Hoće li doći kraj etničkoj netrpeljivosti?

NOGOMETNI sudac u Španjolskoj morao je prekinuti utakmicu. Zbog čega? Zbog toga što su mnogi gledatelji toliko vrijeđali igrača iz Kameruna da je on zaprijetio da će napustiti igru. U Rusiji je nasilje nad Afrikancima, Azijcima i Latinoamerikancima postalo nešto uobičajeno. Tokom 2004. broj rasističkih napada u toj zemlji povećao se za 55 posto, a 2005. zabilježena su 394 takva incidenta. U Velikoj Britaniji trećina anketiranih Azijaca i crnaca smatra da su dobili otkaz zbog toga što pripadaju drugoj rasi. Navedeni primjeri samo su odraz pojave koja uzima maha u cijelome svijetu.

Etnička netrpeljivost očituje se u različitim stupnjevima — od uvredljivih i grubih primjedbi pa sve do organiziranih nastojanja neke države da se s nekog područja istrijebi određena etnička skupina.a Što je uzrok takve netrpeljivosti? Kako je se možemo čuvati? Možemo li se nadati da će jednog dana svi ljudi živjeti zajedno u miru? Biblija daje zanimljive odgovore na ta pitanja.

‘Srce čovječje sklono je zlu od mladosti njegove’, kaže Biblija (1. Mojsijeva 8:21). Zbog toga neki nalaze zadovoljstvo u tlačenju drugih. Biblija nadalje kaže: “Gle, suze potlačenih, a nikoga nema da ih utješi. Moć je u rukama tlačitelja njihovih” (Propovjednik 4:1).

Biblija također pokazuje da mržnja prema drugim narodima nije ništa novo. Naprimjer, prije 3 700 godina egipatski je faraon pozvao Hebreja Jakova i njegovu veliku obitelj da dođu živjeti u Egipat. No kasnije je drugi faraon počeo na tu veliku grupu doseljenika gledati kao na prijetnju. Iz biblijskog izvještaja saznajemo što je zatim učinio: “On je rekao narodu svojemu: ‘Eto, narod sinova Izraelovih brojniji je i moćniji od nas. Hajde da postupimo mudro s njima da se ne namnože.’ (...) I postavili su nad njima nadglednike da ih tlače i tjeraju na rad” (2. Mojsijeva 1:9-11). Egipćani su čak naredili da se ubiju svi novorođeni dječaci koji su bili Jakovljevi potomci (2. Mojsijeva 1:15, 16).

Svjetske religije nisu puno doprinijele smanjivanju etničke mržnje. Premda je istina da su se neki pojedinci hrabro suprotstavili ugnjetavanju drugih ljudi, religija je najčešće bila na strani ugnjetavača. Tako je bilo i u Sjedinjenim Državama, gdje je podjarmljivanje crnaca bilo propisano zakonom, koji je odobravao linčovanje te sve do 1967. zabranjivao miješane brakove. Slično je bilo i u Južnoafričkoj Republici u vrijeme aparthejda, kad je manjina štitila svoje položaje zakonima koji su uključivali zabranu mješovitih brakova. U obje su zemlje neki pripadnici etničkih grupa koje su širile netrpeljivost bili vrlo religiozne osobe.

No Biblija otkriva i dublji razlog zbog kojeg neki promiču netrpeljivost prema pripadnicima drugih naroda. Ona objašnjava zašto neki ljudi tlače pripadnike drugih etničkih skupina. U njoj stoji: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav. Ako tko kaže: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svojega, lažljivac je. Jer tko ne ljubi brata svojega, kojega vidi, ne može ljubiti Boga, kojega ne vidi” (1. Ivanova 4:8, 20). Ta biblijska misao pokazuje što je glavni uzrok etničke netrpeljivosti. Bilo da netko za sebe tvrdi da je religiozan ili da nije, on takvu netrpeljivost gaji zbog toga što nije upoznao Boga i ne ljubi ga.

Kako poznavanje Boga i ljubav prema njemu mogu doprinijeti tome da među svim ljudima zavlada jedinstvo? Kakve to smjernice sadrži Božja Riječ koje ljude mogu spriječiti u tome da nanose zlo onima koji su naizgled drugačiji od njih? Biblija pokazuje da je Jehova Otac svih ljudi. Ona kaže: “Za nas postoji jedan Bog, Otac, koji je sve stvorio” (1. Korinćanima 8:6). Nadalje, ona kaže: “Od jednog je čovjeka načinio sav ljudski rod” (Djela apostolska 17:26). Stoga su svi ljudi zapravo braća.

Pripadnici svih naroda mogu biti zahvalni na tome što su od Boga dobili život, no istovremeno su svi od svojih predaka naslijedili nešto negativno. Biblijski pisac Pavao rekao je: ‘Preko jednog je čovjeka grijeh ušao u svijet.’ Stoga su ‘svi sagriješili i ne odražavaju Božju slavu’ (Rimljanima 3:23; 5:12). Jehova je Bog koji voli raznolikost. Ne postoje dva njegova stvorenja koja su posve jednaka. Pa ipak, on nijednom narodu nije dao razloga za to da se osjeća superiornijim od drugih naroda. Sve raširenije gledište da su određene nacije bolje od drugih nije u skladu s činjenicama iznesenim u Bibliji. Prema tome, poznavanje Boga doprinosi tome da među svim ljudima vlada jedinstvo.

Neki se pitaju je li to što je Bog Izraelcima pokazao posebnu naklonost i poučavao ih da budu odvojeni od drugih naroda dokaz njegove pristranosti (2. Mojsijeva 34:12). Bog je u davnoj prošlosti izabrao izraelski narod da bude njegovo posebno vlasništvo zbog izuzetne vjere koju je pokazao njihov predak Abraham. Bog je osobno vodio drevnog Izraela, birao njegove vladare i dao im zbirku zakona. Dok mu je god Izrael bio poslušan, drugi su narodi mogli vidjeti kakva je razlika između naroda koji vodi Bog i naroda koji su imali ljudsku vlast. Jehova Bog također je Izraelcima dao na znanje da je ljudima potrebna posebna žrtva koja će ih vratiti u dobar odnos s njim. Stoga je njegov odnos s Izraelom koristio svim narodima. To je u skladu s onim što je Bog rekao Abrahamu: “Preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj” (1. Mojsijeva 22:18).

Osim toga, Židovi su imali čast primati Božje svete objave i biti narod u kojem se rodio Mesija. No i to je bilo na dobrobit svih naroda. Hebrejski dio Biblije, prvobitno pisan za Židove, sadrži divan opis vremena kad će pripadnici svih naroda primiti velike blagoslove: “Mnogi će narodi ići, govoreći: ‘Dođite! Pođimo na goru Jehovinu i u dom Boga Jakovljeva! On će nas poučavati putevima svojim.’ (...) Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu. I sjedit će svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko ih neće plašiti” (Mihej 4:2-4).

Iako je Isus Krist propovijedao Židovima, on je rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14). Pripadnici svih naroda trebaju čuti tu dobru vijest. Postupajući nepristrano prema svim narodima, Jehova nam je pružio savršen primjer. “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35).

I sami zakoni koje je Bog dao drevnom narodu Izraelu pokazuju da se on brine za sve narode. Zakon je od Izraelaca zahtijevao da prema ne-Izraelcima koji su živjeli u njihovoj zemlji budu više nego tolerantni. Zapazi što je u njemu stajalo: “Došljak koji živi među vama neka vam bude kao da je rođeni Izraelac. Ljubite ga kao samoga sebe, jer ste i vi bili došljaci u zemlji egipatskoj” (3. Mojsijeva 19:34). Mnogi Božji zakoni poučavali su Izraelce da budu dobrohotni prema došljacima. Tako je Isusov predak Boaz, ugledavši jednu siromašnu ženu iz drugog naroda kako pabirči, postupio u skladu s onim što je naučio iz Božjeg zakona te je rekao svojim žeteocima da ostavljaju za sobom više žita kako bi ga ona mogla sakupiti (Ruta 2:1, 10, 16).

Isus je o Bogu otkrio više nego itko drugi. Svoje je sljedbenike naučio kako pokazivati dobrohotnost prema onima koji su drugačiji. Jednom je započeo razgovor s nekom Samarićankom. Samarićani su bili etnička skupina koju su mnogi Židovi prezirali, pa se ta žena iznenadila kad joj se Isus obratio. On joj je u razgovoru na prijazan način pomogao da uvidi kako može dobiti vječni život (Ivan 4:7-14).

Isus nas je i usporedbom o milosrdnom Samarićaninu poučio kako da postupamo prema pripadnicima drugih naroda. Taj je čovjek naišao na izranjavanog Židova kojeg su napali razbojnici. Samarićanin je lako mogao razmišljati: ‘Zašto bih pomogao Židovu? Židovi preziru moj narod!’ No Isus je rekao da je Samarićanin drugačije gledao na strance. Premda su drugi ljudi samo prošli pored ranjenog čovjeka, on se sažalio i pomogao mu najbolje što je mogao. Isus je u zaključku te usporedbe rekao da svi koji žele steći Božju naklonost moraju postupati na isti način (Luka 10:30-37).

Apostol Pavao potaknuo je sve koji žele ugoditi Bogu da promijene svoju osobnost i da oponašaju Boga u svom postupanju s drugim ljudima. On je napisao: “Svucite staru osobnost i njezina djela, a obucite novu osobnost, koja se obnavlja dobrim poznavanjem Božje volje po slici onoga koji ju je stvorio. Tu više nema ni Grka ni Židova, ni obrezanja ni neobrezanja, ni tuđinca, ni Skita. (...) A povrh svega, obucite se u ljubav, jer vas ona savršeno povezuje” (Kološanima 3:9-14).

Može li poznavanje Jehove Boga doista pomoći ljudima da počnu drugačije postupati prema onima koji potječu iz drugih naroda? Osvrnimo se na iskustvo žene koja se iz Azije doselila u Kanadu, ali se razočarala zbog diskriminacije koju je tamo doživljavala. Ona je zatim upoznala Jehovine svjedoke te je počela s njima proučavati Bibliju. Kasnije im je napisala zahvalno pismo, u kojem je između ostalog rekla: ‘Bili ste bijelci, ali vrlo dragi i ljubazni. Kad sam shvatila da ste uistinu drugačiji od ostalih bijelaca, pitala sam se zbog čega je to tako. Puno sam razmišljala o tome i na koncu zaključila da je to zato što ste Božji svjedoci. Mora da Biblija ima posebnu snagu! Na vašim sam sastancima vidjela mnoštvo bijelaca, crnaca, mulata i ljudi žute rase, ali njihova su srca bila iste boje — iskrena i čestita — zbog toga što ste svi braća i sestre. Sada znam tko vam je promijenio srca. To je učinio vaš Bog.’

Božja Riječ proriče da će doći vrijeme kad će ‘zemlja biti puna znanja o Jehovi’ (Izaija 11:9). U skladu s biblijskim proročanstvom, veliko mnoštvo koje sačinjavaju milijuni osoba “iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika” već danas ujedinjeno obožava pravoga Boga (Otkrivenje 7:9). Ti se ljudi raduju skorom vremenu kad će čitavim ljudskim društvom umjesto mržnje vladati ljubav i kad će se ispuniti Jehovin naum o kojem je Abrahamu rekao: ‘Svi narodi na zemlji bit će blagoslovljeni’ (Djela apostolska 3:25).