Vječna sreća čeka bogobojazne darivaoce
“Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (IVAN 3:16, “St”).
1, 2. (a) Tko je najveći Darivatelj, i koji je njegov najveći dar čovječanstvu? (b) Koju je osobinu Bog očitovao u davanju svog najvećeg dara?
JEHOVA BOG je najveći Darivatelj. Obzirom na njega, Stvoritelja neba i Zemlje, kršćanski učenik Jakov pisao je: “Svaki dobar dar i svaki savršeni poklon odozgo je, jer dolazi od Oca nebeskih svjetlosti, a u njega nema promjene okretanja sjene” (Jakov 1:17, NW). Jehova je također Darivatelj najvećeg dara kojeg se ikad moglo dati. O njegovom najvećem daru čovječanstvu rečeno je: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3:16, St).
2 Govornik ovih riječi bio je nitko drugi do jedinorođeni Sin samog Boga. Jedinorođeni sin nekog oca prirodno će cijeniti i ljubiti takvog oca kao izvor svog života i svih dobrih stvari koje su mu omogućene da bi se radovao životu. No, Božja ljubav nije bila ograničena samo na tog jednog Sina. Proširiti takav dar na svoja druga stvorenja očitovalo bi Božje iskazivanje ljubavi do izuzetnog omjera. (Usporedi Rimljanima 5:8-10.) To postaje još očitijim kad ispitamo što riječ “dao” zaista znači u ovom kontekstu.
Božji dar “sina ljubavi svoje”
3. Osim “sina ljubavi svoje”, tko se još radovao ljubavi nebeskog Oca?
3 Bog se neodređeno vrijeme radovao osobnom druženju s tim jedinorođenim Sinom — ‘sinom ljubavi svoje’ — u nebeskom području (Kološanima 1:13). Cijelo to vrijeme, Otac i Sin toliko su rasli u ljubavi i naklonosti jedan prema drugom da nijedna druga uzajamna ljubav nije poput njihove. I prema ostalim stvorenjima koja je Bog doveo u postojanje posredstvom svog jedinorođenog Sina pokazana je ljubav kao prema članovima Jehovine božanske obitelji. Prema tome, ljubav je vladala u cijeloj Božjoj obitelji. U svetim Pismima ispravno je navedeno da je ‘Bog ljubav’ (1. Ivanova 4:8). Božansku obitelj činili bi, dakle, oni prema kojima je Otac, Jehova Bog, pokazivao ljubav.
4. Kako je to što je Bog dao svog Sina uključivalo više od gubitka osobnog druženja, i u čiju korist?
4 Veze između Jehove i njegovog prvorođenog Sina bile su tako bliske da bi za njih lišavanje takvog intimnog druženja bilo samo po sebi veliki gubitak (Kološanima 1:15). No, ‘davanje’ tog jedinorođenog Sina značilo je više od toga da Bog sebe liši osobnog druženja sa ‘sinom ljubavi svoje’. Išlo je čak do te mjere da Jehova dozvoli da njegov Sin bude usmrćen i time privremeno stavljen izvan postojanja kao član Božje univerzalne obitelji. To je bila smrt u korist onih koji nikad nisu bili članovi Božje obitelji. Jehova u korist potrebitog čovječanstva nije mogao dati veći dar od svog jedinorođenog Sina, koga Pisma označavaju i kao “početak Božjeg stvaranja” (Otkrivenje 3:14, NW).
5. (a) Kakvo je bilo loše stanje Adamovog potomstva, i što je Božja pravda zahtijevala od jednog od Njegovih vjernih sinova? (b) Što bi Božji najveći dar zahtijevao s njegove strane?
5 Prvi ljudski par, Adam i Eva, propustili su zadržati svoje mjesto kao članovi Božje obitelji. U tom položaju našli su se nakon što su bili protjerani iz Edenskog vrta zbog grijeha protiv Boga. Ne samo da više nisu bili članovi Božje obitelji, već su bili i pod osudom smrti. Prema tome, problem nije bio samo u tome da se njihovom potomstvu povrati Božja naklonost kao članovima njegove obitelji, nego i u tome da se sa njih skine božanska osuda smrti. U skladu sa djelovanjem božanske pravde, to bi zahtijevalo da jedan od vjernih sinova Jehove Boga kao zamjena, ili otkupnina, iskusi smrt. Dakle, veliko pitanje glasilo je: Da li bi onaj tko je izabran bio spreman podvrći se takvoj zamjeničkoj smrti u korist ljudskih grešnika? Osim toga, da bi se to izvršilo bilo je potrebno da Svemogući Bog učini čudo. To bi također zahtijevalo izražavanje božanske ljubavi do neusporedivog omjera (Rimljanima 8:32).
6. Kako je Božji Sin mogao dorasti potrebama situacije koja uključuje grešno čovječanstvo, i što je on rekao obzirom na to?
6 Samo je Jehovin prvorođeni Sin mogao dorasti posebnim potrebama te situacije koja je uključivala grešno čovječanstvo. On je u pokazivanju naklonosti prema članovima božanski stvorene obitelji takav odraz svog nebeskog Oca da je neusporediv među Božjim sinovima. Budući da su sva ostala razumna stvorenja bila dovedena u postojanje posredstvom njega, njegova naklonost prema njima sigurno bi bila obilna. Nadalje, ljubav je glavna osobina Jehovinog jedinorođenog Sina, Isusa Krista, jer je on “odraz njegove [Božje] slave i točna slika sama njegova Bića” (Hebrejima 1:3, NW). Pokazujući svoju spremnost da izrazi tu ljubav do najveće mjere dajući svoj život u korist grešnog čovječanstva, Isus je rekao svojoj dvanaestorici apostola: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i svoju dušu dade kao otkup u zamjenu za mnoge” (Marko 10:45, NW; vidi i Ivan 15:13).
7, 8. (a) Što je potaklo Jehovu da pošalje Isusa Krista u svijet čovječanstva? (b) Na kakvu je misiju Bog poslao svog jedinorođenog Sina?
7 Jehova Bog imao je poseban razlog da pošalje Isusa u ovaj ojađeni svijet čovječanstva. Poticaj za to bila je božanska ljubav, jer je sam Isus rekao: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu” (Ivan 3:16, 17, St).
8 Jehova je s puno ljubavi poslao svog jedinorođenog Sina u misiju spasenja. Bog nije ovdje poslao svog Sina da sudi svijetu. Da je Božji Sin bio poslan u takvu sudsku misiju, izgled cijelog čovječanstva bio bi beznadan. Kazna nepovoljne presude koju bi objavio Isus Krist nad ljudskom obitelji bila bi osuda na smrt (Rimljanima 5:12). Dakle, tim jedinstvenim izrazom božanske ljubavi Bog je omogućio protutežu smrtnoj kazni koju bi pravda zahtijevala.
9. Što je psalmist David osjećao u vezi Jehovinog davanja?
9 Jehova Bog u svemu izražava i pokazuje ljubav kao natkriljujuće obilježje svoje osobnosti. A ispravno se može reći da Bog s puno ljubavi svojim vjernim obožavateljima na Zemlji, što se tiče dobrih stvari, pruža više nego dovoljno. Psalmist David osjećao je upravo to kad je rekao Bogu: “O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim” (Psalam 31:20, St). Za vrijeme Davidovog kraljevanja nad nacijom Izrael — da, cijelo vrijeme njegovog života kao člana nacije koju je Bog posebno izabrao — on je često doživljavao Jehovinu dobrotu. A David je ustanovio da je ona obilna.
Izrael gubi veliki Božji dar
10. Zašto je drevni Izrael bio različit od svih drugih nacija na Zemlji?
10 Imajući Jehovu za svog Boga, drevni Izrael razlikovao se od svih drugih nacija na Zemlji. Pomoću proroka Mojsija kao posrednika, Jehova je potomke Abrahama, Izaka i Jakova doveo u savezni odnos sa sobom. Po tom obrascu nije se ophodio ni sa jednom drugom nacijom. Stoga je nadahnuti psalmist mogao uzviknuti: “On govori svoju riječ Jakovu, svoje uredbe i sudske odluke Izraelu. Nije tako učinio nijednom drugom narodu; i njegove sudske odluke oni nisu znali. Slavite Jah!” (Psalam 147:19, 20, NW).
11. Do kada se Izrael radovao svom povlaštenom položaju kod Boga, i kako je Isus izrazio promjenu u njihovom odnosu?
11 Nacija prirodnog Izraela ostala je u tom povlaštenom odnosu s Bogom dok nije 33. n. e. odbacila Isusa Krista kao Mesiju. Za Izrael je bio zaista žalostan dan kad je Isus tužno uzviknuo: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaša će kuća biti prepuštena vama — pusta!” (Matej 23:37, 38, St). Isusove riječi ukazivale su da je nacija Izraela, iako ranije povlaštena pred Jehovom, izgubila posebni Božji dar. Kako?
12. Tko su bila ‘djeca Jeruzalema’, i što je za Isusa značilo da ih skupi?
12 Koristeći izraz ‘djeca’, Isus se obratio samo prirodnim obrezanim Židovima koji su živjeli u Jeruzalemu i predstavljali cijelu židovsku naciju. Isusovo sakupljanje ‘djece Jeruzalema’ značilo bi da tu “djecu” dovede u novi savez s Bogom, u kojem bi on služio kao Posrednik između Jehove i tih prirodnih Židova (Jeremija 31:31-34). To bi dovelo do oproštenja grijeha, jer je Božja ljubav išla do te mjere. (Usporedi Malahija 1:2.) To bi bio zaista veliki dar.
13. Do kakvog je gubitka dovelo odbacivanje Božjeg Sina od strane Izraela, ali zašto Jehovina radost nije bila umanjena?
13 U skladu sa svojom proročanskom Riječi, Jehova je čekao toliko dugo dok je to bilo razumno prije nego je na ne-Židove proširio dar postajanja sudionicima novog saveza. Međutim, odbacivanjem Božjeg vlastitog Sina, Mesije, nacija prirodnog Izraela izgubila je taj veliki dar. Stoga je Jehova omogućio protutežu za odbacivanje svog Sina time što je proširio taj dar na ljude izvan židovske nacije. Na taj se način Jehovina radost kao Velikog Darivatelja nesmanjeno nastavila.
Sreća davanja
14. Zašto je Isus Krist najsretnije stvorenje u cijelom svemiru?
14 Jehova je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11, NW). Davanje drugima jedna je stvar koja ga čini sretnim. A u prvom stoljeću n. e., njegov jedinorođeni Sin je rekao: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35, NW). U skladu s tim načelom, Isus je postao najsretnije stvorenje Stvoritelja cijelog svemira. Kako? Pa, pored samog Jehove Boga, Isus Krist dao je najveći od svih darova, polažući svoj život u korist čovječanstva. Ustvari, on je ‘sretni Vladar’ (1. Timoteju 6:15, NW). Tako Isus primjerom pokazuje ono što je rekao o većoj sreći davanja.
15. Primjer čega Jehova nikad neće prestati biti, i kako njegova razumna stvorenja doživljavaju određenu mjeru njegove sreće?
15 Posredstvom Isusa Krista, Jehova Bog nikada neće propustiti biti velikodušan Darivatelj svim svojim razumnim stvorenjima i uvijek će im biti najbolji primjer u davanju. Kao što Bog pronalazi zadovoljstvo u davanju dobrih darova drugima, tako je i u srca svojih razumnih stvorenja na Zemlji stavio duh velikodušnosti. Na taj način oni odražavaju i oponašaju njegovu osobnost i doživljavaju određenu mjeru njegove sreće (1. Mojsijeva 1:26; Efežanima 5:1). Isus je prikladno rekao svojim sljedbenicima: “Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite” (Luka 6:38, St).
16. Na kakvo se davanje Isus osvrnuo u Luki 6:38?
16 Isus je ostavio svojim učenicima izvanredan primjer u tome što je učinio običajem davanje kao način života. On je rekao da će primatelji odlično reagirati na takvo davanje. Isus se u Luki 6:38 nije osvrnuo isključivo na davanje materijalnih darova. On nije svojim učenicima govorio da teže za načinom života koji bi ih materijalno osiromašio. Umjesto toga, on ih je uputio na način života koji bi im pružio osjećaj duhovne ispunjenosti.
Vječna sreća je zajamčena
17. Kakav je divan dar Bog pružio svojim Svjedocima u ovim posljednjim danima?
17 Kakav je divan dar Jehova, Poglavar svega stvorenja, pružio svojim Svjedocima u ovim posljednjim danima! Dao nam je dobru vijest o svom Kraljevstvu. Imamo veliku prednost da budemo objavitelji uspostavljenog Božjeg Kraljevstva u rukama njegovog vladajućeg Sina, Isusa Krista (Matej 24:14; Marko 13:10). To što smo učinjeni usmenim Svjedocima Najvišeg Boga neusporediv je dar, a najbolji način na koji možemo prakticirati davanje u oponašanju Boga je da prenosimo poruku Kraljevstva drugima prije nego dođe kraj ovom zlom sustavu stvari.
18. Što moramo, kao Jehovini svjedoci, davati drugima?
18 Apostol Pavao je govorio o teškoćama koje je morao pretrpjeti objavljujući poruku Kraljevstva drugima (2. Korinćanima 11:23-27). Današnji Jehovini svjedoci također moraju pretrpjeti teškoće i odbaciti osobne sklonosti u nastojanju da drugima pruže nadu Kraljevstva. Možda nevoljko idemo ljudima na vrata, posebno ako smo stidljivi. No, kao Kristovi sljedbenici, ne možemo izbjeći, ili zaobići, prednost davanja duhovnih stvari drugima propovijedajući ‘ovu dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14, NW). Trebamo imati isti stav koji je imao Isus. Kad je bio suočen sa smrću, on je molio: “Oče moj (...) ne kako ja hoću nego kako ti” (Matej 26:39). Kod davanja dobre vijesti Kraljevstva drugima, Jehovini sluge moraju vršiti Božju volju, ne svoju — to što on želi, a ne što oni možda žele.
19. Tko su Posjednici ‘vječnih obitavališta’, i kako ih možemo učiniti svojim prijateljima?
19 Takvo davanje uključivat će naše vrijeme i sredstva, no time što smo bogobojazni darivaoci, osiguravamo da naša sreća bude vječna. Zašto? Jer je Isus rekao: “Učinite si prijatelje pomoću nepravednog bogatstva [“svjetovnog bogatstva”, New International Version] da bi vas, kad ono zataji, primili u vječna obitavališta” (Luka 16:9, NW). Naš cilj bi trebao biti da koristimo ‘nepravedno bogatstvo’ da si učinimo prijateljima Posjednike ‘vječnih obitavališta’. Kao Stvoritelj, Jehova posjeduje sve, a njegov prvorođeni Sin sudjeluje u tom vlasništvu kao Nasljednik svega (Psalam 50:10-12; Jevrejima 1:1, 2). Da bismo ih učinili svojim prijateljima, bogatstvo moramo koristiti na način koji donosi njihovo odobravanje. To uključuje posjedovanje ispravnog stanovišta u korištenju materijalnih stvari za korist drugih. (Usporedi Matej 6:3, 4; 2. Korinćanima 9:7.) Možemo upotrijebiti novac na ispravan način da bismo ojačali svoje prijateljstvo s Jehovom Bogom i Isusom Kristom. Naprimjer, to činimo kad radosno koristimo ono što imamo da priskočimo u pomoć onima koji su u stvarnoj potrebi i kad trošimo svoja sredstva na unapređivanje interesa Božjeg Kraljevstva (Priče Salamunove 19:17; Matej 6:33).
20. (a) Zašto nas Jehova i Isus mogu uvesti u “vječna obitavališta”, i gdje mogu biti ta mjesta? (b) Kakvu ćemo prednost imati kroz cijelu vječnost?
20 Zbog svoje besmrtnosti, Jehova Bog i Isus Krist mogu vječno biti naši Prijatelji i mogu nas uvesti u “vječna obitavališta”. Tako je bez obzira da li će ona biti na nebu sa svim svetim anđelima ili ovdje na Zemlji u obnovljenom Raju (Luka 23:43). Sve to omogućuje Isus Krist, Božji dar pun ljubavi (Ivan 3:16). A Jehova će upotrijebiti Isusa da nastavi davati svemu stvorenju, a sam će zbog toga biti na jedinstven način sretan. Ustvari, kroz cijelu vječnost imat ćemo prednost davanja pod univerzalnim suverenitetom Jehove Boga i kraljevanjem njegovog jedinorođenog Sina, našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. To će dovesti do vječne sreće svih bogobojaznih darivatelja.
Sjećaš li se?
◻ Što bi Božji najveći dar zahtijevao s njegove strane?
◻ U kakvu je misiju Bog poslao svog Sina?
◻ Tko je najsretnije stvorenje u cijelom svemiru, i zašto?
◻ Kako će bogobojazni darivaoci doživjeti vječnu sreću?
[Slika na stranici 10]
Cijeniš li Božji dar u obliku njegovog Sina kao otkupne žrtve?
[Slike na stranici 12]
Tražiš li najprije Božje Kraljevstvo, propovijedajući dobru vijest i podupirući to djelo svojim sredstvima?