Borba Casiodora de Reine za španjolsku Bibliju

ŠPANJOLSKA je u šesnaestom stoljeću bila opasno mjesto za čitanje Biblije. Katolička je crkva dala nalog inkviziciji da uguši i najmanju iskru neortodoksnosti. No u južnoj Španjolskoj živio je jedan mladić koji ne samo da je čitao Pisma nego se i zavjetovao da će ih prevesti na narodni jezik kako bi ih mogao čitati svaki Španjolac. Zvao se Casiodoro de Reina.

Reina se počeo zanimati za Bibliju tokom godina provedenih u samostanu San Isidro del Campo, u predgrađu Seville (Španjolska). Tokom 1550-ih većina je redovnika u tom neobičnom samostanu provodila više vremena čitajući Pisma nego izvršavajući svoje kanoničke dužnosti. I biblijska je poruka promijenila njihovo mišljenje. Odbacili su katoličku nauku u vezi s korištenjem likova i vjerovanje u čistilište. Nije se moglo izbjeći da njihovi stavovi postanu poznati u tom području, pa su odlučili pobjeći u inozemstvo jer su se bojali da ih ne uhapsi španjolska inkvizicija. Reina je bio jedan od 12-orice koja su uspjela pobjeći u Ženevu (Švicarska).

Nakon što je jedva uspio pobjeći, putovao je od jednog do drugog evropskog grada, uspijevajući nekako uvijek biti korak ispred svojih progonitelja. Godine 1562. nemoćni su inkvizitori spalili njegovu sliku u Sevilli, no čak i ta okrutna prijetnja nije navela Reinu da odustane od svog zadatka da prevede Pisma. Iako je za njegov život bila raspisana nagrada te je živio u stalnom strahu od hapšenja, neprestano je radio na svom španjolskom prijevodu. “Izuzevši vrijeme dok sam bio bolestan ili dok sam putovao, (...) nisam ispuštao pero iz ruke”, objasnio je.

Reina je završio posao u roku od deset godina. Godine 1569. njegov prijevod cijele Biblije bio je izdan u Baselu (Švicarska). Ovo izvanredno djelo bilo je prvi kompletni španjolski prijevod s izvornih jezika. Latinska Biblija bila je dostupna stoljećima, ali latinski je bio jezik elite. Reina je vjerovao da svi trebaju razumjeti Bibliju i riskirao je svoj život kako bi promicao taj cilj.

U uvodu svog prijevoda objasnio je svoje razloge. “Zabrana Svetih pisama na narodnom jeziku neminovno predstavlja krajnju uvredu za Boga i šteti dobrobiti ljudi. To je očito djelo Sotone i onih koje drži u vlasti. (...) S obzirom na to da je Bog dao svoju Riječ ljudima i da želi da je svi razumiju i primjenjuju, onaj tko bi je zabranio na bilo kojem jeziku ne može to učiniti iz dobrih poticaja.”

Ovo je bila hrabra izjava, jer došla je samo 18 godina nakon što se na Popisu španjolske inkvizicije izvan zakona posebno našla Biblija “na kastilijansko-romanskom [španjolskom] ili na bilo kojem drugom narodnom jeziku”. Reina očigledno nije dopustio da se zbog straha od čovjeka smanji njegova ljubav prema istini.

Pored toga što je žarko želio Bibliju učiniti dostupnom svim ljudima koji govore španjolski, Reina je htio napraviti i najtočniji mogući prijevod. U svom je uvodu razložio prednosti direktnog prevođenja s izvornih jezika. Reina je objasnio da su se u latinski tekst Vulgate uvukle neke greške. Jedna od najočitijih bila je izbacivanje božanskog imena.

Božansko ime u španjolskim prijevodima

Reina je shvatio da se Božje ime, Jehova, treba pojavljivati u svakom savjesno načinjenom prijevodu Biblije, kao što se pojavljuje u izvornom tekstu. Nije želio slijediti običaj da se božansko ime zamijeni titulama kao što su “Bog” ili “Gospodin”. U predgovoru svog prijevoda objasnio je svoje razloge tipičnom iskrenošću.

“Ime (Iehoua) sačuvali smo jer smo imali jako dobre razloge za to. Prvi je taj da se ono može naći u našem prijevodu jednako kao što se može naći i u hebrejskom tekstu te smo smatrali da ga ne možemo izostaviti ni promijeniti a da pritom ne postupimo nevjerno i bogohulno prema Božjem zakonu, koji zapovijeda da se ništa ne smije oduzeti ni dodati. (...) Taj običaj [izostavljanja imena], koji je proveo Đavo, potekao je iz praznovjerja suvremenih rabina koji, iako tvrde da ga poštuju, zapravo skrivaju Njegovo sveto ime, navodeći tako Božji narod da zaboravi ime kojim se želio razlikovati od svih drugih (...) bogova.”

Reinina hvalevrijedna želja da veliča Božje ime imala je dalekosežne posljedice. Sve do danas, velika većina španjolskih prijevoda — kako katoličkih tako i protestantskih — slijedila je ovaj primjer, koristeći božansko ime u cijelom prijevodu. Zahvaljujući ponajviše Reini, čitatelji gotovo svakog španjolskog prijevoda Biblije mogu brzo razabrati da Bog ima osobno ime po kojem se razlikuje od svih drugih bogova.

Značajna je činjenica da je Jehovino ime na hebrejskom jasno vidljivo na naslovnoj stranici Reinine Biblije. Reina je posvetio svoj život plemenitom cilju sačuvanja Božje riječi, učinivši je dostupnom na jeziku koji mogu čitati milijuni ljudi.