Čuvajmo se svog varljivog srca

1, 2. Zašto nam nije lako ustanoviti pravo stanje svog simboličnog srca?

ZAMISLI da se probudiš rano ujutro i osjetiš oštru bol u prsima te počneš otežano disati. Možda bi se upitao: “Da nije srčani udar?” Ako bi naprosto ignorirao taj problem, to ti ne bi puno pomoglo. Naprotiv, morao bi odmah nešto poduzeti. Mogao bi pozvati hitnu službu kako bi dobio stručnu liječničku pomoć. Liječnik bi te pažljivo pregledao, a možda bi napravio i elektrokardiogram. Brzo postavljanje dijagnoze i pravovremeno liječenje moglo bi ti spasiti život.

² A kako je s našim simboličnim srcem? Nije uvijek lako znati u kakvom je ono zapravo stanju. Zašto? U Bibliji stoji: “Srce je varljivije od svega i na sve je spremno. Tko može proniknuti u njega?” (Jer. 17:9). Dakle srce nas može prevariti i navesti da mislimo kako je s nama u duhovnom pogledu sve u redu, dok drugi istovremeno mogu biti zabrinuti za nas jer vide da polako srljamo u opasnost. Zašto bi nam se to moglo dogoditi? Zato što nas naše grešne sklonosti navode na zlo, a Sotona i zli svijet u kojem živimo mogli bi nas sprečavati da vidimo pravo stanje svog srca. Razmatrajući primjer Jeremije i njegovih suvremenika u Judi vidjet ćemo zašto je važno ispitati svoje srce.

 3. Što je danas “bog” za mnoge ljude?

³ Većina stanovnika Jude pokazala je da je u duhovnom pogledu njihovo srce bilo u vrlo lošem stanju. Napustili su jedinog pravog Boga i počeli štovati kanaanske bogove, i to bez imalo grižnje savjesti. Jehova je nevjerni judejski narod upitao: “Gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje! Jer bogova je tvojih, Juda, koliko i gradova tvojih” (Jer. 2:28). Mi danas sigurno ne smatramo sebe štovateljima lažnih bogova. Međutim u jednom se rječniku pojam “bog”, između ostalog, definira kao “netko ili nešto čemu se pridaje najveća važnost”. Mnogim ljudima u svijetu je karijera, zdravlje, obitelj ili čak kućni ljubimac na prvom mjestu u životu. Drugi pak najveću važnost u životu pridaju sportu, slavnim ljudima, tehnološkim dostignućima, putovanjima ili svojoj tradiciji. Mnogi u težnji za takvim stvarima žrtvuju svoj odnos sa Stvoriteljem. Bi li i pravi kršćani mogli usvojiti takav stav, kao što se dogodilo stanovnicima Jude u Jeremijino doba?

 4. Jesu li Judejci iskreno govorili: “Gdje je riječ Jehovina? Neka dođe”?

⁴ Vjerojatno će ti biti zanimljivo razmotriti kontekst u kojem je Jeremija rekao da je srce spremno na sve. On je primijetio da ljudi govore: “Gdje je riječ Jehovina? Neka dođe!” (Jer. 17:15). No jesu li to iskreno mislili? To poglavlje Knjige proroka Jeremije započinje riječima: “Grijeh je Judin zapisan pisaljkom željeznom. Vrhom dijamantnim urezan je u ploču srca njihova.” Ključni problem kod Judejaca bio je u tome što su se “uzdali u čovjeka zemaljskog i čovjeka smatrali mišicom svojom, a srce im se odvraćalo od Jehove”. Tek manjina njih uzdala se u Boga i od njega tražila vodstvo i blagoslov (Jer. 17:1, 5, 7).

 5. Kako su Jeremijini sunarodnjaci reagirali na Jehovina upozorenja?

⁵ Reakcija većine naroda na ono što im je Bog rekao pokazala je kakvo je njihovo srce. (Pročitaj Jeremiju 17:21, 22.) Naprimjer na dan počinka Jeremijini sunarodnjaci trebali su se odmarati od svakodnevnog rada i baviti se duhovnim aktivnostima. Na taj dan nisu smjeli trgovati niti obavljati bilo kakve druge poslove. No način na koji su reagirali na Jeremijino upozorenje pokazao je što im je zapravo bilo u srcu. “Oni nisu slušali, niti su prignuli uho svoje, nego su ostali nepokorni te nisu slušali i nisu pouku primili.” Premda su znali što kaže Božji zakon, oni su o tome imali vlastito mišljenje — nisu vidjeli ništa loše u tome da svoje poslove obavljaju na dan počinka (Jer. 17:23; Iza. 58:13).

6, 7. (a) Kako bi kršćanin mogao razmišljati suprotno savjetima koje dobivamo od razreda vjernog roba? (b) Kako bi takav način razmišljanja mogao utjecati na prisustvovanje sastancima?

⁶ Mi danas nismo dužni držati dan počinka. No reakcija Jeremijinih suvremenika, koja je jasno pokazala stanje njihovog srca, služi i nama kao pouka (Kol. 2:16). Da bismo vršili Božju volju, moramo odbaciti sebične ili svjetovne ciljeve. Mi smo svjesni toga da bi bilo doista nerazumno ako bismo pokušavali služiti Bogu onako kako to nama najviše odgovara. Osim toga vjerojatno poznajemo mnoge Božje sluge koji su se usredotočili na vršenje njegove volje i znamo da im je to uistinu donijelo spokoj i duhovnu okrepu. Kako bi nas onda srce moglo prevariti?

⁷ Neki bi kršćanin mogao misliti kako se njemu nikada ne bi moglo dogoditi da ga njegovo srce prevari, kao što se dogodilo mnogima u Jeremijino doba. Naprimjer neki bi brat mogao razmišljati: “Moram se potruditi da sačuvam posao kako bih mogao uzdržavati svoju obitelj”, i to je posve razumljivo. No što ako bi ga to navelo da zaključi kako mu je potrebno dodatno obrazovanje da bi zadržao ili dobio posao s dobrom plaćom? To bi mu se moglo činiti razumnim, pa bi mogao zaključiti: “Vremena su se promijenila. Da bi čovjek danas preživio i zadržao posao, mora steći fakultetsku naobrazbu.” Tako je lako početi umanjivati vrijednost mudrih i uravnoteženih savjeta u vezi s dodatnim obrazovanjem koje dobivamo od razreda vjernog i razboritog roba te zbog toga početi propuštati sastanke! U tom pogledu neki su potpali pod utjecaj svjetovnih stavova i načina razmišljanja (Efež. 2:2, 3). Biblija nas s razlogom upozorava: “Nemojte dozvoliti da vas svijet koji vas okružuje utisne u svoj kalup” (Rim. 12:2, Phillips).a

 8. (a) Na što bi neki kršćanin mogao u određenoj mjeri biti ponosan? (b) Zašto nije dovoljno samo znati nešto o Bogu i njegovom načinu postupanja?

⁸ Neki su kršćani u 1. stoljeću bili bogati i možda su imali donekle istaknut položaj u svijetu. I danas ima takvih kršćana. Kako bi oni trebali gledati na svoja postignuća i kako bismo mi trebali gledati na takvu braću? Jehova nam je preko Jeremije dao odgovor na to pitanje. (Pročitaj Jeremiju 9:23, 24.) Mudra osoba neće uzdizati ljudska dostignuća, bilo svoja bilo tuđa, već će priznati da je poznavanje Vrhovnog Vladara svega što postoji ono najvrednije što čovjek može imati (1. Kor. 1:31). No što znači poznavati Jehovu? Ljudi u Jeremijino doba znali su Božje ime. Isto tako znali su kako je on spasio njihove pretke kod Crvenog mora, kako ih je štitio dok su osvajali Obećanu zemlju i kako ih je izbavljao u vrijeme sudaca i vjernih kraljeva. Unatoč tome oni nisu istinski poznavali Jehovu niti su istinski vjerovali u njega. A ipak su govorili: ‘Nedužni smo. Sigurno se gnjev Božji odvratio od nas’ (Jer. 2:35).

 9. Zašto možemo biti sigurni da je moguće promijeniti se i kako se to može postići?

⁹ Židovi kojima je Jeremija prenio Božju poruku trebali su promijeniti svoj stav prema Božjim opomenama. To nije bilo nešto nemoguće, jer je Bog o onima koji su se trebali vratiti iz izgnanstva rekao: “Dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jehova. I bit će narod moj, a ja ću biti Bog njihov, jer će se vratiti k meni” (Jer. 24:7). I danas je takva promjena moguća. Većina nas može poboljšati stanje svog simboličnog srca. Da bismo u tome uspjeli, važno je temeljito proučavati Božju Riječ, jasno razumjeti kako Bog putem nje utječe na naš život i primjenjivati sve ono što smo naučili o njemu. Za razliku od Jeremijinih suvremenika mi bismo trebali imati želju da nam Jehova ispita srce. A i mi sami možemo ispitati svoje srce tako da ga analiziramo u svjetlu biblijskih načela te tako da razmišljamo o tome kako nam Jehova pomaže u životu (Psal. 17:3). Doista je mudro to činiti!

10, 11. (a) Zašto je Jeremija otišao u lončarevu kuću? (b) O čemu ovisi kako će Jehova nekoga oblikovati?

¹⁰ Sotona želi oblikovati ljude tako da ih sve utisne u isti kalup, no Bog oblikuje ljude tako što uzima u obzir svojstva svakog pojedinca. To zorno pokazuje jedna epizoda iz Jeremijinog života. Bog mu je jednom prilikom rekao da pođe u kuću nekog lončara. Lončar je radio na kolu, no kad je slučajno pokvario posudu na kojoj je radio, od gline koja je još uvijek bila vlažna naprosto je načinio drugu posudu. (Pročitaj Jeremiju 18:1-4.) Zašto je Bog zapovjedio Jeremiji da to promatra i što mi možemo naučiti iz toga?

¹¹ Jehova je Jeremiji i Izraelcima želio pokazati da ima vlast oblikovati ljude i narode kako god želi. Kako on postupa s “glinom”? Za razliku od ljudi, Jehova ne može greškom pokvariti glinu niti on ikada uništava djelo svojih ruku samo zbog nekog svog hira. O reakciji ljudi na Jehovino oblikovanje ovisi što će on s njima učiniti. (Pročitaj Jeremiju 18:6-10.)

12. (a) Kako je Jojakim reagirao na Jehovin pokušaj da ga oblikuje? (b) Što možemo naučiti iz izvještaja o Jojakimu?

¹² Kako onda Jehova oblikuje pojedince? Danas se u prvom redu služi Biblijom. Način na koji netko reagira na ono što čita u Božjoj Riječi otkriva kakva je on osoba i Bog ga u skladu s time može oblikovati. Razmotrimo primjer kralja Jojakima da bismo vidjeli kako su ljudi u Jeremijino doba bili oblikovani u pogledu svog svakodnevnog života. Zakon je zabranjivao “zakidanje najamnika”, no kralj je upravo to činio jer je svoje sunarodnjake iskorištavao kao jeftinu radnu snagu kako bi sebi sagradio “kuću veliku” (5. Mojs. 24:14; Jer. 22:13, 14, 17). Bog je pokušao oblikovati Jojakima putem poruka koje mu je slao preko svojih proroka. No kralj je postupio onako kako ga je navelo njegovo varljivo srce. Odlučio je da “neće poslušati” i držao se puta kojim je išao još od mladosti. Zato je Bog za njega rekao: “Sahranit će ga kao što se magarca sahranjuje — odvući će ga i baciti van, pred vrata jeruzalemska” (Jer. 22:19, 21). Uistinu bi bilo nerazumno od nas da za sebe kažemo: “Ja sam takav i ne mogu se promijeniti!” U današnje vrijeme Bog nam ne šalje proroke kao što je bio Jeremija, ali nam ipak pruža vodstvo. Razred vjernog i razboritog roba pomaže nam da razumijemo i primjenjujemo biblijska načela. Neka od njih odnose se i na pojedine aspekte našeg svakodnevnog života, kao što je izgled i odijevanje ili pak glazba i ples na svadbama ili drugim sličnim prigodama. Hoćemo li dopustiti Božjoj Riječi da nas oblikuje?

13, 14. (a) Zašto su vlasnici robova u Jeruzalemu pristali osloboditi svoje robove koji su bili Hebreji? (b) Kako su vlasnici robova pokazali što im je doista u srcu?

¹³ Navedimo još jedan primjer. Babilonci su Sidkiju postavili za Judinog kralja da vlada kao njihov vazal. No Sidkija se, suprotno savjetu koji mu je Bog dao preko Jeremije, pobunio protiv Babilonaca (Jer. 27:8, 12). Zato su oni došli i opkolili Jeruzalem. Kralj i knezovi zaključili su kako moraju učiniti nešto što je u skladu s Božjim zakonom da bi pridobili Božju naklonost. Znajući da Hebreji koji su postali robovi nakon sedam godina robovanja moraju biti oslobođeni, Sidkija je s narodom sklopio savez da oslobode takve robove (2. Mojs. 21:2; Jer. 34:14). Kad su se našli pod opsadom neprijatelja, Judejci su se odjednom sjetili kako bi bilo lijepo da oslobode svoje robove! (Pročitaj Jeremiju 34:8-10.)

¹⁴ Kasnije je egipatska vojska došla u pomoć Jeruzalemu, pa su se Babilonci povukli (Jer. 37:5). Što su tada učinili oni koji su bili oslobodili svoje robove? Prisilili su ih da im opet služe (Jer. 34:11). Dakle kad su se našli u opasnosti, Židovi su se naizgled počeli držati Božjih zapovijedi, misleći da će time opravdati svoje prijašnje postupke. No čim je opasnost prošla, opet je sve bilo po starom. Pretvarali su se da žele činiti ono što propisuje Zakon, no njihovi su postupci kasnije pokazali da se u srcu zapravo ne žele držati onoga što kaže Božja Riječ niti dopustiti da ih ona oblikuje.

15. Kakav bismo stav trebali imati prema Jehovinom oblikovanju? U kojoj bismo situaciji naprimjer mogli pokazati da prihvaćamo Jehovino oblikovanje?

¹⁵ Možda smo uz pomoć Jehovine međunarodne organizacije saznali biblijska načela koja su povezana s određenim načinom postupanja. Naprimjer možda znamo kako bismo trebali reagirati ako nas smeta osobnost nekog našeg brata ili nešto što on čini (Efež. 4:32). Možda smo spremni priznati da su biblijski savjeti ispravni i mudri. No kakva ćemo glina biti? Hoćemo li dopustiti da nas Jehova oblikuje? Ako je naše srce podatno, promijenit ćemo se nabolje. Veliki Lončar oblikovat će nas u posudu kojom će se moći bolje služiti. (Pročitaj Rimljanima 9:20, 21; 2. Timoteju 2:20, 21.) Nemojmo imati stav kakav su imali Jojakim i vlasnici robova u Sidkijino doba, već dopustimo da nas Jehova oblikuje i od nas načini posude za časnu svrhu.

16. Koje je važne činjenice Jeremija bio svjestan?

¹⁶ Bog je oblikovao čak i Jeremiju. Kakav je stav on imao prema tome? Njegov stav očituje se u tome što je priznao: “Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim.” Zatim je zamolio: “Ukori me, Jehova” (Jer. 10:23, 24). Mladi, hoćete li se ugledati na Jeremiju? Pred vama su zasigurno mnoge odluke koje morate donijeti. Neki mladi žele sami “upravljati koracima svojim”. Hoćete li prilikom donošenja odluka tražiti savjet od Boga? Hoćete li, poput Jeremije, ponizno priznati da ljudi nisu u stanju upravljati vlastitim koracima? Ne zaboravite, Bog će vas oblikovati budete li tražili njegovo vodstvo!

17-19. (a) Zašto je Jeremija pošao na dug put do Eufrata? (b) Zašto je to putovanje moglo biti ispit njegove poslušnosti Bogu? (c) Koja je bila svrha onoga što je Jeremija učinio s pojasom?

¹⁷ Da bi mogao izvršiti svoju službu, Jeremija je morao biti poslušan Bogu. Da si ti bio na njegovom mjestu, bi li poslušao baš svaku uputu koju bi dobio? Jehova je jednom prilikom rekao Jeremiji da kupi laneni pojas i da ga nosi. Potom mu je zapovjedio da otputuje do Eufrata. Ako pogledaš na kartu, vidjet ćeš da se radilo o udaljenosti od oko 500 kilometara. Jehova mu je zapovjedio da ondje sakrije pojas u neku pukotinu u stijeni te da se potom vrati u Jeruzalem. Kasnije mu je ponovno rekao da pođe do Eufrata i uzme sakriveni pojas. (Pročitaj Jeremiju 13:1-9.) Jeremija je ukupno prešao oko 2 000 kilometara. Kritičari Biblije naprosto ne mogu vjerovati da je mjesecima pješačio i prevalio toliki putb (Ezra 7:9). No Bog mu je zapovjedio da to učini, i Jeremija je poslušao.

¹⁸ Zamislimo Jeremiju kako pješači kroz judejsko gorje, a potom, ovisno o tome kojim je putem išao, kroz pustinjski kraj do rijeke Eufrata. Koliko truda, samo da bi sakrio laneni pojas! Mora da je njegovo dugotrajno izbivanje pobudilo znatiželju kod njegovih sugrađana. Kad se vratio, nije više na sebi imao onaj laneni pojas. Zatim mu je Bog rekao da ponovno pođe na taj daleki put i uzme pojas, koji je dotad već bio istrunuo i “više nije bio nizašto”. Jeremija je lako mogao pomisliti: “Pa to je stvarno previše! Ne vidim u tome nikakvog smisla.” No budući da je dopustio da ga Bog oblikuje, on nije tako reagirao. Nije se žalio, već je učinio kako mu je bilo rečeno.

¹⁹ Tek nakon što se drugi put vratio s Eufrata Bog mu je objasnio svrhu svega toga. Jeremijin postupak poslužio je kao primjer pomoću kojeg je mogao prenijeti snažnu poruku: “Ti ljudi zli koji ne žele poslušati riječi moje, koji se povode za tvrdokornim srcem svojim i idu za drugim bogovima, služe im i klanjaju im se postat će kao taj pojas koji više nije nizašto” (Jer. 13:10). Jehova je na doista upečatljiv način poučio svoj narod! Jeremijina svesrdna poslušnost u naizgled beznačajnim stvarima odigrala je važnu ulogu u Jehovinom nastojanju da utječe na srce svog naroda (Jer. 13:11).

20. Zašto bismo zbog svoje poslušnosti Bogu nekima mogli izgledati čudno, no u što možemo biti sigurni?

²⁰ Jehova od kršćana danas ne traži da prijeđu stotine kilometara da bi na temelju toga nekome prenijeli njegovu proročansku objavu. Međutim možda zbog svog kršćanskog načina života svojim susjedima ili kolegama izgledamo čudno ili nas čak kritiziraju zbog toga — naprimjer zbog našeg izgleda ili odijevanja, naših odluka u vezi s obrazovanjem ili poslom ili čak našeg stava prema konzumiranju alkohola. Hoćemo li se odlučno poput Jeremije držati Božjih uputa? Ako svojim odlukama dokažemo da smo dopustili Bogu da oblikuje naše srce, možda ćemo imati priliku nekome dati dobro svjedočanstvo. U svakom slučaju, budemo li poslušni Jehovinim uputama koje su zapisane u njegovoj Riječi i budemo li prihvaćali savjete koje nam daje razred vjernog roba, to će nam donijeti trajne blagoslove. Stoga nemojmo se povoditi za svojim varljivim srcem, već budimo poput Jeremije. Dopustimo Bogu da nas oblikuje i da od nas načini posudu za časnu svrhu kojom će se služiti u svu vječnost!