Neka “mir Božji” čuva tvoje srce

“Neka Jehova k tebi podigne svoje lice i dodijeli ti mir” (4. MOJSIJEVA 6:26, “NW”).

 1. Što je Pavao napisao Timoteju nedugo prije svoje smrti i što te riječi pokazuju?

GODINE 65. n. e. apostol Pavao je bio zatvorenik u Rimu. Iako je uskoro trebao nasilno umrijeti od ruke rimskog krvnika, Pavao je sačuvao mir. Vidljivo je to iz riječi koje je napisao svom mladom prijatelju Timoteju, kad je rekao: “Vrsnu sam borbu izborio, trku dovršio, vjeru sačuvao. Od sada je za mene pridržana kruna pravednosti, koju će mi, kao nagradu u onaj dan, dati Gospodin, pravedni sudac” (2. Timoteju 4:7, 8, NW).

 2. Što je čuvalo Pavlovo srce za vrijeme burnog života, sve do njegove smrti?

² Kako je Pavao mogao biti tako smiren naočigled smrti? Zato jer je “mir Božji koji nadilazi svaku misao” čuvao njegovo srce (Filipljanima 4:7, NW). Taj isti mir štitio ga je kroz sve godine pune djelatnosti od ranijeg njegovog obraćenja na kršćanstvo. Davao mu je snage za vrijeme nasrtaja svjetine, zatvaranja, bičevanja i kamenovanja. On ga je jačao kad se borio protiv otpada i utjecaja židovstva. Pored toga, pomogao mu je da se bori sa nevidljivim demonskim silama. Očito, davao mu je snage sve do kraja (2. Korinćanima 10:4, 5; 11:21-27; Efežanima 6:11, 12).

 3. Koja se pitanja postavljaju u vezi Božjeg mira?

³ Kakva li je moćna snaga za Pavla morao biti taj mir! Možemo li ga mi danas spoznati? Hoće li nam on pomoći čuvati naša srca i davati nam novu snagu, dok se ‘borimo u dobroj borbi vjere’ tokom ovih teških ‘kritičnih vremena s kojima se teško izlazi nakraj’? (1. Timoteju 6:12; 2. Timoteju 3:1, NW).

Mir s Bogom — kako je izgubljen?

 4. Koja su neka značenja riječi “mir” u Bibliji?

⁴ U Bibliji riječ “mir” ima mnogo značenja. Slijede neka, kako ih navodi The New International Dictionary of New Testament Theology (Novi međunarodni teološki rječnik Novog zavjeta): “Svuda u S[tarom] Z[avjetu], [shalohmʹ] (mir) obuhvaća dobrobit u najširem značenju riječi (Sud. 19:20); napredak (Ps. 73:3), čak u vezi sa bezbožnima; tjelesno zdravlje (Iza. 57:18[, 19]; Ps. 38:3); zadovoljstvo (...) (1. Mojs. 15:15 itd.); dobre odnose među narodima i ljudima ([...] Sud. 4:17; 1. Dn. 12:17, 18); spasenje ([...] Jer. 29:11; 14:13).” Najvažnije je biti u miru sa Jehovom, jer bez toga je bilo koji drugi mir, u najboljem slučaju, samo privremen i ograničen (2. Korinćanima 13:11).

 5. Kako je narušen početni mir Božjih djela stvaranja?

⁵ Na početku, sve stvoreno bilo je u potpunom miru s Jehovom. Bog je s dobrim razlogom objavio da su sva njegova stvaralačka djela veoma dobra. Zaista, nebeski anđeli glasno su odobravali kad su ih ugledali (1. Mojsijeva 1:31; Job 38:4-7). Nažalost, ipak taj sveopći mir nije potrajao. Bio je razoren nakon što je duhovno stvorenje sada poznato kao Sotona, odvratilo najmlađe Božje razumno stvorenje, Evu, od poslušnosti Bogu. Evin muž, Adam, slijedio ju je i zbog tri buntovnika na slobodi u svemiru je došlo do nesklada (1. Mojsijeva 3:1-6).

 6. Kakvu je posljedicu za čovječanstvo imao gubitak mira s Bogom?

⁶ Gubitak mira s Bogom bio je poguban za Adama i Evu, koji su nakon toga počeli polako tjelesno propadati što je dovelo do njihove smrti. Umjesto da se raduje miru u Raju, Adam je morao voditi borbu s neobrađenom zemljom izvan Edena kako bi prehranio svoju rastuću obitelj. Umjesto da bude zadovoljna s ulogom majke savršene ljudske obitelji, Eva je rađala nesavršeno potomstvo u boli i patnji. Gubitak mira s Bogom doveo je do zavisti i nasilja među ljudima. Kain je ubio svog brata Abela, i u vrijeme potopa cijela Zemlja je bila ispunjena nasiljem (1. Mojsijeva 3:7–4:16; 5:5; 6:11, 12). Kad su naši praroditelji umrli, oni sigurno nisu pošli u grob zadovoljni “u miru”, kao što je to bio slučaj s Abrahamom mnoge stotine godina kasnije (1. Mojsijeva 15:15).

 7. (a) Koje proročanstvo koje je Bog izrekao skreće pažnju na obnovu potpunog mira? (b) Koliko je Božji neprijatelj Sotona postao utjecajan?

⁷ Nakon što su Adam i Eva izgubili mir, u Bibliji se prvi put spominje neprijateljstvo. Razgovarajući sa Sotonom, Bog je rekao: “I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu” (1. Mojsijeva 3:15, NW). Kako je vrijeme prolazilo, Sotonin se utjecaj povećao do te mjere da je apostol Ivan mogao reći: “Sav svijet [je] u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St). Svijet pod utjecajem Sotone sigurno nije u miru s Bogom. Odgovarajuće je, dakle, što je učenik Jakov upozorio kršćane: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom?” (Jakov 4:4, NW).

U miru u neprijateljskom svijetu

 8, 9. Kako su ljudi, nakon što je Adam pogriješio, mogli biti u miru s Bogom?

⁸ Kad je Bog u Edenu prvi put spomenuo riječ “neprijateljstvo”, prorekao je također na koji će se način potpuni mir vratiti djelu stvaranja. Obećano sjeme Božje žene zgnječit će glavu prarušitelju mira. Nakon Edena, oni koji su pokazivali vjeru u to obećanje radovali su se biti u miru s Bogom. Kod Abrahama se taj odnos razvio u prijateljstvo (2. Dnevnika 20:7; Jakov 2:23).

⁹ U vrijeme Mojsija, Jehova je djecu Izraela, Abrahamovog unuka, osnovao u naciju. Ponudio je svoj mir toj naciji, što je vidljivo iz blagoslova kojeg je prvosvećenik Aron izgovorio nad njima: “Neka te Jehova blagoslovi i čuva! Neka te Jehova licem svojim obasja i neka ti pokaže naklonost. Neka k tebi podigne svoje lice i dodijeli ti mir” (4. Mojsijeva 6:24-26, NW). Jehovin mir donio bi bogate nagrade, ali bio je ponuđen pod određenim uvjetima.

10, 11. Čime je bio uvjetovan mir Izraela s Bogom, i s kakvim rezultatom?

¹⁰ Jehova je rekao naciji: “Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, davat ću vam kiše u pravo vrijeme, te će zemlja rađati rodom, a stabla po polju donositi plodove. Zemlji ću dati mir; tako ćete počivati a da vas nitko ne plaši. Štetne ću životinje iz zemlje ukloniti; mač neće prolaziti vašom zemljom. Među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi ćete mi biti narod” (Levitski zakonik 26:3, 4, 6, 12, St). Izrael bi se mogao radovati miru tako što bi bio zaštićen od svojih neprijatelja, živio bi u materijalnom izobilju i imao bi blizak odnos s Jehovom. Ali, to bi ovisilo o njegovoj poslušnosti prema Jehovinom zakonu (Psalam 119:165).

¹¹ Tokom nacionalne povijesti, Izraelci koji su vjerno nastojali držati Jehovine odredbe radovali su se miru s njim, i to je često dovelo do mnogih drugih blagoslova. U ranim godinama vladavine kralja Salamuna, mir s Bogom doprinio je materijalnom blagostanju, kao i odmor od ratova sa izraelskim susjedima. Opisujući to vrijeme, Biblija kaže: “Juda i Izrael obitavali su nadalje u sigurnosti, svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Beer-šebe, u sve dane Salamonove” (1. Kraljevima 4:25, NW). Čak kad je izbio rat sa susjednim zemljama, vjerni Izraelci još uvijek su posjedovali taj zaista važan mir, mir s Bogom. Stoga je kralj David, glasoviti ratnik, napisao: “Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak” (Psalam 4:8, St).

Bolji temelj za mir

12. Kako je Izrael konačno odbacio mir s Bogom?

¹² Konačno, Sjeme koje je trebalo vratiti potpuni mir došlo je u osobi Isusa, i prilikom njegovog rođenja anđeli su pjevali: “Slava Bogu gore na visinama, a na zemlji mir među ljudima dobre volje” (Luka 2:14, NW). Isus se pojavio u Izraelu, no, usprkos tome što je bio pod Božjim savezom, ta ga je nacija kao cjelina odbacila i predala Rimljanima da ga ubiju. Nedugo prije svoje smrti, Isus je zaplakao nad Jeruzalemom, govoreći: “Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima” (Luka 19:42, St; Ivan 1:11). Zato što je odbacio Isusa, Izrael je potpuno izgubio svoj mir s Bogom.

13. Koji novi način je Jehova uspostavio za ljude kako bi postigli mir s njim?

¹³ Međutim, Božji naumi nisu bili osujećeni. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, te je ponudio Jehovi vrijednost svog savršenog života kao otkup za ljude pravednog srca (Jevrejima 9:11-14). Isusova žrtva postala je novi i bolji način da ljudi — kako prirodni Izraelci tako i ne-Židovi — postignu mir s Bogom. Pavao je u svom pismu kršćanima Rima rekao: “Jer (...) smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji” (Rimljanima 5:10, St). Oni u prvom stoljeću koji su na taj način postigli mir pomazani su svetim duhom i Bog ih je prihvatio kao svoje sinove i članove nove duhovne nacije nazvane “Božji Izrael” (Galaćanima 6:16; Ivan 1:12, 13; 2. Korinćanima 1:21, 22; 1. Petrova 2:9).

14, 15. Opiši mir Božji, i objasni kako on štiti kršćane čak kad su meta neprijateljstva Sotone.

¹⁴ Ti novi duhovni Izraelci postat će meta neprijateljski raspoloženog Sotone i njegovog svijeta (Ivan 17:14). Međutim, oni će posjedovati “mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega” (2. Timoteju 1:2, St). Isus im je rekao: “Ovo sam vam rekao da u meni imate mir. U svijetu imate nevolju, no ohrabrite se! Ja sam pobijedio svijet” (Ivan 16:33, NW).

¹⁵ Takav mir je pomogao Pavlu i njegovim sukršćanima da ustraju usprkos svim nevoljama s kojima su se suočavali. On odražava nepomućeni, skladni odnos s Bogom koji je omogućen Isusovom žrtvom. Pruža onome koji ga posjeduje bezbrižan duševni mir, budući da on postaje svjestan Jehovine brige. Dijete koje se privija uz svog oca punog ljubavi osjeća sličan mir, potpuno je uvjereno da ga čuva netko tko se brine za njega. Pavao je ohrabrio Filipljane: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i preklinjanjem, zajedno sa zahvalom, obznanite svoje zahtjeve Bogu. A mir Božji koji nadilazi svaku misao, čuvat će vaša srca i vaše misaone snage kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:6, 7, NW).

16. Kako je mir s Bogom djelovao na odnos među kršćanima prvog stoljeća?

¹⁶ Jedna od posljedica čovjekovog gubitka mira s Bogom bila je mržnja i nesloga. Za kršćane prvog stoljeća je postizanje mira s Bogom imalo za posljedicu upravo suprotno: mir i jedinstvo među njima, što je Pavao nazvao ‘sjedinjujućom svezom mira’ (Efežanima 4:3). ‘Bili su složni i živjeli u miru, pa je Bog ljubavi i mira bio s njima.’ Nadalje, propovijedali su ‘dobru vijest mira’, koja je zapravo bila dobra vijest spasenja za ‘prijatelje mira’, one koji se odazivaju dobroj vijesti (2. Korinćanima 13:11, St; Djela apostolska 10:36; Luka 10:5, 6).

Savez mira

17. Što je Bog sklopio sa svojom nacijom u naše vrijeme?

¹⁷ Može li se i danas naći takav mir? Da, može. Nakon uspostave Božjeg Kraljevstva pod proslavljenim Isusom Kristom 1914, Jehova je iz ovog svijeta sakupljao preostale od Božjeg Izraela i sklapao s njima savez mira. Tako je ispunio svoje obećanje koje je dao preko proroka Ezekijela: “Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih” (Ezekiel 37:26, St). Jehova je sklopio taj savez s pomazanim kršćanima koji, poput njihove braće iz prvog stoljeća, pokazuju vjeru u Isusovu žrtvu. Očišćeni od duhovne nečistoće, predali su se svom nebeskom Ocu i trude se slijediti njegove zapovijedi, od kojih je najznačajnija predvoditi širom svijeta u propovijedanju dobre vijesti o uspostavljenom Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14).

18. Kako su reagirali mnogi iz naroda kad su spoznali da Božje ime leži na Izraelu Božjem?

¹⁸ Proročanstvo se nastavlja: “Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! Znat će svi narodi da sam ja Jahve, koji posvećujem Izraela” (Ezekiel 37:27, 28, St). U skladu s time, stotine tisuća, da, milijuni iz “narodâ” spoznali su da je Jehovino ime nad Izraelom Božjim (Zaharija 8:23). Odijeljeni od ostalih naroda, sakupili su se da bi služili Jehovi zajedno s tom duhovnom nacijom, sačinjavajući tako “veliko mnoštvo” koje je prorečeno u Otkrivenju. Time što su ‘oprali svoje duge haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj’, oni će preživjeti veliku nevolju i ući u novi svijet mira (Otkrivenje 7:9, 14, NW).

19. Kakvom se miru danas raduje Jehovin narod?

¹⁹ Izrael Božji i veliko mnoštvo zajedno se raduju duhovnom miru koji se može usporediti s mirom kakvom se radovao Izrael pod kraljem Salamunom. Mihej je u vezi njih prorekao: “Oni će morati prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove. Oni neće podizati mač, narod protiv naroda, niti će se više učiti ratu. I doista će oni sjediti, svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom, i nikoga neće biti da ih plaši” (Mihej 4:3, 4, NW; Izaija 2:2-4). U skladu s time, oni će okrenuti svoja leđa ratu i svađi, i simbolično prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove. Na taj način raduju se mirnom bratstvu diljem svoje međunarodne zajednice, bez obzira na nacionalnost, jezik, rasu ili društveno porijeklo. Uz to, oni se vesele čvrsto uvjereni u Jehovinu stalnu zaštitnu brigu nad njima. ‘Nitko ih ne plaši’. Uistinu, ‘Jehova je doista dao snagu narodu svojemu. Jehova je blagoslovio narod svoj mirom’ (Psalam 29:11, NW).

20, 21. (a) Zašto se moramo naprezati da sačuvamo svoj mir s Bogom? (b) Što se može reći o Sotoninim nastojanjima da razori mir Božjeg naroda?

²⁰ Međutim, kao u prvom stoljeću n. e., mir Božjih slugu izazivao je neprijateljstvo Sotone. Zbačen s neba nakon uspostave Božjeg Kraljevstva 1914, Sotona od tada vodi rat ‘s preostalima od sjemena [žene]’ (Otkrivenje 12:17, NW). Čak u svoje vrijeme, Pavao je upozoravao: “Jer se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv (...) zlih duhovnih sila na nebeskim položajima” (Efežanima 6:12, NW). S obzirom da je Sotona sada ograničen na blizinu Zemlje, to upozorenje je hitno.

²¹ Sotona se koristio svakom taktikom koju ima na raspolaganju u nastojanju da razori mir Božjeg naroda, ali bez uspjeha. Godine 1919. nije bilo ni 10 000 onih koji su se trudili vjerno služiti Bogu. Danas ima preko četiri milijuna osoba koje pomoću svoje vjere pobjeđuju svijet (1. Ivanova 5:4). Za njih je mir s Bogom i mir jednih s drugima stvarnost, čak i kad podnose neprijateljstvo Sotone i njegovog sjemena. No, imajući u vidu to neprijateljstvo i s obzirom na našu nesavršenost i “kritična vremena, s kojima će se teško izlaziti nakraj”, a u kojima mi živimo, moramo se marljivo naprezati kako bismo sačuvali svoj mir (2. Timoteju 3:1, NW). U sljedećem članku vidjet ćemo što to sve uključuje.

“Traži mir i teži za njim”

“Neka se Jehova veliča, koji se raduje miru svojeg sluge” (PSALAM 35:27, “NW”).

 1. Kakvom se miru danas radujemo?

BITI u miru, kakva li je to samo radost u ovom razdijeljenom svijetu! Kakvog li zadovoljstva obožavati Jehovu, ‘samog Boga mira’, i sudjelovati u blagoslovima njegovog ‘saveza mira’! Kako je okrepljujuće, usred životnih pritisaka, spoznati “mir Božji koji nadilazi svaku misao” i iskusiti ‘svezu mira’ koja ujedinjuje Božji narod bez obzira na nacionalnost, jezik, rasu ili društveno porijeklo! (1. Solunjanima 5:23; Ezekijel 37:26; Filipljanima 4:7; Efežanima 4:3, NW).

 2, 3. (a) Što se može dogoditi pojedinim kršćanima, iako će Jehovin narod kao cjelina ustrajati? (b) Što nas Biblija potiče da činimo?

² Kao Jehovini svjedoci, mi cijenimo taj mir. Međutim, ne možemo ga smatrati nečim samo po sebi razumljivim. Mir se ne podržava automatski samo zato što smo povezani sa kršćanskom skupštinom ili ako smo dio kršćanske obitelji. Iako će pomazani ostatak i njihovi sudrugovi, “druge ovce”, ustrajati kao jedno stado do kraja, pojedinci mogu izgubiti svoj mir i otpasti (Ivan 10:16; Matej 24:13; Rimljanima 11:22; 1. Korinćanima 10:12).

³ Apostol Pavao je upozorio pomazane kršćane svog vremena: “Budite na oprezu, braćo, kako se ne bi nikad u bilo kome od vas razvilo zlo srce kome nedostaje vjere, odvraćajući od živoga Boga” (Hebrejima 3:12, NW). To upozorenje odnosi se također na veliko mnoštvo. Zato Biblija potiče kršćane: “Traži mir i teži za njim. Jer oči Jehovine na pravednima su, i uši njegove prema njihovom preklinjanju; ali je lice Jehovino protiv onih koji čine zle stvari” (1. Petrova 3:10-12, NW; Psalam 34:14, 15).

“Sklonost tijela”

 4. Što može razoriti naš mir s Bogom?

⁴ Što nas može sprečavati da težimo za mirom? Pavao spominje jednu stvar kad kaže: “Sklonost tijela znači smrt, a sklonost duha znači život i mir; jer sklonost tijela znači neprijateljstvo s Bogom” (Rimljanima 8:6, 7, NW). Pod ‘tijelom’, Pavao misli na naše palo stanje kao nesavršenih ljudi sa naslijeđenim grešnim sklonostima. Popuštanje sklonostima palog tijela razorit će naš mir. Ako kršćanin nepokajnički čini nemoral, laže, krade, uzima droge ili na neki drugi način povređuje božanski zakon, on narušava mir s Jehovom kojem se nekad radovao (Priče Salamunove 15:8, 29; 1. Korinćanima 6:9, 10; Otkrivenje 21:8). Osim toga, ako dopušta da mu materijalne stvari postanu važnije od duhovnih, njegov mir s Bogom ozbiljno je ugrožen (Matej 6:24; 1. Ivanova 2:15-17).

 5. Što uključuje težiti za mirom?

⁵ S druge strane, Pavao je rekao: “Sklonost duha znači život i mir.” Mir je dio ploda duha, i ako vježbamo svoje srce da cijeni duhovne stvari, moleći za Božji duh da nam u tome pomogne, tada ćemo izbjegavati “sklonost tijela” (Galaćanima 5:22-24). U 1. Petrovoj 3:10-12, mir je povezan sa pravednošću (Rimljanima 5:1). Petar kaže da težiti za mirom uključuje ‘uklanjati se od zla i činiti dobro’. Božji duh može nam pomoći da ‘težimo za pravednošću’ i tako sačuvamo svoj mir s Bogom (1. Timoteju 6:11, 12).

 6. Koja je jedna od odgovornosti starješina s obzirom na mir skupštine?

⁶ Težiti za mirom glavna je briga za starješine u skupštini. Primjerice, ako netko pokušava uvoditi nečiste običaje, starješine su odgovorni zaštititi skupštinu time da nastoje ukoriti grešnika. Ako on prihvati ukor, ponovno će steći svoj mir (Jevrejima 12:11). Ako ne, možda će morati biti isključen zato da bi skupština mogla sačuvati mir s Jehovom (1. Korinćanima 5:1-5).