Izbor najznačajnijih događaja prošle godine

UNAZAD nekoliko godina prirodne katastrofe sve su češće, a u mnogim je zemljama tako bilo i tokom službene 2005. godine. Dakako, takve nesreće pogađaju i našu braću. No, kao što ćemo vidjeti, u takvim nevoljama kršćanska ljubav posebno dolazi do izražaja, što jača naše bratstvo, a ljude iskrena srca privlači istini (Mal. 3:18; Ivan 13:35).

Osim toga, sve veći broj prirodnih katastrofa mnoge je potaknuo da ozbiljnije razmisle o budućnosti i tome što im je u životu doista važno. Stoga smo se svi radovali što smo putem posebne akcije u kojoj smo nudili brošuru Bdijte! takvim pojedincima mogli pomoći da razumiju značenje vremena u kojem živimo. U mnogim je zemljama ta akcija započela 18. listopada 2004. te je urodila dobrim rezultatima.

Akcija s brošurom Bdijte!

Argentina: “Kad dođe do neke prirodne katastrofe, tko obično preživi? Zli ljudi, dobri ljudi ili oni koji su poslušali upozorenje?” Tim je riječima jedna sestra djelotvorno nudila brošuru Bdijte! na području na kojem su ljudi vrlo ravnodušni.

Brat po imenu Juan uručio je brošuru jednom 16-godišnjaku, koji ju je pročitao i uzbuđeno ispričao svom ocu što je saznao. U želji da o tome sazna više, otac je pročitao brošuru i čak potražio biblijske retke. Ono što je pročitao toliko ga se dojmilo da je zajedno sa svojom obitelji počeo proučavati brošuru. Kad ih je Juan ponovno posjetio, ponudio je ocu besplatan biblijski tečaj. “To je upravo ono što nam je potrebno, da kao obitelj proučavamo Bibliju”, rekao je čovjek. Dakako, biblijski tečaj odmah je i započet.

Francuska: Jocelyne je brošuru Bdijte! ponudila mladoj ženi po imenu Alicia, koja je prije proučavala Bibliju. Ona ju je rado uzela te je prihvatila prijedlog da proučava s Jocelyne. Alicia je također odlučila redovito čitati Bibliju. Jocelyne kaže: “Nakon samo dva tjedna rekla je da ju je biblijski izvještaj o Isusovom životu dirnuo do suza.”

Alicia je svom mladiću rekla da želi ozakoniti njihovu vezu kako bi ugodila Bogu te postati Jehovin svjedok. On je, na njeno iznenađenje, rekao: “U redu. Ne želim te sprečavati u tome da učiniš ono što Bog traži.” Alicia je potom prisustvovala svom prvom pokrajinskom sastanku.

Madagaskar: Nana je majka dvije male djevojčice. Kao tinejdžerka je sa svojim roditeljima dolazila na kršćanske sastanke, no kad su oni prestali služiti Jehovi, prestala je i ona. Za vrijeme posebne akcije jedna joj je misionarka dala brošuru te je Nana pristala proučavati Bibliju. Ona sada sa svoje dvije djevojčice dolazi na sve sastanke i radi na tome da postane nekršteni objavitelj. Osim toga, i njeni su roditelji počeli proučavati brošuru. Njihov 14-godišnji sin Josia čak proučava s jednim svojim prijateljem koji je također tinejdžer i sada redovito dolazi na kršćanske sastanke.

Nigerija: “Moja je majka preminula baš u vrijeme posebne akcije, pa mi se pružila prilika da svjedočim stanovnicima svog sela”, kaže jedan pionir. “Prije pogreba moji su rođaci naricali i bacali se na zemlju. ‘Zašto to činite?’ upitao sam ih. ‘Svima nam je teško zbog majčine smrti, ali ona sada spava i ustat će prilikom uskrsnuća.’ Premda sam i ja plakao, otvorio sam 8. stranicu brošure Bdijte! i objasnio im ilustraciju koja prikazuje uskrsnuće. Na koncu sam podijelio 195 brošura, a od toga su 45 bile brošure Bdijte! Na pogrebu smo druga braća i ja podijelili 100 primjeraka Kule stražare od 1. svibnja 2005, koja je govorila o temi ‘Hoće li mrtvi ponovno živjeti?’”

Rusija: Irina, specijalna pionirka u Zelenogradsku, piše: “Jedna sestra i ja ponudile smo brošuru Bdijte! ženi po imenu Ala, koja nas je pozvala da uđemo. Život je za nju izgubio smisao zbog toga što su ljudi postali toliko bezosjećajni. Dogovorili smo se da ćemo je ponovno posjetiti. Nekoliko dana kasnije ista sestra i ja prolazile smo ulicom i začule kako nas zove neka žena. Bila je to Ala. Zahvalila nam se za brošuru, izvadila ju je iz torbe i pokazala nam misli koje je podcrtala. Sada s njom redovito proučavamo brošuru Zahtjevi.”

U jednom drugom mjestu u Rusiji Vjera i njen suprug Vitalij zastali su pored kioska u kojem je radila Vjerina poznanica Ljuda. Ona je jednom prilikom rekla da s Jehovinim svjedocima ne želi razgovarati o Bibliji, pa se Vjera ustručavala ponuditi joj brošuru. No Vitalij ju je ohrabrio da ipak to učini, a Ljuda ju je, na njeno iznenađenje, prihvatila. Dva dana kasnije nazvala ih je i rekla: “Ako sam tako puno naučila iz jedne brošure, koliko li ću tek naučiti ako budem redovito proučavala Bibliju!” Usprkos protivljenju nekih članova obitelji, Ljuda je odmah počela proučavati i dolaziti na sastanke. Njen sin i kćerka također proučavaju. Vjera kaže: “Zanimljivo je da je Ljuda prije nekoliko godina dobila knjigu Spoznaja, no ona nije pobudila njeno zanimanje. Brošura Bdijte! jest.”

Venezuela: Žena pokrajinskog nadglednika na nekim je vratima razgovarala s jednim muškarcem, njegovom suprugom i njihovo četvero djece. Pokazala im je ilustraciju raja na 16. i 17. stranici brošure Bdijte! i rekla kako bi cijela obitelj trebala učiti o Bogu. Zatim ih je sve pozvala da u četvrtak navečer dođu na sastanak te su se dogovorili da će ih sačekati na obližnjoj autobusnoj stanici. Sestra i njen suprug došli su na autobusnu stanicu u dogovoreno vrijeme, ali nitko od njih nije se pojavio. Oni nisu znali da je obitelj ušla u autobus koji je došao ranije i da je već bila u dvorani! Pet članova te obitelji sada redovito proučava Bibliju i dolazi na sastanke usprkos tome što trebaju daleko putovati autobusom i što ih to puno košta.

Jedna pionirka pokucala je na vrata neke kuće, no nitko nije otvorio. Kad je kasnije ponovno navratila, naišla je na starijeg čovjeka koji je upravo izlazio iz kuće. On joj je objasnio da je skoro gluh i da često ne čuje kad mu netko kuca ili pak prekasno otvori vrata. Sestra mu je dala brošuru Bdijte! i pozvala ga na skupštinski sastanak.

Na sastanku je ispričala to iskustvo, no nije znala da je i taj čovjek među prisutnima! On sada redovito proučava Bibliju s jednim bratom, dolazi na sve sastanke i izrazio je želju da propovijeda dobru vijest. Kad su ga upitali zašto je došao na taj prvi sastanak, podigao je brošuru Bdijte! i rekao: “Zbog ove brošure!”

Prevođenje Biblije

Krajem 1800-ih Jehovina je organizacija počela kupovati velike količine Biblija, koje su se zatim davale zainteresiranim osobama, ponekad i 65 posto jeftinije nego što su bile kupljene. Od 1926. braća su u svojoj tiskari počela tiskati i uvezivati neke prijevode Biblije. Neki od tih prijevoda bili su The Emphatic Diaglott, King James Version i American Standard Version. Zatim je 1961. objavljeno Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet na engleskom jeziku, i to u jednom svesku.

A kako je bilo s drugim jezicima? Početkom 20. stoljeća podružnice su od izdavačkih kuća počele kupovati razne prijevode Biblije te ih prodavati po istoj cijeni. Neke od tih Biblija preveli su iskreni prevoditelji, koji su u prijevodu čak koristili Božje ime, Jehova. No kasnije je većina prevoditelja iz svog prijevoda uklonila Božje ime. Neki su čak išli korak dalje te su Božje ime zamijenili imenom nekog lokalnog božanstva! Naprimjer, na jeziku čičeva postoji prijevod Biblije Buku Loyera, koji se koristi u Malaviju, Mozambiku i Zambiji. U tom je prijevodu tetragram preveden riječju “Chauta”, što je ime jednog plemenskog boga, a znači “Gospodar lukova”.

U tim prijevodima ima i mnogo drugih odstupanja od izvornog teksta. Naprimjer, jedan afrički prijevod Luku naziva vračem. U Bibliji na tuvaluanskom jeziku iskrivljen je originalni tekst 23. retka Jude te glasi: “Žarko ljubite homoseksualce, samo pazite da njihova homoseksualnost ne utječe na vas.” U originalnom tekstu tog retka ne spominju se ni homoseksualci ni homoseksualnost!

Prije su Biblije najčešće objavljivala i distribuirala razna biblijska društva. No danas neka od njih pravo na tiskanje i distribuciju znaju dati crkvama kršćanstva. Osim što Biblije prodaju po jako visokim cijenama, crkve u nekim zemljama ne žele da Jehovini svjedoci kupuju njihove Biblije. Naprimjer, jedna protestantska crkva u Kirgistanu posjeduje prava na suvremeni kirgiski prijevod grčkog dijela Biblije. Kad braća žele kupiti primjerak tog prijevoda, često ih pitaju: “Jeste li vi Jehovin svjedok?” ili “Znate li Božje ime?” Ako je odgovor potvrdan, ne mogu kupiti taj prijevod.

Zbog svih tih, a i drugih činilaca, Vodeće tijelo odlučilo je da prevođenje Biblije dobije veći prioritet. Trenutno je kompletan prijevod Novi svijet dostupan na 35 jezika, a Kršćanska grčka pisma prema prijevodu Novi svijet na još 20 jezika. Isto tako, od 33 biblijska prevodilačka tima, koliko ih trenutno ima širom svijeta, 19 ih prevodi hebrejski dio Biblije (takozvani Stari zavjet), 11 grčki dio (takozvani Novi zavjet), a 3 tima prevode Bibliju s bilješkama i dodacima. Biblijski timovi obično imaju od tri do šest članova. Uz pomoć kompjuterskog programa za prevođenje i zahvaljujući naprednim metodama rada neki su timovi cjelokupan grčki dio Biblije preveli za manje od dvije godine.

Kako se braća osjećaju kad dobiju prijevod Novi svijet na svom jeziku? Mnogi se osjećaju poput pionira iz Albanije koji je rekao: “Plakao sam. Nikada prije nisam se tako osjećao čitajući Božju Riječ. Upijam svaki njen redak!”

Razvoj događaja na pravnom području

Armenija: Nakon što su 15 puta predali zahtjev za registraciju, Jehovini svjedoci konačno su registrirani 8. listopada 2004. No mladu se braću i dalje zatvara jer zbog savjesti ne žele služiti vojsku (Iza. 2:4). Nadamo se da će ta registracija braći donijeti vjersku slobodu te im omogućiti da uvoze literaturu i održavaju kongrese. Ustvari, u lipnju 2005. prva službeno uvezena pošiljka literature za Armeniju prošla je carinu te je dostavljena braći.

Austrija: Jehovini svjedoci već više od 30 godina vode pravnu bitku za to da dobiju punopravno vjersko priznanje. Zbog tog su problema podnijeli pet tužbi Europskom sudu za ljudska prava. Prvog veljače 2005. taj je sud odlučio razmotriti dva slučaja u kojima braća, usprkos tome što su vjerski službenici, nisu oslobođena vojne službe, budući da Jehovini svjedoci nisu priznati kao religija. Sud je 5. srpnja odlučio razmotriti tužbu braće, no nije dao nikakve naznake o tome kakva će biti konačna presuda.

Eritreja: Vlasti su 24. siječnja 2004. uhapsile 38 muškaraca, žena i djece u dobi od 6 do 94 godine iz skupštine Saba u Asmari. Neki od njih nisu bili ni kršteni. Nakon što ih je policija tri noći držala u pritvoru, najmlađi su pušteni na slobodu. Preostalih 28 prebačeno je u zatvor izvan Asmare te zatvoreno u željezne kontejnere za prevoženje robe, gdje su bili izloženi i dnevnoj žegi i noćnoj hladnoći. Dana 2. rujna 2004, nakon više od sedam mjeseci, dva najstarija brata, u dobi od 94 i 87 godina, puštena su na slobodu. Kasnije su još neki bili oslobođeni. No 6 ih je još uvijek zatvoreno zajedno sa 16 druge braće, od kojih su 3 u zatvoru već 11 godina. Sjetite se te drage braće u svojim molitvama! (Djela 12:5).

Francuska: Kao što je stajalo u izvještaju Godišnjaka za 2001, vlasti su nametnule novi porez na dobrovoljne priloge naše braće, uključujući i retroaktivni porez za četiri godine (1993-1996) — i sve to u visini od ogromnih 60 posto, a usto su morali platiti i novčanu kaznu! Braća su uložila žalbu na tu odluku, no izgubila su parnice na nižem, apelacionom i vrhovnom sudu. Dana 25. veljače 2005. Europskom sudu za ljudska prava podnijela su tužbu zbog očite vjerske diskriminacije.

Republika Gruzija: Nasilno progonstvo uvelike se smanjilo. Naša se literatura sada može uvoziti, a kršćanski se skupovi održavaju u miru. No mnoge tužbe zbog nasilnog progonstva i dalje neriješene čekaju na sudovima. Braća su Europskom sudu za ljudska prava podnijela četiri tužbe protiv Republike Gruzije. Tužbe su podnijete zbog nasilnog progonjenja naše braće, raspuštanja naših pravnih tijela i pasivnosti sudova. Dana 6. srpnja 2004. sud je odlučio razmotriti predmet Skupština Jehovinih svjedoka Gldani protiv Gruzije.

Njemačka: Nakon ponovnog ujedinjenja države, braća su zatražila potvrdu da Vjerska zajednica Jehovinih svjedoka ima zakonski status pravne osobe koja podliježe odredbama javnog prava. Tako je započela 12-godišnja pravna borba. Pozitivnom presudom koju je 2000. donio Savezni ustavni sud odbačeno je gledište da država ima pravo od Jehovinih svjedoka tražiti onaj stupanj lojalnosti koji bi zadirao u njihovu kršćansku savjest. Nastavak tog pravnog slučaja urodio je daljnjim dobrim rezultatima. Viši upravni sud u Berlinu naložio je 24. ožujka 2005. saveznoj državi Berlin da Jehovinim svjedocima omogući sva prava koja im pripadaju kao pravnoj osobi koja podliježe odredbama javnog prava. Savezna država Berlin pokušava uložiti žalbu na tu presudu.

Rusija: Kao što je stajalo u izvještaju Godišnjaka za 2005, Okružni sud općine Golovinski donio je 26. ožujka 2004. odluku da se u Moskvi zabrani sva aktivnost Jehovinih svjedoka. Otada braća imaju problema s unajmljivanjem prostora za održavanje skupštinskih sastanaka i većih skupova. No braća posjeduju jedan objekt s pet dvorana, u kojima se sastaju 44 skupštine i 2 grupe. Sedamnaest moskovskih skupština sastaje se izvan grada, što braći uzrokuje poprilične troškove i poteškoće, a 31 skupština neke ili sve sastanke održava u malim grupama u privatnim domovima. Policija zna braći stvarati probleme, no nitko nije uhapšen. Uložena je žalba na sudsku odluku donesenu 26. ožujka.

Devetog rujna 2004. na Europskom sudu za ljudska prava održana je usmena rasprava u slučaju Kuznjecov i drugi protiv Ruske Federacije. Četvrtog listopada taj je sud jednoglasno odlučio razmotriti taj predmet. Tužba se odnosi na službenu osobu koja je u travnju 2000. u Čeljabinsku naredila policiji da prekine sastanak skupštine koja djeluje na znakovnom jeziku. Slučaj se zakomplicirao zbog vrlo ozbiljnih zakonskih nepravilnosti prilikom ranijeg suđenja. Čeka se presuda.

Turkmenistan: Trojica braće, Mansur Mašaripov, Atamurat Suvhanov i Vepa Tuvakov, osuđeni su svaki na 18 mjeseci zatvora jer su zbog savjesti odbili služiti vojsku. Četvrti, Begenč Šahmuradov, osuđen je na godinu dana zatvora. Pravna služba Jehovinih svjedoka poslala je 16. veljače 2005. pismo turkmenistanskoj ambasadi u Washingtonu te zatražila da se tu četvoricu braće bezuvjetno pusti na slobodu. Šesnaestog travnja svi su oslobođeni na temelju posebne amnestije koju im je dao predsjednik Turkmenistana. Tokom te godine policija je pritvorila i preslušavala mnogu braću i sestre, nastojeći ih primorati da se odreknu svoje vjere, no bezuspješno.

Godina prirodnih katastrofa

U nekim je zemljama 2004. zabilježen najveći broj prirodnih katastrofa. Kako je to utjecalo na našu braću?

Carriacou, Grenada i Petite Martinique: Sedmog rujna 2004. uragan Ivan poharao je ove otoke te oštetio i uništio više od 90 posto kuća. Još šokantnije je to što su neobuzdane pljačke koje su uslijedile prouzročile skoro jednaku štetu kao i sam uragan! Braća su ostala bez skoro sve svoje imovine, a od šest dvorana na Grenadi dvije su jako oštećene. Nitko od braće nije teže ozlijeđen.

Podružnica na Barbadosu, koja nadgleda djelovanje braće na tim otocima, ranije je savjetovala skupštine da na Osposobljavanju za kršćansku službu razmotre i savjete o tome kako se pripremiti na uragan, premda je slična katastrofa njihove otoke posljednji put zadesila još 1955. “Zašto gubimo vrijeme na rasprave o uraganima kad ima daleko važnijih stvari o kojima trebamo razmišljati?” rekla je jedna sestra s Grenade. Ne treba ni spomenuti da je nakon uragana Ivana odlučila da više nikada neće dovoditi u pitanje upute koje dobivamo od organizacije! Podružnica je brzo osnovala odbor za elementarne nepogode, a pomoć su pružile i podružnice iz Gvajane i s Trinidada. Stotine braće s Kariba i iz Sjedinjenih Država pomagale su u obnovi.

Jamajka i otočje Cayman: Nitko od braće nije stradao za vrijeme uragana Ivana, no mnogi su ostali bez svoje imovine. Čim se vrijeme poboljšalo, starješine iz 199 skupština na ovim otocima stupili su u kontakt s objaviteljima. “Vi se doista brinete jedni za druge”, rekli su promatrači.

Haiti: Sredinom rujna uragan Jeanne poplavio je sjeverni dio Haitija, naročito obalni grad Gonaïves i okolno područje. Čak je i ljudima koji su se popeli na krovove svojih kuća voda sezala do koljena! “Cijelu smo noć slušali kako se ruše kuće i kako ljudi vrište”, rekao je jedan brat. U poplavi je stradalo 2 900 ljudi, a među njima i jedna 83-godišnja sestra.

Jedan brat kaže: “Zahvalan sam Jehovi što smo kao obitelj napustili sve što smo imali i preživjeli.” Nekoliko dana kasnije Jehovini svjedoci iz susjednih gradova donijeli su hranu i vodu, a podružnica je braći podijelila pun kamion raznih potrepština. Premda je oko raščišćavanja bilo puno posla, pretkraj tjedna svi su opet dolazili na kršćanske sastanke i išli u službu propovijedanja. “Na obnovi moje kuće četiri je dana radilo 40 dobrovoljaca”, kaže jedna sestra. “Čak su mi je i obojili! Sve to impresioniralo je članove moje obitelji koji nisu Jehovini svjedoci. Jedan od njih nakon toga je počeo proučavati.”

Sjedinjene Države: Tokom kolovoza i rujna 2004. Floridu su poharala četiri uragana: Charley, Frances, Ivan i Jeanne.a Oštećeno je više od 4 300 domova braće i najmanje deset dvorana. Kad je predsjednik Povjerenstva za elementarne nepogode (EOC) na Floridi kasnije provjeravao da li se sredstva povjerenstva koriste na ispravan način, rekao je da nijedna druga grupa nije tako dobro organizirana kao Jehovini svjedoci. Odboru za elementarne nepogode koji je osnovala podružnica rekao je da može dobiti sve što mu je potrebno.

Jedna skupština privremeno se sastajala u zgradi čije su korištenje plaćali 50 dolara po sastanku. No prvi uragan oštetio je i tu zgradu. Pronađeni su radnici koji su trebali izvršiti popravke, no oni nisu do kraja obavili svoj posao. Braća su se ponudila da dovrše radove, što su vlasnici zgrade prihvatili te je posao ubrzo priveden kraju. U znak zahvalnosti vlasnici su odlučili da im braća tri mjeseca ne trebaju plaćati najamninu.

Japan: “Od 1551, otkako se u Japanu bilježe ti podaci, broj tajfuna nikada nije bio veći [nego 2004]”, stajalo je u jednom novinskom izvještaju. U prefekturama Niigata i Fukui vremenske nepogode u srpnju oštetile su više od 34 000 kuća i drugih zgrada, među kojima je i dvorana Jehovinih svjedoka te 60 domova naše braće i sestara. Stotine Jehovinih svjedoka iz susjednih skupština odmah su priskočile u pomoć. Dvorana je u cijelosti obnovljena za dva tjedna.

Braća su također pomogla da se raščiste i dezinficiraju kuće ljudi koji nisu Jehovini svjedoci, a žive blizu dvorane. Jedan čovjek koji se prije protivio poruci o Kraljevstvu bio je toliko dirnut da se rasplakao. Lokalne vlasti čak su odboru za elementarne nepogode poslale zahvalu za marljiv rad braće.

Kad su dva tajfuna u rujnu i listopadu poharala Japan, jedan brat i sestra smrtno su stradali uslijed poplava i odrona zemlje. Još stotinjak drugih Jehovinih svjedoka suočilo se s raznim nevoljama. Grad Toyooka u prefekturi Hyogo bio je poplavljen. Iako je poplavljena bila i kuća u kojoj je bio smješten pokrajinski nadglednik, on je odmah organizirao pružanje pomoći.

Nakon što se blatnjava voda visoka preko jednog metra povukla, objavitelji su očistili stan jedne pionirke. To se jako dojmilo vlasnika stana, koji nije Jehovin svjedok. Ta je pionirka rekla: “Čula sam da Jehovina organizacija u ovakvim situacijama pomaže braći, no sada sam to osobno doživjela. Jako sam ponosna na našeg Boga Jehovu i na njegovu organizaciju.”

U listopadu je sjeverni dio Japana pogodio i jak potres, koji je odnio 40 života, a 100 000 ljudi primorao da napuste svoje domove. Nitko od braće nije povrijeđen niti je poginuo, no više od 200 obitelji suočilo se s posljedicama potresa, a jedna dvorana više nije upotrebljiva. Kad je potres počeo, starješine te pokrajine imali su sastanak u vezi s organizacijom dvodnevnog pokrajinskog sastanka. Što su oni poduzeli? Uz pomoć podružnice i Regionalnog odbora za gradnju odmah su organizirali pružanje pomoći. “Braća su nas podsjetila da na taj događaj gledamo duhovnim očima”, kaže jedan starješina. Pokrajinski sastanak je održan, a prisustvovali su mu čak i oni koji žive na području pogođenom potresom.

“Potres je potresao i srce mog supruga”, kaže jedna sestra čiji suprug nije Jehovin svjedok. I njihova je kuća bila oštećena u potresu. Kad je taj čovjek vidio kako Jehovini svjedoci s ljubavlju pomažu jedni drugima, to ga je potaklo da prvi put u životu dođe na skupštinski sastanak. “U potpunosti se mogu osloniti na vašu organizaciju”, rekao je. “Ona nas nikada neće ostaviti na cjedilu.”

Filipini: Kad su krajem 2004. tajfuni poharali provincije Quezon i Aurora, jedna obitelj Jehovinih svjedoka, uključujući i četvero djece, poginula je kad je njihovu kuću preplavila bujica vode i blata. Kad je počela poplava, pokrajinski nadglednik Felimon Maristela bio je u Quezonu. On piše: “Dvorana je bila poplavljena u roku od nekoliko sekundi, a voda je odnijela i moj džip. Moja supruga, ja i još dva brata proveli smo noć na krovu dvorane, a voda je lagano zapljuskivala rub krova. Idućeg dana u tri poslijepodne sišao sam s krova. Voda mi je još uvijek sezala do prsa.”

Usprkos opasnosti, brat Maristela potražio je objavitelje kako bi utvrdio jesu li svi dobro. U Dingalanu (Aurora) jednom se starješini pružila prilika da helikopterom bude evakuiran s tog područja, no on je odlučio ostati kako bi pomogao svojoj kršćanskoj braći i sestrama.

Najstrašniji tsunamiji

Dana 26. prosinca 2004. nedaleko od zapadne obale sjeverne Sumatre (Indonezija) dogodio se potres jačine 9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Taj je potres prouzročio tsunamije koji su po broju žrtava daleko nadmašili sve tsunamije zabilježene u povijesti. Prema nekim procjenama, broj mrtvih i nestalih premašio je 280 000! Čak i u Somaliji (Afrika), koja se nalazi na suprotnoj strani Indijskog oceana, valovi su odnijeli oko 290 života.

Indonezija: Iako je u ovoj zemlji život izgubilo najviše ljudi, među njima nije bio nitko od braće ni zainteresiranih osoba. Zbog nasilja koje je ranije izbilo u pokrajini Acehu, u kojoj je bilo najviše žrtava, mnogi Jehovini svjedoci odselili su se u unutrašnjost zemlje. Tsunami je velike štete prouzročio i na otoku Niasu, no braća su uspjela otići na sigurno.

Indija: Nitko od braće nije poginuo, no mnogi su ostali bez doma i drugih stvari. U gradu Pondicherryu Lakshmi je u službi propovijedanja čula za tsunami. Kad se vratila kući, koja je načinjena od blata i nalazi se tri kilometra od obale mora, vidjela je da je jako oštećena. Braća su joj pomogla da je očisti i popravi.

U Madrasu je 13-godišnji Naveen igrao kriket i ugledao velike valove. Odmah je to javio svojoj majci i sestri te su počeli trčati na sigurnije mjesto. Usprkos tome, morali su se probijati kroz bujicu vode koja je nosila razne kućanske predmete i mrtva tijela.

Sedmogodišnja Lini sa svojim je stricem i bratićem bila na plaži blizu Kanniyākumārija kad su došli valovi i nosili je prema unutrašnjosti sve dok se nije zaustavila na drvenoj ogradi. Voda ju je stalno zapljuskivala. Njen stric i bratić preživjeli su, no stric je izgubio naočale, pa nije dobro vidio. Ipak, i dalje ju je pokušavao pronaći. Uskoro ju je čuo kako između naleta vode glasno zaziva Jehovu te ju je uspio spasiti. Lini sada svima govori kako je Jehova čuo njene molitve.

Otočje Andamani i Nikobari: U trenutku potresa Mary i njen osmogodišnji sin Alwyn bili su u posjeti rođacima. Svi su istrčali iz kuće. Mary je spazila kako prema obali juri veliki vodeni zid. Upravo u tom trenutku došao je autobus. Ona i njen sin ušli su u njega i pobjegli pred naletom vodene stihije. No drugi su se vratili u kuću kako bi uzeli neke stvari te su stradali. Nakon što su se kratko vrijeme vozili, svi u autobusu osjetili su još jedan potres. Brzo su izašli iz autobusa i potrčali na jednu uzvisinu, gdje je već bilo petstotinjak ljudi. Bujica vode pred njihovim je očima odnijela autobus i došla na samo pola metra od mjesta gdje su stajali.

Nakon što se voda povukla, Mary je nakratko otišla u svoju kuću. Uspjela je pronaći Bibliju i brošuricu Svakodnevno razmatranje Svetog pisma, što ih je jako hrabrilo u narednim danima. Kad se pročulo da će stanovništvo brodovima biti evakuirano s otoka, stotine ljudi otrčale su prema obali i ušle u ocean kako bi se ukrcali na brodove. Mary i njen sin satima su svakog dana čekali u vodi koja im je sezala do pasa, a oko njih su plutala mrtva tijela. Šest dana nakon tsunamija napokon su ušli u brod. Budući da su mnogi za tu tragediju krivili Boga, Mary je mnogima mogla svjedočiti. Njena šogorica sada čak proučava Bibliju i dolazi na kršćanske sastanke.

Prasanthi i njen petogodišnji sin Jehoash došli su u Hut Bay u posjet njenom ostarjelom ocu, bratu Prasadu Rau. Dok su bili kod njega, osjetili su potres i vidjeli valove te su potrčali na više mjesto. Voda se digla pet metara iznad ceste i preplavila Prasadov dom. Odnijela je njegove krevete, hladnjak, televizor i skupštinsku zalihu knjiga Najveći čovjek. Kasnije su preživjeli pronašli neke od knjiga i počeli ih čitati. Prasad, Prasanthi i Jehoash pet su dana jeli hranu koju su uspjeli pronaći te se borili s rojevima komaraca i muha. Kad su stigli brodovi sa spasiocima, Prasanthi, Jehoash i mnogi drugi morali su proći kroz vodu koja im je sezala do prsa, a u blizini su plivali krokodili! Prasanthi je usto bila u šestom mjesecu trudnoće! Njen im se otac pridružio kasnije.

Voda je odnijela sve kuće na otoku Teressi. Trinaestero braće i sestara s tog otoka sklonilo se u džungli, gdje nisu imali hrane i napadali su ih insekti. Nakon šest dana evakuirani su na otok Camortu. Tamo ih je u svoj dom primio Mark Paul, brat koji živi na jednoj uzvisini i u čijoj se kući održavaju sastanci. Nešto ranije, odnosno na dan kad je došao tsunami, skupštinskom je sastanku umjesto uobičajenih 10 do 12 osoba prisustvovalo njih 300! Otada 18 novih koji proučavaju Bibliju redovito dolazi na sastanke jer su se osobno osvjedočili da pripadnici Jehovinog naroda s ljubavlju pomažu jedni drugima.

Šri Lanka: Valovi su se sručili na dvije trećine obale ovog otoka i prouzročili veliku štetu. Tsunami se pojavio u nedjelju ujutro, kad je većina braće bila na skupštinskim sastancima izvan opasnog područja. Na području zahvaćenom tsunamijem nalazi se 10 skupština, a jedna je sestra izgubila život kad joj je voda odnijela kuću u more. Smrt te drage sestre jako je pogodila braću. Stradalo je i nekoliko zainteresiranih osoba, a mnogoj su braći poginuli članovi obitelji i rođaci. Jedan starješina izgubio je 27 članova obitelji! No “braća su preživjela tu tragediju i ostala duhovno jaka”, izvijestila je podružnica.

Betel je bio pun humanitarne pomoći, a većina betelskih radnika usredotočila se na pomaganje braći. Braća iz obližnjih skupština koja imaju automobile razvozila su humanitarnu pomoć na pogođena područja. Za četiri dana stupilo se u kontakt sa svom braćom te je svima podijeljena hrana i odjeća. Kad su braću upitali što im još treba, odgovorila su: “Biblije i knjige! Naše je odnijela voda.” Ta im je želja odmah bila ispunjena.

Pokrajinski nadglednik Gerrad Cooke u to je vrijeme bio u Colombu. On se sedam sati vozio cestom koja je noću opasna zbog slonova. Kad je u 22.30 stigao na svoje odredište, on i jedan tamošnji brat, čija je kuća također bila poplavljena, odmah su pošli posjetiti braću i podijeliti im humanitarnu pomoć, što je trajalo do ranih jutarnjih sati.

Tajland: Nitko od tamošnje braće nije ozlijeđen niti je smrtno stradao i svi imaju sredstva potrebna za život. No neki su turisti nestali i pretpostavlja se da su poginuli. Među njima su jedan brat iz Finske, bračni par iz Švedske, jedan brat iz Austrije i suprug jedne sestre koji nije bio Jehovin svjedok. Dva bračna para iz Švedske pridružila su se skupštini u službi propovijedanja na području daleko od obale. Kad su se vratili, na mjestu gdje je bio hotel zatekao ih je strašan prizor — smrt i pustoš.

U ponedjeljak ujutro nakon potresa braća iz tajlandske podružnice nazvala su predsjedavajućeg nadglednika iz skupštine Phuket te ga informirala da je jedna sestra iz Finske po imenu Kristina u bolnici koja je od njega udaljena sat i po. On i još jedan brat odmah su pošli u tu bolnicu. Predsjedavajući nadglednik piše: “Nikada nisam vidio tužniji prizor — ljude koji su izgubili bračnog druga, roditelje koji su ostali bez svoje djece i djecu koja su ostala bez svojih roditelja. Neki su molili za pomoć, a drugi su samo tupo gledali u strop ili pod. Bio je to toliko bolan prizor da smo nekoliko puta morali izaći iz prostorije kako bismo se pribrali i pomolili za snagu.”

Braća su pronašla Kristinu dok su je liječnici pripremali za operaciju jer joj je noga bila slomljena. Kristina je ostala bez svih svojih dokumenata. Nakon operacije dva tamošnja brata molila su se s njom i ostala uz nju sve do ponoći. Nekoliko dana kasnije ona se vratila u Finsku. Usprkos nevolji koja ju je snašla, braća su rekla: “Kristina je bila hrabra i jaka.” Nažalost, njen je suprug poginuo u tsunamiju.

Otvorenje podružnica

Angola, 8. siječnja 2005: Bio je to veoma značajan dan za djelo propovijedanja u ovoj zemlji, u kojoj se skoro 40 godina vodio građanski rat. Stephen Lett imao je dvostruku čast da održi govor za otvorenje podružnice i da bude prvi član Vodećeg tijela koji je posjetio ovu zemlju. Programu svečanog otvorenja prisustvovalo je otprilike 730 delegata iz 11 zemalja. Zašto je bila potrebna nova podružnica? Godine 1975. podružnica je izvijestila da u Angoli djeluje 3 055 objavitelja. Krajem 2004. taj je broj bio 18 puta veći — preko 54 000!

Bugarska, 9. listopada 2004: Na izgradnji nove podružnice u Sofiji tri je godine radilo 150 volontera iz drugih zemalja i oko 300 domaće braće i sestara. Gerrit Lösch iz Vodećeg tijela održao je govor povodom svečanog otvorenja pred 364 prisutnih iz 24 zemlje.

Etiopija, 20. studenog 2004: Početkom te godine 60 članova betelske obitelji bilo je raštrkano na devet različitih lokacija, što je bilo vrlo nepraktično. Njihov lijepi novi Betel nalazi se na padini istočnog dijela glavnog grada Addis Abebe, i to na 2 400 metara nadmorske visine. Tamošnje mirne noći ponekad prekine samo “smijeh” hijena. Gerrit Lösch održao je govor pred 2 230 osoba, među kojima je bilo i 200 delegata iz 29 stranih zemalja. Intervjuirani su, između ostalog, i neki koji su bili zatvoreni, pa čak i mučeni zbog svoje vjere. Kći jednog brata koji je bio pogubljen rekla je: “Kad moj otac uskrsne i sazna da sam oponašala njegov primjer odanosti Bogu te služila u Betelu, bit će jako sretan.”

Gana, 5. ožujka 2005: Govor povodom svečanog otvorenja održao je pred 3 243 prisutnih Malcolm Vigo iz podružnice u Nigeriji. Novi objekti kojima je proširena već postojeća podružnica uključuju tri stambene zgrade, 50 ureda, zgradu u kojoj se nalazi Odjel za održavanje, jednu dvoranu za kršćanske sastanke, blagovaonicu, kuhinju i praonicu.

Guam, 25. lipnja 2005: Od 1980, kad je na Guamu postojala samo jedna skupština, to je već treće svečano otvorenje. Sada tamo djeluje deset skupština. Osim što je podružnica renovirana, sagrađena je i jedna nova dvorana te stambena jednokatnica. Iz Australije i Sjedinjenih Država o vlastitom je trošku došlo 100 volontera. Kad je jedan građevinski inspektor saznao za to i vidio kako je posao stručno obavljen, “kimao je glavom u nevjerici”, piše podružnica. Govor povodom svečanog otvorenja iznio je Lorence Shepp iz podružnice u Peruu.

Mauricijus, 6. studenog 2004: Gerrit Lösch održao je govor povodom otvorenja novih objekata postojeće podružnice. Oni uključuju 12 novih ureda Prevodilačkog odjela i novu zgradu Odjela za održavanje. Posjetitelji su došli iz Europe, s Madagaskara, Mayottea, Réuniona, Sejšela i iz Južnoafričke Republike.

Nikaragva, 4. prosinca 2004: Više od 330 volontera iz drugih zemalja i stotine domaće braće radili su na izgradnji novih ureda i stambenog prostora podružnice i kongresne dvorane bez zidova s 2 400 sjedećih mjesta. Govor za svečano otvorenje održao je Samuel Herd iz Vodećeg tijela. Među delegatima su bili i misionari koji su služili u Nikaragvi. Zamisli koliko su samo bili radosni kad su vidjeli ne samo neke od svojih prijašnjih interesenata već i njihovu djecu, a poneki čak i unuke!

Panama, 19. ožujka 2005: Samuel Herd održao je govor pred 2 967 prisutnih, od kojih većina služi Jehovi već više od 20 godina. Kad su radovi započeli, braća su unajmila jednog čovjeka kako bi svojom dizalicom uklonio neke kontejnere. Kad je taj čovjek došao na gradilište, odbio je to učiniti, rekavši da teren nije dovoljno dobro pripremljen za taj posao. Braća su se pokušala nekako s njim dogovoriti, ali bezuspješno. No kad je već bio na odlasku, upitao je: “Usput, koje ste vi ono religije?”

“Jehovini svjedoci”, rekla su braća.

Zastao je na trenutak, razmislio i rekao: “Ajde dobro, napravit ću vam to.” Kako to da se odjednom predomislio? Dvije sestre proučavale su Bibliju s njegovom djecom, što je on jako cijenio.

Slovačka, 16. travnja 2005: Theodore Jaracz iz Vodećeg tijela održao je govor za svečano otvorenje pred 448 gostiju iz 21 zemlje. Idućeg je dana na stadionu održan poseban sastanak. Mnogi delegati došli su autobusima. Jedan vozač autobusa rekao je: “Vi ste tako dragi i veseli ljudi i svi me pozdravljate! Znam da je to zbog vaše vjere. Ja često vozim djecu školskog uzrasta i njihove učitelje. Da bi me djeca pozdravila, najprije ja moram pozdraviti njih, a učitelji uopće i ne obraćaju pažnju na mene!”

Wallkill (New York, SAD), 16. svibnja 2005: “Svi smo odlučni posvetiti ovu lijepu novu tiskaru i stambene zgrade A, C i D jedinom pravom Bogu, Jehovi”, rekao je John Barr iz Vodećeg tijela u govoru povodom svečanog otvorenja. Polaganje temelja nove tiskare započelo je 1. svibnja 2003, a nakon samo nešto više od osam mjeseci u njoj je montiran prvi tiskarski stroj.

Svoje su stručnjake poslali Regionalni odbori za gradnju iz čitavih Sjedinjenih Država, a naročito iz obližnjih saveznih država. Dio posla obavile su i svjetske firme. Vlasnik jedne firme rekao je: “Nema tog novca kojim bih svoje ljude mogao motivirati da rade poput vas. Vi radite sa srcem.” Jedan je poslovođa rekao: “Za nekoliko mjeseci koje sam proveo s vama o svom sam poslu naučio više nego za pet godina školovanja!” Predstavnik firme od koje su kupljene transportne trake za tiskaru rekao je: “Zahvaljujući vama ovo je najbrža montaža koju smo dosad imali. Svi su ovdje toliko radosni da to prelazi i na mene! Divno je biti s vama!”

Nekoliko godina ranije podružnica u Sjedinjenim Državama imala je 15 ofsetnih tiskarskih strojeva, i to 11 u Brooklynu, a 4 u Wallkillu. Sada ih, zahvaljujući naprednijoj tehnologiji i tome što su dio posla preuzele druge podružnice, ima samo pet. Nova tiskara također ima postrojenje za sakupljanje otpadnog papira, koji iz tiskare i knjigovežnice kroz cijevi sa zrakom dolazi do stroja koji ga preša i pakira u bale. Te bale reciklira jedna svjetovna firma. Podružnica tako godišnje uštedi 160 000 eura!

Zambija, 25. prosinca 2004: Skoro 700 osoba prisustvovalo je svečanom otvorenju održanom povodom proširenja podružnice. Od toga njih 374 služi Jehovi već više od 40 godina! Stephen Lett je u govoru povodom svečanog otvorenja rekao onima koji su sudjelovali na tom projektu da su, poput robova iz Isusove usporedbe, doista “odlično” obavili posao (Mat. 25:23).

Braća su i tokom same gradnje dala dobro svjedočanstvo. “Vi doista živite u raju”, rekao je jedan izvođač radova.

“Mislite li na doslovni ili na duhovni raj?” upitao ga je jedan brat.

“I na jedan i na drugi!” odgovorio je čovjek.

[Bilješka]

[Okvir/slike na stranici 29]

Kongresi “Poslušnost Bogu”

Kao što je bilo rečeno na Oblasnom kongresu “Poslušnost Bogu”, samo oni koji “poznaju Boga” i koji su “poslušni dobroj vijesti” preživjet će Jehovin dan osvete (2. Sol. 1:6-9). Stoga trebamo davati sve od sebe kako bismo pomogli onima koji ne poznaju Boga ili koji su možda čak ogorčeni na njega zbog toga što u svijetu ima toliko patnji. U tome će nam od velike pomoći biti traktat Uskoro kraj svim patnjama! i knjiga Što Biblija doista uči?

Novi traktat nesumnjivo će utješiti mnoge žrtve rata, raznih katastrofa i nepravdi, siromašne i bolesne te im pomoći da uvide kako Bog ne uzrokuje te patnje. Slično tome, nova će knjiga biti od velike koristi onima koji traže duhovnu istinu. Pisana je toplim, jednostavnim i jasnim riječima, a ključne su misli jasno prenesene i slikama i tekstom. Prije nego što s ljudima počneš proučavati pomoću te knjige, ne zaboravi pročitati 14 tema iz dodatka.

[Okvir/slike na stranicama 12 i 13]

NEKI DOGAĐAJI IZ SLUŽBENE 2005. GODINE

1. rujna 2004.

8. listopada: Jehovini svjedoci u Armeniji zakonski su registrirani

9. listopada: Otvorenje podružnice u Bugarskoj

18. listopada: Početak posebne akcije s brošurom Bdijte!

6. studenog: Otvorenje podružnice na Mauricijusu

20. studenog: Otvorenje podružnice u Etiopiji

4. prosinca: Otvorenje podružnice u Nikaragvi

25. prosinca: Otvorenje podružnice u Zambiji

26. prosinca: Potres nedaleko od Sumatre (Indonezija) jačine 9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici prouzročio je najrazornije tsunamije u povijesti

1. siječnja 2005.

8. siječnja: Otvorenje podružnice u Angoli

5. ožujka: Otvorenje podružnice u Gani

19. ožujka: Otvorenje podružnice u Panami

24. ožujka: Viši upravni sud u Berlinu donosi odluku da se Jehovinim svjedocima u Berlinu daju sva prava koja im pripadaju kao zakonski priznatoj organizaciji

16. travnja: Otvorenje podružnice u Slovačkoj

1. svibnja 2005.

16. svibnja: Otvorenje tiskare i stambenih prostora u Wallkillu (New York)

25. lipnja: Otvorenje podružnice na Guamu

31. kolovoza 2005.

[Slika na stranici 20]

Čišćenje poplavljene dvorane u prefekturi Niigata (Japan)

[Slika na stranici 24]

Dostavljanje humanitarne pomoći u Šri Lanki