Jehova ne prezire slomljeno srce
“Žrtva Bogu duh je raskajan [“slomljen”, “NW”], srce raskajano [“slomljeno”, “NW”], ponizno, Bože, nećeš prezreti” (PSALAM 51:19, St).
1. Kako Jehova gleda na svoje obožavatelje koji ozbiljno griješe ali se kaju?
JEHOVA se može ‘kao oblakom obastrti da ne prodre molitva’ (Plač Jeremijin 3:44). Ali, on želi da njegov narod ima pristup k njemu. Čak i ako netko od njegovih obožavatelja ozbiljno pogriješi, ali se pokaje, naš se nebeski Otac sjeća dobra koje je učinila ta osoba. Stoga je apostol Pavao mogao reći sukršćanima: “Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu” (Hebrejima 6:10, Duda-Fućak).
2, 3. Što bi kršćanski starješine trebali uzeti u obzir pri postupanju sa suvjernicima koji pogriješe?
2 I kršćanski bi starješine trebali uzeti u obzir godine vjerne službe Bogu svojih suvjernika. To uključuje svetu službu pokajnika koji su poduzeli krivi korak ili koji su čak teško zgriješili. Kršćanski pastiri teže za duhovnom dobrobiti svih koji su u stadu Božjem (Galaćanima 6:1, 2).
3 Pokajničkom prijestupniku potrebno je Jehovino milosrđe. No, potrebno je još nešto. To je razjašnjeno u Davidovim riječima iz Psalma 51:10-19 (51:12-21, St).
Potrebno je čisto srce
4. Zašto je David molio za čisto srce i nov duh?
4 Ako je predani kršćanin u lošem duhovnom stanju zbog grijeha, što bi mu moglo biti potrebno pored Jehovinog milosrđa i oproštenja? Pa, David je molio: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51:12, St). David je očito to tražio zato što je shvatio da je sklonost ka većem grijehu još uvijek bila u njegovu srcu. Mi možda nismo uključeni u takvu vrst grijeha u kakvu je upao David u vezi s Betsabejom i Urijom, ali nam je potrebna Jehovina pomoć da izbjegnemo popuštanje iskušenju da se upustimo u teško grešno postupanje. Što se toga tiče, možda nam je osobno potrebna božanska pomoć da bismo iz srca uklonili takve grešne crte kao što su pohlepa i mržnja — što su zločini srodni krađi i ubojstvu (Kološanima 3:5, 6; 1. Ivanova 3:15).
5. (a) Što znači imati čisto srce? (b) Što je želio David onda kad je zamolio za nov duh?
5 Jehova zahtijeva da njegovi sluge imaju “čisto srce”, to jest, čiste motive i namjere. Shvativši da nije ispoljio takvu čistoću, David se molio da mu Bog očisti srce i dovede ga u sklad s božanskim mjerilima. Psalmist je također želio nov, čestit duh, ili misaono naginjanje. Bio mu je potreban duh koji bi mu pomogao da se odupre iskušenju i čvrsto se drži Jehovinih zakona i načela.
Sveti duh je od presudne važnosti
6. Zašto je David preklinjao da mu Jehova ne oduzme sveti duh?
6 Kad smo očajni zbog naših pogreški ili prijestupa, možda osjećamo da će nas Bog odbaciti i oduzeti nam svoj sveti duh, ili djelatnu silu. David se tako osjećao, jer je preklinjao Jehovu: “Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!” (Psalam 51:13, St). Skrušen i ponizan David smatrao je da su ga njegovi grijesi učinili nedostojnim da služi Jehovi. Biti odbačen od Božjeg lica značilo bi izgubiti njegovu naklonost, utjehu i blagoslov. Da bi se duhovno oporavio, David je trebao Jehovin sveti duh. Dok bi sveti duh počivao na njemu, kralj bi u molitvi mogao tražiti božansko vodstvo kako bi ugodio Jehovi, kako bi mogao izbjeći grijeh i kako bi mogao mudro vladati. Svjestan svojih grijeha protiv Davaoca svetog duha, David je prikladno molio da ga Jehova ne uzme od njega.
7. Zašto bismo trebali moliti za sveti duh i čuvati se toga da ga ne ražalostimo?
7 A kako je s nama? Trebali bismo se moliti za sveti duh i moramo se čuvati da ga ne ražalostimo time što bismo propustili slijediti njegovo vodstvo (Luka 11:13; Efežanima 4:30). Inače bismo mogli izgubiti duh i tako ne bismo bili u stanju ispoljavati njegov od Boga dani plod ljubavi, radosti, mira, dugotrpljivosti, dobrohotnosti, dobrote, vjere, blagosti i samosvladavanja. Jehova Bog će nam osobito oduzeti svoj sveti duh ako nepokajnički stalno griješimo protiv njega.
Radost spasenja
8. Ako griješimo ali želimo imati radost spasenja, što trebamo imati?
8 Pokajnički grešnik koji doživi duhovni oporavak ponovo se može radovati u Jehovinoj pripremi spasenja. David je, žudeći za tim, molio Boga: “Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!” (Psalam 51:14, St). Kako je bilo divno radovati se u sigurnoj nadi spasenja Jehove Boga! (Psalam 3:8). Nakon što je zgriješio protiv Boga, David je tražio da mu se vrati radost Njegova spasenja. Kasnije je Jehova pripremio spasenje posredstvom otkupne žrtve njegovog Sina Isusa Krista. Ako mi, kao Božji predani sluge, teško griješimo ali želimo da nam se vrati radost spasenja, trebamo imati pokajnički stav kako bismo izbjegli griješiti protiv svetog duha (Matej 12:31, 32; Jevrejima 6:4-6).
9. Što je David tražio kad je zamolio Boga da ga učvrsti “duhom spremnim”?
9 David je zamolio da ga Jehova učvrsti “duhom spremnim”. Očito je da se to ne odnosi na Božju spremnost da bude na pomoći ili na njegov sveti duh, nego na Davidovo poticajno misaono naginjanje. David je želio da ga Bog učvrsti time što bi mu usadio duh spremnosti da čini što je ispravno i da ne upadne opet u grijeh. Jehova Bog neprestano učvršćuje svoje sluge i podiže one koji su pritisnuti različitim kušnjama (Psalam 145:14). Kako li je utješno to znati, naročito onda ako smo zgriješili ali smo skrušeni i želimo služiti Jehovi vjerno i zauvijek!
Što učiti bezakonike?
10, 11. (a) Što bi David mogao poučiti izraelske bezakonike? (b) Što bi David trebao učiniti da bi mogao učiti grešnike?
10 David je, ako to Bog dopusti, nesebično želio učiniti nešto čime bi pokazao svoju zahvalnost za Jehovino milosrđe i čime bi pomogao drugima. U molitvi upravljenoj Jehovi, pokajnički je kralj nadalje osjećajno objavio: “Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati” (Psalam 51:15, St). Kako bi grešni David mogao učiti bezakonike Božjem Zakonu? Što bi im on mogao reći? I kakvo bi se dobro time moglo postići?
11 Kad bi izraelskim bezakonicima pokazivao Jehovine staze u nadi da će ih odvratiti od zla puta, David bi mogao istaknuti koliko je grijeh zao, što znači pokajanje i kako primiti Božje milosrđe. Osjetivši duševnu patnju uslijed Jehovinog neodobravanja i savjesti opterećene krivnjom, David bi bez sumnje bio suosjećajni poučavatelj pokajničkih grešnika slomljena srca. Naravno, svoj bi primjer za poučavanje drugih mogao upotrijebiti tek nakon što je sam prihvatio Jehovina mjerila i primio njegovo oproštenje, jer oni koji odbijaju podvrgnuti se božanskim zahtjevima nemaju pravo ‘kazivati Božje uredbe’ (Psalam 50:16, 17).
12. Kakvu je David imao korist iz spoznaje da ga je Bog oslobodio krivnje za krv?
12 Ponovivši svoje nakane na drugačiji način, David je rekao: “Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!” (Psalam 51:16, St). Krivnja za krv donijela je sa sobom smrtnu osudu (1. Mojsijeva 9:5, 6). Dakle, spoznaja da ga je Bog spasenja oslobodio krivnje za krv u vezi s Urijom dala bi Davidu mir srca i misli. Njegov bi jezik tada mogao radosno pjevati o Božjoj pravednosti, a ne o svojoj vlastitoj (Propovjednik 7:20; Rimljanima 3:10). David nije mogao izbrisati svoj nemoral ili vratiti Uriju iz groba, kao što ni danas čovjek ne može vratiti čistoću osobi koju je zaveo ili uskrsnuti nekoga koga je ubio. Ne bismo li trebali o tome razmišljati kad smo u kušnji? I koliko bismo trebali cijeniti milosrđe koje Jehova pokazuje prema nama u pravednosti! U stvari, cijenjenje bi nas trebalo nagnati da druge upućujemo na Izvor pravednosti i opraštanja.
13. Samo pod kojim bi okolnostima grešnik mogao odgovarajuće otvoriti usne na hvalu Jehovi?
13 Nijedan grešnik ne može na ispravan način otvoriti usne da hvali Jehovu ukoliko mu ih Bog, takoreći, milosrdno ne otvori, da bi govorio Njegove istine. David je stoga pjevao: “Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju” (Psalam 51:17, St). David bi, s oslobođenom savješću zbog Božjeg oproštenja, bio potaknut da poučava bezakonike Jehovinim stazama, i slobodno bi Ga mogao veličati. Svi kojima su kao Davidu oprošteni grijesi trebali bi biti zahvalni za Jehovinu nezasluženu dobrohotnost koja im je iskazana i morali bi iskoristiti svaku priliku da objavljuju Božju istinu i ‘naviještaju njegovu hvalu’ (Psalam 43:3).
Žrtve prihvatljive Bogu
14. (a) Kakve su se žrtve zahtijevale prema savezu Zakona? (b) Zašto bi bilo pogrešno misliti da možemo dati naknadu za trajno prestupanje tako da činimo nešto dobro?
14 David je stekao dubok uvid koji ga je naveo da kaže: “Žrtve ti se [Jehova] ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio” (Psalam 51:18, St). Savez Zakona zahtijevao je da se životinjske žrtve prinose Bogu. Međutim, Davidovi grijesi preljuba i ubojstva, koji su smrtno kažnjivi, nisu mogli biti okajani takvim žrtvama. Inače on ne bi štedio sredstva da prinese životinjske žrtve Jehovi. Bez iskrenog pokajanja, žrtve su bezvrijedne. Stoga bi bilo pogrešno misliti da bismo za trajno prestupanje mogli dati naknadu tako da činimo nešto dobro.
15. Kakav je stav predane osobe koja ima slomljen duh?
15 David je dodao: “Žrtva Bogu duh je raskajan [“slomljen”, NW], srce raskajano [“slomljeno”, NW], ponizno, Bože, nećeš prezreti” (Psalam 51:19, St). U slučaju pokajničkog grešnika, prihvatljiva “žrtva Bogu duh je [slomljen]”. Takva osoba nema ratoboran stav. Srce predane osobe koja ima slomljen duh duboko je ožalošćeno zbog njezina grijeha, ponizno je jer osjeća Božje neodobravanje i spremno je učiniti bilo što da bi ponovno zadobilo božansku naklonost. Ne možemo Bogu prinijeti ništa vrijedno ukoliko se ne pokajemo za svoje grijehe i ne damo mu svoja srca u isključivoj odanosti (Nahum 1:2).
16. Kako Bog gleda na osobu kojoj je slomljeno srce zbog njenog grijeha?
16 Bog ne odbacuje žrtvu kao što je slomljeno i ponizno srce. Prema tome, usprkos svim poteškoćama na koje nailazimo kao njegov narod, nemojmo se predati očaju. Ako smo se spotaknuli na životnoj stazi na takav način da naše srce vapi za božanskim milosrđem, nije sve izgubljeno. Čak i ako smo teško zgriješili ali se kajemo, Jehova neće prezreti naše slomljeno srce. Oprostit će nam na temelju Kristove otkupne žrtve i ponovo nam dati svoju naklonost (Izaija 57:15; Jevrejima 4:16; 1. Ivanova 2:1). Poput Davida, međutim, naše bi molitve trebale biti usmjerene ponovnom stjecanju božanske naklonosti, a ne tome da nas mimoiđe potreban ukor i mjera popravljanja. Bog je oprostio Davidu, ali ga je i kaznio (2. Samuelova 12:11-14).
Briga za čisto obožavanje
17. Što bi grešnici, pored toga da mole za Božje oproštenje, trebali činiti?
17 Ako smo počinili neki težak grijeh, to će nas bez sumnje teško pritiskati, te će nas skrušeno srce potaknuti da se molimo za Božje oproštenje. No, molimo se i za druge. Premda je David željno očekivao kad će opet prinositi Bogu prihvatljivo obožavanje, u svom psalmu nije sebično zaboravio na druge. On sadrži sljedeću molbu upućenu Jehovi: “U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, i opet sagradi jeruzalemske zidine!” (Psalam 51:20, St).
18. Zašto se pokajnički David molio za Sion?
18 Da, David je radosno očekivao svoje ponovno primanje božanske naklonosti. Međutim, psalmist se također ponizno molio da ‘u svojoj dobroti Bog bude milostiv Sionu’, izraelskom glavnom gradu Jeruzalemu, gdje se David nadao izgraditi Božji hram. Davidovi teški grijesi ugrozili su cijelu naciju, jer je sav narod mogao stradati zbog kraljeva prestupanja. (Usporedi 2. Samuelova, 24. poglavlje.) Doista, njegovi su grijesi potkopali “jeruzalemske zidine”, tako da ih je sada trebalo ponovno graditi.
19. Ako smo griješili ali nam je oprošteno, za što bi bilo prikladno moliti se?
19 Ako smo teško zgriješili ali smo primili Božje oproštenje, bilo bi prikladno moliti se da on nekako popravi svaku štetu koju smo svojim ponašanjem napravili. Možda smo nanijeli prijekor njegovom svetom imenu, možda smo potkopali skupštinu, i možda smo ražalostili svoju obitelj. Naš nebeski otac pun ljubavi može otkloniti svaki prijekor koji je nanesen njegovom imenu, može izgraditi skupštinu pomoću svog svetog duha, i može utješiti srca naših voljenih koji ga ljube i služe mu. Bilo da je uključen grijeh ili ne, trebali bismo, naravno, uvijek misliti na posvećenje Jehovinog imena i dobrobit njegovog naroda (Matej 6:9).
20. Pod kojim bi okolnostima Jehovi bile mile izraelske žrtve i prinosi?
20 Ako Jehova opet sagradi sionske zidine, što će se još dogoditi? David je pjevao: “Tada će ti [Jehova] biti mile žrtve pravedne, [“sa žrtvom paljenicom i cijelim prinosom”, NW] i tad će se prinositi teoci [“bikovi”, NW] na žrtveniku tvojemu” (Psalam 51:21, St). David je iskreno želio da i on i nacija uživaju Jehovinu naklonost kako bi Ga mogli obožavati na prihvatljiv način. Tada će Bogu biti mile žrtve paljenice i cijeli prinosi. To će biti tako jer će to biti žrtve pravednosti koje je prinio predani, iskreni i pokajnički narod koji uživa Božju naklonost. Oni će iz zahvalnosti za Jehovino milosrđe prinositi na njegovom žrtveniku bikove — najbolje i najskuplje žrtve. Danas iskazujemo čast Jehovi time što mu donosimo najbolje što imamo. A naše žrtve uključuju ‘mlade bikove naših usana’, žrtve hvale našem milosrdnom Bogu Jehovi (Hosea 14:2, NW; Jevrejima 13:15).
Jehova čuje naše povike
21, 22. Kakve pouke za našu korist sadrži 51. Psalam?
21 Davidove iskrene molitve zabilježene u 51. Psalmu pokazuju nam da bismo na svoj grijeh trebali reagirati s uistinu pokajničkim duhom. Ovaj psalam sadrži i ciljane pouke za našu korist. Naprimjer, ako griješimo ali se kajemo, možemo se pouzdati u Božje milosrđe. Međutim, mislimo u prvom redu na svaku sramotu koju bi to moglo nanijeti Jehovinom imenu (reci 1-4 [3-6, St]). I mi, poput Davida, možemo našem nebeskom Ocu uputiti molbu za milosrđe na osnovi naše naslijeđene grešnosti (redak 5 [7, St]). Trebali bismo biti iskreni i trebamo tražiti mudrost od Boga (redak 6 [8, St]). Ako smo griješili, morali bismo moliti Jehovu da nas očisti, dade nam čisto srce i postojan duh (reci 7-10 [9-12, St]).
22 Iz 51. Psalma također možemo vidjeti da nikad ne bismo smjeli sebi dozvoliti da otvrdnemo u grijehu. Ako se to dogodi, Jehova će ukloniti od nas svoj sveti duh, ili djelatnu silu. No, kad je Božji duh na nama, možemo uspješno poučavati druge njegovim stazama (reci 11-13 [13-15, St]). Ako pogriješimo ali se kajemo, Jehova će nam dozvoliti da ga nastavimo hvaliti jer on nikada ne prezire srce slomljeno i ponizno (reci 14-17 [16-19, St]). Ovaj Psalam nadalje pokazuje da se naše molitve nikada ne bi trebale usredotočiti jedino na nas same. Umjesto toga, trebali bismo moliti za blagoslov i duhovnu dobrobit svih onih koji provode čisto obožavanje Jehove (reci 18, 19 [20, 21, St]).
23. Zašto bi nas 51. Psalam trebao potaknuti da budemo hrabri i optimistični?
23 Ovaj bi nas dirljivi Davidov psalam trebao motivirati da budemo hrabri i optimistični. Pomaže nam shvatiti da ne trebamo misliti kako je sve izgubljeno, čak i kad se spotaknemo i upadnemo u grijeh. Zašto? Jer ako se kajemo, Jehovino milosrđe može nas sačuvati od očaja. Ako smo skrušeni i u potpunosti odani našem nebeskom Ocu punom ljubavi, on čuje naš povik za milosrđem. I kako je utješno znati da Jehova ne prezire slomljeno srce!
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto kršćani trebaju čisto srce i Božji sveti duh?
◻ Što onaj tko se kaje može naučiti prekršitelje Jehovinog zakona?
◻ Kako Jehova gleda na srce slomljeno i ponizno?
◻ Koje se pouke nalaze u 51. Psalmu?
[Slika na stranici 15]
Moliš li se za sveti duh i čuvaš li se toga da ga ne ražalostiš?
[Slika na stranici 17]
Pokaži zahvalnost za Jehovinu nezasluženu dobrohotnost tako da objavljuješ njegovu istinu