1 Božje ime u ovom prijevodu biblijskih knjiga izvorno pisanih hebrejskim i grčkim jezikom
“Jehova” (hebrejski: יהוה, JHVH)
Božje osobno ime — “Jehova” (hebrejski: יהוה, JHVH) — prvi se put spominje u 1Mo 2:4. Božje je ime zapravo glagol, i to uzročni nesvršeni oblik hebrejskoga glagola הוה (havah, “postati”). Stoga Božje ime znači “onaj koji čini da postane”. Ono prikazuje Jehovu kao onoga tko neprestano radi na ispunjavanju svojih obećanja i tko uvijek ostvaruje svoje naume.
Time što uklanjaju ili prikrivaju njegovo jedinstveno ime, suvremeni prevoditelji nanose najveću uvredu Bogu, Autoru Svetoga pisma. Njegovo se ime u hebrejskom tekstu pojavljuje 6 828 puta, i to u obliku tetragrama (četveroslovlja) יהוה (JHVH). Koristeći ime “Jehova”, strogo smo se držali izvornog teksta i nismo se povodili za običajem zamjene Božjeg imena, odnosno tetragrama, titulama kao što su “Gospod”, “Gospodin”, “Bog” ili slično. Iako većina bibličara daje prednost obliku “Jahve”, činjenica je da se točan izgovor Božjeg imena danas ne može utvrditi. Zato nisu svi stručnjaci suglasni s tvrdnjom da oblik “Jahve” predstavlja izvorni izgovor. Činjenica je da je Bog u Bibliji na preko 6000 mjesta sačuvao svoje ime u obliku JHVH, ali nije sačuvao izgovor tog imena kako ga je Mojsije čuo na gori Sinaju (2Mo 20:2). Mi smo se odlučili za oblik “Jehova” zato što su mnogi od naših čitatelja na njega navikli. A oblik “Jehova” u hrvatskom jeziku prisutan je najmanje od sredine 19. stoljeća, kad je Ivan Matija Škarić, rimokatolički bibličar i prevoditelj, preveo Bibliju i pritom koristio ime “Jehova” u svom prijevodu “Starog zavjeta”, a čak i na nekim mjestima u “Novom zavjetu” gdje se javljaju starozavjetni citati koji sadrže Božje ime.
Ime “Jehova” pojavljuje se 6 973 puta u tekstu hebrejskog dijela Biblije (“Starom zavjetu”) u prijevodu Novi svijet. Zapravo, tetragram se u hebrejskom tekstu pojavljuje 6 828 puta, u što spadaju i tri mjesta na kojima je on sastavni dio nekog drugog imena (1Mo 22:14; 2Mo 17:15; Su 6:24) te šest mjesta u naslovima psalama (7; 18 [tri puta]; 36; 102). Tetragram smo preveli oblikom “Jehova” na svih 6 828 mjesta, osim u Su 19:18 gdje je umjesto Božjeg imena upotrijebljena zamjenica “svojoj”. Osim toga, na temelju teksta Septuaginte (prijevoda Sedamdesetorice) vratili smo tetragram u 5Mo 30:16; 2Sa 15:20 i 2Lje 3:1. Božje smo ime vratili i u Iza 34:16 te u Za 6:8, gdje umjesto zamjenice u prvom licu jednine “moj” treba stajati ime “Jehova”. Ime je vraćeno na još 141 mjesto gdje su soferi zamijenili Božje ime izrazima Adonaj ili Elohim.
Skraćeni oblik imena “Jehova” je “Jah”. U prijevodu Novi svijet upotrijebljen je na sva 54 mjesta gdje se u izvornim jezicima javlja bilo kao zasebna riječ bilo u sklopu neke složenice. Jedna od tih složenica je i izraz “Hvalite Jaha!” koji je na hrvatskom poznatiji kao “Aleluja!”, što je zapravo pohrvaćeni oblik hebrejskog izraza Halelujah odnosno grčkog Hallelouiá (Psalam 104:35; Otkrivenje 19:1).
Kako ne bismo prekoračili granice prevođenja i zašli u područje tumačenja Biblije, Božje smo ime u grčkom dijelu Biblije (“Novom zavjetu”) prevodili vrlo oprezno, uvijek na osnovi temeljite analize hebrejskih biblijskih knjiga. Potvrdu za svoj prijevod tražili smo u dostupnim hebrejskim prijevodima grčkih biblijskih knjiga.
Tetragram pisan hebrejskim slovima (יהוה) nalazio se kako u hebrejskom tekstu tako i u grčkoj Septuaginti. Dakle, bez obzira na to jesu li Isus i njegovi učenici čitali biblijske knjige na hebrejskom ili na grčkom, susretali su se s Božjim imenom. Kad je Isus u sinagogi u Nazaretu ustao, uzeo knjigu Izaije i pročitao 61:1, 2, gdje se javlja tetragram, on je izgovarao Božje ime. To je bilo u skladu s njegovom odlukom da objavi Jehovino ime, kao što se vidi iz njegove molitve Ocu: “Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta. (...) Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga” (Iv 17:6, 26).
U svom prijevodu grčkih biblijskih knjiga Božje smo ime preveli 237 puta. Za svako od tih 237 mjesta gdje je Božje ime vraćeno u tekst potvrdu pruža više hebrejskih prijevoda.