• 18. knjiga Biblije — Job
    “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno”

    • 34. (a) Zbog čega je još Elihu prekorio Joba? (b) Što bi Job trebao učiniti umjesto da ističe vlastitu pravednost?

      34 Elihu je pozvao mudre da slušaju. Prekorio je Joba zbog toga što je rekao da čovjeku ništa ne koristi što ostaje čestit. Elihu je rekao: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao! Jer čovjeku zemaljskom on plaća po djelima njegovim” (34:10, 11). On svakom stvorenju može oduzeti dah životni i ono će umrijeti. Bog sudi nepristrano. Job je previše isticao vlastitu pravednost. Brzopleto je reagirao. Doduše, nije to učinio namjerno, nego zato što ‘nije imao znanja’, a Bog je s njim bio strpljiv (34:35). Još toga treba reći o Božjem opravdanju. Bog neće od pravednih ljudi odvratiti oči, ali će ih prekoriti. “Neće on zloga na životu ostaviti, nego će pravdu nevoljnicima dati” (36:6). Budući da je Bog najveći Učitelj, Job treba veličati njegova djela.

      35. (a) O čemu bi Job trebao razmisliti? (b) Kome je Jehova naklonjen?

      35 U ozračju ispunjenom strepnjom zbog oluje koja se upravo tada spremala, Elihu je stao govoriti o velikim Božjim djelima i o tome kako on upravlja prirodnim silama. Jobu je rekao: “Stani i razmisli o čudesnim djelima Božjim!” (37:14). Trebao bi razmisliti o zlatnom sjaju i o veličanstvu Božjem koje strah ulijeva. Sve to čovjek nikako ne može dokučiti. “On je uzvišen u snazi svojoj. Pravdu i pravednost veliku on neće omalovažiti.” Da, Jehova drži do onih koji ga se boje, a ne do onih “koje vlastito srce uvjerava da su mudri” (37:23, 24).

      36. Na koji je način Jehova poučio Joba i koja mu je pitanja postavio?

      36 Jehova odgovara Jobu (38:1–42:6). Job je zamolio Boga da mu odgovori. Jehova je potom iz oluje dao veličanstven odgovor. Postavio je Jobu niz pitanja koja sama po sebi predstavljaju pouku o čovjekovoj neznatnosti i o Božjoj veličini. “Gdje si bio kad sam zemlju utemeljio? (...) Tko joj je kamen ugaoni položio, dok su zvijezde jutarnje klicale zajedno i svi sinovi Božji uzvikivali radosno?” (38:4, 6, 7). Bilo je to davno prije Jobova rođenja! Jehova je postavljao pitanje za pitanjem — o morima na planeti Zemlji, o tome kako je odjevena oblacima, o zori, o vratima smrti, o svjetlu i tami — a Job na njih nije mogao odgovoriti. “Znaš li to? Jesi li se možda tada rodio, pa je mnogo dana tvojih?” (38:21). A što reći o riznicama snijega i tuče, o oluji, kiši i rosi, o ledu i mrazu, o golemim zviježđima, o munjama i oblacima, o zvijerima i pticama?

      37. Koja su daljnja pitanja navela Joba da se ponizi i što je priznao i učinio?

      37 Job je ponizno priznao: “Evo, malen sam pred tobom. Što da ti odgovorim? Ruku stavljam na usta svoja” (40:4). Jehova je zapovjedio Jobu da odgovori na izazov. Postavio mu je još jedan niz izazovnih pitanja kojima je istaknuo svoju veličanstvenost, mudrost i moć koje se očituju u njegovim stvaralačkim djelima u prirodi. Čak su i vodenkonj i krokodil mnogo moćniji od Joba! Sve je to navelo Joba da se do kraja ponizi i prizna da je bio u krivu i da je govorio o onome o čemu ne zna ništa. Rekao je da odsad Boga više neće poznavati samo po pričanju jer ga je “vidio” tako što je mnogo toga o njemu shvatio, pa je povukao sve što je rekao i pokajao se “u prahu i pepelu” (42:6).