodostojnost nekoga ili nečega ili utvrditi kakvo je nešto ili kakav je netko. Prema tome, to što će Sotona vječno biti “mučen” zapravo znači da će njegova osuda za vječna vremena služiti kao kamen kušač ukoliko se itko ikada u budućnosti pobuni i ospori Jehovi pravo da bude Vrhovni Vladar. U tom slučaju neće biti potrebe da se tijekom određenog vremena ponovno dokazuje je li taj buntovnik u pravu ili nije.

Spoznaja o tome zašto su trgovci diljem svijeta počeli upotrebljavati lidijski kamen kušač te koji su simbolični izrazi proizašli iz takve upotrebe razjašnjava što će biti sa Sotonom. Njegova osuda i udes zauvijek će služiti kao kamen kušač, pokazujući da nema potrebe da Bog ikada više tolerira pobunu (Rimljanima 8:20).