JUDAIZAM već stoljećima naučava da je božansko ime, Jehova, previše sveto da bi ga se izgovaralo (Psalam 83:18, NW).a Mnogi teolozi smatraju da je obraćanje veličanstvenom Stvoritelju na tako prisan način znak nepoštovanja ili čak da predstavlja kršenje treće od Deset zapovijedi, koja zabranjuje ‘uzimanje uzalud imena Gospodina’ (2. Mojsijeva 20:7). U trećem stoljeću n. e. Mišna je proglasila da “onaj tko izgovara božansko Ime onako kako je napisano (...) nema udjela u svijetu koji dolazi” (Sanhedrin 10:1).

Treća zapovijed

No što je sa zabranom koja se spominje u trećoj od Deset zapovijedi? U 2. Mojsijevoj 20:7 (NW) snažno se kaže: “Ne smiješ uzimati ime Jehove svoga Boga na nedostojan način, jer Jehova neće ostaviti nekažnjenim onoga koji uzima njegovo ime na nedostojan način.”

Što točno znači uzimati Božje ime “na nedostojan način”? Priručnik The JPS Torah Commentary, koji je objavilo Židovsko izdavačko društvo, objašnjava da hebrejski izraz koji je u gore navedenom tekstu preveden kao “na nedostojan način” (lash sháw‘), može značiti “krivo” ili “nizašto, uzalud”. U istom se priručniku nastavlja: “Nepreciznosti [ovog hebrejskog izraza] dopuštaju zabranu krivokletstva kod suprotstavljenih stranki u sudskom procesu, zabranu lažnog zaklinjanja te zabranu nepotrebne ili lakomislene upotrebe božanskog Imena.”

Ovaj židovski komentar ispravno ističe da ‘uzimanje Božjeg imena na nedostojan način’ uključuje i upotrebu tog imena na neispravan način. No da li bi se izgovaranje Božjeg imena prilikom poučavanja drugih o njemu ili prilikom obraćanja našem nebeskom Ocu u molitvi s pravom moglo nazvati ‘nepotrebnim ili lakomislenim’? Jehova je svoje gledište o tome izrazio riječima koje se nalaze u Psalmu 91:14: “Kad me ljubi, izbaviću ga; zakloniću ga, kad je poznao ime moje.”