Prava mudrost jedna je od najdragocjenijih vrijednosti za kojima možeš tragati. Sam Jehova njen je izvor. U ovom ćemo dijelu detaljnije razmotriti beskrajnu mudrost Jehove Boga, o kojemu je vjerni Job rekao: ‘Mudar je u srcu’ (Job 9:4).

1, 2. Koji je bio Jehovin naum za sedmi dan, i kako je Božja mudrost bila ispitana na početku tog dana?

ZA NJIH je sve izgubljeno! Ljudi, vrhunac šestog dana stvaranja, iznenada su pali tako nisko. Jehova je “sve što je stvorio”, uključujući i ljude, proglasio ‘veoma dobrim’ (1. Mojsijeva 1:31). No na početku sedmog dana Adam i Eva odlučili su pridružiti se Sotoni u pobuni. Predali su se grijehu, nesavršenosti i smrti.

² Možda je izgledalo da je Jehovin naum za sedmi dan sasvim osujećen. Taj je dan, kao i šest prethodnih, trebao trajati tisućama godina. Jehova ga je proglasio svetim i u njemu na koncu čitava Zemlja treba biti pretvorena u raj nastanjen savršenom ljudskom obitelji (1. Mojsijeva 1:28; 2:3). No kako će se to ostvariti nakon katastrofalne pobune? Što će Bog učiniti? Bio je to veliki — ako ne i najveći — ispit Jehovine mudrosti.

3, 4. (a) Zašto je Jehovina reakcija na pobunu u Edenu zadivljujuć primjer njegove mudrosti? (b) Koju bismo istinu, potaknuti poniznošću, trebali zadržati na umu dok budemo razmatrali Jehovinu mudrost?

³ Jehova je odmah reagirao. Osudio je buntovnike u Edenu i istovremeno dao kratak uvid u nešto divno: u svoj naum da odstrani probleme koji su njihovom krivicom tada započeli (1. Mojsijeva 3:15). Jehovin dalekosežan naum započinje u Edenu, obuhvaća mnogo tisuća godina ljudske povijesti i seže daleko u budućnost. Taj je naum posve jednostavan, a ipak tako dubok da čitalac Biblije čitav život može uživati u istraživanju njega i razmišljanju o njemu. Osim toga, Jehovin će naum sigurno uspjeti. Putem njega će se okončati svu zloću, grijeh i smrt. Vjerne će se ljude dovesti do savršenstva. Sve će se to desiti prije nego što završi sedmi dan kako bi Jehova, unatoč svemu, ispunio svoj naum u vezi sa Zemljom i čovječanstvom točno u skladu sa svojim vremenskim rasporedom!

⁴ Takva mudrost izaziva u nama divljenje, zar ne? Apostol Pavao je bio toliko ganut da je napisao: ‘O dubino Božje mudrosti!’ (Rimljanima 11:33). Dok budemo razmatrali različite aspekte te Božje osobine, poniznost nas treba navesti da zadržimo na umu jednu bitnu istinu — a to je da, u najboljem slučaju, mi možemo tek površno upoznati Jehovinu neizmjernu mudrost (Job 26:14). Najprije ćemo odrediti što uključuje ta divna osobina.

5, 6. U kakvoj su vezi znanje i mudrost, i koliko je opsežno Jehovino znanje?

⁵ Mudrost nije isto što i znanje. U kompjutere se može pohraniti ogromno znanje, ali nikome ne bi bilo ni na kraj pameti nazvati te strojeve mudrima. Pa ipak, znanje i mudrost međusobno su povezani (Priče Salamunove 10:14). Naprimjer, ako trebaš mudar savjet o rješavanju nekog ozbiljnog zdravstvenog problema, hoćeš li se obratiti nekome tko ima oskudno ili nikakvo znanje o medicini? Sasvim sigurno nećeš! Dakle, točna spoznaja je prijeko potrebna za stjecanje prave mudrosti.

⁶ Jehova ima neograničeno znanje. Kao ‘Kralj vječnosti’ jedino on oduvijek postoji (Otkrivenje 15:3). Tokom svih tih nebrojenih vjekova u sve je bio upućen. U Bibliji stoji: “Nema stvorenja koje nije očito njegovom pogledu, nego je sve golo i otvoreno izloženo očima onoga kome moramo položiti račun” (Hebrejima 4:13; Priče Salamunove 15:3). Kao Stvoritelj, Jehova u potpunosti poznaje sve što je stvorio i od samog početka promatra sve što ljudi čine. On ispituje srce svakog čovjeka i ništa mu ne može promaknuti (1. Dnevnika 28:9). Budući da nas je stvorio sa slobodnom voljom, raduje se kad vidi da u životu donosimo mudre odluke. On ‘sluša molitvu’ i tako u svako doba čuje bezbrojne riječi koje su mu upućene! (Psalam 65:2). A suvišno je i napomenuti da Jehova ima savršeno pamćenje.

7, 8. Kako Jehova pokazuje razumnost, razboritost i mudrost?

⁷ Jehova ne posjeduje samo znanje. On također zna kako su činjenice međusobno povezane i vidi kompletnu sliku koju čini bezbroj detalja. On procjenjuje i donosi sud, razlikujući dobro i zlo, važno i nevažno. Osim toga, on gleda dalje od onoga što se vidi na prvi pogled i pažljivo ispituje srce (1. Samuelova 16:7). Zbog toga možemo reći da je Jehova razuman i razborit, a to su osobine koje nadmašuju znanje. No mudrost je još istaknutija.

⁸ Mudrost uključuje znanje, razboritost i razumnost sprovedene u djelo. Ustvari, neke izvorne biblijske riječi prevedene s “mudrost” doslovno znače “uspješno djelovanje” ili “primjenjiva mudrost”. Dakle, Jehovina mudrost nije puka teorija. Ona je primjenjiva u praksi; djelotvorna je. Jehova uvijek donosi najbolje odluke budući da ih temelji na širini svog znanja i na svojoj velikoj razboritosti, a ostvaruje ih poduzimajući najbolje moguće korake. To je prava mudrost! Jehovin primjer potvrđuje istinitost Isusove izjave: “Mudrost dokazuju pravednom njena djela” (Matej 11:19). Jehovina djela u čitavom svemiru daju snažno svjedočanstvo o njegovoj mudrosti.

9, 10. (a) Koju vrstu mudrosti Jehova pokazuje, i na koji način? (b) Kako stanica dokazuje Jehovinu mudrost?

⁹ Jesi li se ikada divio domišljatosti nekog majstora koji vješto izrađuje divne praktične predmete? Ta nas vrsta mudrosti zadivljuje (2. Mojsijeva 31:1-3). Sam Jehova izvor je takve mudrosti i posjeduje ju više od bilo koga drugoga. Kralj David je rekao o Jehovi: “Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro” (Psalam 139:14). I zaista, što više saznajemo o ljudskom tijelu, to nas Jehovina mudrost sve više zadivljuje.

¹⁰ Evo jednog primjera: Tvoj je život započeo kao stanica — jajnu stanicu tvoje majke oplodio je spermij tvog oca. Ubrzo se ta stanica počela dijeliti. Na koncu si imao nekih 100 bilijuna stanica. One su sasvim sitne. Oko 10 000 stanica prosječne veličine stalo bi na glavicu pribadače. Pa ipak, svaka je od njih zapanjujuće složeno djelo stvaranja. Stanica je daleko zamršenija od bilo kojeg stroja ili tvornice koje su načinili ljudi. Znanstvenici kažu da stanica izgleda poput grada opasanog zidinama — ima ulaze i izlaze koje se nadzire, transportni sustav, komunikacijski sustav, elektrane, tvornice, objekte za odlaganje otpada i recikliranje, zaštitarske službe, pa čak i svojevrsnu centralnu vlast u svojoj jezgri. Osim toga, čitava se stanica može replicirati za samo nekoliko sati!

11, 12. (a) Što stanice zametka koji se razvija navodi da preuzmu različite uloge, i kako je to u skladu sa Psalmom 139:16? (b) Na koje načine ljudski mozak pokazuje da smo ‘divno sazdani’?

¹¹ Naravno, nisu sve stanice iste. Kako se stanice zametka dijele, tako poprimaju različite funkcije. Neke će biti živčane stanice; druge će biti koštane, mišićne, krvne ili očne stanice. Sva je ta raznolikost zapisana u staničnoj “biblioteci” genetskog nacrta, odnosno DNK. Zanimljivo je da je David pod nadahnućem rekao Jehovi: “Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano” (Psalam 139:16).

¹² Neki dijelovi tijela vrlo su složeni. Uzmimo naprimjer ljudski mozak. Neki za njega kažu da je nešto najsloženije od svega dosad otkrivenog u svemiru. On sadrži oko 100 milijardi živčanih stanica — skoro koliko je i zvijezda u našoj galaksiji. Svaka od tih stanica je razgranjena i svojim ograncima spojena s tisućama drugih stanica. Znanstvenici kažu da se u ljudski mozak može pohraniti sve informacije iz svih knjižnica svijeta i da bi njegov kapacitet zapravo mogao biti bezgraničan. Unatoč tome što su desecima godina proučavali taj “divno sazdan” organ, znanstvenici priznaju da možda nikada neće u potpunosti shvatiti kako on funkcionira.

13, 14. (a) Kako mravi i druga stvorenja pokazuju da su ‘instinktivno mudri’, i što nam to govori o njihovom Stvoritelju? (b) Zašto možemo reći da su djela stvaranja, kao što je paukova mreža, “premudro” stvorena?

¹³ Međutim, ljudi su samo jedan primjer Jehovine stvaralačke mudrosti. Psalam 104:24 kaže: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.” Jehovina mudrost očituje se u svim djelima stvaranja koja nas okružuju. Naprimjer, mrav je ‘instinktivno mudar’ (Priče Salamunove 30:24, NS). Doista, kolonije mrava izvrsno su organizirane. Neke od njih brinu se za insekte zvane lisne uši, štite ih te od njih dobivaju hranu kao da su one njihove domaće životinje. Drugi se mravi ponašaju kao poljoprivrednici, uzgajaju i obrađuju “usjeve” gljivica. Mnoga druga stvorenja stvorena su tako da instinktivno čine zapanjujuće stvari. Kućna muha izvodi akrobacije koje ne može oponašati ni najsuvremeniji avion koji su ljudi napravili. Ptice selice ravnaju se po zvijezdama, orijentiraju se po Zemljinom magnetskom polju ili po nekoj vrsti unutarnje karte. Biolozi godinama proučavaju složene postupke koje ta stvorenja nesvjesno čine. Kako li onda mudar mora biti Bog koji je sve tako stvorio!

¹⁴ Znanstvenici su saznali mnogo toga na temelju Jehovine stvaralačke mudrosti. Čak postoji jedno područje inženjeringa koje se naziva biomimetika, a nastoji oponašati konstruirane oblike iz prirode. Naprimjer, možda si s divljenjem promatrao ljepotu paukove mreže. No za inženjera je ona čudesna konstrukcija. Neke naizgled krhke niti razmjerno su jače od čelika, čvršće od vlakana pancir-košulje. Koliko točno čvršće? Zamisli da se paukovu mrežu poveća na veličinu mreže koju koriste ribarski čamci. Tom bi se paukovom mrežom moglo uhvatiti putnički avion u letu! Da, Jehova je sve to “premudro” stvorio.

15, 16. (a) Kako zvjezdano nebo svjedoči o Jehovinoj mudrosti? (b) Kako Jehovin položaj Vrhovnog Zapovjednika nad ogromnim brojem anđela svjedoči o mudrosti tog organizatora?

¹⁵ Jehovina mudrost vidljiva je u njegovim djelima diljem univerzuma. Kad pogledamo nebo posuto zvijezdama, o kojima smo više govorili u petom poglavlju, znamo da nisu neplanski razbacane po svemiru. Zahvaljujući mudrosti Jehovinih ‘nebeskih zakona’ nebeska tijela divno su raspoređena u organizirane galaksije, one su grupirane u jata, a ona pak povezana u superjata (Job 38:33, St). Nije nikakvo čudo da je Jehova ta tijela nazvao ‘vojskom’! (Izaija 40:26). No postoji jedna druga vojska, koja još jasnije dokazuje Jehovinu mudrost.

¹⁶ Kao što smo vidjeli u 4. poglavlju, Bog ima titulu “Jehova nad vojskama” zbog svog položaja Vrhovnog Zapovjednika nad ogromnom vojskom od stotina milijuna duhovnih stvorenja. To je dokaz Jehovine moći. Pa kakve to veze ima s njegovom mudrošću? Razmisli o sljedećem: Jehova i Isus nikada nisu besposleni (Ivan 5:17). Stoga je logično da i anđeoski sluge Svevišnjega uvijek budu zaposleni. A ne zaboravi da su oni superiorniji od ljudi, nadasve inteligentni i nadasve moćni (Hebrejima 1:7; 2:7). Pa ipak, Jehova milijardama godina svim tim anđelima daje posao, zadatke koji ih čine sretnima i ispunjenima — oni ‘izvršavaju njegovu riječ’ i ‘tvore njegovu volju’ (Psalam 103:20, 21). Koliko samo zadivljujuća mora biti mudrost tog organizatora!

17, 18. Zašto Biblija kaže da je Jehova ‘jedini mudri’, i zašto bi njegova mudrost trebala izazivati divljenje u nama?

¹⁷ Ako uzmemo u obzir sve ove dokaze, treba li nas čuditi što Biblija o Jehovinoj mudrosti govori u superlativima? Naprimjer, ona kaže da je Jehova ‘jedini mudri’ (Rimljanima 16:27). Samo Jehova posjeduje mudrost u apsolutnom smislu. On je izvor sve prave mudrosti (Priče Salamunove 2:6). Zato se Isus, iako je najmudrije Jehovino stvorenje, nije oslanjao na vlastitu mudrost, već je govorio onako kako ga je Otac uputio (Ivan 12:48-50).

¹⁸ Zapazi kako je apostol Pavao opisao jedinstvenost Jehovine mudrosti: “O dubino Božjeg bogatstva i mudrosti i spoznaje! Kako su neistraživi njegovi sudovi i nedokučivi njegovi putevi!” (Rimljanima 11:33). Započinjući redak uzvikom “O”, Pavao je izrazio snažnu emociju — u ovom slučaju duboko divljenje. Grčka riječ koju je upotrijebio za ‘dubinu’ vrlo je srodna riječi “ponor”. Stoga njegove riječi u mislima stvaraju živopisnu sliku. Kad razmišljamo o Jehovinoj mudrosti, to je kao da promatramo beskrajni, neizmjerni bezdan, područje toliko duboko, toliko veliko da nikada nećemo moći uopće pojmiti njegovu veličinu, a kamoli ga opisati ili nacrtati svaki njegov detalj (Psalam 92:5). Nije li to misao koja u nama izaziva poniznost?

19, 20. (a) Zašto je orao prikladan simbol Božje mudrosti? (b) Kako je Jehova dokazao da zna što donosi budućnost?

¹⁹ Jehova je ‘jedini mudri’ u još jednom smislu: Samo on može znati što donosi budućnost. Prisjeti se da Jehova koristi oštrovidnog orla kao simbol svoje mudrosti. Suri orao može težiti samo pet kilograma, no njegove su oči veće nego u odraslog čovjeka. Taj orao ima jako dobar vid, što mu omogućava da na udaljenosti od stotina metara, ako ne i nekoliko kilometara, uoči sićušni plijen! Sam Jehova je jednom rekao za orla: “Daleko mu vide oči” (Job 39:29). Slično tome, što se tiče vremena, Jehova može gledati “daleko” — u budućnost!

²⁰ Biblija je puna dokaza koji potvrđuju istinitost toga. Ona sadrži stotine proročanstava, odnosno povijest pisanu unaprijed. Ishod ratova, uspon i pad svjetskih sila, pa čak i konkretne ratne strategije vojnih zapovjednika, prorečeni su u Bibliji — u nekim slučajevima stotinama godina unaprijed (Izaija 44:25–45:4; Danijel 8:2-8, 20-22).

21, 22. (a) Zašto je neutemeljeno zaključiti da Jehova unaprijed zna sve odluke koje ćeš donijeti u životu? Navedi primjer. (b) Kako znamo da Jehovina mudrost nije hladna ili bez osjećaja?

²¹ No znači li to da Bog već zna koje ćeš odluke donijeti u životu? Neki koji podržavaju učenje o predodređenju tvrde da je tako. Međutim, ta ideja zapravo potkopava Jehovinu mudrost, jer navodi na zaključak da on ne može kontrolirati svoju sposobnost da unaprijed zna što će se desiti. Potkrijepimo to jednim primjerom: Ako izvrsno pjevaš, znači li to da ti nije preostalo ništa drugo nego da non-stop pjevaš? Takvo je razmišljanje apsurdno! Slično tome, Jehova zna što će se desiti u budućnosti, ali on se ne koristi stalno tom sposobnošću. Kad bi tako postupao, mogao bi ugroziti našu slobodnu volju, dragocjeni dar koji nam Jehova nikada neće oduzeti (5. Mojsijeva 30:19, 20).

²² A što je još gore, ideja o predodređenju ukazuje na to da je Jehovina mudrost hladna, bez ljubavi, osjećaja i samilosti. No to nipošto nije točno! Biblija nas uči da je Jehova ‘mudar u srcu’ (Job 9:4). To ne znači da on ima doslovno srce, jer Biblija taj izraz često koristi u povezanosti s nutrinom, koja obuhvaća poticaje i osjećaje, kao što je ljubav. Prema tome, Jehovina je mudrost, kao i njegove druge osobine, vođena ljubavlju (1. Ivanova 4:8).

23. Na što bi nas trebala potaknuti Jehovina mudrost koja je daleko iznad naše?

²³ Naravno, Jehovina je mudrost savršeno pouzdana. Ona je toliko iznad naše mudrosti da nas Božja Riječ s ljubavlju poziva: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje” (Priče Salamunove 3:5, 6). Posvetimo sada punu pažnju Jehovinoj mudrosti kako bismo se mogli približiti našem beskrajno mudrom Bogu.

1, 2. Koje nam je “pismo” Jehova napisao, i zašto?

SJEĆAŠ li se kad si zadnji put dobio pismo od neke tebi drage osobe koja živi daleko? Rijetko nam koja stvar pričinjava toliku radost kao iskreno pismo od nekoga do koga nam je stalo. Veselimo se što možemo čuti kako je, što mu se dešava u životu i kakvi su mu planovi. Te nam novosti pomažu da ostanemo bliski s osobama koje volimo iako su fizički daleko.

² Što bi nam onda moglo donijeti veću radost nego pisana poruka od Boga kojeg ljubimo? U neku ruku, Jehova nam je napisao “pismo” — a to je njegova Riječ, Biblija. U njoj nam otkriva tko je, što je dosad učinio, što namjerava učiniti i još mnogo toga. Jehova nam je dao svoju Riječ zato što želi da mu se približimo. Naš beskrajno mudar Bog odabrao je najbolji mogući način za prenošenje informacija. Način pisanja Biblije i njen sadržaj kriju neusporedivu mudrost.

 3. Na koji je način Jehova prenio Zakon Mojsiju?

³ Neki se možda pitaju: ‘Zašto Jehova nije upotrijebio neku upečatljiviju metodu — recimo glas s neba — da bi se obratio ljudima?’ Ustvari, Jehova je ponekad govorio s neba preko anđeoskih zastupnika. Naprimjer, učinio je to kad je Izraelcima dao Zakon (Galaćanima 3:19). Glas s neba ulijevao je toliko strahopoštovanje da su prestrašeni Izraelci molili Jehovu da im se ne obraća na taj način, već preko Mojsija (2. Mojsijeva 20:18-20). Tako je Zakon, koji se sastojao od oko 600 odredbi, prenesen Mojsiju usmenim putem, riječ po riječ.

 4. Objasni zašto usmeno prenošenje Božjih zakona ne bi bila pouzdana metoda.

⁴ Što bi bilo da Zakon nikada nije bio zapisan? Da li bi se Mojsije mogao prisjetiti točno onih formulacija koje su upotrijebljene u tom detaljnom kodeksu i bez greške ih prenijeti ostalom narodu? Što je s budućim pokoljenjima? Da li bi se ona morala oslanjati samo na usmenu predaju? To ne bi bila pouzdana metoda prenošenja Božjih zakona. Zamisli što bi se dogodilo kad bi morao prenijeti neku priču ljudima koji stoje u dugačkom redu tako da je ispričaš prvoj osobi i da je onda ostali redom prenose dalje. Ono što bi zadnji u redu čuo vjerojatno bi se prilično razlikovalo od izvorne informacije. Božji Zakon nije bio u takvoj opasnosti.

5, 6. Koju je zapovijed Jehova dao Mojsiju s obzirom na svoje riječi, i zašto je za nas blagoslov što Jehovinu Riječ imamo u pisanom obliku?

⁵ Jehova je mudro odlučio da se njegove riječi zapišu. Mojsiju je zapovjedio: “Napiši sebi te riječi; jer po tim riječima učinih savez s tobom i s Izraelom” (2. Mojsijeva 34:27). Tako je 1513. pr. n. e. započelo razdoblje pisanja Biblije. Tokom narednih 1 610 godina Jehova je “u mnogim prilikama i na mnogo načina govorio” ljudima koji su pisali Bibliju, a bilo ih je oko 40 (Hebrejima 1:1). Nakon toga su predani prepisivači pomno pazili da prijepisi budu točni kako bi očuvali Sveto pismo (Ezra 7:6; Psalam 45:1).

⁶ Jehova nas je uistinu blagoslovio time što nam je prenio informacije u pisanom obliku. Jesi li ikada dobio pismo koje ti je toliko značilo — možda zato što ti je pružilo potrebnu utjehu — da si ga sačuvao i čitao uvijek iznova? Isto je i s “pismom” koje smo dobili od Jehove. Jehova je dao zapisati svoje riječi i zato ih možemo stalno čitati te razmišljati o njihovom značenju (Psalam 1:2). ‘Utjehu iz Pisama’ možemo dobiti kad god nam je potrebna (Rimljanima 15:4).

 7. Kako se Jehovina mudrost očituje u tome što je ljude koristio kao pisce?

⁷ Jehova je pokazao mudrost kad je koristio ljude u pisanju svoje Riječi. Razmisli o sljedećem: Da je Jehova koristio anđele za pisanje Biblije, da li bi ona bila jednako privlačna? Istina, anđeli su mogli opisati Jehovu sa svog uzvišenog gledišta, izraziti svoju odanost njemu i izvijestiti o Božjim vjernim ljudskim slugama. No da li bismo se zaista mogli uživjeti u način na koji savršena duhovna stvorenja poimaju stvari i čije znanje, iskustvo i moć daleko nadmašuju naše? (Hebrejima 2:6, 7).

 8. Na koji su način pisci Biblije mogli koristiti svoje misaone sposobnosti? (Vidi i fusnotu.)

⁸ Koristeći ljude kao pisce, Jehova nam je dao upravo ono što trebamo — izvještaj koji je ‘nadahnut od Boga’, a ipak sadrži ono nešto svojstveno samo ljudima (2. Timoteju 3:16). Kako je to uspio? U mnogo je slučajeva očito dopustio piscima da koriste svoje misaone sposobnosti dok biraju ‘ugodne riječi i pišu što je pravo, riječi istine’ (Propovjednik 12:10, 11). To objašnjava zašto je Biblija pisana različitim stilovima; zapisi odražavaju porijeklo i osobnost svakog pisca.a Pa ipak, ti su ljudi “govorili od Boga kako su bili poneseni svetim duhom” (2. Petrova 1:21). Stoga je konačni rezultat doista ‘riječ Božja’ (1. Solunjanima 2:13).

9, 10. Zašto to što su Bibliju pisali ljudi pridonosi njenoj toplini i privlačnosti?

⁹ To što su Bibliju pisali ljudi daje joj neizmjernu toplinu i privlačnost. Njeni su pisci bili ljudi s osjećajima poput naših. Budući da su bili nesavršeni, suočavali su se s kušnjama i pritiscima kakve i mi doživljavamo. U nekim ih je slučajevima Jehovin duh nadahnuo da pišu o vlastitim osjećajima i borbama (2. Korinćanima 12:7-10). Stoga su oni o takvim temama pisali u prvom licu, što nijedan anđeo ne bi mogao.

¹⁰ Uzmimo kao primjer izraelskog kralja Davida. Nakon što je počinio neke ozbiljne grijehe, David je sastavio jedan psalam u kojem je izlio svoje srce, moleći Boga za oprost. Napisao je: “Od grijeha mojega očisti me. Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože” (Psalam 51:2, 3, 5, 11, 17). Zar ne osjećaš piščevu tjeskobu? Tko bi drugi osim nesavršenog čovjeka mogao izraziti takve duboke osjećaje?

11. Kakve istinite primjere Biblija sadrži “nama za pouku”?

¹¹ Još nešto pridonosi privlačnosti Biblije. Ta knjiga uglavnom govori o ljudima — o stvarnim osobama — koji su služili Bogu i onima koji nisu. U njoj čitamo o onome što su doživljavali, o njihovim poteškoćama i radostima. Vidimo do čega su dovele njihove životne odluke. Ti su izvještaji napisani “nama za pouku” (Rimljanima 15:4). Putem tih istinitih događaja Jehova nas poučava, apelirajući na naše srce. Razmotrimo nekoliko primjera.

12. U kom nam pogledu pomažu biblijski izvještaji o nevjernim ljudima?

¹² Biblija govori o nevjernim, čak i zlim, ljudima i onome što ih je snašlo. U takvim su izvještajima nepoželjne osobine vidljive na djelu, pa nam ih je lakše razumjeti. Naprimjer, koja bi zapovijed protiv nevjernosti mogla biti snažnija od živog primjera Jude, koji je pokazao tu osobinu kad je skovao plan da izda Isusa? (Matej 26:14-16, 46-50; 27:3-10). Izvještaji poput ovog snažnije djeluju na naše srce, pomažući nam da raspoznamo loše karakterne crte i nastojimo ih odbaciti.

13. Kako nam Biblija pomaže razumjeti koje su osobine poželjne?

¹³ Biblija opisuje i mnoge vjerne Božje sluge. U njoj čitamo o njihovoj odanosti i vjernosti. Susrećemo se s primjerima osoba koje su pokazale osobine koje i mi trebamo razvijati da bismo se približili Bogu. Uzmimo naprimjer vjeru. Biblija definira vjeru i govori nam koliko je bitna želimo li ugoditi Bogu (Hebrejima 11:1, 6). Međutim, Biblija također sadrži živopisne primjere onih koji su iskazali vjeru. Razmisli o Abrahamovoj vjeri koja je došla do izražaja kad je gotovo žrtvovao Izaka (1. Mojsijeva 22. poglavlje; Hebrejima 11:17-19). U takvim izvještajima riječ “vjera” poprima veće značenje i lakše ju je shvatiti. Zaista je mudro što nam Jehova pokazuje kako su ljudi u svom životu očitovali poželjne osobine, umjesto da nas samo potiče da ih razvijamo!

14, 15. Što Biblija govori o ženi koja je došla u hram, i što iz tog izvještaja učimo o Jehovi?

¹⁴ Izvještaji iz stvarnog života koji se nalaze u Bibliji često nam nešto govore o tome kakav je Jehova kao osoba. Obrati pažnju na ono što čitamo o jednoj ženi koju je Isus promatrao u hramu. Dok je sjedio blizu posuda za priloge, Isus je gledao ljude koji su u njih ubacivali svoje priloge. Došli su mnogi bogataši, dajući “od svog viška”. No Isus je svoj pogled usredotočio na jednu siromašnu udovicu. Njen se dar sastojao od “dva novčića, koji imaju vrlo malu vrijednost”.b Bio je to sav novac što je imala. Isus, koji je savršeno odražavao Jehovino gledište, rekao je: “Ova siromašna udovica ubacila [je] više od svih koji ubacuju novac u posude za priloge.” U skladu s ovim riječima, ona je ubacila više od svih drugih zajedno (Marko 12:41-44; Luka 21:1-4; Ivan 8:28).

¹⁵ Nije li značajno što je od svih ljudi koji su tog dana došli u hram baš ta udovica izdvojena i spomenuta u Bibliji? Tim nas primjerom Jehova uči da je zahvalan Bog. On rado prihvaća darove koje mu dajemo cijelom dušom, bez obzira na to kakvi su u usporedbi s onim što drugi daju. Nema boljeg načina na koji nas je Jehova mogao poučiti toj utješnoj istini!

16, 17. Kako je Jehovina mudrost vidljiva čak i u tome koje je informacije odlučio izostaviti iz svoje Riječi?

¹⁶ Kad pišeš pismo nekoj tebi dragoj osobi, možeš spomenuti samo neke stvari. Zato moraš dobro promisliti što ćeš napisati. Slično tome, Jehova je u svojoj Riječi odlučio spomenuti samo neke osobe i događaje. No Biblija u tim zornim izvještajima uvijek ne navodi sve pojedinosti (Ivan 21:25). Naprimjer, kad govori o Božjoj presudi, informacije koje u njoj nalazimo možda neće pružiti odgovor na svako naše pitanje. Jehovina je mudrost vidljiva čak i u tome koje je informacije odlučio izostaviti iz svoje Riječi. U kom smislu?

¹⁷ Način na koji je Biblija napisana služi da se ispita što je u našem srcu. U Hebrejima 4:12 piše: “Božja riječ [ili poruka] je živa i vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, (...) i može razabrati misli i namjere srca.” Biblijska poruka prodire duboko, otkrivajući naše stvarno razmišljanje i naše prave motive. Oni koji je čitaju s kritičkim stavom često se spotaknu o izvještaje koji ne sadrže dovoljno informacija koje bi ih zadovoljile. Takve osobe mogu čak sumnjati u to da je Jehova uistinu pun ljubavi, mudar i pravedan.

18, 19. (a) Zašto nas ne bi trebalo uznemiravati ako neki biblijski izvještaj otvara pitanja na koja odmah nemamo odgovore? (b) Što je potrebno za razumijevanje Božje Riječi, i kako to dokazuje Jehovinu veliku mudrost?

¹⁸ Za razliku od toga, kad pažljivo proučavamo Bibliju s iskrenim motivom, Jehovu upoznajemo u kontekstu u kojem ga prikazuje cijela Biblija. Stoga nas ne uznemirava ako neki izvještaj otvara pitanja na koja odmah nemamo odgovore. Navest ćemo jedan primjer: Kad slažemo veliku slagalicu, možda otprve ne možemo pronaći određeni dio ili ne znamo gdje ide neki dio. Pa ipak, možda smo složili dovoljno dijelova da shvatimo kako mora izgledati konačna slika. Slično tome, kad proučavamo Bibliju, mi postepeno saznajemo kakav je Bog Jehova i dobivamo konačnu sliku. Čak ako i otprve ne možemo razumjeti određeni izvještaj ili shvatiti kako se on uklapa u Božju osobnost, osobnim proučavanjem Biblije već smo naučili i više nego dosta o Jehovi zbog čega možemo biti uvjereni da je on sigurno Bog pun ljubavi, pravedan i nepristran.

¹⁹ Prema tome, da bismo razumjeli Božju Riječ, moramo je čitati i proučavati s iskrenim motivom i otvorenog uma. Nije li to dokaz Jehovine velike mudrosti? Inteligentni ljudi mogu napisati knjige koje bi samo ‘mudri i umni’ shvatili. Ali sastaviti knjigu koju mogu razumjeti samo oni čije je srce ispunjeno ispravnim motivima — to ne ide bez Božje mudrosti! (Matej 11:25).

20. Zašto nam samo Jehova može pokazati koji je najbolji način života, i što Biblija sadrži, a može nam pomoći?

²⁰ Jehova nam u svojoj Riječi pokazuje koji je najbolji način života. Kao naš Stvoritelj, on poznaje naše potrebe bolje od nas samih. A osnovne ljudske potrebe — uključujući i želju da osjetimo ljubav, da budemo sretni i imamo dobre odnose s drugima — ostale su iste. Biblija sadrži obilje ‘primjenjive mudrosti’ koja nam može pomoći da vodimo smislen život (Priče Salamunove 2:7, NS). U svakom dijelu ove knjige nalazi se poglavlje koje pokazuje kako možemo primjenjivati mudre biblijske savjete, no osvrnimo se sada na samo jedan primjer.

21-23. Koji nam mudri savjeti mogu pomoći da ne gajimo ljutnju i srdžbu?

²¹ Jesi li ikada primijetio da ljudi koji su stalno kivni na nekoga i gaje srdžbu često na kraju sami sebi nanesu zlo? Srdžba je teško breme u životu. Kad je gajimo, ona zaokuplja naše misli, lišava nas mira i guši našu radost. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da gajenje ljutnje može povećati rizik od srčanih bolesti i mnogih drugih kroničnih bolesti. Biblija je puno prije takvih znanstvenih istraživanja mudro rekla: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost” (Psalam 37:8). Ali kako to možemo?

²² Božja Riječ pruža sljedeći mudar savjet: “Razumijevanje čovjeku usporava gnjev, i na čast mu je kad prijeđe preko prijestupa” (Priče Salamunove 19:11, NS). Ono nam omogućava da vidimo ispod površine, da gledamo dalje od onoga što se vidi na prvi pogled. Razumijevanje nam pomaže da shvatimo zašto je netko rekao određenu stvar ili postupio na određen način. Ako nastojimo razumjeti njegove prave motive, osjećaje i okolnosti, to nam može pomoći da o njemu nemamo negativno mišljenje i da ne gajimo negativne osjećaje.

²³ Biblija sadrži i ovaj savjet: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome” (Kološanima 3:13). Izraz “podnosite jedan drugoga” znači biti strpljiv prema drugima, tolerirati njihove osobine koje nas možda iritiraju. Takva dugotrpljivost može nam pomoći da ne budemo kivni na druge zbog nevažnih stvari. Izraz “opraštajte” prenosi misao o prestajanju gajenja srdžbe. Naš mudri Bog zna da trebamo oprostiti drugima kad postoji opravdan razlog za to. To nije samo njima na korist već i nama pomaže da sačuvamo mir u mislima i srcu (Luka 17:3, 4). Božja Riječ je neiscrpna riznica mudrosti!

24. Što se događa kad svoj život dovodimo u sklad s Božjom mudrosti?

²⁴ Potaknut svojom beskrajnom ljubavlju, Jehova nam je želio otkriti određene stvari. Odabrao je najbolji mogući način — “pismo” koje su napisali ljudi pod vodstvom svetog duha. Zbog toga se na njegovim stranicama nalazi Jehovina mudrost. Ta je mudrost ‘posve pouzdana’ (Psalam 93:5, Ša). Kako svoj život dovodimo u sklad s njom i govorimo o njoj drugima, tako se automatski više približavamo našem beskrajno mudrom Bogu. U sljedećem poglavlju obradit ćemo još jedan izvanredan primjer Jehovine dalekosežne mudrosti: njegovu sposobnost proricanja budućnosti i ispunjenja svog nauma.

1, 2. Kojoj bismo “svetoj tajni” trebali obratiti pažnju, i zašto?

TAJNE! Budući da izazivaju radoznalost, da su privlačne i zagonetne, ljudi ih često teško čuvaju. Međutim, Biblija kaže: “Slava je Božja skrivati stvar” (Priče Salamunove 25:2). Da, kao Suvereni Vladar i Stvoritelj, Jehova s pravom drži u tajnosti neke stvari dok ne odluči da je došlo vrijeme da ih otkrije ljudima.

² Međutim, postoji jedna zanimljiva, privlačna tajna koju je Jehova otkrio u svojoj Riječi. Naziva je se ‘sveta tajna Božje volje’ (Efežanima 1:9). Kad saznaš o čemu je riječ, nećeš samo zadovoljiti svoju znatiželju. Otkrivanje te tajne može voditi do spasenja i može ti pružiti kratak uvid u Jehovinu neizmjernu mudrost.

3, 4. Kako je proročanstvo iz 1. Mojsijeve 3:15 pružalo nadu, i na koju je ‘svetu tajnu’ ukazivalo?

³ Kad su Adam i Eva sagriješili, možda je izgledalo da je osujećen Jehovin naum da zemaljski raj nastani savršenim ljudima. No Bog je odmah pronašao izlaz iz te situacije. Rekao je: “Mećem neprijateljstvo između tebe [zmije] i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15).

⁴ Bile su to zbunjujuće, zagonetne riječi. Tko je ta žena? Tko je zmija? Tko je ‘sjeme’ koje će stati na glavu zmiji? Adam i Eva mogli su samo nagađati. Pa ipak, te su Božje riječi pružile nadu svakom vjernom potomku tog nevjernog bračnog para. Pravednost će pobijediti. Jehovin će se naum ostvariti. Ali kako? O, pa to je bila tajna! Biblija je naziva ‘Božja mudrost u svetoj tajni, sakrivena mudrost’ (1. Korinćanima 2:7).

 5. Navedi primjer koji pokazuje zašto je Jehova svoju tajnu otkrivao postepeno.

⁵ Kao ‘Otkrivatelj tajni’, Jehova je s vremenom razotkrio važne detalje o ispunjenju te tajne (Danijel 2:28). No on je to činio postepeno, malo-pomalo. Da bismo si to lakše predočili, zamislimo brižnog oca koji treba odgovoriti svom malom sinu kad ga upita: “Tata, kako sam nastao?” Mudar će otac sinu reći samo onoliko koliko on može razumjeti. Kako sin raste, tako mu otac otkriva sve više informacija. Na sličan način, Jehova odlučuje kada je njegov narod spreman za to da mu otkrije svoju volju i naum (Priče Salamunove 4:18; Danijel 12:4).

 6. (a) Kojoj svrsi služi savez, ili ugovor? (b) Zašto je značajno to što je Jehova sklapao saveze s ljudima?

⁶ Kako je Jehova to otkrivao? Mnogo je toga razotkrio putem nekoliko saveza, ili ugovora. Vjerojatno si u nekom periodu svog života sklopio nekakav ugovor — možda kad si kupio kuću, kad si posudio novac od nekoga ili nekome. Taj je ugovor bio pravno jamstvo da će se ispuniti dogovorene uvjete. Ali zašto je Jehova trebao sklapati formalne saveze, ili ugovore, s ljudima? Njegova je riječ sigurno dovoljno jamstvo da će ispuniti svoja obećanja. To je točno, međutim, Bog je u nekoliko navrata dobrostivo postupio potvrdivši svoju riječ pravnim ugovorima. Ti neponištivi sporazumi nama nesavršenim ljudima daju još više razloga da vjerujemo njegovim obećanjima (Hebrejima 6:16-18).

7, 8. (a) Koji je savez Jehova sklopio s Abrahamom, i što je njime otkriveno o svetoj tajni? (b) Kako je Jehova postepeno sužavao liniju potomaka sve do obećanog Sjemena?

⁷ Više od dvije tisuće godina nakon što je čovjek izgnan iz Raja, Jehova je svom vjernom sluzi Abrahamu rekao: “Sjeme [ću] tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu (...) i blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj” (1. Mojsijeva 22:17, 18). Bilo je to više od obećanja; Jehova je svoje riječi formulirao tako da poprime oblik pravovaljanog saveza i podupro ih neraskidivom zakletvom (1. Mojsijeva 17:1, 2; Hebrejima 6:13-15). Doista je divno što se Suvereni Gospodin zapravo obavezao da će blagosloviti ljude!

⁸ Putem abrahamskog saveza pokazalo se da će obećano Sjeme biti čovjek jer će biti Abrahamov potomak. No tko će to biti? Jehova je s vremenom otkrio da će od Abrahamovih sinova Izak biti predak Sjemena. Između Izakova dva sina odabran je Jakov (1. Mojsijeva 21:12; 28:13, 14). Kasnije je Jakov jednom od svojih 12 sinova rekao sljedeće proročanske riječi: “Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi” (1. Mojsijeva 49:10). Tada je postalo jasno da će Sjeme biti kralj, Judin potomak!

9, 10. (a) Koji je savez Jehova sklopio s izraelskim narodom, i kakvu je zaštitu pružao taj savez? (b) Kako je Zakon pokazivao da je čovječanstvu potrebna otkupnina?

⁹ Godine 1513. pr. n. e. Jehova je poduzeo korake kako bi pripremio put za otkrivanje daljnjih aspekata svete tajne. Sklopio je savez s Abrahamovim potomcima, izraelskim narodom. Iako danas više nije na snazi, taj savez Mojsijevog zakona bio je presudno važan dio Jehovinog nauma o dolasku obećanog Sjemena. U kom pogledu? Razmotrimo tri načina. Kao prvo, Zakon je djelovao poput zaštitnog zida (Efežanima 2:14). Njegove pravedne odredbe držale su Židove odijeljenima od ne-Židova. Tako je Zakon pomagao da se sačuva linija iz koje je dolazilo obećano Sjeme. Uvelike zahvaljujući takvoj zaštiti taj je narod još uvijek postojao kad je došlo od Boga određeno vrijeme da se u Judinom plemenu rodi Mesija.

¹⁰ Kao drugo, Zakon je jasno pokazivao da je čovječanstvu potrebna otkupnina. Budući da je bio savršen, Zakon je obznanio da ga se grešni ljudi ne mogu u potpunosti pridržavati. Prema tome, on je služio “da bi prijestupe učinio očitima, dok ne dođe sjeme kojem je dano obećanje” (Galaćanima 3:19). Putem životinjskih žrtava Zakon je omogućavao privremeno očišćenje grijeha. No budući da, kao što je Pavao napisao, “nije moguće da krv bikova i jaraca odnese grijehe”, te su žrtve samo predočavale Kristovu otkupnu žrtvu (Hebrejima 10:1-4). Stoga je taj savez za vjerne Židove bio “odgajatelj koji vodi do Krista” (Galaćanima 3:24).

11. Koju je veličanstvenu budućnost Izrael mogao dobiti zahvaljujući savezu Zakona, ali zašto je taj narod, u cjelini uzevši, izgubio tu prednost?

¹¹ Kao treće, taj je savez izraelskom narodu stavio u izgled veličanstvenu budućnost. Jehova mu je rekao da će postati “kraljevstvo svećeničko i narod svet” ako bude vjerno držao taj savez (2. Mojsijeva 19:5, 6). Nakon određenog vremena iz tjelesnog su Izraela uzeti prvi članovi nebeskog kraljevstva svećenika. Međutim, Izrael se, u cjelini uzevši, pobunio protiv saveza Zakona, odbacio Mesijansko Sjeme i izgubio taj izgled. Tko će onda popuniti broj onih koji će sačinjavati kraljevstvo svećenika? I u kakvoj su vezi taj blagoslovljeni narod i obećano Sjeme? Ti su aspekti svete tajne trebali biti otkriveni u od Boga određeno vrijeme.

12. Koji je savez Jehova sklopio s Davidom, i što je time otkriveno o Božjoj svetoj tajni?

¹² U 11. stoljeću pr. n. e. Jehova je razjasnio daljnji aspekt svete tajne kad je sklopio još jedan savez. Vjernom kralju Davidu obećao je: “Podignuću sjeme tvoje nakon tebe (...) i utvrdiću kraljevstvo njegovo. (...) I utvrdiću prijestolje kraljevstva njegova dovijeka” (2. Samuelova 7:12, 13; Psalam 89:3). Tako je linija iz koje će doći obećano Sjeme sužena na Davidovu lozu. No može li obični čovjek vladati “dovijeka”? (Psalam 89:20, 29, 34-36). I može li ljudski kralj osloboditi čovječanstvo od grijeha i smrti?

13, 14. (a) Koje je obećanje Jehova dao svom pomazanom Kralju prema 110. psalmu? (b) Koje je nove stvari o Sjemenu koje je trebalo doći Jehova otkrio preko svojih proroka?

¹³ David je pod nadahnućem napisao: “Reče Jehova Gospodinu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Jehova se zakleo, i neće se pokajati: ti si svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu” (Psalam 110:1, 4). Davidove su se riječi odnosile direktno na obećano Sjeme, ili Mesiju (Djela apostolska 2:35, 36). Taj Kralj neće vladati iz Jeruzalema, već s neba, gdje će biti Jehovi “s desne strane”. Time nema samo vlast nad zemljom Izrael već i nad čitavom Zemljom (Psalam 2:6-8). Ovi reci otkrivaju još nešto. Zapazi da se Jehova svečano zakleo da će Mesija biti “svećenik (...) po redu Melkizedekovu”. Poput Melkizedeka, koji je u Abrahamovo vrijeme služio kao kralj-svećenik, Sjeme koje je trebalo doći bit će imenovano od samog Boga da služi i kao Kralj i kao Svećenik! (1. Mojsijeva 14:17-20).

¹⁴ Jehova je tokom godina preko svojih proroka otkrivao nove aspekte svoje svete tajne. Naprimjer, Izaija je otkrio da će Sjeme umrijeti žrtvenom smrću (Izaija 53:3-12). Mihej je prorekao Mesijino mjesto rođenja (Mihej 5:2). Danijel je čak prorekao točno vrijeme dolaska i smrti tog Sjemena (Danijel 9:24-27).

15, 16. (a) Kako je Jehovin Sin bio “rođen od žene”? (b) Što je Isus naslijedio od svojih ljudskih roditelja, i kada je postao obećano Sjeme?

¹⁵ Kako će se ta proročanstva ispuniti ostala je tajna sve dok se Sjeme nije zaista pojavilo. U Galaćanima 4:4 stoji: “Kad se navršilo vrijeme, Bog je poslao svog Sina, koji je rođen od žene.” Druge godine pr. n. e. anđeo je židovskoj djevici imenom Marija rekao: “Evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš sina, i nazovi ga imenom Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Najvišega; i Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, njegovog oca (...). Sveti duh doći će na tebe i sila Najvišega zasjenit će te. Zato će se i ono što će se roditi zvati sveto, Božji Sin” (Luka 1:31, 32, 35).

¹⁶ Jehova je nakon toga prenio život svog Sina s neba u Marijinu utrobu kako bi bio rođen od žene. Marija je bila nesavršena žena. Pa ipak, Isus od nje nije naslijedio nesavršenost jer je bio “Božji Sin”. U isto vrijeme, Isusu su njegovi ljudski roditelji, kao Davidovi potomci, omogućili da dobije kako prirodna tako i zakonska prava Davidovog nasljednika (Djela apostolska 13:22, 23). Jehova je Isusa na dan njegovog krštenja, 29. n. e., pomazao svetim duhom i rekao: “Ovo je moj Sin, ljubljeni” (Matej 3:16, 17). Sjeme je napokon bilo tu! (Galaćanima 3:16). Došlo je vrijeme da se otkrije još neke aspekte svete tajne (2. Timoteju 1:10).

17. Kako je otkriveno značenje 1. Mojsijeve 3:15?

¹⁷ Za vrijeme svoje službe Isus je pokazao da je zmija iz 1. Mojsijeve 3:15 Sotona, a zmijino sjeme Sotonini sljedbenici (Matej 23:33; Ivan 8:44). Kasnije je otkriveno kako će svi oni biti zauvijek uništeni (Otkrivenje 20:1-3, 10, 15). Pokazalo se da je žena “gornji Jeruzalem”, odnosno Jehovina nebeska ženi slična organizacija duhovnih stvorenjaa (Galaćanima 4:26; Otkrivenje 12:1-6).

18. U koju je svrhu sklopljen “novi savez”?

¹⁸ Možda najupečatljiviji aspekt tajne otkriven je u noći prije Isusove smrti kad je svojim vjernim učenicima rekao za “novi savez” (Luka 22:20). Poput saveza Mojsijevog zakona, koji mu je prethodio, taj novi savez trebao je stvoriti “kraljevstvo svećeničko” (2. Mojsijeva 19:6; 1. Petrova 2:9). Međutim, taj savez neće stvoriti neki tjelesni narod, već duhovni, a to je ‘Izrael Božji’, kojeg sačinjavaju isključivo Kristovi vjerni pomazani sljedbenici (Galaćanima 6:16). Ti će sudionici novog saveza zajedno s Isusom izlijevati blagoslove na ljudski rod!

19. (a) Zašto novi savez uspijeva stvoriti “kraljevstvo svećeničko”? (b) Zašto se pomazane kršćane naziva “novo stvorenje”, i koliko će ih služiti na nebu s Kristom?

¹⁹ Ali zašto novi savez uspijeva stvoriti “kraljevstvo svećeničko”, kojemu je cilj blagosloviti čovječanstvo? Zato što Kristovim učenicima, umjesto da ih osudi kao grešnike, omogućava oproštenje grijeha putem njegove žrtve (Jeremija 31:31-34). Kad postanu čisti u Jehovinim očima, on ih usvaja u svoju nebesku obitelj i bivaju pomazani svetim duhom (Rimljanima 8:15-17; 2. Korinćanima 1:21). Oni tako doživljavaju “novo rođenje za živu nadu (...) sačuvan[u] na nebesima” (1. Petrova 1:3, 4). Budući da je taj uzvišeni položaj ljudima nešto sasvim novo, duhom rođene pomazane kršćane naziva se “novo stvorenje” (2. Korinćanima 5:17). Biblija otkriva da će 144 000 osoba na koncu s neba sudjelovati u vladanju nad otkupljenim čovječanstvom (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1-4).

20. (a) Koji je aspekt svete tajne otkriven 36. n. e.? (b) Tko će doživjeti blagoslove obećane Abrahamu?

²⁰ Zajedno s Isusom ti su pomazanici postali “Abrahamovo sjeme”b (Galaćanima 3:29). Prve osobe koje su izabrane bile su tjelesni Židovi. No 36. n. e. otkriven je još jedan aspekt svete tajne: i ne-Židovi mogu imati nebesku nadu (Rimljanima 9:6-8; 11:25, 26; Efežanima 3:5, 6). Hoće li samo pomazani kršćani doživjeti blagoslove obećane Abrahamu? Neće, jer Isusova žrtva koristi cijelom svijetu (1. Ivanova 2:2). S vremenom je Jehova otkrio da će “veliko mnoštvo” koje se ne može izbrojiti preživjeti kraj Sotoninog sustava stvari (Otkrivenje 7:9, 14). Još će mnoštvo drugih uskrsnuti s izgledom na vječni život u Raju! (Luka 23:43; Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 20:11-15; 21:3, 4).

21, 22. Na koje se sve načine Jehovina mudrost očituje u svetoj tajni?

²¹ “Vrlo raznolika Božja mudrost” na izvanredan se način očituje u svetoj tajni (Efežanima 3:8-10). Jehova je pokazao veliku mudrost u načinu na koji je osmislio tu tajnu i što ju je postepeno otkrivao! Mudro je uzeo u obzir ograničenja ljudi, dopuštajući im da pokažu što je uistinu u njihovom srcu (Psalam 103:14).

²² Jehovina neusporediva mudrost vidljiva je i u tome što je Isusa izabrao za Kralja. Jehovin Sin pouzdaniji je od bilo kojeg drugog stvorenja u svemiru. Budući da je živio kao čovjek od krvi i mesa, Isus je iskusio različite nevolje. On potpuno razumije ljudske probleme (Hebrejima 5:7-9). A Isusovi suvladari? Tokom stoljeća pomazani su kako muškarci tako i žene — koji su izabrani iz svih rasa, jezika i porijekla. Jednostavno ne postoji problem s kojim se netko od njih nije suočio i prebrodio ga (Efežanima 4:22-24). Doista će biti užitak živjeti pod vladavinom tih milosrdnih kraljeva-svećenika!

23. Koju prednost kršćani imaju s obzirom na Jehovinu svetu tajnu?

²³ Apostol Pavao je napisao: ‘Sveta tajna koja je bila sakrivena od prijašnjih sustava stvari i od prijašnjih naraštaja objavljena je njegovim svetima’ (Kološanima 1:26). Da, Jehovini pomazani sveti razumiju mnoge stvari povezane sa svetom tajnom i prenose tu spoznaju milijunima drugih. Kakvu samo prednost svi mi imamo! Jehova “nam je obznanio svetu tajnu svoje volje” (Efežanima 1:9). Prenosimo tu divnu tajnu drugima, pomažući im da i oni upoznaju neizmjernu mudrost Jehove Boga!

1-3. Zašto možemo biti sigurni da je Jehova ponizan?

OTAC želi prenijeti svom malom djetetu važnu pouku. Jako mu je stalo do toga da dopre do njegovog srca. Kako će se postaviti? Hoće li svisoka gledati dijete i koristiti grube riječi? Ili će se spustiti u visinu djeteta i govoriti na topao, ugodan način? Mudar, ponizan otac sigurno će se odlučiti za blagi pristup.

² Kakav je Jehova kao Otac — ohol ili ponizan, grub ili blag? Jehova ima beskrajno znanje i mudrost. No jesi li primijetio da znanje i inteligencija sami po sebi ne čine ljude poniznima? Kao što Biblija kaže, “spoznaja nadima” (1. Korinćanima 3:19; 8:1). Ali Jehova, koji je ‘mudar u srcu’, ujedno je i ponizan (Job 9:4). To ne znači da na neki način ima niži položaj ili da gubi na svojoj veličini, već da nije ohol. Zašto je takav?

³ Jehova je svet. Stoga u njemu nema oholosti, osobine koja onečišćuje (Marko 7:20-22). Osim toga, zapazi što je prorok Jeremija rekao Jehovi: “Duša će se tvoja [Jehova] sigurno sjetiti i prema meni se sagnuti”a (Plač Jeremijin 3:20, NS). Zamisli! Jehova, Suvereni Gospodar svemira, bio je spreman ‘sagnuti se’, odnosno spustiti se na Jeremijin nivo, da bi pokazao naklonost tom nesavršenom čovjeku (Psalam 113:7). Da, Jehova je ponizan. Ali što uključuje poniznost koju Bog pokazuje? Kako je povezana s mudrosti? I zašto je bitna za nas?

4, 5. (a) Što je poniznost, kako se očituje, i zašto je nikada ne smijemo poistovjetiti sa slabosti ili strašljivosti? (b) Kako je Jehova pokazao poniznost u svom ophođenju s Davidom, i koliko je nama važna Jehovina poniznost?

⁴ Poniznost je odsutnost arogancije i ponosa. Ona je svojstvo srca i očituje se u karakternim crtama kao što su blagost, strpljivost i razumnost (Galaćanima 5:22, 23). Ipak, te se bogougodne osobine nikada ne smije pogrešno shvaćati kao znak slabosti ili strašljivosti. One nisu oprečne Jehovinom opravdanom gnjevu ili njegovom primjenjivanju razorne moći. Umjesto toga, Jehova poniznošću i blagošću dokazuje svoju neizmjernu snagu, svoju sposobnost da se savršeno kontrolira (Izaija 42:14). Kako je poniznost povezana s mudrošću? Jedan biblijski priručnik kaže: “Poniznost se zapravo svodi na (...) nesebičnost i glavni je temelj svake mudrosti.” Dakle, prava mudrost ne može postojati tamo gdje nema poniznosti. U kom nam pogledu koristi Jehovina poniznost?

⁵ Kralj David pjevao je Jehovi: “Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost [“poniznost”, NS] tvoja čini me velika” (Psalam 18:35). Ustvari, Jehova se takoreći sagnuo da bi djelovao u korist tog malog nesavršenog čovjeka, štiteći ga i pomažući mu iz dana u dan. David je shvatio da će se moći spasiti — a s vremenom čak i dobiti na važnosti kao kralj — samo zahvaljujući Jehovinoj spremnosti da se ponizi i to mu omogući. Doista, tko bi se od nas uopće mogao nadati spasenju da Jehova nije ponizan, spreman spustiti se na naš nivo kako bi nam pomagao kao Otac koji je blag i pun ljubavi?

6, 7. (a) Zašto Biblija za Jehovu nikada ne kaže da je skroman? (b) U kakvom su odnosu blagost i mudrost, i tko pruža najbolji primjer u tom pogledu?

⁶ Vrijedno je zapaziti da postoji razlika između poniznosti i skromnosti. Skromnost je izvrsno svojstvo koje trebaju razvijati vjerne osobe. I ona je kao i poniznost povezana s mudrošću. Naprimjer, u Pričama Salamunovim 11:2 (NS) stoji: “Mudrost je u skromnih.” Međutim, Biblija za Jehovu nikada ne kaže da je skroman. Zašto? Skromnost, u onom smislu u kojem se koristi u Svetom pismu, ukazuje na odgovarajuću svjesnost svojih ograničenja. Svemogući nema ograničenja osim onih koja si sam postavi zbog svojih pravednih mjerila (Marko 10:27; Titu 1:2). Osim toga, kao Svevišnji on nikome nije podređen. Stoga se pojam skromnosti naprosto ne može primijeniti na Jehovu.

⁷ Međutim, Jehova je ponizan i blag. On svoje sluge uči da je blagost izuzetno važno obilježje prave mudrosti. Njegova Riječ govori o ‘blagosti koja pripada mudrosti’b (Jakov 3:13). Razmotrimo kakav je primjer u tome pružio Jehova.

8-10. (a) Zašto je značajno to što je Jehova spreman povjeravati odgovornost drugima i slušati ih? (b) Iz čega vidimo da se Svemogući ponizno ophodio sa svojim anđelima?

⁸ Divan dokaz Jehovine poniznosti vidljiv je u činjenici da je spreman povjeravati odgovornost drugima i slušati ih. Doista je lijepo znati da Jehova to čini, iako mu ne treba ničija pomoć ni savjet (Izaija 40:13, 14; Rimljanima 11:34, 35). Usprkos tome, Biblija u više navrata pokazuje da Jehova na te načine milostivo izlazi u susret drugima.

⁹ Uzmimo kao primjer jedan poseban događaj iz Abrahamovog života. Abrahamu su došla tri posjetioca, a on se jednome od njih obratio s “Jehova”. Ti su posjetioci zapravo bili anđeli, no jedan od njih došao je u Jehovino ime i zastupao ga. Kad je taj anđeo nešto rekao ili učinio, to je takoreći govorio ili radio Jehova. Jehova je preko njega rekao Abrahamu da je čuo ‘veliku viku u Sodomi i Gomori’. Jehova je rekao: “Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam” (1. Mojsijeva 18:3, 20, 21). Naravno, Jehovina poruka nije značila da će Svemogući osobno “sići”. Nasuprot tome, ponovno je poslao anđele kao svoje predstavnike (1. Mojsijeva 19:1). Zašto? Zar Jehova, koji sve vidi, nije mogao sam ‘saznati’ pravo stanje u tim gradovima? Sasvim sigurno da je mogao. Ali Jehova je umjesto toga ponizno dao tim anđelima zadatak da ispitaju situaciju te posjete Lota i njegovu obitelj u Sodomi.

¹⁰ Osim toga, Jehova sluša druge. Jednom je upitao svoje anđele za prijedloge o tome kako bi se sve moglo uzrokovati propast zlog kralja Ahaba. Jehova nije ovisio o njihovoj pomoći. Međutim, prihvatio je prijedlog jednog anđela i zapovjedio mu da ga sprovede u djelo (1. Kraljevima 22:19-22). Zar to nije dokaz poniznosti?

11, 12. Kako se Abraham uvjerio u Jehovinu poniznost?

¹¹ Jehova je spreman saslušati čak i nesavršene ljude koji žele podijeliti s njim svoje brige. Naprimjer, kad je Jehova prvi put rekao Abrahamu da namjerava uništiti Sodomu i Gomoru, taj je vjerni čovjek bio zbunjen. “Nemoj”, rekao je Abraham i dodao: “Eda li sudac cijele zemlje neće suditi pravo?” Upitao je Jehovu hoće li poštedjeti gradove ako u njima bude 50 pravednih osoba. Jehova ga je uvjerio da hoće. No Abraham mu je ponovno postavio isto pitanje, smanjujući broj na 45, pa na 40, pa sve više i više. Premda je imao Jehovino jamstvo, Abraham je bio uporan sve dok broj nije pao na samo deset osoba. Možda Abraham tada još nije sasvim shvaćao koliko je Jehova milosrdan. Bilo kako bilo, Jehova je strpljivo i ponizno dozvolio svom prijatelju i sluzi, Abrahamu, da mu na taj način kaže što ga zabrinjava (1. Mojsijeva 18:23-33).

¹² Koliko bi vrlo sposobnih, obrazovanih ljudi tako strpljivo slušalo osobu koja je daleko manje inteligentna od njih?c Naš je Bog i na taj način pokazao koliko je ponizan. Tokom istog tog razgovora Abraham je uvidio i to da je Jehova “spor na gnjev” (2. Mojsijeva 34:6). Možda shvaćajući da nije imao pravo dovoditi u pitanje postupke Svevišnjega, Abraham ga je dvaput preklinjao: “Nemoj se gnjeviti, Jehova” (1. Mojsijeva 18:30, 32). Naravno, Jehova se nije gnjevio. On doista posjeduje ‘blagost koja pripada mudrosti’.

13. Što znači riječ “razuman” u biblijskom smislu, i zašto ona dobro opisuje Jehovu?

¹³ Jehovina poniznost dolazi do izražaja u još jednoj divnoj osobini — razumnosti. Nažalost, ta je osobina rijetkost među nesavršenim ljudima. Jehova ne samo da je spreman saslušati svoja inteligentna stvorenja već je spreman i popustiti ukoliko se njihove želje ne kose s pravednim načelima. Riječ koja je u Bibliji prevedena s “razuman” doslovno znači “spreman popustiti”. I ta je osobina obilježje Božje mudrosti. Jakov 3:17 kaže: ‘Mudrost odozgo je razumna.’ U kom je smislu Jehova, koji ima beskrajnu mudrost, razuman? U prvom redu, on je prilagodljiv. Prisjeti se da nam samo Jehovino ime govori da on postaje sve što je potrebno kako bi ispunio svoje naume (2. Mojsijeva 3:14, NS). Zar to ne ukazuje na njegovu prilagodljivost i razumnost?

14, 15. Što iz Ezehijelove vizije o Jehovinoj nebeskoj kočiji učimo o Njegovoj organizaciji na nebu, i kako se ona razlikuje od svjetovnih organizacija?

¹⁴ Postoji jedan značajan odlomak u Bibliji koji nam pomaže da bar malo shvatimo koliko je Jehova prilagodljiv. Prorok Ezehijel dobio je viziju o Jehovinoj nebeskoj organizaciji duhovnih stvorenja. Vidio je kočiju zapanjujućih dimenzija, Jehovino “vozilo” kojim samo on upravlja. Jako je zanimljiv način na koji se ona kretala. Ogromni kotači mogli su se kretati u sve četiri strane i bili su puni očiju, tako da su mogli gledati posvuda i smjesta promijeniti smjer, a da se ne zaustavljaju ili okreću. Ta se golema kočija nije morala tromo kretati, poput nekog glomaznog vozila koje su proizveli ljudi. Mogla se kretati brzinom munje, čak skretati pod pravim kutem! (Ezehijel 1:1, 14-28). Da, Jehovina je organizacija, kao i svemoćni Suveren koji njom upravlja, nadasve prilagodljiva te brzo reagira na situacije i potrebe kojima mora udovoljiti, a koje se neprestano mijenjaju.

¹⁵ Ljudi mogu samo pokušavati oponašati takvu savršenu prilagodljivost. Oni i njihove organizacije vrlo su često kruti, a ne prilagodljivi; nerazumni, a ne spremni popustiti. Navest ćemo jedan primjer: Supertanker ili teretni vlak mogu djelovati impresivno s obzirom na svoju veličinu i snagu. No može li se ijedan prilagoditi kad se okolnosti iznenada promijene? Ako se nešto prepriječi na tračnicama ispred teretnog vlaka, zaobilaženje prepreke ne dolazi u obzir, a ni naglo kočenje nije od velike koristi. Kad teški teretni vlak zakoči, ponekad mu treba gotovo dva kilometra da se zaustavi! Slično tome, supertanker može nastaviti ploviti pet milja nakon što se ugase motori. Čak i kad se motore prebaci na vožnju unatrag, tanker može nastaviti ići naprijed još dvije milje! Slično je s ljudskim organizacijama koje naginju krutosti i pretjerivanju. Zbog ponosa ljudi se često ne žele prilagoditi novonastalim potrebama i okolnostima. Ta je krutost dovela do propasti poduzeća, čak i do rušenja vlada (Priče Salamunove 16:18). Koliko samo sretni možemo biti što Jehova i njegova organizacija nisu nimalo nalik njima!

16. Kako je Jehova pokazao razumnost u ophođenju s Lotom prije uništenja Sodome i Gomore?

¹⁶ Vratimo se ponovno na uništenje Sodome i Gomore. Lot i njegova obitelj dobili su jasne upute od Jehovinog anđela: “Bježi na ono brdo.” Međutim, to se nije svidjelo Lotu. “Nemoj, Jehova!” preklinjao je. Uvjeren da će umrijeti ako pobjegne u planine, Lot je molio da se njemu i njegovoj obitelji dozvoli da pobjegnu u obližnji grad Segor. No Jehova je namjeravao uništiti i taj grad. Osim toga, Lotovi su strahovi bili neutemeljeni. Jehova je sigurno mogao sačuvati Lota na životu u planinama! Pa ipak, popustio je Lotovim molbama i poštedio Segor. “Eto poslušaću te i za to”, rekao je anđeo Lotu (1. Mojsijeva 19:17-22). Zar to nije bilo razumno od Jehove?

17, 18. Kako je Jehova pokazao razumnost u ophođenju s Ninivljanima?

¹⁷ Isto tako, Jehova prihvaća iskreno kajanje te uvijek postupa na milosrdan i ispravan način. Pogledaj što se dogodilo kad je prorok Jona poslan u zli, nasilni grad Ninivu. Hodajući ulicama Ninive, Jona je pod nadahnućem prenosio sasvim jednostavnu poruku: Ovaj će veliki grad biti uništen za 40 dana. Međutim, okolnosti su se drastično promijenile. Ninivljani su se pokajali! (Jona 3. poglavlje).

¹⁸ Ako usporedimo kako je Jehova reagirao na taj obrat, a kako Jona, nešto možemo naučiti. U ovom slučaju Jehova se prilagodio, postao je onaj tko oprašta grijehe, a ne “velik ratnik”d (2. Mojsijeva 15:3). S druge strane, Jona nije bio fleksibilan, a kamoli milosrdan. Umjesto da je oponašao Jehovinu razumnost, njegova je reakcija više nalikovala ranije spomenutom teretnom vlaku ili supertankeru. Prorokovao je uništenje, i uništenje je moralo doći! No Jehova je strpljivo dao svom nestrpljivom proroku nezaboravnu pouku o razumnosti i milosrđu (Jona 4. poglavlje).

19. (a) Zašto možemo biti sigurni da je Jehova razuman u onome što očekuje od nas? (b) Kako Priče Salamunove 19:17 pokazuju da je Jehova ‘dobar i razuman’ Gospodar te da je izuzetno ponizan?

¹⁹ I na koncu, Jehova je razuman u onome što očekuje od nas. Kralj David je rekao: “Zna građu našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:14). Jehova razumije naša ograničenja i mane bolje od nas samih. On nikada ne očekuje od nas više nego što možemo učiniti. Biblija ljudske gospodare koji su ‘dobri i razumni’ stavlja nasuprot onih kojima je “teško ugoditi” (1. Petrova 2:18). Kakav je Jehova kao Gospodar? Zapazi što se kaže u Pričama Salamunovim 19:17: “Jehovi pozajmljuje tko poklanja siromahu.” Dakako, samo dobar i razuman gospodar zapaža svaku lijepu gestu učinjenu u korist siromašnih. I više od toga, ovaj redak pokazuje da Stvoritelj svemira zapravo sebe smatra dužnikom malog čovjeka koji čini takva milosrdna djela! To je najveći primjer poniznosti.

20. Na temelju čega možemo biti uvjereni da Jehova čuje naše molitve i odgovara na njih?

²⁰ Jehova je jednako blag i razuman u svom ophođenju s današnjim slugama kao što je bio i sa svojim slugama u prošlosti. Kad se molimo s vjerom, on sluša. Iako ne šalje anđeoske glasnike da razgovaraju s nama, ne bismo smjeli zaključiti da on ne uslišava naše molitve. Prisjeti se da je apostol Pavao, kad je rekao svojim suvjernicima da se ‘mole’ da ga puste iz zatvora, dodao: “Kako bih vam što prije bio vraćen” (Hebrejima 13:18, 19). Dakle, naše molitve mogu čak potaknuti Jehovu da učini ono što inače ne bi učinio! (Jakov 5:16).

21. Kakav zaključak nikada ne bismo smjeli donijeti na temelju Jehovine poniznosti, i što bismo trebali shvatiti o njemu?

²¹ Naravno, nijedno od tih očitovanja Jehovine poniznosti — to što je blag, spreman saslušati, strpljiv i razuman — nije dokaz da on kompromitira svoja pravedna načela. Svećenstvo crkava kršćanstva može misliti da je razumno ako škaklja uši svom stadu razvodnjavajući Jehovina mjerila u pogledu morala (2. Timoteju 4:3). No to što su ljudi skloni činiti kompromis onda kad im je to u interesu nema nikakve veze s Božjom razumnosti. Jehova je svet i on nikada neće okaljati svoja pravedna mjerila (3. Mojsijeva 11:44). Stoga, ljubimo Jehovinu razumnost kao ono što ona jest — dokaz njegove poniznosti. Zar nisi oduševljen kad pomisliš da je Jehova Bog, iako je najmudrija osoba u svemiru, ujedno i izuzetno ponizan? Predivno je što se možemo približiti Bogu koji ulijeva strahopoštovanje, a ipak je blag, strpljiv i razuman!

1-3. Kako su Isusovi nekadašnji susjedi reagirali na njegovu pouku, i što nisu razumjeli o njemu?

PRISUTNI su bili zapanjeni. Mladi je Isus stajao pred njima u sinagogi i poučavao. Dobro su znali tko je on — odrastao je u njihovom gradu i godinama je među njima radio kao tesar. Možda su neki od njih živjeli u kućama u čijoj je gradnji i on sudjelovao ili su možda prilikom obrađivanja zemlje koristili plugove i jarmove koje je načinio svojim rukama.a No kako su reagirali na pouku tog bivšeg tesara?

² Većina ljudi koji su ga slušali bili su zapanjeni te se pitali: “Otkuda ovome ta mudrost?” No također su primijetili: ‘Ovo je tesar, sin Marijin’ (Matej 13:54-58; Marko 6:1-3). Nažalost, Isusovi nekadašnji susjedi razmišljali su: ‘Ovaj tesar nije ništa više nego naš mještanin.’ Iako su njegove riječi odražavale mudrost, odbacili su ga. Nisu shvaćali da mudrost koju prenosi ne potječe od njega.

³ Pa od koga je Isus dobio tu mudrost? “Ono što naučavam nije moje”, rekao je, “nego je od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16). Apostol Pavao je objasnio da je Isus “nama postao mudrost od Boga” (1. Korinćanima 1:30). Jehova je svoju mudrost otkrio preko svog Sina, Isusa. To je zaista bilo točno, i to u tolikoj mjeri da je Isus mogao reći: “Ja i Otac jedno smo” (Ivan 10:30). Razmotrimo tri područja u kojima je Isus odražavao “mudrost od Boga”.

 4. (a) Koja je bila tema Isusove poruke, i zašto je bila izuzetno važna? (b) Zašto su Isusovi savjeti uvijek bili praktični i u najboljem interesu njegovih slušalaca?

⁴ Kao prvo, razmotrimo što je Isus naučavao. Tema njegove poruke bila je ‘dobra vijest o kraljevstvu’ (Luka 4:43). Ona je bila izuzetno važna zbog uloge koju je Kraljevstvo trebalo odigrati u opravdanju Jehovine suverenosti i donošenju trajnih blagoslova čovječanstvu. Isusove pouke uključivale su i mudre savjete o svakodnevnom životu. Dokazao je da je prorečeni ‘Divni Savjetnik’ (Izaija 9:6). Pa zar je onda bilo moguće da njegovi savjeti ne budu divni? Imao je duboku spoznaju o Božjoj Riječi i volji, temeljito je poznavao ljudsku prirodu i osjećao je veliku ljubav prema ljudima. Zbog toga su njegovi savjeti uvijek bili praktični i u najboljem interesu njegovih slušalaca. Isus je prenosio “riječi vječnog života”. Da, slijeđenje njegovih savjeta vodi do spasenja (Ivan 6:68).

 5. Navedi neke od tema koje je Isus obradio u Propovijedi na gori.

⁵ Propovijed na gori izvrstan je primjer neusporedive mudrosti koju nalazimo u Isusovim učenjima. Tu se propovijed, onako kako je zapisana u Mateju 5:3–7:27, vjerojatno može iznijeti za samo 20 minuta. Međutim, njeni savjeti vrijede za sva vremena — danas su jednako korisni kao i kad su prvi put izgovoreni. Isus je obradio široki spektar tema, uključujući i to kako poboljšati odnose s drugima (5:23-26, 38-42; 7:1-5, 12), kako ostati moralno čist (5:27-32) i kako voditi smislen život (6:19-24; 7:24-27). Ali Isus onima koji su ga slušali nije samo govorio što je mudro činiti; on im je to predočio tako što im je davao objašnjenja, iznosio argumente i navodio činjenice.

6-8. (a) Iz kojih se snažnih razloga koje je Isus naveo ne bismo trebali tjeskobno brinuti? (b) Po čemu znamo da Isusovi savjeti odražavaju mudrost odozgo?

⁶ Neka nam kao primjer posluži Isusov mudar savjet o tome kako izaći na kraj s tjeskobnim brigama o materijalnim stvarima, o čemu se govori u 6. poglavlju Mateja. “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za svoje tijelo, što ćete obući”, savjetuje nam Isus (25. redak). Hrana i odjeća osnovne su potrebe, pa je sasvim prirodno razmišljati kako im udovoljiti. No Isus kaže da se ‘prestanemo tjeskobno brinuti’ za te stvari.b Zašto?

⁷ Poslušaj kako to Isus uvjerljivo razlaže. Budući da nam je Jehova dao život i tijelo, zar nam ne može osigurati hranu kako bi podržao taj život i odjeću kako bi to tijelo imalo što odjenuti? (25. redak). Ako Bog pticama daje hranu te predivno zaodijeva cvijeće, koliko će se tek brinuti za ljude koji ga obožavaju! (reci 26, 28-30). Kako god se okrene, nepotrebna tjeskobna briga zaista je besmislena. Ona ne može nimalo produljiti naš životc (27. redak). Kako izbjeći tjeskobnu brigu? Isus nam savjetuje: Neka obožavanje Boga i dalje bude prioritet u našem životu. Oni koji tako čine mogu biti sigurni da će im njihov nebeski Otac “dodati” sve što im je potrebno u danu (33. redak). I na koncu, Isus daje jako praktičan prijedlog — rješavaj brige kako dolaze. Čemu današnjim brigama dodavati sutrašnje? (34. redak). Osim toga, čemu se bespotrebno brinuti za nešto što se možda nikada neće desiti? Primjenjivanje ovih mudrih savjeta može nas poštedjeti mnoge duševne boli u ovom svijetu punom pritisaka.

⁸ Očito je da su Isusovi savjeti danas praktični jednako kao i kad ih je dao, a to je bilo prije skoro 2 000 godina. Zar to nije dokaz mudrosti odozgo? Čak i najbolji savjeti ljudskih savjetodavaca mogu postati neprimjenjivi, pa ih ubrzo treba izmijeniti ili nadomjestiti. Međutim, Isusova učenja odolijevaju ispitu vremena. No to nas ne treba iznenaditi jer je taj Divni Savjetnik govorio “Božje riječi” (Ivan 3:34).

 9. Što su neki vojnici rekli o Isusovom poučavanju, i zašto nisu pretjerivali?

⁹ Drugo područje u kojem je Isus odražavao Božju mudrost je njegov način poučavanja. Jednom su se prilikom neki vojnici, koji su bili poslani da ga uhapse, vratili praznih ruku, objasnivši: “Nijedan čovjek nikada nije tako govorio” (Ivan 7:45, 46). Uopće nisu pretjerivali. Od svih ljudi koji su ikada živjeli, Isus, koji je bio “iz gornjih oblasti”, imao je priliku steći najveće znanje i iskustvo (Ivan 8:23). On je zaista poučavao onako kako to nijedan drugi čovjek nije mogao. Osvrnimo se na samo dvije metode tog mudrog Učitelja.

10, 11. (a) Zašto se možemo diviti Isusovom korištenju usporedbi? (b) Što su parabole, i koji primjer pokazuje zašto su Isusove parabole tako djelotvorne u poučavanju?

¹⁰ Djelotvorno korištenje usporedbi. Znamo da je “Isus govorio mnoštvu u usporedbama. I nije im govorio bez usporedbe” (Matej 13:34). Ne možemo a da se ne divimo njegovoj jedinstvenoj sposobnosti da pomoću svakodnevnih događaja poučava o dubokim istinama. Poljoprivrednik koji sije sjeme, žene koje mijese kruh, djeca koja se igraju na trgu, ribari koji izvlače mreže, pastiri koji traže izgubljenu ovcu — sve su to njegovi slušaoci vidjeli mnogo puta. Kad se važne istine usporedi s poznatim stvarima, one se brzo i duboko usijeku u um i srce (Matej 11:16-19; 13:3-8, 33, 47-50; 18:12-14).

¹¹ Isus je često koristio parabole, kratke priče u kojima se ilustrira kakva moralna ili religiozna ideja. Budući da je priče lakše razumjeti i zapamtiti nego općenite misli, parabole su pomogle da se sačuvaju Isusova učenja. U mnogim parabolama Isus je svog Oca opisao koristeći slikovite primjere koji se ne zaboravljaju tako lako. Naprimjer, je li teško shvatiti poantu parabole o rasipnom sinu — da će se Jehova sažaliti i brižno primiti natrag osobu koja pokaže iskreno kajanje iako je zastranila? (Luka 15:11-32).

12. (a) Na koji je način Isus koristio pitanja u svom poučavanju? (b) Kako je Isus ušutkao one koji su izrazili sumnju u njegov autoritet?

¹² Vješto korištenje pitanja. Isus je koristio pitanja kako bi slušaoce potaknuo da sami stvore zaključke, da ispitaju svoje motive ili donesu odluke (Matej 12:24-30; 17:24-27; 22:41-46). Kad su vjerski vođe izrazili sumnju u to da njegov autoritet dolazi od Boga, Isusov je odgovor glasio: “Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?” Zatečeni pitanjem, počeli su raspravljati među sobom: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će nam: ‘Zašto mu, onda, niste vjerovali?’ A ako kažemo: ‘Od ljudi’, trebamo se bojati mnoštva, jer svi oni Ivana smatraju prorokom.” Na kraju su odgovorili: “Ne znamo” (Marko 11:27-33; Matej 21:23-27). Isus ih je jednim jednostavnim pitanjem ostavio bez riječi i razotkrio je podmuklost njihovog srca.

13-15. Kako parabola o milosrdnom Samarićaninu odražava Isusovu mudrost?

¹³ Isus je ponekad kombinirao metode tako što je u svoje usporedbe uključivao pitanja koja potiču na razmišljanje. Kad je jedan židovski pravnik upitao Isusa što treba činiti da dobije vječni život, Isus mu je skrenuo pažnju na Mojsijev zakon, koji nalaže da se ljubi Boga i bližnjega. Želeći se pokazati pravednim, čovjek je upitao: “Tko je zapravo moj bližnji?” Isus mu je odgovorio tako što je ispričao jednu priču. Neki je Židov putovao sam kad su ga razbojnici napali i ostavili polumrtvog. Tim su putem prošla dva Židova, najprije svećenik, a onda Levit. Obojica su se pravila da ga ne vide. No onda je naišao neki Samarićanin. Osjetivši sažaljenje, nježno je previo rane tom napadnutom čovjeku i pažljivo ga odveo na sigurno u jedno konačište da se oporavi. U zaključku priče Isus je čovjeka koji mu je postavio pitanje upitao: “Što ti se čini, koji se od ove trojice pokazao bližnjim čovjeku koji je upao među razbojnike?” Čovjeku nije preostalo ništa drugo nego da odgovori: “Onaj koji je postupio milosrdno prema njemu” (Luka 10:25-37).

¹⁴ Kako ova parabola ističe Isusovu mudrost? U Isusovo vrijeme Židovi su izraz “bližnji” koristili samo za one koji su slijedili njihovu predaju — a to nipošto nisu bili Samarićani (Ivan 4:9). Da je Isus ispričao priču u kojoj bi Samarićanin bio žrtva, a Židov pružao pomoć, bi li time srušio predrasudu? Isus je mudro smislio priču u kojoj Samarićanin pokazuje brižnu skrb prema Židovu. Zapazi i pitanje koje je Isus postavio na kraju priče. Pažnju je usmjerio na drugi aspekt izraza “bližnji”. Pravnik je zapravo pitao: ‘Tko je bližnji prema kojem trebam pokazati ljubav?’ No Isus je odgovorio: “Što ti se čini, koji se od ove trojice pokazao bližnjim?” Isus se nije usredotočio na onoga kome je iskazana dobrota, na žrtvu, već na onoga tko je pokazao dobrotu, na Samarićanina. Pravi bližnji poduzima inicijativu kako bi pokazivao ljubav drugima bez obzira na njihovo etničko porijeklo. Isus nije mogao jasnije prenijeti tu pouku.

¹⁵ Je li ikakvo čudo što su ljudi bili zapanjeni Isusovim “načinom poučavanja” i osjetili mu se privučenima? (Matej 7:28, 29). Jednom je prilikom “veliko mnoštvo” ostalo uz njega tri dana, i to bez hrane! (Marko 8:1, 2).

16. Na koji je način Isus ‘u praksi dokazao’ da ga vodi Božja mudrost?

¹⁶ Treće područje u kojem je Isus odražavao Jehovinu mudrost je njegov način života. Mudrost je primjenjiva u praksi; ona je djelotvorna. “Tko je među vama mudar?” upitao je učenik Jakov. Zatim je sam odgovorio na svoje pitanje, rekavši: “Neka to svojim ispravnim vladanjem dokaže u praksi” (Jakov 3:13, The New English Bible). Isus je svojim načinom vladanja ‘u praksi dokazao’ da ga vodi Božja mudrost. Pogledajmo kako je pokazao da može dobro prosuđivati stvari, kako u svom načinu života tako i u svom ophođenju s drugima.

17. Po čemu znamo da je Isus bio savršeno uravnotežen u svom životu?

¹⁷ Jesi li primijetio da ljudi koji nemaju dobru sposobnost prosuđivanja često idu u krajnosti? Da, želimo li biti uravnoteženi, potrebna nam je mudrost. Budući da je odražavao Božju mudrost, Isus je bio savršeno uravnotežen. Prije svega, duhovne je stvari stavljao na prvo mjesto u svom životu. Bio je posve zaokupljen djelom objavljivanja dobre vijesti, što je i sam potvrdio kad je rekao: “Jer sam zato i izašao” (Marko 1:38). Naravno, materijalne mu stvari nisu bile najvažnije; po svemu sudeći, u materijalnom pogledu imao je jako malo (Matej 8:20). Međutim, on nije bio asket. Poput svog Oca, koji je ‘sretan Bog’, Isus je bio radosna osoba, a i druge je znao obradovati (1. Timoteju 1:11; 6:15). Kad je bio na jednoj svadbi — što je obično događaj popraćen muzikom, pjevanjem i radošću — nije bio tamo da pokvari dobro raspoloženje. Kad je nestalo vina, pretvorio je vodu u kvalitetno vino, piće koje “veseli srce čovjeku” (Psalam 104:15; Ivan 2:1-11). Isus je prihvatio mnoge pozive na ručak i često je te prilike koristio za poučavanje (Luka 10:38-42; 14:1-6).

18. Kako je Isus pokazao savršenu sposobnost prosuđivanja u ophođenju sa svojim učenicima?

¹⁸ Isus je u svom ophođenju s drugima pokazao savršenu sposobnost prosuđivanja. Zbog svog poznavanja ljudske prirode mogao je točno procijeniti svoje učenike. Vrlo je dobro znao da nisu savršeni. Pa ipak, zapažao je njihove dobre osobine. U tim je ljudima koje je Jehova privukao vidio sposobnosti i talente koji još nisu došli do izražaja (Ivan 6:44). Unatoč njihovim manama, Isus je pokazao da im je spreman vjerovati. To je povjerenje pokazao kad je svojim učenicima povjerio veliku odgovornost. Zapovjedio im je da propovijedaju dobru vijest i bio je siguran da će uspjeti izvršiti taj zadatak (Matej 28:19, 20). Knjiga Djela apostolska svjedoči o tome kako su vjerno ustrajali u djelu koje im je zapovjedio da čine (Djela apostolska 2:41, 42; 4:33; 5:27-32). Isus je nesumnjivo pokazao mudrost time što je imao povjerenja u njih.

19. Kako je Isus pokazao da je “blage ćudi i ponizna srca”?

¹⁹ Kao što smo vidjeli u dvadesetom poglavlju, Biblija poniznost i blagost povezuje s mudrošću. Naravno, Jehova u tome pruža najbolji primjer. Ali kako je s Isusom? Ohrabrujuće je razmotriti kako je Isus pokazivao poniznost u ophođenju sa svojim učenicima. Kao savršeni čovjek bio je superiorniji od njih. Pa ipak, na svoje učenike nije gledao s prezirom. Nikada nije pokušavao izazvati u njima osjećaj da su podređeni ili nesposobni. Baš naprotiv, bio je uviđavan prema njihovim ograničenjima i strpljivo je tolerirao njihove mane (Marko 14:34-38; Ivan 16:12). Nije li značajno to što su se čak i djeca osjećala ugodno uz Isusa? Sigurno su mu se osjećala privučenima jer su osjetila da je “blage ćudi i ponizna srca” (Matej 11:29; Marko 10:13-16).

20. Kako je Isus pokazao razumnost u ophođenju s ne-Židovkom čija je kćerka bila demonizirana?

²⁰ Isus je odražavao Božju poniznost na još jedan važan način. Bio je razuman, odnosno spreman popustiti, kad je to milosrđe dozvoljavalo. Prisjeti se, naprimjer, što se desilo kad ga je jedna ne-Židovka molila da izliječi njenu kćerku, koja je bila jako demonizirana. Isus joj je isprva na tri različita načina dao do znanja da joj neće pomoći — prvo, nije joj želio odgovoriti; drugo, otvoreno joj je rekao da nije poslan ne-Židovima, nego Židovima i treće, naveo je usporedbu kojom je na ljubazan način ukazao na istu stvar. Međutim, žena nije odustajala, dokazujući time svoju izvanrednu vjeru. Kako je Isus reagirao na tu specifičnu situaciju? Učinio je baš ono što je rekao da neće. Izliječio joj je kćerku (Matej 15:21-28). Dojmljiv primjer poniznosti, zar ne? I ne zaboravi da je poniznost temelj prave mudrosti.

21. Zašto bismo trebali nastojati oponašati Isusovu osobnost, njegov govor i postupke?

²¹ Koliko samo zahvalni možemo biti što nam Evanđelja otkrivaju riječi i djela najmudrijeg čovjeka koji je ikad živio! Prisjetimo se da je Isus bio savršeni odraz svog Oca. Oponašajući Isusovu osobnost, njegov govor i postupke, razvijat ćemo mudrost odozgo. U sljedećem poglavlju vidjet ćemo kako Božju mudrost možemo primjenjivati u svom životu.

1-3. (a) Kako je Salamun pokazao izuzetnu mudrost u rješavanju spora oko djeteta? (b) Što Jehova obećava da će nam dati, i koja se pitanja pojavljuju?

BIO je to težak slučaj — dvije su se žene prepirale oko bebe. Živjele su u istoj kući i svaka je rodila sina u nekoliko dana razlike. Jedna je beba umrla i sada je svaka tvrdila da je majka žive bebe.a Nije bilo nikoga tko bi posvjedočio o tome što se desilo. Slučaj je vjerojatno završio na nižem sudu, ali je ostao neriješen. Na koncu se o sporu obavijestilo izraelskog kralja Salamuna. Je li on uspio doznati istinu?

² Nakon što je neko vrijeme slušao žene kako se svađaju, Salamun je naredio da mu donesu mač. Potom je prilično uvjerljivo naredio da se dijete presiječe napola i da se svakoj ženi da dio. Odjednom je prava majka počela preklinjati kralja da bebu — njeno milo dijete — da drugoj ženi. No druga je uporno zahtijevala da se dijete presiječe napola. Salamun je tako saznao istinu. Znao je koliku duboku samilost majka osjeća prema vlastitom djetetu, pa je tu činjenicu iskoristio u rješavanju ove prepirke. Zamisli koliko je olakšanje osjetila majka kad joj je Salamun dao dijete i rekao: “Ona mu je mati” (1. Kraljevima 3:16-27).

³ Izuzetna mudrost, zar ne? Kad su ljudi čuli kako je Salamun riješio slučaj, bili su zadivljeni “jer vidješe da je u njemu mudrost Božja”. Da, Salamunova mudrost bila je dar od Boga. Jehova mu je dao “srce mudro i razumno” (1. Kraljevima 3:12, 28). A što je s nama? Možemo li i mi dobiti mudrost od Boga? Možemo, jer je Salamun pod nadahnućem napisao: “Jehova daje mudrost” (Priče Salamunove 2:6). Jehova obećava da će dati mudrost — sposobnost ispravnog primjenjivanja znanja, razumnosti i razboritosti — onima koji je iskreno traže. Kako možemo steći mudrost odozgo? I kako je možemo primjenjivati u životu?

4-7. Navedi četiri uvjeta za stjecanje mudrosti.

⁴ Moramo li biti posebno inteligentni ili visokoobrazovani da bismo od Boga dobili mudrost? Ne moramo. Jehova je spreman podijeliti svoju mudrost s nama bez obzira na naše porijeklo ili obrazovanje (1. Korinćanima 1:26-29). Međutim, mi moramo poduzeti inicijativu, jer nas Biblija potiče da ‘pribavimo mudrost’ (Priče Salamunove 4:7). Kako to možemo?

⁵ Kao prvo, trebamo se bojati Boga. “Početak je mudrosti [“prvi korak k mudrosti je”, The New English Bible] strah Jehovin”, piše u Pričama Salamunovim 9:10. Strah pred Bogom temelj je prave mudrosti. Zašto? Prisjeti se da mudrost uključuje sposobnost djelotvornog primjenjivanja znanja. Bojati se Boga ne znači ustuknuti pred njim od straha, već biti mu podložan jer prema njemu osjećamo divljenje i poštovanje te imamo pouzdanje u njega. To je zdrav strah i djeluje kao snažna motivacija. Potiče nas da svoj život dovedemo u sklad sa svojom spoznajom o Božjoj volji i njegovom načinu postupanja. Nema mudrije stvari koju bismo mogli učiniti jer su Jehovina mjerila uvijek od neprocjenjive koristi onima koji ih slijede.

⁶ Kao drugo, moramo biti ponizni i skromni. Tamo gdje nema poniznosti i skromnosti, nema ni Božje mudrosti (Priče Salamunove 11:2, Ša). Zašto? Ako smo ponizni i skromni, spremni smo priznati da nemamo odgovor na sve, da naša mišljenja nisu uvijek ispravna i da trebamo upoznati Jehovin način gledanja na stvari. On se “suprotstavlja oholima”, ali rado daje mudrost onima koji su ponizni u srcu (Jakov 4:6).

⁷ Treća bitna stvar je proučavanje Božje pisane Riječi. Jehova svoju mudrost otkriva u svojoj Riječi. Da bismo stekli tu mudrost, moramo uložiti napor i tragati za njom (Priče Salamunove 2:1-5). Četvrti je uvjet molitva. Ako iskreno molimo Boga za mudrost, on će nam je velikodušno dati (Jakov 1:5). Kad u molitvi tražimo pomoć njegovog duha, On će uslišiti naše molitve. A njegov nam duh može omogućiti da pronađemo blago u njegovoj Riječi koje će nam pomoći prilikom rješavanja problema, izbjegavanja opasnosti i donošenja mudrih odluka (Luka 11:13).

 8. Po čemu će se vidjeti jesmo li doista stekli Božju mudrost?

⁸ Kao što smo vidjeli u sedamnaestom poglavlju, Jehovina je mudrost primjenjiva u praksi. Stoga ako smo doista stekli mudrost od Boga, to će se vidjeti na našem ponašanju. Učenik Jakov opisao je plodove Božje mudrosti kad je napisao: “Mudrost odozgo prije svega je čista, zatim miroljubiva, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, ne pravi pristrane razlike, nije licemjerna” (Jakov 3:17). Dok budemo razmatrali svaki taj aspekt Božje mudrosti, mogli bismo se upitati: ‘Je li mudrost odozgo vidljiva u mom životu?’

 9. Što znači biti čist, i zašto je prikladno da je od svih odlika mudrosti čistoća prva spomenuta?

⁹ “Prije svega je čista.” Biti čist znači biti čestit i neokaljan, ne samo izvana već i u nutrini. Biblija mudrost povezuje sa srcem, a nebeska mudrost ne može ući u srce koje je onečišćeno zlim mislima, željama i poticajima (Priče Salamunove 2:10; Matej 15:19, 20). Međutim, ako je naše srce čisto — zapravo, onoliko koliko može biti čisto kod nesavršenih ljudi — ‘klonit ćemo se zla i činiti dobro’ (Psalam 37:27; Priče Salamunove 3:7). Nije li prikladno da je od svih odlika mudrosti čistoća prva spomenuta? Uostalom, ako nismo čisti u moralnom i duhovnom pogledu, kako ćemo onda istinski odražavati ostale odlike mudrosti odozgo?

10, 11. (a) Zašto je važno da budemo miroljubivi? (b) Kako možeš dokazati da si mirotvorac kad osjećaš da si povrijedio nekog suobožavatelja? (Vidi i fusnotu.)

¹⁰ “Zatim miroljubiva.” Nebeska mudrost potiče nas da težimo za mirom, koji je plod Božjeg duha (Galaćanima 5:22). Mi se trudimo da ne raskinemo ‘vezu mira’ koja sjedinjuje Jehovin narod (Efežanima 4:3). Isto tako, dajemo sve od sebe kako bismo obnovili narušeni mir. Zašto je to važno? U Bibliji piše: “Miroljubivo živite; i Bog ljubavi i mira bit će s vama” (2. Korinćanima 13:11). Stoga, dokle god miroljubivo živimo, Bog mira bit će s nama. Način na koji se ophodimo sa svojim suobožavateljima izravno utječe na naš odnos s Jehovom. Kako možemo dokazati da smo mirotvorci? Obratimo pažnju jednom primjeru.

¹¹ Što bi trebao učiniti ako osjećaš da si povrijedio nekog suobožavatelja? Isus je rekao: “Ako, dakle, donosiš svoj dar na žrtvenik i tamo se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred žrtvenikom, i otiđi; prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar” (Matej 5:23, 24). Ovaj savjet možeš primijeniti tako da poduzmeš inicijativu i odeš k svom bratu. S kojim ciljem? S ciljem da se ‘pomiriš’ s njim.b Da bi to postigao, vjerojatno ćeš trebati priznati, a ne poricati, da si ga povrijedio. Ako mu pristupiš s ciljem obnavljanja mira i ako zadržiš takav stav, vjerojatno ćete izgladiti svaki nesporazum, primjereno se ispričati jedan drugome i oprostiti. Kad ti učiniš prvi korak da biste se pomirili, pokazuješ da te vodi Božja mudrost.

12, 13. (a) Što znači riječ koja je u Jakovu 3:17 prevedena s ‘razuman’? (b) Kako možemo pokazati da smo razumni?

¹² “Razumna.” Što znači biti razuman? Neki bibličari kažu da je izvornu grčku riječ, koja je u Jakovu 3:17 prevedena s ‘razuman’, teško prevesti. Prevodioci koriste riječi kao što su “blag”, “strpljiv” i “krotak”. Doslovno značenje grčke riječi je “biti spreman popustiti”. Kako možemo pokazati da odražavamo mudrost odozgo i u tom pogledu?

¹³ “Neka vaša razumnost bude poznata svim ljudima”, stoji u Filipljanima 4:5. Jedan drugi prijevod kaže: “Budite na glasu kao razumni” (The New Testament in Modern English, J. B. Phillips). Zapazi da nije toliko stvar u tome kakvo mišljenje mi imamo o sebi; stvar je u tome kako nas drugi vide, kao kakvi smo poznati. Razumna osoba ne inzistira uvijek na slovu zakona ni na tome da sve bude po njenom. Umjesto toga, spremna je poslušati druge i, kad je to prikladno, udovoljiti njihovim željama. Ona je također blaga, nije gruba ili oštra u svom ophođenju s drugima. Mada je to važno za sve kršćane, naročito je bitno za one koji služe kao starješine. Blagost privlači druge, čini starješine pristupačnima (1. Solunjanima 2:7, 8). Svi bismo se trebali upitati: ‘Jesam li na glasu kao uviđavna, blaga osoba koja je spremna popustiti?’

14. Kako možemo pokazati da smo ‘spremni poslušati’?

¹⁴ “Spremna poslušati.” Grčka riječ prevedena sa “spremna poslušati” ne pojavljuje se nigdje više u Kršćanskim grčkim pismima. Jedan izučavatelj tvrdi da je to riječ koju se “često koristi u povezanosti s vojničkom disciplinom”. Ona prenosi misao o tome da se nekoga “ne treba puno uvjeravati” i o “podložnosti”. Osoba koju vodi mudrost odozgo spremno se podlaže onome što stoji u Svetom pismu. Nije na glasu kao osoba koja donese odluku i onda ne želi prihvatiti nikakve činjenice koje pokazuju da nije u pravu. Umjesto toga, ona će se bez odlaganja promijeniti kad joj se na temelju jasnih biblijskih dokaza ukaže na to da ima pogrešan stav ili da je donijela krive zaključke. Da li te drugi poznaju kao takvu osobu?

15. Što je milosrđe, i zašto je prikladno da se ‘milosrđe’ i ‘dobre plodove’ spominje zajedno u Jakovu 3:17?

¹⁵ “Puna milosrđa i dobrih plodova.”c Milosrđe je važan aspekt mudrosti odozgo, jer se kaže da je ta mudrost “puna milosrđa”. Zapazi da se ‘milosrđe’ i ‘dobre plodove’ spominje zajedno. To je na mjestu jer se u Bibliji milosrđe najčešće odnosi na aktivnu brigu za druge, na samilost koja donosi bogati urod dobrih djela. U jednom priručniku milosrđe se definira kao “osjećaj tuge zbog nečije teške situacije i nastojanje da je se nekako riješi”. Dakle, Božja mudrost nije ravnodušna, hladna ili čisto razumska osobina. Umjesto toga, ona je srdačna, iskrena i tankoćutna. Kako možemo pokazati da smo puni milosrđa?

16, 17. (a) Što nas još, osim ljubavi prema Bogu, potiče da sudjelujemo u djelu propovijedanja, i zašto? (b) Na koje načine možemo pokazati da smo puni milosrđa?

¹⁶ Jedan važan način svakako je prenošenje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu drugima. Što nas potiče da sudjelujemo u tom djelu? Prije svega, ljubav prema Bogu. No potiče nas i milosrđe, ili samilost prema drugima (Matej 22:37-39). Danas su mnogi “izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Pastiri krivih religija zanemaruju ih i u duhovnom smislu zasljepljuju. Zbog toga oni ne znaju za mudro vodstvo koje se nalazi u Božjoj Riječi ni za blagoslove koje će Kraljevstvo uskoro donijeti na Zemlju. Kad iz tog kuta razmišljamo o duhovnim potrebama osoba koje nas okružuju, naša iskrena samilost potiče nas da učinimo sve što možemo kako bismo im obznanili Jehovin naum pun ljubavi.

¹⁷ Na koje još načine pokazujemo da smo puni milosrđa? Prisjeti se Isusove usporedbe o Samarićaninu koji je pronašao opljačkanog i pretučenog putnika kako leži uz cestu. Potaknut samilošću, Samarićanin je “postupio milosrdno” i povio rane tom napadnutom čovjeku te se pobrinuo za njega (Luka 10:29-37). Zar to ne pokazuje da milosrđe uključuje konkretnu pomoć onima koji su u nevolji? Biblija nam kaže da “činimo dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10). Spomenut ćemo nekoliko načina na koje to možemo činiti. Možda ostarjelom kršćanskom bratu ili sestri treba prijevoz kad idu na kršćanske sastanke ili kad se vraćaju. Možda nekoj udovici iz skupštine treba nešto popraviti u kući (Jakov 1:27). A nekome tko je obeshrabren treba “dobra riječ” da ga utješi (Priče Salamunove 12:25). Kad tako pokazujemo milosrđe, dokazujemo da odražavamo mudrost odozgo.

18. Što se moramo truditi iskorijeniti iz svog srca ako nas vodi mudrost odozgo, i zašto?

¹⁸ “Ne pravi pristrane razlike.” Božja mudrost nadilazi rasne predrasude i nacionalni ponos. Ako nas vodi takva mudrost, tada se trudimo iskorijeniti iz srca svaku sklonost prema pokazivanju pristranosti (Jakov 2:9). Mi ne dajemo prednost onima koji su obrazovaniji, imućniji ili imaju skupštinske odgovornosti niti gledamo s prezirom na bilo kojeg suobožavatelja, ma koliko neznatan mogao biti. Ako je Jehova takvoj osobi iskazao svoju ljubav, onda bismo je i mi, sasvim sigurno, trebali smatrati dostojnom naše ljubavi.

19, 20. (a) Kako je nastala grčka riječ koju se prevodi s “licemjer”? (b) Kako pokazujemo ‘nelicemjernu bratsku naklonost’, i zašto je to važno?

¹⁹ “Nije licemjerna.” Grčka riječ koju se prevodi s “licemjer” može se odnositi na “glumca koji igra neku ulogu”. U antičko su doba grčki i rimski glumci nosili velike maske dok su glumili. Zbog toga se grčku riječ koju se prevodi s “licemjer” počelo koristiti za nekoga tko se pretvara, ili glumi da je nešto što nije. Ovaj aspekt Božje mudrosti trebao bi utjecati ne samo na to kako se ophodimo sa suobožavateljima već i na to što osjećamo prema njima.

²⁰ Apostol Petar je rekao da rezultat naše ‘poslušnosti prema istini’ treba biti ‘nelicemjerna bratska naklonost’ (1. Petrova 1:22). Da, naklonost prema svojoj braći ne bismo smjeli pokazivati samo zato da ostavimo dobar dojam na druge. Mi ne nosimo maske niti igramo neke uloge da bismo obmanuli druge. Naša naklonost mora biti iskrena, mora dolaziti iz srca. Ako je takva, tada ćemo steći povjerenje svojih suvjernika jer će znati da smo onakvi kakvima se predstavljamo. Takva iskrenost otvara put za otvorene i poštene odnose među kršćanima te pomaže da u skupštini vlada atmosfera povjerenja.

21, 22. (a) Zašto Salamun nije sačuvao mudrost? (b) Kako možemo sačuvati mudrost, i kakve ćemo koristi imati od toga?

²¹ Božja je mudrost dar od Jehove koji trebamo čuvati. Salamun je rekao: “Sine moj, (...) čuvaj pravu mudrost i razboritost” (Priče Salamunove 3:21). Nažalost, ni sam Salamun nije uspio u tome. Bio je mudar dok je god imao poslušno srce. No na kraju su njegove brojne žene tuđinke odvratile njegovo srce od čistog obožavanja Jehove (1. Kraljevima 11:1-8). Iz onoga što se dogodilo Salamunu vidimo da znanje malo vrijedi ako ga se ispravno ne koristi.

²² Kako možemo sačuvati mudrost? Osim što moramo redovito čitati Bibliju i na Bibliji temeljene publikacije koje nam pruža “vjerni i razboriti rob”, moramo se također truditi primijeniti ono što učimo (Matej 24:45). Imamo svaki razlog da primjenjujemo Božju mudrost. Ona omogućava da već danas vodimo bolji život. Daje nam priliku da se ‘čvrsto uhvatimo pravog života’ — života u Božjem novom svijetu (1. Timoteju 6:19). A što je najvažnije, kad razvijamo mudrost odozgo, približavamo se izvoru svake mudrosti, Jehovi Bogu.