posao. Tjelesna aktivnost, kao na primjer žustro hodanje i plivanje, potpomaže cirkulaciju krvi. Lecitinom bogata hrana, kao što je kruh iz žitarica i riba bogata masnim kiselinama, smanjuje ljepivost pločica i pomaže da krv ne oblikuje abnormalno velike ugruške. Isto tako, zeleno lisnato povrće, krumpir i biljna ulja opskrbljuju nas vitaminom K, koji pomaže da se mehanizam za zgrušavanje održi u dobrom stanju.

Zaista nam zadivljujući sistem zgrušavanja krvnih žila pomaže da još više cijenimo ono što je Mojsije zapisao: “Jer je život živoga bića u krvi” (3. Mojsijeva 17:11, ST).

“Nauči me dobru”

SAMO su dvije osobe reagirale kad se jedna starija žena iznenada srušila u prepunoj podzemnoj željeznici. Ostali putnici, čije je strpljenje ionako bilo već na kraju zbog zakašnjenja, smatrali su nesreću te žene daljnjom neugodnošću. “Zar nema ovdje nikoga tko bi tu ženu sklonio s puta?” povikao je neki bijesni putnik. Žena koja je umirala i putnici koji su očajnički pokušavali vratiti je u život, nisu izgleda za većinu predstavljali ništa drugo do zapreke. Stoga su “nastavili gaziti preko njih”.

U mnogim dijelovima svijeta takove scene nisu danas više nikakova rijetkost. One su jasna potvrda biblijskog proročanstva da će “u posljednjim danima ... ljudi ... biti bez ljubavi prema dobru”. Ali, kršćani koji se žele dopasti Jehovi moraju se kloniti takovih osoba (2. Timoteju 3:1-5). Ipak, nije dovoljno samo paziti na svoje društvo. Mi moramo nastojati biti dobrima, odnosno razvijati dobrotu kao plod duha Božjega (Galaćanima 5:22). Ali, kako? I što znači biti dobar?

Biti dobar i pravedan

Biti dobar u vezi je s moralnom besprijekornošću, krijepošću i dobrotom, ali to ne znači biti pasivan. Apostol Pavao je rekao o pripremi otkupnine. “Dakako, teško se umire za pravednika, a za dobročinitelja možda bi se tko i usudio umrijeti. Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici umro za nas” (Rimljanima 5:7, 8). Ovdje se, izgleda, dobročiniteljstvo stavlja nasuprot pravednosti. No, jesu li to uistinu potpuno suprotna svojstva?

Ne. Pavao je pri tom očito mislio na to da pravednost uključuje prilagođavanje nekoj normi. Pravednost se čak dovodi u vezu sa sudom. (Usporedi Otkrivenje 19:11.) “Pravedan” čovjek je vjeran zakonu. On odgovara nekoj normi, ispunjava kvotu, ali vjerojatno jedva da bi išao preko toga. Na taj način on, doduše, dobiva poštovanje drugih, ali ne bezuvjetno i njihovo srce. Malo ih je koji bi bili spremni umrijeti za nj. Za razliku od toga, “dobar” čovjek čini više nego se traži od njega. On se ne zadovoljava samo time da ne postupa nepravedno. Njegovo ga dobro srce navodi da se troši za druge, da učini nešto za njih.

Onaj tko ulaže sve u to da uradi dobro drugome, pokazuje se uistinu kao bližnji. To nam na odgovarajući način može predočiti Isusova usporedba o dobrom Samarićaninu.

“Pokrenut suosjećanjem” Samarićanin je zavio rane nekom Židovu, koga su razbojnici napali i pretukli. “Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede ga u gostionicu i preuze za nj brigu” Luka 10:29-37). Nikakvo čudo da je ta usporedba označena usporedbom o “dobrom Samarićaninu”! (Usporedi Matej 12:35; 20:10-15; Luka 6:9, 33-36.)

Dobar čovjek nije pasivan, nego dinamičan i djelotvoran. Osobe koje izvlače korist iz dobrote, velikodušnosti i požrtvovnosti “dobrog” čovjeka, mogu čak biti spremne umrijeti za nj. Stoga je psalmist molio s dobrim razlogom: “Nauči me dobru” (Psalam 119:66). Ali, kako nas Jehova uči tome?

Kako Jehova uči dobru?

Jehova nas ‘uči dobru’ svojim vlastitim primjerom. On je dobrota u osobi. Kad je Mojsije zamolio Boga da mu pokaže svoju slavu, bilo mu je rečeno: “Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj (dobrota, NS) i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve”. Kako se to dogodilo? Tako što je Jehova kratko potom prošao “ispred njega” i javio se: “Jehova, Jehova Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev i bogat ljubaznom dobrotom i istinom, koji čuva ljubaznu dobrotu tisućama, oprašta omaške, prijestupe i grijehe, no ni u kom slučaju ne jamči nekažnjivost” (2. Mojsijeva 33:18, 19; 34:6, 7. NS).

Tada je bilo pokazano u kojem je sve pogledu Jehova dobar. Posebno je naglašeno njegovo milosrđe i njegova ljubav prema istini. Budući da mu je poznato da su ljudi nesavršeni, on ima obzira prema onima koji uistinu žele raditi što je pravo, te je strpljiv s njima. Ipak, zlo ne podnosi. Dakle, sigurno je korisno razmišljati o primjeru koji nam Jehova daje.

I djela stvaranja nam posreduju dokaz Jehovine dobrote. Da, svoju je stvaralačku djelatnost mogao označiti “dobrom” (1. Mojsijeva 1:12, 18, 25, 31; Rimljanima 1:20). Bog je opremio naš planet svime potrebnim za održavanje života.

Dobar primjer za to je “kiša koja pada” (Izaija 55:10). Elijuvove spomena vrijedne riječi bile su naučno točne, kad je rekao za Jehovu: “U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara; pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato ... U izobilju hranom ih dariva” (Job 36:27-31, ST). Procjenjuje se da u tom kružnom toku dnevno cirkulira 500 milijardi kubičnih metara vode, od čega većinu toga Sunce “izvlači” iz mora.

U jednom izvještaju New York Times moglo se pročitati kako se “prilikom istraživanja fizikalnih zbivanja u tropskim šumama Južne Amerike, prvi puta naučno dokazalo da se oko 75 posto vlage koju daje šuma, ponovno vraća u atmosferu”. U izvještaju je dalje stajalo da se “količina vlage uskladištene u šumi predaje zraku u toj količini da se mogu stvoriti novi kišni oblaci”, a kiša je bitni činilac u proizvodnji živežnih namirnica. Jehova se u stvarnosti majstorski “brinuo za sve potrebno za život na Zemlji, dajući nam sve to u izobilju, pa čak i onima koji mu nisu zahvalni za to, niti pokazuju cijenjenje. Kakvog li dokaza njegove dobrote! (Matej 5:44, 45).

No, Jehovina se dobrota još uočljivije pokazuje u načinu na koji je utjecao na ostvarenje svog prvobitnog nauma sa čovječanstvom (1. Mojsijeva 1:28; 3:15; Rimljanima 5:12). Ona ga je navela da se pobrine za otkupninu za grešno čovječanstvo, time što “je dao svog jedinorođenog sina da tko god u njega vjeruje ne bi bio uništen, nego dobio život vječni” (Ivan 3:16, NS; Rimljanima 3:23, 24). Koliko je Bog dobar uskoro će se pokazati i u tome što će u interesu iskrenih ljudi učiniti kraj sadašnjem zlom sustavu stvari i to kroz svoje Kraljevstvo (Danijel 2:44; Matej 6:9, 10; 2. Petrova 3:9, 10). A sve to još će bolje doći do izražaja kad Zemlja postane rajem pod Božjim kraljevstvom (Luka 23:43; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-5).

Oponašati Jehovinu dobrotu

Redovitim proučavanjem Biblije mi imamo stalno pred očima Jehovin savršeni primjer dobrote. To bi nas trebalo navesti da ga oponašamo. Postoje naravno mnoge potrebne djelatnosti, koje bi nas mogle spriječiti u redovitom čitanju Biblije. To su između ostalog kuhanje, spremanje, kupovina i popravci po kući. Pa ipak, duhovnim stvarima moramo dati prednost. Na to je jasno ukazao Isus kad je nekom prilikom posjetio Mariju i Martu. Dok je Marta obavljala kućanske poslove, Marija je sjela pored nogu Isusovih i ‘slušala njegovu riječ’. Kad je Marta zamolila da joj Marija pomogne u kućanskim poslovima, Isus je rekao: “Marta, Marta brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari: ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti”. Svatko od nas može izabrati “najbolji dio”, time da dade prednost duhovnim stvarima, kao što su osobni i obiteljski studij (Luka 10:38-42).

Jehova nas uči dobru i kroz kršćansku skupštinu. Tamo smo zajedno s ljudima “punima dobrote” (Rimljanima 15:14, ST. O tome svjedoče mnoga iskustva. Jedna svjedokinja Jehove (koja je tada već bila majka dvoje djece) sječa se kako nije mogla shvatiti kad joj je bilo rečeno da je rodila trojke. “Kako ćemo sada uopće moći posjećivati kršćanske sastanke?”, mislila je. “Kako će nam biti moguće platiti račun za bolnicu? Hoćemo li uopće moći prehraniti i odijevati petero djece?”

No, uskoro je ta žena iskusila da su njena kršćanska braća i sestre “puni dobrote”. “Kad sam se vratila kući”, rekla je, “ustanovila sam da je nekoliko mojih kršćanskih sestara pospremilo stan. Osim toga, pobrinuli su se da nam se dostavi hrana, također su obavljali dnevne kućanske poslove, dok ja nisam opet ojačala”. Mnoga su braća pomogla toj obitelji u materijalnom pogledu; neki anonimni darovatelj poslao je čak 1000 dolara. Ali, tijekom zime troškovi grijanja su se znatno povećali. Stoga je moguće predstaviti si zaprepaštenje žene kad je primila poziv od poduzeća za grijanje. No, kako joj je olaknulo kad je saznala da je jedna sestra u vjeri platila račun! Obavijest kojom se tu obitelj, koja se borila za svoj opstanak, obavještavalo da će joj se oduzeti grijanje, bila je zabunom poslana toj svjedokinji Jehove, a njeno dobro srce ju je navelo da pomogne toj obitelji.

Takav način postupanja ne samo da pokreće srce, nego djeluje priljepčivo. Neki čovjek koji je ranije tukao svoju ženu rekao joj je nakon svoje prve posjete jednom sastanku: “Jehovini svjedoci su me naučili što znači ljubiti i biti prijazan, stoga te više neću tući”.

Činiti dobro donosi blagoslov

Mi smo već danas blagoslovljeni ako činimo dobro i ako ljubimo dobro. Također ćemo bolje izlaziti na kraj kako s našom braćom, tako čak i sa svjetskim ljudima (Priče Salamunove 11:10; 1. Petrova 3:13). No, još je važnije to da “je ugodno kod Boga” ako trpimo zato “što dobro činimo” (1. Petrova 2:20). Djelotvorna vjera i naši napori u činjenju dobra, dovesti će čak do toga da budemo zaštićeni u “velikoj nevolji”, kako bismo potom mogli doći u novo uređenje (Jevrejima 10:36-39; Matej 24:21).

Dakle, tražimo Jehovu “da nas uči dobru”, jer on će svakoga “tko čini dobro” nagraditi “slavom, čašću i mirom” (Rimljanima 2:6-11).

Kako svladati svoje emocije?

MNOGI danas žude za emocionalnim uzbuđenjem. Oni ga traže u brzoj vožnji, opasnim sportovima, nedopuštenim spolnim odnosima i u stimulirajućim opojnim drogama. A svijet potrošačkog društva i zabave zapravo i naglašava potrebu za emocionalnim doživljajima. Zato mnogi i ne vole miran život, smatrajući da iz života moraju izvući više emocionalnog uzbuđenja.

Naravno, svi imamo emocije. Na primjer, kad se smiješimo, smijemo ili plačemo, time pokazujemo kakvo je naše emocionalno stanje u tom trenutku. No, jeste li znali da emocije mogu utjecati na vaše tijelo, uzrokujući, na primjer, promjene u krvnom tlaku, broju otkucaja srca i znojenju? One mogu također prouzročiti i fizičku nelagodu kao što je glavobolja, nervoza želuca i probavne smetnje. Stoga ljudi općenito idu za ugodnim emocijama, a izbjegavaju neugodne. Neki pokušavaju izbjeći neugodne emocije sanjarenjem, prekomjernim jedenjem i pijenjem. S druge strane, ispravno emocionalno stanje doprinosi dobrom zdravlju. Priče Salamunove 14:30, NS kažu: “Mirno srce život je tijelu”.

Zanimljivo je da Božja Riječ spominje sve vrste ljudskih osjećaja, kao što je ljubav, mržnja, radost, duboka bol, hrabrost i strah. Možemo se prisjetiti kako je Isus zaplakao prilikom smrti njegovog prijatelja (Ivan 11:35). Josip se borio da zadrži suze “jer mu se srce uzbudilo zbog brata”, koga godinama nije vidio (1. Mojsijeva 43:30, ST).