Evo, bacit ću je u bolesničku postelju, a one koji s njom čine preljub u veliku nevolju, ako se ne pokaju za djela svoja, koja su ista kao i njezina” (Otkrivenje 2:21, 22).

Isus je Izebeli i njenoj djeci ostavio vremena da se pokaju, no oni su ustrajali u nemoralu i stoga su morali biti kažnjeni. Te riječi sadrže snažnu poruku i za današnje kršćane. Stanje muškaraca ili žena koji oponašaju Izebelu i tako postaju njena djeca — bilo time što krše biblijska načela o podložnosti i moralu bilo time što tvrdoglavo krše teokratski red — može se okarakterizirati kao teška duhovna bolest. Dakako, ako netko tko je tako bolestan pozove skupštinske starješine da se mole za njega, “molitva upućena s vjerom ozdravit će bolesnoga, i Jehova će ga podignuti” — no pod uvjetom da takav ponizno postupa u skladu s tim molitvama. No nitko ne bi smio pomisliti da može prevariti Boga ili Krista prikrivajući svoja nemoralna djela ili glumeći revnost u službi (Jakov 5:14, 15).

13. Što će biti s onima koji podlegnu utjecaju grešnih žena?

¹³ Kao Jehovin Glasnik i Sudac, Božji Sin s punim pravom ukazuje na suvremenu Izebelu i baca je u bolesničku postelju jer je njena duhovna bolest postala kronična (Malahija 3:1, 5). I oni koji su upali u grijeh podlegavši utjecaju grešnih žena doživjet će velike nevolje — morat će, nažalost, biti isključeni i tako posve odstranjeni iz kršćanske skupštine kao da su mrtvi. Ako se ne pokaju, ne obrate i ako ne budu ponovno primljeni u skupštinu, morat će umrijeti i u doslovnom smislu zbog ‘pomora’ — najkasnije u velikoj nevolji. U međuvremenu se mogu vratiti u skupštinu ako se iskreno pokaju za svoje grijehe (Matej 24:21, 22; 2. Korinćanima 7:10).