Jehova daje obilje mira i istine

“Iscijeliću ih i pokazaću im obilje mira, postojanoga mira [“i istine”, “NW”]” (JEREMIJA 33:6).

 1, 2. (a) Kakvu prošlost imaju nacije s obzirom na mir? (b) Kakvu je pouku o miru 607. pr. n. e. Jehova dao Izraelu?

MIR! Kako li je poželjan, no kako je samo bio rijedak tijekom ljudske povijesti! Naročito 20. stoljeće nije bilo stoljeće mira. Štoviše, doživjelo je dva najrazornija rata ljudske povijesti. Nakon prvog svjetskog rata, osnovana je Liga naroda radi očuvanja svjetskog mira. Ta je organizacija zakazala. Nakon drugog svjetskog rata, s istim je ciljem osnovana Organizacija ujedinjenih naroda. Trebamo samo čitati dnevnu štampu da bismo vidjeli kako i ona u potpunosti zakazuje.

² Zar bi nas trebalo iznenaditi što ljudske organizacije ne mogu uspostaviti mir? Nipošto. Prije više od 2 500 godina, Božji je izabrani narod Izrael u pogledu toga dobio pouku. U sedmom je stoljeću pr. n. e. mir Izraela ugrožavala svjetska sila koja je bila u usponu, Babilon. Izrael je očekivao mir od Egipta. Egipat je zakazao (Jeremija 37:5-8; Ezehijel 17:11-15). Godine 607. pr. n. e., babilonske su vojske srušile jeruzalemske zidine i spalile Jehovin hram. Izrael je tako na težak način naučio kako je uzaludno oslanjati se na ljudske organizacije. Umjesto da uživa mir, nacija je odvedena u babilonsko izgnanstvo (2. Dnevnika 36:17-21).

 3. Iz kojih su povijesnih događaja, kojima su se ispunile Jehovine riječi preko Jeremije, Izraelci izvukli drugu važnu pouku o miru?

³ Međutim, prije pada Jeruzalema, Jehova je pokazao da će on, a ne Egipat, Izraelu donijeti pravi mir. Preko Jeremije obećao je: “Iscijeliću ih i pokazaću im obilje mira, postojanoga mira [“i istine”, NW]. Jer ću povratiti roblje Judino i roblje Izraelovo, i sazidaću ih kao prije” (Jeremija 33:6, 7). Jehovino se obećanje počelo ispunjavati 539. pr. n. e. kad je Babilon osvojen a izraelskim je prognanicima ponuđena sloboda (2. Dnevnika 36:22, 23). U drugoj polovici 537. pr. n. e., grupa Izraelaca je prvi put nakon 70 godina proslavila Praznik sjenica u izraelskoj zemlji! Nakon praznika počeli su ponovno graditi Jehovin hram. Kako su se pritom osjećali? Izvještaj kaže: “Podvikivaše iza glasa hvaleći Gospodina što se osnivaše dom Gospodinov” (Ezdra 3:11).

 4. Kako je Jehova potaknuo Izraelce na djelo izgradnje hrama, i što je obećao s obzirom na mir?

⁴ Međutim, nakon tog radosnog početka, Izraelci su dopustili da ih protivnici obeshrabre te su obustavili djelo izgradnje hrama. Nekoliko godina kasnije, Jehova je podigao proroke Ageja i Zahariju kako bi potaknuli Izraelce da dovrše djelo ponovne izgradnje. Kako li je za njih moralo biti uzbudljivo čuti kako Agej s obzirom na hram koji se trebao graditi kaže: “Slava će ovoga doma pošljednjega biti veća nego onoga prvoga, veli Gospodin nad vojskama; i postaviću mir na ovom mjestu” (Agej 2:9).

Jehova ispunjava svoja obećanja

 5. Što je istaknuto u osmom poglavlju Zaharije?

⁵ U biblijskoj knjizi Zaharije, čitamo o brojnim nadahnutim vizijama i proročanstvima koja su jačala Božji narod u šestom stoljeću pr. n. e. Ta nam ista proročanstva još uvijek jamče da Jehova pruža podršku. Daju nam sve razloge da vjerujemo kako će Jehova i u naše vrijeme svom narodu dati mir. Naprimjer, u osmom poglavlju knjige koja nosi njegovo ime, prorok Zaharija deset puta izgovara riječi: “Ovako veli Gospodin [“Jehova”, NW].” Taj izraz svaki put uvodi božansku objavu u vezi s mirom Božjeg naroda. Neka od tih obećanja ispunila su se još u Zaharijino vrijeme. Sva su se obećanja ispunila ili se ispunjavaju danas.

“Revnujem za Sion”

 6, 7. Na koje je načine Jehova ‘revnovao za Sion velikim gnjevom’?

⁶ Prvi put se taj izraz pojavljuje u Zahariji 8:2, gdje čitamo: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: revnujem za Sion velikom revnošću, i velikim gnjevom revnujem za nj.” Jehovino obećanje da će revnovati, da će imati ljubomornu revnost, za svoj narod značilo je da će pomno bdjeti nad obnovom njihovog mira. Povratak Izraela u svoju zemlju i ponovna gradnja hrama pružili su dokaz te revnosti.

⁷ A što možemo reći o onima koji su se suprotstavljali Jehovinom narodu? Njegova revnost za svoj narod bila bi jednaka njegovom ‘velikom gnjevu’ nad tim neprijateljima. Kad bi vjerni Židovi vršili obožavanje u ponovno izgrađenom hramu, mogli bi razmišljati o udesu moćnog Babilona, koji je pao. Također bi mogli razmišljati o potpunom promašaju neprijatelja koji su nastojali spriječiti ponovnu izgradnju hrama (Ezdra 4:1-6; 6:3). A mogli bi zahvaljivati Jehovi što je ispunio svoje obećanje. Njegova revnost donijela im je slavnu pobjedu!

“Grad istiniti”

 8. Kako je u Zaharijino vrijeme, za razliku od prijašnjih vremena, Jeruzalem postao grad istiniti?

⁸ Zaharija po drugi put piše: “Ovako veli Gospodin.” Što kaže Jehova ovom prilikom? “Vratih se u Sion i naselih se usred Jeruzalema, i Jeruzalem će se zvati grad istiniti, i gora Gospodina nad vojskama sveta gora” (Zaharija 8:3). Prije 607. pr. n. e., Jeruzalem nipošto nije bio grad istiniti. Njegovi svećenici i proroci bili su iskvareni a njegovi stanovnici bezvjerni (Jeremija 6:13; 7:29-34; 13:23-27). Božji je narod sada ponovno gradio hram, pokazujući svoju privrženost čistom obožavanju. Jehova je opet u duhu prebivao u Jeruzalemu. U njemu su se opet govorile istine o čistom obožavanju, tako da se Jeruzalem mogao nazvati “grad istiniti”. Njegov se uzvišen položaj mogao nazvati “gora Gospodina”.

 9. Kakvu je značajnu promjenu stanja doživio ‘Izrael Božji’ 1919?

⁹ Dok su ove dvije objave bile značajne za drevni Izrael, one imaju veliko značenje i za nas kako se 20. stoljeće približava svome kraju. Prije gotovo 80 godina, za vrijeme prvog svjetskog rata, nekoliko tisuća pomazanika koji su tada predstavljali ‘Izrael Božji’ otišlo je u duhovno zarobljeništvo, isto kao što je i drevni Izrael otišao u babilonsko zarobljeništvo (Galaćanima 6:16). Proročanski su bili opisani kao trupla koja leže na ulici. Ipak, oni su iskreno željeli obožavati Jehovu “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Stoga ih je Jehova, godine 1919, oslobodio iz zarobljeništva, podigavši ih iz njihovog duhovno mrtvog stanja (Otkrivenje 11:7-13). Jehova je tako jasno i glasno odgovorio sa Da na Izaijino proročansko pitanje: “Može li [se] zemlja roditi u jedan dan? može li se narod roditi u jedan put?” (Izaija 66:8). Godine 1919, Jehovin je narod opet postojao kao duhovna nacija u vlastitoj ‘zemlji’, ili duhovnom stanju na Zemlji.

10. Koje blagoslove uživaju pomazani kršćani od 1919. u svojoj ‘zemlji’?

¹⁰ Zaštićeni u toj zemlji, pomazani su kršćani služili u Jehovinom velikom duhovnom hramu. Označeni kao “vjerni i razboriti rob”, prihvatili su odgovornost da se brinu za Isusovo zemaljsko imanje, prednost koju još uvijek imaju dok se 20. stoljeće približava svome kraju (Matej 24:45-47, NW). Dobro su naučili lekciju da je Jehova “sam Bog mira” (1. Solunjanima 5:22).

11. Kako su se vjerski vođe nazovikršćanstva pokazali neprijateljima Božjeg naroda?

¹¹ A što je bilo s neprijateljima Izraela Božjeg? Jehovina je revnost za svoj narod jednaka njegovom gnjevu prema protivnicima. Za vrijeme prvog svjetskog rata, vjerski su vođe nazovikršćanstva vršili ogroman pritisak dok su — bezuspješno — nastojali iskorijeniti tu malu grupu kršćana koja je govorila istinu. Za vrijeme drugog svjetskog rata, propovjednici nazovikršćanstva bili su ujedinjeni u samo jednoj stvari: Na obje sukobljene strane nagovarali su vlade da ugnjetavaju Jehovine svjedoke. Religiozni vođe još i danas u mnogim zemljama huškaju vlade da ograniče ili zabrane kršćansko djelo propovijedanja Jehovinih svjedoka.

12, 13. Na koji način dolazi do izražaja Jehovin gnjev prema nazovikršćanstvu?

¹² To nije ostalo nezapaženo od Jehove. Nakon prvog svjetskog rata, nazovikršćanstvo, zajedno s ostalim dijelom Babilona Velikog, pretrpjelo je pad (Otkrivenje 14:8). Činjenica o padu nazovikršćanstva postala je općepoznata kad je, počevši od 1922. godine, izliven niz simboličnih nevolja, koje su javno razotkrivale njegovo duhovno mrtvo stanje i upozoravale na njegovo predstojeće uništenje (Otkrivenje 8:7–9:21). Kao dokaz da se izlijevanje tih nevolja nastavlja, 23. travnja 1995. diljem svijeta održano je predavanje “Blizu je kraj krive religije”, nakon čega su raspačane stotine milijuna primjeraka posebnog izdanja Vijesti Kraljevstva.

¹³ Danas se nazovikršćanstvo nalazi u jadnom stanju. Njegovi su članovi tijekom cijelog 20. stoljeća ubijali jedni druge u žestokim ratovima blagoslovljenim od njihovih svećenika i propovjednika. U nekim zemljama nazovikršćanstvo nema gotovo nikakav utjecaj. Određeno je za uništenje zajedno s ostalim dijelom Babilona Velikog (Otkrivenje 18:21).

Mir za Jehovin narod

14. Kako se u proročanstvu slikovito opisuje narod koji živi u miru?

¹⁴ S druge strane, ove 1996. godine, Jehovin narod uživa obilje mira u svojoj obnovljenoj zemlji, kao što je opisano u Jehovinoj trećoj objavi: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: opet će sjedjeti starci i starice po ulicama Jeruzalemskim, svatko sa štakom u ruci od velike starosti. I ulice će gradske biti pune djetića i djevojaka, koje će se igrati po ulicama” (Zaharija 8:4, 5).

15. Kakav mir imaju Jehovini sluge unatoč ratovima nacija?

¹⁵ Ovaj ugodan slikovit opis prikazuje nešto neobično u ovom ratovima rascjepkanom svijetu — narod koji živi u miru. Od 1919. ispunjuju se Izaijine proročanske riječi: “Mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospodin, i iscijeliću ga. (...) [Ali] nema mira bezbožnicima, veli Bog moj” (Izaija 57:19-21). Naravno, Jehovin narod, premda nije dio svijeta, ne može spriječiti da ga pogađa metež nacija (Ivan 17:15, 16). Pripadnici tog naroda u nekim zemljama podnose ozbiljne teškoće a neki su čak bili ubijeni. Ipak, pravi kršćani imaju mir u dva glavna pogleda. Kao prvo, imaju “mir s Bogom kroz [svog] Gospodina Isu[sa Kri]sta” (Rimljanima 5:1). Kao drugo, imaju mir među sobom. Oni razvijaju “premudrost od ozgo”, koja je “najprije čista, a po tom mirna” (Jakov 3:17; Galaćanima 5:22-24). Osim toga, iščekuju da će uživati mir u najpotpunijem smislu kad će ‘smjerni naslijediti zemlju, i naslađivati se množinom mira’ (Psalam 37:11).

16, 17. (a) Kako “starci i starice” kao i ‘djetići i djevojke’ jačaju Jehovinu organizaciju? (b) Što dokazuje mir Jehovinog naroda?

¹⁶ Među Jehovinim se narodom još uvijek nalaze “starci i starice”, pomazanici koji se sjećaju ranih trijumfa Jehovine organizacije. Njihova se vjernost i ustrajnost jako cijene. Mlađi su pomazanici preuzeli vodstvo tijekom vatrenih 1930-ih i u drugom svjetskom ratu kao i u uzbudljivim godinama porasta nakon toga. Nadalje, naročito od 1935, pojavilo se “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’ (Otkrivenje 7:9, St; Ivan 10:16). Dok su pomazani kršćani postajali sve stariji i sve malobrojniji, druge su se ovce prihvatile djela propovijedanja te su ga proširile diljem cijele Zemlje. Zadnjih godina druge ovce pritječu u zemlju Božjeg naroda. Pa, samo se prošle godine 338 491 osoba krstila simbolizirajući svoje predanje Jehovi! Takvi su novi zaista vrlo mladi, govoreći u duhovnom smislu. Njihova se svježina i oduševljenje cijene dok umnožavaju redove onih koji zahvalno pjevaju hvale “Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu” (Otkrivenje 7:10).

¹⁷ Danas su ‘ulice gradske pune djetića i djevojaka’, Svjedoka s mladalačkom snagom. Službene godine 1995. pristigli su izvještaji iz 232 zemlje i otoka. No među pomazanicima i drugim ovcama ne postoji nikakvo međunacionalno suparništvo, nikakva međuplemenska mržnja, nikakva neispravna ljubomora. Svi zajedno duhovno rastu, ujedinjeni u ljubavi. Svijetom rašireno bratstvo Jehovinih svjedoka zaista je jedinstveno na svjetskoj sceni (Kološanima 3:14; 1. Petrova 2:17).

Je li to preteško za Jehovu?

18, 19. Kako je Jehova u godinama od 1919. izvršio ono što je s ljudskog stajališta možda izgledalo preteškim?

¹⁸ Godine 1918, kad se pomazani ostatak sastojao od samo nekoliko tisuća obeshrabrenih pojedinaca u duhovnom zarobljeništvu, nitko nije mogao predvidjeti kojim će tokom krenuti stvari. Ipak, Jehova je to znao — kao što potvrđuje njegova četvrta proročanska objava: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: ako je čudno [“iako bi to izgledalo preteško”, NW] u očima ostatku toga naroda u ovo vrijeme, eda li će biti čudno [“preteško”, NW] i u mojim očima? govori Gospodin nad vojskama” (Zaharija 8:6).

¹⁹ Godine 1919, Jehovin je duh ponovno oživio njegov narod za predstojeće djelo. Ipak, prionuti uz tu malu organizaciju obožavatelja Jehove zahtijevalo je vjeru. Bilo ih je tako malo i mnoge su stvari bile nejasne. Međutim, Jehova ih je malo-pomalo jačao u organizacijskom pogledu i opremao ih za izvršavanje kršćanskog djela propovijedanja dobre vijesti i činjenje učenika (Izaija 60:17, 19; Matej 24:14; 28:19, 20). Postupno im je pomagao razumjeti tako važne stvari kao što je neutralnost i univerzalni suverenitet. Je li za Jehovu bilo preteško da pomoću te male grupe Svjedoka izvrši svoju volju? Odgovor nedvojbeno glasi: nije! To je potvrđeno na 12. do 15. stranici ovog časopisa, gdje se nalazi tabela aktivnosti Jehovinih svjedoka za 1995. službenu godinu.

“Ja ću im biti Bog”

20. Koliko je dalekosežno prema proročanstvu trebalo biti sakupljanje Božjeg naroda?

²⁰ Peta objava nadalje pokazuje sretno stanje Jehovinih svjedoka danas: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: evo ja ću izbaviti svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje zapadne. I dovešću ih, i oni će nastavati usred Jeruzalema, i biće mi narod i ja ću im biti Bog, istinom i pravdom” (Zaharija 8:7, 8).

21. Na koji se način čuva i proširuje obilje mira Jehovinog naroda?

²¹ Godine 1996. možemo bez oklijevanja reći da se dobra vijest propovijeda po cijelom svijetu od “zemlje istočne” do “zemlje zapadne”. Učenici se čine od ljudi svih nacija i oni doživljavaju ispunjenje Jehovinog obećanja: “Sinovi će tvoji svi biti naučeni od Gospodina, i obilan mir imaće sinovi tvoji” (Izaija 54:13). Mi imamo mir jer smo poučeni od Jehove. U tu se svrhu objavljuje literatura na preko 300 jezika. Samo je prošle godine počela izlaziti na još 21 jeziku. Časopis Kula stražara sada izlazi simultano na 111 jezika a Probudite se! na 54. Nacionalni i međunarodni kongresi pružaju javni dokaz mira Božjeg naroda. Tjedni nas sastanci ujedinjuju i pružaju nam potrebno ohrabrenje da bismo čvrsto stajali (Jevrejima 10:23-25). Da, Jehova poučava svoj narod “istinom i pravdom”. On svom narodu daje mir. Kako smo samo blagoslovljeni što imamo udjela u tom obilju mira!

Možeš li objasniti?

◻ Kako Jehova u današnje vrijeme ‘revnuje velikim gnjevom’ za svoj narod?

◻ Kako Jehovin narod, čak i u ratom pogođenim zemljama uživa mir?

◻ Na koji su način ‘ulice gradske pune djetića i djevojaka’?

◻ Koje su pripreme učinjene kako bi Jehovin narod mogao biti poučen od njega?

[Tabela na stranicama 12-15]

SVJETSKI IZVJEŠTAJ JEHOVINIH SVJEDOKA ZA SLUŽBENU 1995. GODINU

(Vidi publikaciju)

[Slika na stranicama 8 i 9]

U šestom stoljeću pr. n. e., vjerni Židovi koji su ponovno gradili hram naučili su da je Jehova jedini pouzdan izvor mira