Ugoditi Jehovi pokazivanjem dobrohotnosti
“Što Jehova traži za uzvrat od tebe osim da tvoriš pravdu i da ljubiš dobrohotnost i da skromno hodiš s Bogom svojim?” (MIHEJ 6:8, NW).
1. Zašto nas ne bi trebalo iznenaditi što Jehova očekuje da njegov narod pokazuje dobrohotnost?
JEHOVA očekuje da njegov narod pokazuje dobrohotnost. To nas ne bi trebalo iznenaditi. I sam Bog je dobrohotan prema svima, čak i prema nezahvalnim zlim ljudima. S obzirom na to, Isus Krist je rekao svojim učenicima: “Nastavite ljubiti svoje neprijatelje i činiti dobro i davati bez kamate, ne očekujući ništa zauzvrat; i bit će velika vaša nagrada, i bit ćete sinovi Najvišega, jer je on dobrohotan prema nezahvalnima i zlima. Nastavite biti milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan” (Luka 6:35, 36, NW).
2. Koja pitanja obzirom na dobrohotnost zaslužuju naše razmatranje?
2 Kao što se u Miheju 6:8 izjavljuje, oni koji hode s Bogom moraju ustvari ‘ljubiti dobrohotnost’. Očito, Jehova je zadovoljan kad njegovi sluge ljube dobrohotnost i kad je pokazuju na srdačan način. No, što je dobrohotnost? Koje koristi mogu nastati ako se pokazuje? I kako se može pokazati ta osobina?
Što je dobrohotnost
3. Kako bi opisao dobrohotnost?
3 Dobrohotnost je osobina pokazivanja aktivnog zanimanja za druge. Ona dolazi do izražaja korisnim djelima i obzirnim riječima. Biti dobrohotan znači činiti dobro umjesto bilo čega štetnoga. Dobrohotna osoba je naklonjena, plemenita, suosjećajna i susretljiva. Ona ima velikodušan, obziran stav prema drugima. Dobrohotnost je i dio tkanine simbolične odjeće svakog pravog kršćanina, jer je Pavao poticao: “Obucite se (...) u nježnu naklonost suosjećanja, dobrohotnost, poniznost uma, blagost i dugotrpljivost” (Kološanima 3:12, NW).
4. Kako Jehova preuzima inicijativu u pokazivanju dobrohotnosti prema čovječanstvu?
4 Jehova preuzima inicijativu u pokazivanju dobrohotnosti. Kao što je apostol Pavao rekao, “kad se očitovala dobrohotnost i ljubav prema čovjeku od strane našeg Spasitelja, Boga, spasio nas je (...) prema svom milosrđu kroz kupanje koje nas je privelo k životu i kroz to što nas je obnovio svetim duhom” (Titu 3:4, 5, NW). Bog čisti, ili ‘kupa’, pomazane kršćane u Isusovoj krvi, primjenjujući u njihovu korist vrijednost Kristove otkupne žrtve. Oni su također obnovljeni kroz sveti duh, postajući “novo stvorenje” kao duhom rođeni sinovi Božji (2. Korinćanima 5:17, NW). Naravno, Božja dobrohotnost i ljubav prema čovjeku proširila se i na međunarodno “veliko mnoštvo”, koje je ‘opralo svoje duge haljine i obijelilo ih u krvi Janjetovoj’ (Otkrivenje 7:9, 14, NW; 1. Ivanova 2:1, 2). Osim toga, pomazanici i veliko mnoštvo sa zemaljskom nadom zajedno su pod Isusovim ‘blagim’ jarmom (Matej 11:30).
5. Zašto bismo trebali očekivati da oni koji su vođeni Božjim duhom pokazuju dobrohotnost prema drugima?
5 Dobrohotnost je i dio ploda Božjeg svetog duha, ili aktivne sile. Pavao je rekao: “Plod duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje. Protiv takvih stvari nema zakona” (Galaćanima 5:22, 23, NW). Prema tome, što bismo trebali očekivati od onih koji su vođeni svetim duhom? Oni će zacijelo pokazivati dobrohotnost prema drugima.
6. Na kakvo bi postupanje dobrohotnost trebala navesti starješine i druge kršćane?
6 Dobrohotnost može biti očitovana na mnogo načina. Dobrohotnost pokazujemo kad smo milosrdni. Primjerice, kršćanski starješine su dobrohotni kad proširuju milosrđe na pokajničkog prijestupnika i kad mu nastoje duhovno pomoći. Osobina dobrohotnosti koju udjeljuje Bog čini nadglednike strpljivima, obzirnima, samilosnima i plemenitima. Ona ih pokreće da ‘obzirno postupaju sa stadom’ (Djela apostolska 20:28, 29, NW). Ustvari, dobrohotnost bi kao plod duha trebala sve kršćane učiniti milosrdnima, strpljivima, obzirnima, samilosnima, naklonjenima i gostoljubivima.
Izbjegavati pogrešnu dobrohotnost
7. Zašto bi rekao da je pogrešna dobrohotnost slabost?
7 Neki gledaju na dobrohotnost kao na slabost. Smatraju da osoba mora biti bešćutna, ponekad čak i neuljudna, kako bi drugi bili dojmljeni njenom snagom. No, ispravno je rečeno da je “neuljudnost slabićevo oponašanje snage”. Ustvari, potrebna je prava snaga i da se bude istinski dobrohotan i da se izbjegava pogrešna dobrohotnost. Dobrohotnost koja je plod Božjeg duha nije slabost, sporazuman stav prema pogrešnom vladanju. Umjesto toga, pogrešna je dobrohotnost slabost koja navodi nekoga da opravdava pogrešno postupanje.
8. (a) Kako se Helije, obzirom na svoje sinove, pokazao popustljivim? (b) Zašto se starješine moraju čuvati da ne podlegnu pogrešnoj dobrohotnosti?
8 Izraelski prvosvećenik Helije bio je popustljiv u držanju u stezi svojih sinova, Ofnija i Finesa, koji su služili kao svećenici u svetom šatoru. Nezadovoljni dijelom žrtve koji im je dodijeljen prema Božjem zakonu, imali su slugu koji je tražio nekuhano meso od onoga tko prinosi žrtvu prije nego je salo žrtve bilo spaljeno na žrtveniku. Helijevi sinovi su također imali nemoralne spolne odnose sa ženama koje su služile na ulazu u sveti šator. Međutim, umjesto da Ofnija i Finesa smijeni s dužnosti, Helije ih je samo blago ukorio, iskazujući svojim sinovima veću čast nego Bogu (1. Samuelova 2:12-29). Nije čudo da je “riječ Jehovina bila rijetka u tim danima”! (1. Samuelova 3:1, NW). Stoga kršćanski starješine ne smiju podleći krivim razmišljanjima ili ispoljavati pogrešnu dobrohotnost koja može ugroziti duhovnost skupštine. Prava dobrohotnost nije slijepa na zle riječi i djela kojima se krše Božja mjerila.
9. (a) Koji stav nam može pomoći da izbjegnemo podleći pogrešnoj dobrohotnosti? (b) Kako je Isus pokazao snagu u postupanju sa otpadničkim religionistima?
9 Ako moramo izbjeći pokazivanje pogrešne dobrohotnosti, moramo moliti za Božju pomoć kako bismo imali snage za to, što je očito iz riječi psalmista: “Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga” (Psalam 119:115, St). Također moramo slijediti primjer Isusa Krista, koji nikad nije bio kriv zbog pokazivanja pogrešne dobrohotnosti. Ustvari, Isus je bio samo utjelovljenje istinske dobrohotnosti. Naprimjer, ‘osjetio je sažaljenje prema ljudima, jer su bili ogoljeni i rasijani kao ovce bez pastira’. Stoga su se iskreni ljudi osjećali slobodnima pristupiti Isusu, donoseći mu čak i svoju malu djecu. A zamisli samo dobrohotnost i samilost koju je ispoljio dok je ‘uzimao djecu u svoje ruke i blagoslivljao ih’! (Matej 9:36; Marko 10:13-16, NW). Iako je Isus bio dobrohotan, ipak je bio odlučan za ono što je ispravno u očima njegovog nebeskog Oca. Isus nikad nije odobravao zlo; imao je snagu koju mu je Bog udijelio da javno prekori licemjerne religiozne vođe. U Mateju 23:13-26, više puta je ponovio objavu: “Teško vama književnici i farizeji, licemjeri!” Isus je svaki put pružio razlog za božansku osudu.
Dobrohotnost povezana s ljubavlju
10. Kako Isusovi učenici pokazuju dobrohotnost i ljubav prema suvjernicima?
10 Obzirom na svoje sljedbenike, Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubav među sobom” (Ivan 13:35, NW). A koje je jedno od obilježja ljubavi koja označava Isusove prave učenike? Pavao je rekao: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrohotna” (1. Korinćanima 13:4, NW). Biti dugotrpljiv i dobrohotan znači da podnosimo nesavršenosti i propuste drugih, kao što to Jehova dobrohotno čini (Psalam 103:10-14; Rimljanima 2:4; 2. Petrova 3:9, 15). Kršćanska ljubav i dobrohotnost očituje se i onda kad suvjernike u nekom drugom dijelu Zemlje pritisnu teškoće. Odazivajući se više nego ‘ljudskom dobrohotnošću’, kršćani na drugim mjestima pokazuju bratsku ljubav dobrovoljno prilažući materijalne stvari kako bi pomogli takvim obožavateljima Jehove (Djela apostolska 28:2, NW).
11. Što je, prema Bibliji, ljubazna dobrohotnost?
11 Dobrohotnost je povezana s ljubavlju u izrazu “ljubazna dobrohotnost”, koji se često koristi u Bibliji. To je dobrohotnost koja proizlazi iz lojalne ljubavi. Hebrejska imenica prevedena sa “ljubazna dobrohotnost” (chésedh) uključuje više od nježne obzirnosti. To je dobrohotnost koja s ljubavlju prianja uz nekoga dok namjera u povezanosti s time ne bude ostvarena. Jehovina ljubazna dobrohotnost, ili lojalna ljubav, očitovana je na mnogo načina. Naprimjer, pokazana je u njegovim djelima izbavljenja i zaštite (Psalam 6:4; 40:11; 143:12).
12. U što mogu biti sigurni Jehovini sluge kad mole za pomoć ili izbavljenje?
12 Nije čudo da Jehovina ljubazna dobrohotnost privlači ljude k njemu! (Jeremija 31:3). Kad Božji vjerni sluge trebaju izbavljenje ili pomoć, oni znaju da je njegova ljubazna dobrohotnost uistinu lojalna ljubav, koja ih neće ostaviti na cjedilu. Stoga oni mogu moliti u vjeri, kao što je to činio psalmist koji je rekao: “Što se mene tiče, pouzdao sam se u tvoju ljubaznu dobrohotnost; neka mi se srce raduje u tvom spasenju” (Psalam 13:5, NW). Budući da je Božja ljubav lojalna, njegovi sluge se ne uzdaju uzalud u njegovu ljubaznu dobrohotnost. Kad mole za pomoć ili izbavljenje, imaju sljedeće jamstvo: “Jehova neće napustiti svoj narod, niti će ostaviti svoje nasljeđe” (Psalam 94:14, NW).
Nagrade dobrohotnosti
13, 14. Zašto dobrohotna osoba ima lojalne prijatelje?
13 U oponašanju Jehove, njegovi sluge “nastavljaju postupati jedni s drugima sa ljubaznom dobrohotnošću i milosrđem” (Zaharija 7:9, NW; Efežanima 5:1). “Poželjna stvar u zemaljskog čovjeka njegova je dobrohotnost”, a onaj tko pokazuje tu osobinu žanje bogate nagrade (Poslovice 19:22, NW). Koje su neke od njih?
14 Dobrohotnost nas čini taktičnima i time nam pomaže održavati dobre odnose s drugima. Taktična osoba govori i obavlja stvari ili postupa u teškim situacijama promišljeno i neuvredljivo. Dok “okrutna osoba” trpi progonstvo, “čovjek ljubazne dobrohotnosti postupa korisno sa svojom dušom” (Poslovice 11:17, NW). Ljudi izbjegavaju okrutnu osobu, ali su privučeni onoj koja prema njima pokazuje ljubaznu dobrohotnost. Zato dobrohotni pojedinac ima lojalne prijatelje (Priče Salamunove 18:24).
15. Koji učinak može imati dobrohotnost u religiozno razdijeljenom domu?
15 Kršćanka koja ima bračnog druga koji nije u vjeri može ga privući Božjoj istini osobinom kao što je dobrohotnost. Prije nego je čula za istinu i obukla “novu osobu koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti”, možda je bila nedobrohotna, čak svadljiva (Efežanima 4:24, NW). Ako je njen suprug znao neke poslovice, lako se mogao složiti da su ‘svađe ženine neprestano prokišnjavanje’ i da je “bolje živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom” (Izreke 19:13; 21:19, St). No, sada čisto vladanje kršćanske žene i njeno duboko poštovanje, zajedno sa osobinama kao što je dobrohotnost, može pomoći da njen bračni drug bude pridobijen za pravu vjeru (1. Petrova 3:1, 2). Da, to može biti nagrada za njenu dobrohotnost.
16. Koju korist možemo izvući iz dobrohotnosti koja nam je pokazana?
16 Dobrohotnost koja nam je pokazana može biti od koristi, čineći nas samilosnijima i spremnijima opraštati. Primjerice, ako nam je potrebna duhovna pomoć i ako se s nama postupa dobrohotno i blago, neće li nas to učiniti sklonijima da s drugima postupamo na isti način? Pa, dobrohotno i blago postupanje može se očekivati od duhovno osposobljenih muževa, jer je Pavao pisao: “Braćo, ako koji čovjek i učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan, vi koji imate duhovne sposobnosti pokušajte takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan” (Galaćanima 6:1, NW). Imenovani starješine govore blago i dobrohotno kad nastoje pomoći suvjernicima koji griješe. Međutim, bilo da smo osobno primili takvu dobrohotnu pomoć ili ne, što Bog očekuje od svih onih koji mu služe? Svi kršćani su dužni pokazivati dobrohotnost prema drugima i trebaju slijediti Pavlov savjet: “Budite dobrohotni jedni prema drugima, brižno samilosni, dragovoljno opraštajući jedni drugima baš kao što je i Bog preko Krista dragovoljno oprostio vama” (Efežanima 4:32, NW). Naravno, ako nam je netko oprostio ili ako nam je na dobrohotan način bilo pomognuto da se izvučemo iz duhovne poteškoće, to bi trebalo povećati našu sposobnost opraštanja, samilosti i dobrohotnosti.
Cijeniti Božju nezasluženu dobrohotnost
17. Budući da smo od rođenja grešnici, za koju dobrohotnost bismo trebali biti posebno zahvalni?
17 Budući da smo svi rođeni kao grešnici osuđeni na smrt, na jednoj dobrohotnosti svi trebamo biti posebno zahvalni. To je nezaslužena dobrohotnost Jehove Boga. Dobrohotnost kojom bi grešnici bili oslobođeni osude na smrt i proglašeni pravednima potpuno je nezaslužena. Pavao, koji je u svojih 14 božanski nadahnutih pisama 90 puta spomenuo Božju nezasluženu dobrohotnost, rekao je kršćanima u starom Rimu: “Jer svi su sagriješili i ne dosižu Božju slavu, a to je kao besplatni dar kojim su oni proglašeni pravednima po njegovoj nezasluženoj dobrohotnosti, kroz izbavljenje otkupom kojeg je platio Krist Isus” (Rimljanima 3:23, 24, NW). Kako bismo samo trebali cijeniti nezasluženu dobrohotnost koju je pokazao Jehova Bog!
18, 19. Kako možemo izbjeći da promašimo svrhu Božje nezaslužene dobrohotnosti?
18 Ako bismo bili nezahvalni, mogli bismo promašiti svrhu Božje nezaslužene dobrohotnosti. Obzirom na to, Pavao je rekao: “Mi smo stoga izaslanici koji zastupaju Krista, kao da Bog usrdno moli preko nas. Kao zastupnici Krista molimo: ‘Pomirite se s Bogom.’ Onoga koji nije poznavao grijeh učinio je grijehom za nas, da bismo pomoću njega mogli postati Božja pravednost. Radeći zajedno s njim, molimo i vas usrdno da ne prihvatite Božju nezasluženu dobrohotnost i promašite njenu svrhu. Jer on kaže [u Izaiji 49:8, Septuaginta]: ‘U povoljno vrijeme čuo sam te, i u dan spasenja pomogao ti.’ Gle! Sad je naročito povoljno vrijeme. Gle! Sad je dan spasenja. Ni na koji način ne dajemo nikakvog povoda za spoticanje, da se našoj službi ne bi moglo prigovoriti; nego na svaki način preporučujemo sebe kao Božje sluge” (2. Korinćanima 5:20–6:4, NW). Što je Pavao time mislio?
19 Pomazani kršćani su izaslanici umjesto Krista, a pripadnici velikog mnoštva su njegovi poslanici. Oni zajedno potiču ljude da se pomire s Bogom kako bi postigli spasenje. Pavao nije želio da bilo tko prihvati nezasluženu dobrohotnost Jehove Boga kroz Isusa Krista i da promaši njenu svrhu. To bi nam se moglo dogoditi ako propustimo obavljati djelo za koje nas je ta nezaslužena dobrohotnost učinila prikladnima. Imajući dobre odnose s Bogom kao oni koji su pomireni s njim, nećemo uzalud primiti njegovu nezasluženu dobrohotnost ako ispunimo svoju “službu pomirenja, naime, da je Bog posredstvom Krista mirio sa sobom svijet” (2. Korinćanima 5:18, 19, NW). I mi ćemo prema drugima pokazivati najveću dobrohotnost pomažući im da se pomire s Bogom.
20. Što ćemo kao sljedeće istraživati?
20 Jehovini sluge koriste svoje vrijeme i sredstva u djelima dobrohotnosti kad nastoje duhovno pomoći ljudima kroz kršćansku službu. No, što možemo naučiti iz biblijskih primjera praktične primjene dobrohotnosti? Istražimo kao sljedeće neke od tih primjera i razmotrimo i druge načine kako ugoditi Jehovi pokazivanjem dobrohotnosti.
Kako bi odgovorio?
◻ Što je dobrohotnost?
◻ Kako možemo izbjeći da ne podlegnemo pogrešnoj dobrohotnosti?
◻ Zašto se Jehovin narod može pouzdati u njegovu ljubaznu dobrohotnost?
◻ Koje su neke nagrade dobrohotnosti?
◻ Kojim djelima nećemo promašiti svrhu Božje nezaslužene dobrohotnosti?
[Slika na stranici 13]
Dobrohotnost čini kršćanske starješine strpljivima, obzirnima i samilosnima
[Slika na stranici 15]
Dobrohotnost kršćanske žene može pomoći da njen bračni drug bude pridobijen za pravu vjeru
[Slika na stranici 17]
Prema drugima možemo pokazati najveću dobrohotnost time da im pomažemo da se pomire s Bogom