Što znači ljubiti Boga?

PRIJE otprilike šest tisuća godina, rodila se prva ljudska beba. Nakon njenog rođenja, njena je majka Eva rekla: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!” (1. Mojsijeva 4:1, St). Njena izjava otkriva da su Eva i njen suprug Adam, iako već osuđeni na smrt zbog pobune, još uvijek bili svjesni Jehovinog božanskog položaja. Kasnije su imali drugog sina. Dječaci su se zvali Kain i Abel.

Dok su dječaci rasli, sigurno su mnogo naučili o Jehovinoj ljubavi isključivo promatranjem njegovih djela stvaranja. Uživali su u prekrasnim bojama u prirodi i u raznolikosti životinja i biljaka. Bog im nije dao samo život već i sposobnost da nalaze zadovoljstvo u životu.

Saznali su da su njihovi roditelji bili stvoreni savršeni i da je Jehovina prvobitna namjera bila da ljudi žive vječno. Adam i Eva su im vjerojatno opisali prekrasni edenski vrt i na neki su im način morali objasniti zašto su bili istjerani iz takvog rajskog doma. Isto tako, Kain i Abel su možda znali za božansko proročanstvo zabilježeno u 1. Mojsijevoj 3:15. Tim je proročanstvom Jehova izrazio svoj naum da u određeno vrijeme sredi stvari u korist onih koji ga ljube i dokazuju da su mu lojalni.

Učenje o Jehovi i njegovim osobinama zacijelo je kod Kaina i Abela izazvalo želju da steknu Božju naklonost. Stoga su pristupili Jehovi prinoseći mu žrtve. Biblijski izvještaj kaže: “Poslije nekoga vremena dogodi se, te Kain prinese Gospodinu prinos od roda zemaljskoga; a i Abel prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline” (1. Mojsijeva 4:3, 4).

Želja za Božjom naklonošću stvorila je temelj za uspostavljanje odnosa s njim. Kain je završio tako da se pobunio protiv Boga, dok je Abela i dalje poticala iskrena ljubav prema Bogu. Abel nikada ne bi razvio takav odnos s Bogom da najprije nije stekao spoznaju o Jehovinoj osobnosti i njegovim naumima.

I ti možeš upoznati Jehovu. Naprimjer, iz Biblije možeš saznati da je Bog stvarna osoba, a ne samo neka beživotna sila koja sve stvara pukim slučajem. (Usporedi Ivana 7:28; Jevrejima 9:24; Otkrivenje 4:11.) Osim toga, Biblija uči da je Jehova “Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6).

“Poslušnost je bolja od žrtve”

Kao što to pokazuje izvještaj o Kainu i Abelu, nije dovoljno imati samo spoznaju o Bogu i želju za bliskim odnosom s njim. Istina je da su dva brata pristupila Bogu prinošenjem žrtava. No, “Gospodin pogleda na Abela i na njegov prinos, a na Kaina i na njegov prinos ne pogleda. Za to se Kain rasrdi veoma, i lice mu se promijeni” (1. Mojsijeva 4:3-5).

Zašto je Jehova odbacio Kainovu žrtvu? Da li nešto nije bilo u redu s kvalitetom njegove žrtve? Je li Jehova bio povrijeđen zbog toga što je Kain prinio “prinos od roda zemaljskoga” a ne životinjsku žrtvu? Ne, to ne mora biti razlog. Bog je kasnije rado prihvaćao žrtve u obliku žita i drugih zemaljskih plodova od mnogih svojih obožavatelja (3. Mojsijeva 2:1-16). Dakle, očito nešto nije bilo u redu s Kainovim srcem. Jehova je mogao čitati Kainovo srce i upozorio ga je: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba” (1. Mojsijeva 4:6, 7, St).

Iskrena ljubav prema Bogu podrazumijeva više nego samo prinositi žrtve. Zbog toga je Jehova hrabrio Kaina da ‘radi pravo’. Bog je tražio poslušnost. Takva poslušnost Bogu pomogla bi Kainu postaviti dobar temelj za ljubavlju prožet odnos sa Stvoriteljem. Biblija naglašava vrijednost poslušnosti ovim riječima: “Zar su mile Gospodinu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost je bolja od pretiline ovnujske” (1. Samuelova 15:22).

Ova je misao bila kasnije čvrsto potvrđena riječima iz 1. Ivanove 5:3: “Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške.” Ne postoji bolji način pokazivanja ljubavi prema Jehovi nego da se podložimo njegovom autoritetu. To podrazumijeva poslušnost biblijskom moralnom kodeksu (1. Korinćanima 6:9, 10). To znači da treba voljeti ono što je dobro a mrziti ono što je zlo (Psalam 97:10; 101:3; Priče Salamunove 8:13).

Jedan od važnih izraza naše ljubavi prema Bogu jest naša ljubav prema bližnjemu. Biblija nam kaže: “Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi?” (1. Ivanova 4:20).

Bliskost s Bogom je moguća

Netko možda kaže: ‘Ja obožavam Jehovu. Slušam njegove zakone. Postupam pošteno sa svojim bližnjim. Sve to činim. No ipak se ne osjećam stvarno bliskim Bogu. Ne osjećam jaku ljubav prema njemu i zbog toga se u meni javlja osjećaj krivnje.’ Neki mogu misliti da nisu vrijedni postizanja takvog bliskog odnosa s Jehovom.

Nakon gotovo 37 godina predane službe Jehovi, jedan je kršćanin napisao: “Mnogo puta u životu osjećao sam da sam bio prilično površan u svojoj službi Jehovi, da mu možda uopće nisam služio iz srca. No znao sam da je ispravno služiti Jehovi i ne bih si dopustio da prestanem s time. Međutim, svaki put kad bih čitao o nekome tko kaže da mu je ‘srce bilo ispunjeno ljubavlju prema Jehovi’, pitao bih se: ‘Što nije u redu sa mnom, jer ja nikada to nisam osjetio?’” Kako možemo biti bliski s Bogom?

Kad nekoga istinski voliš, često razmišljaš o toj osobi. Osjećaš jaku želju da joj budeš blizu jer ti je stalo do nje. Što je više viđaš, razgovaraš s njom i misliš o njoj, više raste tvoja ljubav prema njoj. Ovo načelo vrijedi i za razvijanje ljubavi prema Bogu.

U Psalmu 77:12 nadahnuti pisac kaže: “Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj.” Meditacija je od presudne važnosti za razvijanje ljubavi prema Bogu. To je posebno slučaj s obzirom na činjenicu da je on nevidljiv. No, što više misliš o njemu, postat će ti stvarnijim. Samo tako možeš razviti iskren i srdačan odnos s njim — jer on je za tebe stvarna osoba.

Tvoja sklonost čestom meditiranju o Jehovinim putevima i postupcima ovisit će o tome koliko ga često slušaš. Redovitim čitanjem i proučavanjem njegove Riječi, Biblije, ti slušaš. Psalmist govori o sretnom čovjeku kao o onome kojemu je “omilio zakon Gospodinov i o zakonu njegovu misli dan i noć” (Psalam 1:1, 2).

Još jedan važan činilac je molitva. Zbog toga nas Biblija uvijek iznova potiče da se molimo — “u svakoj prigodi”, ‘da se posvetimo molitvi’, da budemo “u molitvi ustrajni” i da se ‘molimo bez prestanka’ (Efežanima 6:18; 1. Korinćanima 7:5; Rimljanima 12:12; St; 1. Solunjanima 5:18). Svojim neprestanim molitvama upućenim Jehovi steći ćemo njegovu naklonost, a uvjerenje da nas on sluša, približit će nas njemu. To je potvrdio psalmist, kad je izjavio: “Milo mi je što Gospodin usliši molitveni glas moj; što prignu k meni uho svoje; i za to ću ga u sve dane svoje prizivati” (Psalam 116:1, 2).

Oponašati Boga ljubavi

Jehova je dobar prema nama. Budući da je Stvoritelj svemira, sigurno treba misliti o mnogim stvarima i brinuti se za njih. No Biblija nam kaže da se on, iako je tako veličanstven, ipak brine za svoja ljudska stvorenja. On nas ljubi (1. Petrova 5:6, 7). Psalmist to potvrđuje svojim riječima: “Gospodine, Gospodine naš! kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa. Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; šta je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?” (Psalam 8:1, 3, 4).

Kako se Jehova spominje smrtnog čovjeka? Biblija odgovara: “U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:9, 10, St).

Kako je ta žrtva pomirnica najveći dokaz Božje ljubavi? Razmotrimo što se dogodilo u edenskom vrtu. Adam i Eva trebali su donijeti odluku da li se podložiti Jehovinom zakonu s izgledom na savršeni vječni život ili se pobuniti protiv Jehove, što bi za posljedicu imalo smrt. Izabrali su pobunu (1. Mojsijeva 3:1-6). Na taj su način i cijelo čovječanstvo osudili na smrt (Rimljanima 5:12). Drsko su nas lišili prilike da odlučimo sami za sebe. Nitko od nas nije imao priliku da donese vlastitu odluku.

Međutim, Jehova se s puno ljubavi spominjao smrtnog čovjeka, priznajući njegov težak položaj. Posredstvom žrtvene smrti svog Sina, Isusa Krista, Jehova je osigurao zakonski temelj za svakoga od nas da sam izabere život ili smrt, poslušnost ili pobunu (Ivan 3:16). Kao da nam je Jehova osigurao priliku da nam se sudi — priliku da se, takoreći, ponovno vratimo u Eden i donesemo vlastitu odluku. To je najveći izraz ljubavi ikada iskazan.

Zamisli bol koju je Jehova trpio dok je promatrao kako njegovog prvorođenca vrijeđaju, muče i pribijaju na stup poput nekog kriminalca. A Bog je to otrpio zbog nas. Naša svjesnost da je Jehova prvi pokazao ljubav prema nama treba nas zauzvrat motivirati da ga ljubimo i potaknuti nas da ga tražimo (Jakov 1:17; 1. Ivanova 4:19). Biblija nas poziva da ‘tražimo Gospodina i silu njegovu, tražimo lice njegovo bez prestanka. Pamtimo čudesa njegova koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh’ (Psalam 105:4, 5).

Nije nerealno biti osobno privržen Bogu i s njim uspostaviti ljubavlju prožet odnos, biti njegov prijatelj. To je dostižno. Neosporno je da ne možemo strogo izjednačiti svoju ljubav prema Bogu s ljudskim odnosima. Ljubav koju osjećamo prema svom bračnom drugu, roditeljima, braći ili sestrama, djeci ili prijateljima različita je od ljubavi koju osjećamo prema Bogu (Matej 10:37; 19:29). Ljubav prema Jehovi uključuje i našu odanost, obožavanje i bezuvjetno predanje njemu (5. Mojsijeva 4:24). Nijedan drugi odnos ne podrazumijeva toliko toga. No mi ipak možemo razviti snažne i duboke osjećaje prema Bogu, puni poštovanja i strahopoštovanja (Psalam 89:7).

Iako si nesavršen, i ti poput Kaina i Abela imaš mogućnost ljubiti svog Stvoritelja. Kain je izabrao, pridružio se Sotoni i postao prvi ljudski ubojica (1. Ivanova 3:12). Za razliku od njega, Jehova će se sjećati Abela kao vjernog i pravednog čovjeka i nagradit će ga životom u predstojećem Raju (Jevrejima 11:4).

I ti možeš izabrati. Uz pomoć Božjeg duha i njegove Riječi, možeš istinski zavoljeti Boga “iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje” (5. Mojsijeva 6:5). Jehova će te pak i dalje voljeti, jer on “plaća onima koji ga traže” (Jevrejima 11:6).

[Slika na stranici 7]

Abelova je žrtva bila prihvatljiva Bogu