“Sve činite Bogu na slavu”

BUDUĆI da smo svoj život predali Jehovi, dužni smo slaviti ga svim svojim riječima i djelima. Apostol Pavao naveo je načelo kojim se u tome trebamo voditi: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite Bogu na slavu” (1. Kor. 10:31). To znači da trebamo živjeti u skladu s Jehovinim pravednim mjerilima, u kojima se odražava njegova savršena osobnost (Kol. 3:10). Kao svet narod, moramo se ugledati na Boga (Efež. 5:1, 2).

² Zato je apostol Petar potaknuo kršćane: “Kao poslušna djeca, ne dajte da vas i dalje oblikuju želje kakve ste imali dok ste bili u neznanju, nego budite sveti u svemu što činite, kao što je svet onaj koji vas je pozvao, jer pisano je: ‘Budite sveti jer sam ja svet’” (1. Petr. 1:14–16). Poput Izraelaca iz starog doba, svi u kršćanskoj skupštini moraju biti sveti. To znači da trebaju biti čisti, neokaljani grijehom i stavovima ovog svijeta. Na taj su način izdvojeni za svetu službu (Izl. 20:5).

³ Sveti možemo ostati samo ako se držimo Jehovinih zakona i načela, koji su jasno navedeni u Svetom pismu (2. Tim. 3:16). Proučavajući Bibliju upoznali smo Jehovu i njegov način postupanja, što nas je i privuklo njemu. Uvjerili smo se koliko je važno tražiti najprije Božje kraljevstvo. Također smo uvidjeli zašto nam vršenje Jehovine volje treba biti na prvom mjestu u životu (Mat. 6:33; Rim. 12:2). Zbog toga smo morali obući novu osobnost (Efež. 4:22–24).

⁴ Nije uvijek lako držati se Jehovinih pravednih načela. Naš protivnik, Sotona Đavo, želi nas odvratiti od puta istine. Život nam otežavaju i utjecaj ovog zlog svijeta u kojem živimo te naša vlastita nesavršenost. Stoga se trebamo snažno naprezati da bismo živjeli u skladu sa zavjetom koji smo dali Bogu kad smo mu se predali. Kad se suočimo s kušnjama ili protivljenjem, to nas ne smije iznenaditi jer je u Bibliji prorečeno da ćemo doživljavati takve nevolje i da ćemo trpjeti zbog pravednosti (2. Tim. 3:12). No mi možemo ostati radosni unatoč kušnjama, znajući da su one dokaz da vršimo Božju volju (1. Petr. 3:14–16; 4:12, 14–16).

⁵ Iako je Isus bio savršen, on se zahvaljujući onom što je pretrpio naučio poslušnosti. Nikad nije podlegao Sotoninim iskušenjima niti je imao ikakve svjetovne ambicije (Mat. 4:1–11; Ivan 6:15). Isus nikad nije niti pomislio da učini nešto što Bogu nije po volji. Iako je zbog svoje odanosti Jehovi navukao na sebe mržnju svijeta, čvrsto se držao Božjih pravednih načela. Kratko prije svoje smrti Isus je upozorio učenike da će ih svijet mrziti. Otada Isusovi sljedbenici stalno doživljavaju nevolje, ali hrabri ih to što je Božji Sin pobijedio svijet (Ivan 15:19; 16:33; 17:16).

⁶ Ako ne želimo biti dio svijeta, moramo po uzoru na svog Učitelja živjeti u skladu s Jehovinim pravednim mjerilima. Ne smijemo se miješati u politička niti društvena pitanja te se moramo odupirati utjecaju ovog svijeta koji je iskvaren i moralno izopačen. Mi ozbiljno shvaćamo savjet iz Jakova 1:21, gdje stoji: “Odbacite svu prljavštinu i svaki trag zloće i s blagošću dopustite da se u vas usađuje Božja riječ koja vas može spasiti.” Proučavanje i sastanci mogu nam pomoći da u svoj um i srce usađujemo riječi istine. Tada se u nama neće ni početi razvijati želja za onim što svijet nudi. Učenik Jakov napisao je: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom? Dakle, tko god želi biti prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu” (Jak. 4:4). Zbog toga nas Biblija snažno potiče da se držimo Jehovinih pravednih načela i da ne budemo dio svijeta.

⁷ Božja Riječ upozorava nas da se ne upuštamo u sramotno i nemoralno ponašanje. Ona kaže: “Neka se blud i nikakva nečistoća ili pohlepa i ne spominju među vama, kao što dolikuje svetima” (Efež. 5:3). Zato moramo kontrolirati svoj um i ne smijemo razmišljati o onome što je nepristojno, sramotno ili iskvareno i moramo paziti da se takve teme malo-pomalo ne uvuku u naše razgovore. Tako dokazujemo da želimo živjeti u skladu s Jehovinim čistim i pravednim moralnim mjerilima.

⁸ Osim duhovnoj i moralnoj čistoći, kršćani pridaju važnost i fizičkoj čistoći. Bog, koji je oličenje svetosti, tražio je od Izraelaca da paze na čistoću tabora. I mi moramo biti čisti kako Jehova kod nas ne bi našao “ništa nedolično” (Pnz. 23:14).

⁹ U Bibliji su svetost i fizička čistoća usko povezane. Naprimjer, Pavao je napisao: “Voljena braćo, (...) očistimo se od svake prljavštine tijela i duha i trudimo se usavršavati svoju svetost bojeći se Boga” (2. Kor. 7:1). Stoga se kršćani, i muškarci i žene, trebaju redovito kupati i prati odjeću kako bi bili fizički čisti. Premda se životni uvjeti razlikuju od zemlje do zemlje, sapuna i vode većinom svi imamo, pa nema razloga da mi i naša djeca ne budemo čisti.

¹⁰ Zbog naše propovjedničke aktivnosti obično nas u našoj sredini manje-više svi znaju. Stoga svojim susjedima svjedočimo već samim time što pazimo na urednost i čistoću svog doma, kako iznutra tako i izvana. Cijela obitelj može u tome dati svoj doprinos. Braća trebaju posebno paziti na izgled kuće i njen okoliš, jer uredno dvorište i održavana kuća ostavljaju dobar dojam na druge. Ako savjesno izvršavaju tu dužnost, a i predvode svoju obitelj u duhovnim aktivnostima, pokazuju da znaju “dobro vršiti ulogu glave obitelji” (1. Tim. 3:4, 12). I sestre imaju odgovornost paziti na čistoću, naročito u kući (Titu 2:4, 5). Dobro odgojena djeca mogu učiniti svoj dio tako da paze na osobnu higijenu te na čistoću i urednost svoje sobe. Tako cijela obitelj razvija dobre navike koje će joj trebati u novom svijetu pod vlašću Kraljevstva.

¹¹ U današnje vrijeme mnogi Jehovini sluge na sastanke idu automobilom. U nekim krajevima on je prijeko potreban u službi propovijedanja. Stoga automobil treba biti čist i treba ga dobro održavati. Po našem domu i automobilu trebalo bi se jasno vidjeti da smo dio Jehovinog čistog i svetog naroda. Isto načelo vrijedi i za torbu koju nosimo u službu propovijedanja te Bibliju.

¹² Naše odijevanje i cjelokupni izgled trebaju biti u skladu s Božjim uzvišenim mjerilima. Kad bismo trebali doći pred neku uglednu i utjecajnu osobu, ne bi nam ni palo na pamet da se pred njom pojavimo nemarno ili ležerno odjeveni. Koliko li je tek važnije voditi računa o svom izgledu kad zastupamo Jehovu u službi propovijedanja ili na podiju! Naš izgled i način odijevanja mogu utjecati na to kako će drugi gledati na Jehovu i njegovu organizaciju. Doista bi bilo neprikladno kad bismo svojim izgledom skretali pažnju na sebe ili pokazivali da nemamo obzira prema drugima (Mih. 6:8; 1. Kor. 10:31–33; 1. Tim. 2:9, 10). Stoga kad se spremamo za službu propovijedanja, skupštinske i pokrajinske sastanke ili kongrese, trebamo imati na umu ono što Biblija govori o fizičkoj čistoći i pristojnom izgledu. Mi želimo uvijek iskazivati čast Jehovi i slaviti ga.

¹³ Isto važi i kad smo u posjetu našem glavnom sjedištu ili nekoj od podružnica. Nikad nemojmo smetnuti s uma da je Betel zapravo “Božji dom”. Zato se prilikom posjeta Betelu trebamo odjenuti i ponašati kao da smo na skupštinskom sastanku.

¹⁴ Na odijevanje i izgled trebamo paziti čak i u slobodno vrijeme. Ako nekad nismo sigurni kako se obući, možemo se upitati: “Bi li mi zbog toga kako sam obučen bilo neugodno nekome svjedočiti?”

¹⁵ Odmor i rekreacija jako su važni želimo li ostati uravnoteženi i sačuvati dobro zdravlje. Isus je svojim učenicima jednom rekao: “Pođite sa mnom na pusto mjesto i malo se odmorite” (Mar. 6:31). Odmor i primjerena rekreacija ili zabava mogu biti dobar način da unesemo malo promjene u svoju svakodnevicu. To nas može osvježiti i pomoći nam da nastavimo sa svojim svakodnevnim aktivnostima.

¹⁶ Danas se nude mnoge vrste zabave i rekreacije, pa kršćani trebaju biti oprezni i donositi mudre odluke u skladu s Božjom voljom. Premda razonoda ima svoje mjesto u našem životu, ona nam ne bi smjela biti najvažnija. Upozoravajući nas na to kakvi će biti ljudi u ovim posljednjim danima, Biblija jasno kaže: “Voljet će užitke, a ne Boga” (2. Tim. 3:1, 4). Velik dio onoga što se naziva rekreacijom i zabavom nije prihvatljiv onima koji se drže Jehovinih pravednih načela.

¹⁷ I prvi su se kršćani trebali odupirati utjecaju iskvarenog svijeta u kojem su živjeli. Ljudi oko njih bili su zaokupljeni samo užicima. U rimskim arenama publika se zabavljala gledajući tuđu patnju. Neke predstave sadržavale su prizore nasilja, krvoprolića i spolnog nemorala, no kršćani su se klonili toga. Ni danas nije puno drugačije, jer zabava ovog svijeta velikim dijelom podilazi iskvarenim željama tijela. Stoga nije neobično što nas Biblija opominje: “Dobro pazite kako živite” (Efež. 5:15, 16; Psal. 11:5). To znači da se moramo kloniti iskvarene zabave. No čak i ako neka vrsta zabave sama po sebi možda nije neispravna, cjelokupna atmosfera koja u toj prilici prevladava kršćanima bi mogla biti neprihvatljiva (1. Petr. 4:1–4).

¹⁸ Postoje razne vrste rekreacije i zabave koje su kršćanima prihvatljive i u kojima mogu uživati. Mnogima pri odabiru primjerenih aktivnosti pomažu biblijski savjeti i uravnoteženi prijedlozi iz naših publikacija.

¹⁹ Kršćani se druže u raznim prigodama. Naprimjer, ponekad se možda nekoliko obitelji sastane i uživa u međusobnom druženju. Svadbe i druge slične prigode također su prilike u kojima se suvjernici mogu družiti i zabaviti (Ivan 2:2). Na takvim okupljanjima domaćin je odgovoran za ono što se događa. Dakako, na većim okupljanjima potreban je oprez. Neki su se na takvim druženjima toliko opustili da su prekoračili granice doličnog kršćanskog ponašanja – možda su previše jeli i pili ili počinili neke druge ozbiljne prijestupe. Imajući to na umu, razboriti kršćani uvidjeli su da je mudro ograničiti broj prisutnih na takvim zabavama te njihovo trajanje. Ako se poslužuju alkoholna pića, treba ih konzumirati umjereno (Filip. 4:5). Kad se učini sve kako bi okupljanja bila dolična i kako bi nas osvježila u duhovnom pogledu, hrani i piću neće se pridavati prevelika važnost.

²⁰ Gostoljubivost je divna osobina (1. Petr. 4:9). Kad suvjernike pozivamo na jelo i druženje, nemojmo zaboraviti one koji imaju teške životne okolnosti (Luka 14:12–14). Kad nas netko pozove u goste, trebamo se ponašati u skladu sa savjetom zapisanim u Marku 12:31. Uvijek je na mjestu pokazati zahvalnost za dobrotu koja nam se ukaže.

²¹ Kršćani znaju da je Božji dar to što mogu “jesti i piti i uživati u plodovima svog marljivog rada” i oni se raduju svim njegovim velikodušnim darovima (Prop. 3:12, 13, bilješka). Kad se i domaćini i gosti trude sve činiti “Bogu na slavu”, tada će ih druženje okrijepiti u duhovnom pogledu i svima će ostati u lijepom sjećanju.

²² Djeca Jehovinih svjedoka idu u školu i ondje stječu osnovna znanja. Stalo im je do toga da nauče dobro čitati i pisati. I drugi predmeti u školi mogu koristiti mladima u ostvarivanju njihovih duhovnih ciljeva. Tijekom školovanja mladi trebaju dati sve od sebe da im duhovne vrijednosti budu na prvom mjestu u životu jer će tako pokazati da “misle na svog Velikog Stvoritelja” (Prop. 12:1).

²³ Ako ideš u školu, budi na oprezu i izbjegavaj nepotrebno druženje s mladima iz svijeta (2. Tim. 3:1, 2). Budući da ti Jehova pruža potrebnu zaštitu, puno toga možeš učiniti kako bi se odupro utjecaju svijeta (Psal. 23:4; 91:1, 2). Stoga iskoristi pomoć koju ti Jehova pruža kako bi se zaštitio (Psal. 23:5).

²⁴ Da bi ostali odijeljeni od svijeta dok su u školi, većina mlade braće i sestara odluči da neće sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima. Ostalim učenicima i nastavnicima to možda neće biti lako razumjeti. No najvažnije je ugoditi Bogu. Tako ćeš pokazati da si na temelju Biblije dobro oblikovao svoju savjest i da si čvrsto odlučio da nećeš podržavati natjecateljski duh ili nacionalizam kojima je ovaj svijet prožet (Gal. 5:19, 26). Mladi, budete li slušali biblijske savjete koje vam daju vaši bogobojazni roditelji i držali se dobrog društva koje imate u skupštini, moći ćete živjeti u skladu s Jehovinim pravednim načelima.

²⁵ Biblija kaže da je dužnost glave obitelji skrbiti se za svoje ukućane (1. Tim. 5:8). Međutim, pravi Božji sluge shvaćaju da je sveta služba kojom se podupire Kraljevstvo važnija čak i od njihovog posla (Mat. 6:33; Rim. 11:13). Oni se trude biti odani Bogu i vode jednostavan način života kojim pokazuju da su zadovoljni time što imaju hranu, odjeću i krov nad glavom. To im pomaže da izbjegnu nepotrebne brige i da ne upadnu u zamku materijalizma (1. Tim. 6:6–10).

²⁶ Svi kršteni Božji sluge koji su u radnom odnosu trebaju uvijek imati na umu biblijska načela. Budući da želimo pošteno zarađivati za život, nećemo činiti ništa čime bismo kršili Božji zakon ili zakone zemlje u kojoj živimo (Rim. 13:1, 2; 1. Kor. 6:9, 10). Trebamo biti svjesni i koliko je opasno loše društvo. Nadalje, kao Kristovi vojnici mi se ne upuštamo u trgovačke poslove kojima se krše Božja načela, koji dovode u pitanje našu kršćansku neutralnost ili koji bi mogli ugroziti našu duhovnost (Iza. 2:4; 2. Tim. 2:4). Usto nemamo nikakve veze s Božjim neprijateljem kojeg Biblija naziva “Babilon Veliki” (Otkr. 18:2, 4; 2. Kor. 6:14–17).

²⁷ Ako se držimo Božjih pravednih mjerila, prilike u kojima se sastajemo sa svojim suvjernicima nećemo koristiti za ostvarivanje poslovne dobiti niti za bilo kakve druge osobne interese. Na skupštinske i pokrajinske sastanke te kongrese dolazimo zato da bismo slavili Jehovu. Ondje se hranimo s njegovog duhovnog stola i uzajamno hrabrimo (Rim. 1:11, 12; Hebr. 10:24, 25). Stoga te prilike uvijek trebaju biti duhovne prirode.

²⁸ Jehova od svojih slugu očekuje i da se trude “održati jedinstvo koje [imaju] zahvaljujući duhu” tako da čuvaju mir koji ih povezuje (Efež. 4:1–3). Umjesto da mislimo samo na sebe, mi se trudimo činiti ono što je u interesu drugih (1. Sol. 5:15). Takav duh nesumnjivo vlada i u tvojoj skupštini. Neovisno o tome koje smo rase ili nacije, kakav je naš položaj u društvu te koliko smo imućni ili obrazovani, svi živimo po istim pravednim načelima. Čak i oni koji nisu Jehovini svjedoci primjećuju to izvanredno obilježje Jehovinog naroda (1. Petr. 2:12).

²⁹ Apostol Pavao istaknuo je što je temelj našeg jedinstva, rekavši: “Jedno je tijelo i jedan duh, kao što je i jedna nada koju ste dobili kad vas je Bog pozvao. Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje. Jedan je Bog i Otac sviju, koji je nad svima i koji djeluje preko svih i u svima” (Efež. 4:4–6). Te riječi snažan su poticaj da budemo jedinstveni kad je riječ o razumijevanju osnovnih i dubljih biblijskih učenja, čime pokazujemo da Jehovu priznajemo za svog vrhovnog vladara. Jehova je svoje sluge naučio čist jezik istine, što im omogućava da mu složno služe (Sef. 3:9).

³⁰ Jedinstvo i mir koji vladaju u kršćanskoj skupštini izvor su velike radosti i okrepe za sve koji štuju Jehovu. Mi iz prve ruke vidimo ispunjenje Jehovinog obećanja: “Ujedinit ću ih kao ovce u toru” (Mih. 2:12). Kako bismo očuvali to jedinstvo, držimo se i dalje Jehovinih pravednih načela.

³¹ Osobe koje Jehova prima u svoju čistu skupštinu doista su sretne! Čast da nosimo Jehovino ime vrijedna je svake žrtve koju možda trebamo učiniti. Dakle, mi čuvamo dragocjeni odnos s Jehovom te se trudimo savjesno držati njegovih pravednih načela i drugima govoriti o tome koliko su ona korisna (2. Kor. 3:18).