Zašto biti odjeven u poniznost?

AMERIČKI pisac Edgar Allan Poe upravo je završio čitanje svoje nove priče nekim prijateljima. Oni su u šali rekli da je prečesto koristio ime glavnog junaka. Kako je Poe reagirao? Jedan prijatelj se prisjeća: “Njegov ponosni duh nije mogao odoljeti takvom otvorenom prigovoru, te je u napadu gnjeva, prije nego su ga njegovi prijatelji mogli spriječiti, sve stranice bacio u razgorjelu vatru.” Izgubljena priča bila je “jako zabavna, potpuno oslobođena njegove uobičajene (...) sjete”. Poniznost ju je mogla spasiti.

Iako ponos navodi ljude da čine nerazumne stvari, on je veoma raširen u svijetu. No, Jehovini sluge moraju biti drugačiji. Oni moraju nositi dobro oblikovanu odjeću poniznosti.

Što je poniznost?

Kad je pisao suvjernicima u staroj Koloseji, apostol Pavao je ciljao na divnu kršćansku odjeću poniznosti. On je poticao: “Obucite se, dakle, kao izabrani Božji, sveti i ljubljeni, u nježnu naklonost suosjećanja, dobrohotnost, poniznost uma, blagost i dugotrpljivost” (Kološanima 3:12, NW).

Da, poniznost je “poniznost uma”. To je “skromnost misli; pomanjkanje ponosa; krotost”. Ponizna osoba je “skromna u duhu; nije ponosna”. Ona je “duboko ili učtivo puna poštovanja” (The World Book Dictionary, svezak I, str. 1030). Poniznost nije plašljivost ili slabost. Ustvari, ponos odražava slabost, dok pokazivanje poniznosti često zahtijeva hrabrost i snagu.

Hebrejska riječ u Bibliji prevedena sa “ponizite se” doslovno znači “zgazite se”. Tako je mudri pisac Poslovica savjetovao: “Sine moj (...) ako si bio uhvaćen riječima svojih usta (...) oslobodi se, jer si dospio u dlan svoga bližnjega: Idi, ponizi se [pogazi se] i obaspi svoga bližnjeg salijetanjem” (Poslovice 6:1-3, NW). To jest, odbaci ponos, priznaj svoju grešku, ispravno postavi stvari.

Mora biti istinska

Nisu svi ljudi koji izgledaju ponizno istinski ponizni. Neki prividno ponizni pojedinci mogu ustvari biti ponosni. Oni će učiniti sve da dobiju ono što žele. Tu su i oni koji koriste masku lažne poniznosti da ostave dojam na druge. Naprimjer, apostol Pavao se suprotstavio nekima koji su iskazali ‘lažnu poniznost’ i ukazao da je svatko tko postupa tako ustvari “bezrazložno nadut svojim tjelesnim raspoloženjem”. Takav pojedinac je pogrešno mislio da Božja naklonost ovisi o tome što jede, pije, da li dira određene stvari, da li drži ili ne religiozne dane. Istina, možda izgleda pobožno i ponizno, ali njegova lažna poniznost je bezvrijedna (Kološanima 2:18, 23, NW). Ustvari, ona ga je navodila na pomisao da je životna nagrada dodijeljena onima koji se odriču materijalnih stvari. Ona je također izazvala profinjeni oblik materijalizma time što su asketske zabrane usmjerile pažnju na materijalne stvari za koje je takav pojedinac javno izjavljivao da ih prezire.

S druge strane, istinska poniznost zadržava osobu od ispoljavanja uobraženosti u odijevanju, ukrašavanju ili načinu života (1. Ivanova 2:15-17). Pojedinac odjeven u odjeću poniznosti ne privlači prekomjernu pažnju na sebe ili svoje mogućnosti. Umjesto toga, poniznost mu pomaže da s drugima postupa obzirno i da se vidi onakvim kakvim ga gleda Bog. A kako On gleda?

Jehovino gledište

Kad je prorok Samuel trebao pomazati novog kralja za izraelsku naciju, mislio je da se Jehova odlučio za Jesejevog sina Elijaba. Ali Bog je rekao Samuelu: “Ne gledaj na njegov izgled i na visinu njegovog stasa, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda na način na koji gleda čovjek, jer puki čovjek vidi samo što se pokazuje očima; ali Jehova vidi kakvo je srce.” Bilo je odbačeno sedam Jesejevih sinova. Bog je izabrao Davida, koji se pokazao čovjekom vjernosti i poniznosti (1. Samuelova 13:14; 16:4-13, NW).

Odjeća poniznosti nas čuva da ne postanemo ponosni, uobraženi — i nepriznati od Boga. On se “protivi oholima, a poniznima ukazuje nezasluženu dobrohotnost” (Jakov 4:6, NW). Njegovo gledište je pokazano u riječima psalmista: “Jer je visok Jehova, a ipak poniznoga vidi, ali ohologa samo iz daljine zna” (Psalam 138:6, NW; 1. Petrova 5:5, 6). Iz pitanja postavljenog u Miheju 6:8 je očito što Bog očekuje od svojih slugu: “Što Jehova traži za uzvrat od tebe osim da tvoriš pravdu i da ljubiš dobrohotnost i da skromno hodiš s Bogom svojim?” (NW).

Ispoljena od strane Boga i Krista

Nije nikakvo čudo što Jehova od nas očekuje da pokazujemo poniznost! To je jedna od njegovih osobina. Nakon što ga je Bog izbavio od njegovih neprijatelja, David je zapjevao: “Ti [Jehova] ćeš mi dati svoj štit spasenja (...) a poniznost tvoja učinit će me velikim” (Psalam 18:35, NW; 2. Samuelova 22:1, 36). Iako je Jehova u najvišim nebesima, “on se saginje da bi pogledao nebo i zemlju, podižući poniznog iz samog praha; on podiže siromaha iz samog pepela, da bi ga postavio da sjedi sa plemenitima” (Psalam 113:5-8, NW). Bog pokazuje poniznost iskazivanjem milosrđa prema grešnom čovječanstvu. Njegovo postupanje sa grešnicima i davanje svog Sina kao žrtve za grijehe izraz je njegove poniznosti, ljubavi i ostalih osobina (Rimljanima 5:8; 8:20, 21).

Isus Krist, koji je bio “blage naravi i ponizan u srcu”, pružio je najveći ljudski primjer poniznosti (Matej 11:29, NW). On je rekao svojim učenicima: “Tko se god uzvisuje bit će ponižen, a tko se god ponizuje bit će uzvišen” (Matej 23:12, NW). To nisu bile prazne riječi. U večeri prije svoje smrti, Isus je svojim apostolima oprao noge, obavljajući službu koju su, prema običaju, činili robovi (Ivan 13:2-5, 12-17). Isus je ponizno služio Bogu prije nego je došao na Zemlju, a na isti način je pokazao poniznost kad je uskrsnuo na uzvišeni položaj na nebu. Zato je Pavao savjetovao suvjernike da ‘smatraju druge višima od sebe’ i da imaju ponizni stav Isusa Krista (Filipljanima 2:3, 5-11, NW).

Budući da Bog i Krist pokazuju poniznost, i oni koji žele božansko priznanje moraju ispoljavati tu osobinu. Ako smo ponekad bili oholi, bilo bi mudro da se ponizimo i molimo Boga da nam oprosti. (Usporedi 2. Dnevnika 32:24-26.) I umjesto da o sebi imamo sjajno mišljenje, trebamo primijeniti Pavlov savjet: “Ne težite za visokim častima, već se držite niskih!” (Rimljanima 12:16, St). Ipak, od koje koristi može biti poniznost za nas i druge?

Koristi od poniznosti

Jedna od koristi poniznosti je da nas zadržava od hvalisanja. Time pošteđujemo druge dosađivanja i izbjegavamo osobnu nelagodu ako nisu dojmljeni našim uspjesima. Trebali bismo se ponositi Jehovom, a ne sami sobom (1. Korinćanima 1:31).

Poniznost nam pomaže da dobijemo božansko vodstvo. Jehova je Danijelu poslao anđela sa vizijom, jer se taj prorok ponizio pred Bogom kad je tražio vodstvo i razumijevanje (Danijel 10:12). Kad je Ezdra trebao izvesti Jehovin narod iz Babilona sa mnogo zlata i srebra za uljepšavanje hrama u Jeruzalemu, objavio je post kako bi se mogli poniziti pred Bogom. Do čega je to dovelo? Jehova ih je zaštitio od napada neprijatelja za vrijeme opasnog putovanja (Ezdra 8:1-14, 21-32). Neka bismo i mi poput Danijela i Ezdre ispoljavali poniznost i tražili Jehovino vodstvo, umjesto da svojom mudrošću i snagom pokušavamo ispuniti dužnosti koje nam je Bog udijelio.

Ako smo odjeveni u odjeću poniznosti, poštivat ćemo druge. Naprimjer, djeca koja posjeduju poniznost poštuju i slušaju svoje roditelje. Ponizni kršćani poštuju i svoje suvjernike drugih nacionalnosti, rasa i porijekla, jer nas poniznost čini nepristranima (Djela apostolska 10:34, 35; 17:26).

Poniznost promiče ljubav i mir. Ponizna osoba se ne sukobljava sa suvjernikom u nastojanju da postigne svoja navodna prava. Pavao je činio samo ono što je bilo izgrađujuće i nije uznemiravao savjest svoje braće (Rimljanima 14:19-21; 1. Korinćanima 8:9-13; 10:23-33). Poniznost nam također pomaže da promičemo ljubav i mir opraštanjem drugima njihovih grijeha počinjenih prema nama (Matej 6:12-15; 18:21, 22). Potiče nas da priđemo povrijeđenoj osobi, priznamo svoju grešku, molimo za njeno oproštenje i da činimo ono što možemo kako bismo ispravili svaku pogrešku koju smo možda počinili (Matej 5:23, 24; Luka 19:8). Ako povrijeđeni pojedinac prilazi nama, poniznost nas pobuđuje da miroljubivo riješimo probleme u duhu ljubavi (Matej 18:15; Luka 17:3).

Spasenje ovisi o ispoljavanju poniznosti. Naprimjer, za Boga je rečeno: “Narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole” (2. Samuelova 22:28, St). Kad Kralj Isus Krist bude ‘jahao za istinu, poniznost i pravednost’, on će spasiti one koji se ponizuju pred njim i njegovim Ocem (Psalam 45:4, NW). Oni koji pokazuju poniznost mogu pronaći utjehu u riječima: “Tražite Jehovu, svi krotki na zemlji, koji izvršavate njegove sudske odredbe. Tražite pravednost, tražite krotost. Vi biste mogli biti sakriveni u dan Jehovinog gnjeva” (Zefanija 2:3, NW).

Poniznost i Božja organizacija

Poniznost navodi pripadnike Božjeg naroda da cijene njegovu organizaciju i da ostanu s njom kao čuvari besprijekornosti. (Usporedi Ivan 6:66-69.) Ako nam nije bila dodijeljena prednost službe kojoj smo se nadali, poniznost nam pomaže surađivati sa onima koji preuzimaju odgovornost unutar skupštine. A naša ponizna suradnja pruža dobar primjer.

S druge strane, poniznost nas zadržava od pokazivanja taštine u vezi sa našim prednostima službe među Jehovinim narodom. Štiti nas od traženja hvale za djelo koje imamo prednost obavljati u Božjoj organizaciji. Štoviše, ako služimo kao starješine, poniznost nam pomaže da obzirno postupamo sa Božjim stadom (Djela apostolska 20:28, 29; 1. Petrova 3:8).

Poniznost i stega

Odjeća poniznosti nam pomaže prihvatiti stegu. Ponizne osobe nisu poput judejskog kralja Ozije, čije srce je postalo tako oholo da je prigrabio svećeničke dužnosti. On je ‘postupao nevjerno protiv Jehove i ušao u hram da prinosi kâd na kadionom žrtveniku’. Kad se Ozija razbjesnio na svećenike zato što ga ispravljaju, bio je udaren gubom. Kakva cijena za pomanjkanje poniznosti! (2. Dnevnika 26:16-21, NW; Priče Salamunove 16:18). Nemoj nikad biti poput Ozije i dozvoliti da te ponos spriječi da prihvatiš stegu koju Bog pruža kroz svoju Riječ i organizaciju.

Obzirom na to, Pavao je rekao pomazanim hebrejskim kršćanima: “U potpunosti ste zaboravili opomenu koja vam je upućena kao sinovima: ‘Sine moj, ne podcjenjuj stegu od Jehove, i ne posustaj kad te on ispravi; jer koga Jehova ljubi, on ga drži u stezi; ustvari, on šiba svakoga koga prima kao sina’. (...) Istina, nikakva stega dok traje ne izgleda radosnom, nego mučnom; ipak, onima koji su njome poučeni donosi potom miran plod, naime, pravednost” (Hebrejima 12:5-11, NW). Zapamti i to da su ‘opomene stege put života’ (Izreke 6:23, St).

Ostati odjeven u poniznost

Kako li je važno da kršćani uvijek nose odjeću poniznosti! Ona nas potiče da ustrajemo kao objavitelji Kraljevstva, ponizno svjedočeći od kuće do kuće u potrazi za onima koji su “ispravno naklonjeni vječnom životu” (Djela apostolska 13:48; 20:20, NW). Uistinu, poniznost nam pomaže da ostanemo poslušni Bogu u svakom pogledu, iako ponosni protivnici mrze naš pravedan put (Psalam 34:21).

Budući da nas poniznost potiče da se ‘uzdamo u Jehovu svim srcem svojim’, on čini naše puteve pravima (Poslovice 3:5, 6, NW). Ustvari, samo ako smo odjeveni u tu divnu osobinu možemo zaista hoditi s Bogom i radovati se njegovom priznanju i blagoslovima. Kao što je pisao učenik Jakov: “Ponizite se u očima Jehove, i on će vas uzvisiti” (Jakov 4:10, NW). Budimo stoga odjeveni u poniznost, tu prekrasnu haljinu koju je kreirao Jehova Bog.