Jehova želi da ljudi dobiju život — želiš li to i ti?

1, 2. (a) Što možemo naučiti iz Jonine reakcije na Jehovinu odluku da poštedi Ninivljane? (b) Zašto trebamo istražiti Božje milosrđe i njegovo gledište o životu?

JEHOVA je bio radostan. No njegov je prorok bio zlovoljan. Bog je milostivo poštedio život tisućama ljudi. No Jona je želio da oni poginu. Jehova je odlučio oprostiti neprijateljima svog naroda i ostaviti ih na životu.

² Kao što se vidi iz Joninog primjera, ponekad je nama ljudima teško razumjeti svu veličinu Božje strpljivosti i teško nam je poput Boga željeti da ljudi dobiju život. Joni je bilo “jako krivo” što je Jehova poštedio Ninivljane, “pa se razgnjevio”. Je li možda Jona bio više zaokupljen svojim osjećajima nego željom da se tim ljudima iskaže milosrđe i poštedi im se život? Možda je mislio da će kao prorok izgubiti ugled ako Ninivljani budu pošteđeni (Jona 4:1, 10, 11). No kakva je situacija u naše vrijeme dok se Jehovin dan osude brzo približava? Mogao bi se upitati: ‘Kako mogu bolje razumjeti i više cijeniti Božje opraštanje? Kako mogu pomoći grešnicima koji su se pokajali da imaju što veću korist od Božje milosti? Kako mogu, poput Boga, razviti u sebi želju da ljudi dobiju život?’

 3. Je li Božja pravednost u proturječju s njegovim milosrđem? Objasni.

³ Neki smatraju da knjige dvanaestorice proroka uglavnom govore o Božjoj srdžbi, o tome kako je kažnjavao narod i provodio pravdu. Stoga se možda pitaju: ‘Gdje je tu Jehovino milosrđe? Je li njemu stalo da se ljudi spase?’ Božja pravednost ustvari nije u proturječju s njegovim milosrđem. Naprotiv, te se dvije osobine nadopunjavaju i omogućavaju da se spase ljudski životi. Pravednost i milosrđe dva su obilježja njegove savršeno uravnotežene osobnosti (Psalam 103:6; 112:4; 116:5). Uklanjajući štetu koju nanose zli, Bog iskazuje milosrđe pravednima. To je dokaz njegove savršene pravednosti. S druge strane, premda je potpuno pravedan, Jehova milosrdno uzima u obzir ograničenja i nesavršenost nas ljudi. Mogli bismo to izraziti ovako: Bog kažnjava kad je potrebno, a iskazuje milosrđe kad god je moguće. U proročkim zapisima možeš pronaći mnoge izjave koje potvrđuju tu savršenu ravnotežu i dokazuju da Bog želi da ljudi dobiju život. Dok budemo razmatrali te izjave, obratimo pažnju na pouke koje možemo primijeniti u svakodnevnom životu.

 4. Što dokazuje da Bog želi da ljudi dobiju život?

⁴ Premda je prorok Joel objavljivao osudu, on je potvrdio da je Bog “dobrostiv i milosrdan, spor na gnjev i pun milosti” (Joel 2:13). Otprilike stotinu godina kasnije, u osmom stoljeću pr. n. e., Mihej je naglasio koliko nam je potrebno Božje oproštenje. Mihej je postavio pitanje: “Tko je Bog kao ti”, a zatim je ovako opisao Jehovu: “Neće zauvijek ostati gnjevan, jer milost rado pokazuje. Ponovno će nam se smilovati” (Mihej 7:18, 19). Iz Joninog izvještaja o Ninivljanima može se vidjeti da je Bog spreman promijeniti svoju odluku o kažnjavanju onih koji su izazvali njegov gnjev ako se pokaju i pokažu to svojim djelima.

 5. Koja te obilježja Božjeg milosrđa i njegove želje da se ljudi spase posebno raduju? (Vidi i okvir “Stavili su se na raspolaganje”.)

⁵ Premda ne živimo u doba dvanaestorice proroka, sigurno osjećamo zahvalnost zbog takvih Jehovinih postupaka koji dokazuju da je on milosrdan i da želi da se ljudi spase. Budeš li tako razmišljao, tvoj će odnos s Bogom ojačati i osjećat ćeš još veću želju da pomažeš drugima dobiti život. Premda danas većina ljudi loše postupa, sigurni smo da Bog “ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Ta Jehovina želja prikazana je Hošeinim toplim riječima kojima je primio natrag svoju ženu koja je bila počinila preljub. Jehova je ‘ljubazno govorio’ svom narodu. On nije bio obavezan oprostiti mu, nego je to učinio “drage volje”, zato što je to htio (Hošea 1:2; 2:13, 14; 3:1-5; 14:4). Razumiješ li zašto je toliko važna činjenica da Bog želi oprostiti ljudima i da im oprašta? To je važno zato što se radi o ljudskim životima. Daljnji dokaz Božjeg milosrđa i njegove želje da ljudi dobiju život možeš vidjeti u kršćanskoj skupštini, koja izvršava djelo u kojem i ti sudjeluješ.

 6. Na koji važan način Bog pokazuje svoju želju da ljudi dobiju život?

⁶ Zašto propovijedaš ljudima? Jedan od glavnih razloga sigurno je to što im želiš pomoći da upoznaju pravoga Boga. Važno je zadržati na umu da Jehova uvijek daje ljudima jasna upozorenja prije nego što izvrši kaznu. To pokazuje da je milostivo zainteresiran za ljude i da ne želi da oni poginu, nego da dobiju život. Dvanaestorica proroka dala su do znanja prijestupnicima da im Bog nudi priliku da se poprave i izbjegnu njegov pravedan gnjev. I mi danas izvršavamo slično djelo. Kao kršćanin, imaš čast objavljivati upozorenje o Božjem predstojećem danu osvete. Pritom nemoj biti ni na koji način osvetoljubiv i nemoj priželjkivati da osobe koje ne prihvaćaju biblijsku istinu “dobiju ono što su zaslužile”. Stalno se podsjećaj da propovijedaš velikim dijelom zato da bi neki ljudi krenuli putem koji vodi u život (Joel 3:9-12; Sefanija 2:3; Matej 7:13, 14).

 7. (a) Zašto je neophodno propovijedati? (b) Kako nam Jehovin način razmišljanja o ljudima može pomoći kad naiđemo na nezainteresirane osobe?

⁷ Svaki put kad govoriš o biblijskoj istini na nečijim vratima, u školi, na poslu ili negdje drugdje ti nudiš pomoć nekoj osobi kojoj je prijeko potrebno Božje milosrđe i oproštenje (Hošea 11:3, 4). Naravno, možda ćeš naići na nezainteresirane i ravnodušne ljude. No ako usprkos tome ustraješ u svojoj službi, time oponašaš našeg milosrdnog Boga, koji je preko Zaharije rekao svom tvrdoglavom narodu: “Vratite se, molim vas, sa zlih puteva svojih i od zlih djela svojih!” (Zaharija 1:4). Tko zna koliko će još ljudi pozitivno reagirati kad im budeš govorio o Božjem milosrđu i pokazao im put života? Nemoj nikada zaboraviti da ljudima propovijedaš zato što Jehova želi da oni dobiju život, a to sigurno želiš i ti.

 8. Zašto je ohrabrujuće prisjetiti se kako su neki reagirali na Božje milosrđe?

⁸ Ohrabrujuće je prisjetiti se da gotovo uvijek ima ljudi koji se odazivaju na Božju poruku. Stoga je Hošea mogao govoriti o onima koji su shvatili da su ‘Jehovini putevi pravi’. Zatim je dodao: “Pravedni su oni koji njima idu” (Hošea 14:9). Već stoljećima mnogi se odazivaju na Božji poziv: “Vratite se k meni svim srcem svojim” (Joel 2:12). Te su riječi bile upućene narodu koji je već poznavao Jehovu, ali one ujedno odražavaju Božje zanimanje za one koji ga tek počinju upoznavati. Da, Bog nije izgubio vjeru u to da ljudi mogu osjetiti žaljenje zbog pogrešaka počinjenih u prošlosti, pokajati se i početi ispravno postupati. To im pruža mogućnost da se spase (1. Timoteju 4:16).

 9. Što je potrebno za spasenje, kao što pokazuje primjer Ninivljana?

⁹ Još je nešto važno primijetiti kad govorimo o tome da je Jehova oprostio Ninivljanima. Znamo da su Ninivljani ozbiljno shvatili upozorenje o predstojećoj Božjoj kazni i “povjerovali su Bogu” (Jona 3:5). Bili su spašeni zbog vjere, a ne samo zbog straha od kazne. Jehova žarko želi da se ljudi pokaju i da svoju vjeru dokažu djelima, pa nam dopušta da propovijedamo kako bismo pomogli ljudima da se odluče. Kakve mogu biti posljedice toga? O Ninivljanima čitamo: “Pravi je Bog vidio djela njihova, da su se vratili sa zlog puta svojega, i zato je pravi Bog požalio što im je nevoljom zaprijetio, i nije ju nanio” (Jona 3:10). Jehovu nije moguće prevariti ni riječima ni formalnim djelima pokajanja. Ninivljani su se sigurno iskreno pokajali i pokazali to svojim djelima. Bog je vidio da su se uistinu promijenili — pokazali su istinsko pokajanje i vjeru.

10. Navedi neke situacije u kojima je Jehova omogućio spasenje vjernima.

¹⁰ Ne bismo smjeli zaključiti da je samo Ninivljanima koristila Jehovina želja da se ljudi spase. Kad je 607. pr. n. e. Jeruzalem bio razoren, nakon što su Obadija, Nahum i Habakuk završili svoju službu, Jehova je omogućio da se spasi poslušni Jeremija i skupina njegovih vjernih prijatelja (Jeremija 39:16-18). Osim toga, Božji su proroci prorekli da će se pokajnički ostatak Židova vratiti iz Babilona i obnoviti pravu religiju (Mihej 7:8-10; Sefanija 3:10-20). Ta proročanstva imala su glavno ispunjenje u novije vrijeme. Nakon Prvog svjetskog rata pomazani kršćani, koji su u velikom broju bili zanemarili službu pravom Bogu, ponovno su počeli revno propovijedati i tako su naišli na Jehovino odobravanje i dobili priliku da spase život. I danas ljudi iz ‘mnogih naroda pristaju uz Jehovu’ (Zaharija 2:11). Oni se mogu nadati da će preživjeti predstojeći kraj ovog svijeta. Dakle, služba propovijedanja nije samo znak da smo poslušni zapovijedi koju su dobili kršćani. Mi ne propovijedamo samo zato da bi se ispunilo proročanstvo (Matej 24:14; 28:19, 20). Cilj propovijedanja je pomoći ljudima da upoznaju Jehovu, povjeruju u njega i dobiju život.

11, 12. Kako Božje milosrđe može koristiti onima koji su mu jednom već služili?

¹¹ Jehovi je stalo do novozainteresiranih osoba i želi da dobiju život, ali pritom ne zaboravlja one koji su već postali njegovi sluge. I mi bismo trebali pokazati da nam je stalo do takvih osoba i pomoći im da nastave ići putem života. Kako na praktičan način možemo pokazati da nam je stalo do njih?

¹² Vjerojatno poznaješ neke koji su upoznali Jehovu, vjerovali u njega i postali njegovi svjedoci, ali mu trenutno ipak ne služe. Poruke koje je Jehova slao preko dvanaestorice proroka pokazuju da je bio spreman iskazati milosrđe onima koji su bili među njegovim narodom, ali nisu ustrajali u svetoj službi. Isto je i danas, bez obzira na to jesu li takvi pojedinci odvučeni od vjere, jesu li odstupili od Boga ili su pak počinili neki grijeh i trebaju se pokajati (Hebrejima 2:1; 3:12). Premda možda nisu sretni što su odstupili od Jehove, teško im je vratiti se. Takvima se Bog obraća riječima svog proroka: “Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Vratite se k meni’, govori Jehova nad vojskama, ‘i ja ću se vratiti k vama’” (Zaharija 1:3). A i Hošeine su riječi uistinu ohrabrujuće! On je rekao: “Vrati se, Izraele, Jehovi, Bogu svojemu, jer si u prijestupu svojemu posrnuo. Uzmite sa sobom riječi pokajanja i vratite se Jehovi. Svi mu recite: ‘Oprosti nam krivnju i primi ono što je dobro.’” Da, čak i oni koji su počinili teške grijehe, no koji su se potom vratili Bogu i iskreno se pokajali mogu se radovati oproštenju koje vodi do potpunog duhovnog oporavka (Hošea 6:1; 14:1, 2; Psalam 103:8-10). Tako je bilo u vrijeme proroka, a tako je i u današnje vrijeme.

13. Zašto trebamo biti milostivi prema onima kojima je Bog oprostio?

¹³ Što sve to znači za kršćane koji su ostali na putu života? Kako možemo pokazati da na druge ljude gledamo poput Jehove? Jehova od nas očekuje da budemo milostivi i prema novozainteresiranima i prema onima koji su mu prestali služiti. Preko Hošee je rekao što traži od nas: “Meni je dobrota mila, a ne žrtva.” Na temelju tih riječi Isus Krist je rekao: “Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu’” (Hošea 6:6; Matej 9:13). Izuzetno je važno da iskazujemo milosrđe kako bismo ostali u dobrom odnosu s Bogom. Zapazi kako je apostol Pavao povezao naše opraštanje s oponašanjem Boga: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama. Stoga se ugledajte na Boga, kao njegova ljubljena djeca, i živite u ljubavi” (Efežanima 4:32–5:2). Uspijevaš li oponašati Boga u tom pogledu?

14, 15. U kojim bi situacijama mogao na kušnju doći naš stav prema Jehovinom opraštanju?

¹⁴ No što ako je neki brat počinio ozbiljan grijeh i nije se zbog toga pokajao, pa je morao biti isključen iz skupštine? Nešto slično događalo se u prvom stoljeću — kršćani koji su činili grijeh i nisu se kajali morali su biti isključeni. Ako su se takve stvari događale za života Isusovih apostola, ne treba nas iznenaditi da se takvo što povremeno događa i u naše vrijeme. U takvim slučajevima vjerni članovi skupštine uvažavaju biblijsku zapovijed da se ne druže s isključenom osobom. Njihova vjernost Jehovi možda će pomoći prijestupniku da shvati svu ozbiljnost svoga grijeha i da se pokaje. U Bibliji čitamo da se jedan isključeni čovjek u Korintu kasnije pokajao i promijenio te je bio ponovno primljen u kršćansku skupštinu (1. Korinćanima 5:11-13; 2. Korinćanima 2:5-8). Kako se osjećaš kad se takvo što dogodi u tvojoj sredini? Kako možeš pokazati da ti je stalo do toga da drugi dobiju život?

¹⁵ Prijestupnik koji se pokajao možda je posramljen i očajan, pa mu treba pokazati da ga i Bog i njegova braća ljube i da žele da dobije život. Pogledaj s kakvom je obzirnošću Bog ohrabrio svoj drevni narod koji se spremno pokajao: “Zarukama ću te uza se vezati u vjernosti i poznavat ćeš mene, Jehovu” (Hošea 2:20). Zaharija je rekao da je Bog spreman smilovati se. Budući da Bog gaji takve osjećaje, i mi bismo trebali svojim postupcima pokazati da osjećamo isto što i on (Zaharija 10:6).

16. Kako se trebamo ponašati kad je netko ponovno primljen u skupštinu?

¹⁶ Bog želi da ljudi dobiju život i zato se raduje kad se neki grešnik pokaje ili kad mu neki njegov neaktivni sluga ponovno počne revno služitia (Luka 5:32). U slučaju ranije spomenutog Korinćanina koji je bio ponovno primljen u kršćansku skupštinu Pavao je poticao braću u skupštini da mu oproste i ohrabre ga te da mu pokažu da ga uistinu ljube: “Takvome je dovoljno što je ukoren od većine. Zato mu (...) spremno oprostite i utješite ga, da ga ne bi shrvala prevelika žalost. Zato vas molim, pokažite mu da ga ljubite” (2. Korinćanima 2:6-8). Prisjeti se da je Hošea citirao Jehovu, koji je rekao o bivšim grešnicima: “Ja ću izliječiti nevjeru njihovu. Ljubit ću ih drage volje” (Hošea 14:4). Hoćemo li oponašati Jehovu tako da radosno učinimo svoj dio kako bi se takva osoba mogla duhovno izliječiti i tako dobiti vječni život?

17, 18. Kako možemo pomoći onima koji su se vratili Jehovi ili članovima obitelji neke isključene osobe?

¹⁷ Jehova je jasno dao do znanja da se s poštovanjem odnosi prema onima koji mu se vraćaju i da ih prihvaća s ljubavlju, kao što je Hošea spremno primio natrag svoju ženu koja mu je bila nevjerna. Jehova opisuje kako se ophodio sa svojim slugama: “Bio sam im kao oni koji miču jaram od čeljusti njihovih, blago sam ih sve hranio” (Hošea 11:4). Doista je dirljivo s kolikom ljubavlju i blagošću Jehova prima osobe koje mu se vraćaju! Mi ga možemo oponašati tako da se ne ponašamo kruto ili odbojno prema onome tko je pokazao da se ražalostio u skladu s Božjom voljom i da se iskreno pokajao. Kad bude primljen u skupštinu, trebamo ga tješiti kad god je to potrebno i ne smijemo se ponašati kao da mu nešto zamjeramo zbog onoga što je u prošlosti učinio (1. Solunjanima 5:14).

¹⁸ Možeš li se sjetiti kako bi još mogao oponašati Jehovu s obzirom na isključene osobe? Ako je netko morao biti isključen, možemo li pomoći vjernim članovima njegove obitelji, možda bračnom drugu koji je ostao vjeran Jehovi i njihovoj djeci? Oni se možda bore da nastave pohađati sastanke i ići u službu propovijedanja. Hoćemo li im pružiti podršku koja im je potrebna? Suosjećajnost i milosrđe možemo pokazati i tako da koristimo ‘ugodne i utješne riječi’ te da započinjemo ohrabrujuće razgovore s takvim vjernim osobama (Zaharija 1:13). Za to imamo puno prilika prije i poslije sastanaka, dok smo zajedno u službi propovijedanja ili u drugim prigodama. Oni su naši suradnici, dragi članovi naše skupštine i stoga ne bi smjeli osjećati da ih netko izbjegava ili izolira. Ponekad se zna dogoditi da roditelj bude isključen, a da njegova djeca nastoje i dalje služiti Jehovi. Mi doista želimo da ona dobiju život. Kako to možemo pokazati?

19. Koju je duhovnu pomoć Sefanija pružio onome koga bismo mogli nazvati ‘djetetom bez oca’?

¹⁹ Služba proroka Sefanije, koji je djelovao sredinom sedmog stoljeća pr. n. e., može nam poslužiti kao primjer kako pomoći drugima. Pretpostavlja se da je on bio član Judine kraljevske obitelji, vjerojatno daljnji rođak kralja Jošije. Jošija je počeo vladati s osam godina, kad mu je bio ubijen otac. Suočio se s teškim problemom: Narod je bio duboko upleten u idolopoklonstvo i odvratne postupke (Sefanija 3:1-7). Mladi Jošija, koji je ostao bez oca, trebao je mudru pouku i pouzdane savjete kako da vlada tim tvrdoglavim narodom. Jehova mu je davao mudre smjernice preko Jeremije i Sefanije, kao što je bilo spomenuto u prethodnim poglavljima ove knjige. Premda je Jehova preko svojih proroka govorio protiv Judinih ‘knezova’, zanimljivo je da nije prekorio samoga kralja (Sefanija 1:8; 3:3). To znači da je mladi kralj Jošija vjerojatno već tada pokazivao da želi na čist način obožavati Boga. Proročka upozorenja sigurno su pomogla Jošiji da bude još odlučniji u tome da očisti Judu od nečistih vjerskih obreda.

20. Kako ‘djeci bez oca’ može pomoći ako se netko brine za njih u duhovnom pogledu?

²⁰ Sefanijino zanimanje za Jošiju pokazuje nam kako se Jehova zanima za djecu kojoj je potrebna duhovna podrška i koja su emocionalno ranjiva, kao što je to slučaj s djecom kojima je roditelj isključen. Hošea je rekao: “Ti si [Bože] milostiv djetetu bez oca” (Hošea 14:3). Znaš li za nekog dječaka ili djevojčicu “bez oca”, koji trebaju nekoga da ih savjetuje u duhovnom pogledu i u svakodnevnom životu? To bi mogla biti djeca koja su siročad u duhovnom pogledu jer služe Jehovi bez podrške obitelji ili djeca koja žive samo s jednim roditeljem. Hoće li takvo dijete ostati uz skupštinu i postati duhovna osoba često ovisi o tome ima li nekoga tko se brine za njega u duhovnom pogledu. Mnoga ‘djeca bez oca’ postala su uravnotežene, duhovne odrasle osobe jer su se za njih s puno ljubavi brinuli zreli kršćani u skupštini (Psalam 82:3).

21. Kakvu pomoć mogu zreli kršćani pružiti djeci?

²¹ Naprimjer, samohranoj majci sigurno bi puno pomoglo kad bi se zreli kršćani zanimali za njenu djecu (Jakov 1:27). Nadglednici i drugi kršćani mogu pružiti duhovnu podršku članovima obitelji koje su u nepovoljnom položaju, pazeći pritom da poštuju ulogu majke, koja je u takvim slučajevima glava obitelji, i da svoje zanimanje izražavaju na prikladan način. Možda možeš sa svojim bračnim drugom ili obitelji provoditi vrijeme s djecom bez oca. Možeš li posvetiti pažnju djeci koja su usamljena? Možda im je potrebno suosjećanje i netko s kim mogu povjerljivo razgovarati, a služba propovijedanja dobra je prilika za to. S obzirom na to da nesumnjivo imaš puno obaveza, redovito pružanje takve pomoći djeci tijekom dužeg vremenskog razdoblja pravi je ‘ispit iskrenosti tvoje ljubavi’ (2. Korinćanima 8:8). Tvoji će napori pokazati da ti je stalo do toga da drugi dobiju život.

22. Kako na tebe djeluje spoznaja da je Jehovi stalo do toga da ljudi dobiju život?

²² Doista je ohrabrujuće razmišljati o tome koliko je Bogu stalo do ljudi i da on želi da dobijemo vječni život. Njemu je puno draže kad može izraziti svoju ljubav pravednicima koji ga ljube i dati im život nego kad mora pokazati svoje negodovanje osobama koje se ne žele promijeniti i koje nisu dostojne dobiti vječni život. Stoga, dok željno očekujemo Jehovin dan, oponašajmo Jehovu pomažući drugima da dođu na put života.