“Vježbaj se”

CITIUS, altius, fortius — brže, više, snažnije! To su bili ideali za kojima su stremili sportaši antičke Grčke i Rima. Uz “blagoslov” bogova i pred tisućama oduševljenih promatrača stoljećima su se u Olimpiji, Delfima, Nemeji te na korintskom Istamu održavale veličanstvene sportske priredbe. Poziv za natjecanje na tim igrama bila je nagrada za dugogodišnji naporan rad. Pobjede su donosile slavu pobjednicima i njihovim rodnim mjestima.

Nije ništa neobično da su u takvom kulturnom okruženju pisci Kršćanskih grčkih pisama duhovnu trku u kojoj trče kršćani usporedili s atletskim igrama. S ciljem da prenesu važne aspekte učenja, apostoli Petar i Pavao vješto su koristili usporedbe koje su sadržavale elemente tih igara. Ta ista teška kršćanska trka nastavlja se i u našim danima. Kršćani prvog stoljeća trebali su opstati u židovskom sustavu stvari; i mi se danas moramo ‘natjecati’, budući da živimo u svjetskom sustavu koji se nalazi pred samim uništenjem (2. Timoteju 2:5; 3:1-5). Neki možda smatraju da je njihova “trka vjere” naporna i iscrpljujuća (1. Timoteju 6:12, The New English Bible). Bit će vrlo korisno razmotriti neke usporedbe iz Biblije koje u sebi sadrže elemente atletskih igara.

Hoće li neki sportaš uspjeti, u velikoj mjeri ovisi o treneru. Djelo Archaeologia Graeca o drevnim igrama kaže: “Natjecatelji su morali prisegnuti da su se punih deset mjeseci vježbajući pripremali [za igre].” I kršćani trebaju marljivo vježbati. Pavao je savjetovao Timoteja, kršćanskog starješinu: “Vježbaj se u odanosti Bogu kao svom cilju” (1. Timoteju 4:7). Ako kršćanina usporedimo sa sportašem, koga bismo mogli usporediti s trenerom, odnosno obučavateljem? Nikoga drugoga do samog Jehovu Boga! Apostol Petar je napisao: “Bog sve nezaslužene dobrohotnosti (...) dovršit će vaše obučavanje, učvrstit će vas, ojačat će vas” (1. Petrova 5:10).

Izraz “dovršit će vaše obučavanje” izvodi se od grčkog glagola koji, prema djelu Theological Lexicon of the New Testament, u osnovi znači “učiniti neki predmet [ili osobu] prikladnim da ispuni svoju svrhu, pripremiti ga i podesiti za korištenje”. Slično tome, u Liddellovom i Scottovom djelu Greek-English Lexicon stoji da se taj glagol može definirati kao “temeljito pripremati, obučavati ili opremati”. Na koje nas načine Jehova ‘temeljito priprema, obučava i oprema’ za zahtjevnu kršćansku trku? Kako bismo razumjeli sličnost, razmotrimo neke metode koje su koristili treneri.

U knjizi The Olympic Games in Ancient Greece stoji: “Oni koji su bili zaduženi za treniranje mladih koristili su dvije osnovne metode: prvoj je bio cilj motivirati budućeg atletičara da u fizičkom pogledu da sve od sebe kako bi postigao najbolje rezultate, a drugoj poboljšati njegovu tehniku i stil.”

Slično tome, Jehova nas potiče i jača kako bismo u potpunosti iskoristili svoje sposobnosti te poboljšali svoje vještine u njegovoj službi. Naš Bog bodri nas putem Biblije, svoje zemaljske organizacije i duhovno zrelih sukršćana. Ponekad nas školuje stegom (Hebrejima 12:6). A ponekad može dopustiti da nas snađu razne kušnje i teškoće kako bismo mogli razviti ustrajnost (Jakov 1:2-4). On pruža i potrebnu snagu. Prorok Izaija kaže: “Koji se nadaju Jehovi, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Izaija 40:31).

No prije svega, Bog nam obilno daruje svoj sveti duh, koji nas jača kako bismo mogli nastaviti vršiti službu Bogu na njemu dopadljiv način (Luka 11:13). Mnogi Božji sluge ustraju u dugotrajnim, teškim ispitima vjere. Oni koji u tome uspijevaju obični su muškarci i žene poput nas. Ali ustrajni su jer se u potpunosti uzdaju u Boga. Doista, ‘snaga koja nadilazi uobičajenu je od Boga, a ne od njih’ (2. Korinćanima 4:7).

Jedna od dužnosti trenera u antičko doba bila je “određivanje vrste i količine vježbi potrebnih pojedinom natjecatelju u određenoj disciplini”, zapaža jedan učenjak. Dok nas obučava, Bog u obzir uzima naše okolnosti, sposobnosti, karakter i ograničenja. Dok nas Jehova školuje, mi mu se često usrdno molimo, kao što je to činio Job: “Opomeni se da si me kao od gline načinio” (Job 10:9). Kako naš suosjećajan obučavatelj reagira na takve molitve? David je o Jehovi napisao: “Zna građu našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:14).

Možda imaš neki ozbiljan zdravstveni problem koji te ograničava u službi ili se možda boriš s pomanjkanjem samopoštovanja. Možda nastojiš prekinuti s nekom lošom navikom ili možda osjećaš da nemaš hrabrosti suočiti se s pritiskom okoline u susjedstvu, na radnom mjestu ili u školi. Kakve god da su tvoje okolnosti, nikad ne zaboravi da Jehova razumije tvoje probleme bolje od ikoga — pa i od tebe samog! Kao brižan obučavatelj, on je uvijek tu da ti pomogne ako mu se približiš (Jakov 4:8).

Treneri iz antičkog doba “znali su prepoznati kada iscrpljenost ili slabost nisu bile posljedica vježbanja, nego drugih činilaca, kao što su oni psihičke naravi, loše raspoloženje, depresija i tako dalje. (...) Ovlasti [trenera] bile su toliko velike da su čak kontrolirali privatni život sportaša i poduzimali određene korake kad su mislili da je potrebno.”

Osjećaš li se ponekad iscrpljeno ili iznemoglo zbog stalnih pritisaka i iskušenja koje nameće ovaj svijet? Kao tvoj obučavatelj, Jehova je silno zainteresiran za tebe (1. Petrova 5:7). On može kod tebe brzo zapaziti svaki znak duhovne slabosti ili zamora. Premda Jehova uvažava našu slobodnu volju i osobne odluke, on nam ipak, zbog toga što je zainteresiran za naše vječno dobro, pruža obilnu pomoć i ispravlja nas kad je to potrebno (Izaija 30:21). Kako? Putem Biblije i biblijskih publikacija, duhovnih starješina u skupštini i našeg bratstva koje je poznato po ljubavi.

Dakako, za uspjeh je bilo potrebno više nego samo imati dobrog trenera. Mnogo je ovisilo o samom natjecatelju i njegovoj predanosti napornom treniranju. Režim je bio strog, budući da je trening uključivao potpuno uzdržavanje od mnogočega i točno propisanu ishranu. Horacije, pjesnik iz prvog stoljeća pr. n. e., rekao je da su se natjecatelji “uzdržavali od žena i vina” na putu “do toliko željenog cilja”. A prema bibličaru F. C. Cooku, sudionici igara morali su pristati na “samokontrolu [i] strogo propisanu ishranu (...) u periodu od deset mjeseci”.

Pavao je koristio sljedeću usporedbu kad je pisao kršćanima u Korintu, gradu čiji su stanovnici dobro poznavali Istamske igre koje su se održavale nedaleko od njih: “Svaki koji sudjeluje u natjecanju svladava se u svemu” (1. Korinćanima 9:25). Pravi kršćani klone se materijalističkog, nemoralnog i neurednog života svojstvenog ovome svijetu (Efežanima 5:3-5; 1. Ivanova 2:15-17). Osim toga, oni moraju odbaciti bezbožne karakterne crte koje Biblija ne odobrava i zamijeniti ih osobinama svojstvenim Kristu (Kološanima 3:9, 10, 12).

Kako se to može učiniti? U prvom redu, zapazi kako Pavao odgovara na to pitanje jednom snažnom usporedbom: “Bijem svoje tijelo i vodim ga kao roba, da ne bih, nakon što sam propovijedao drugima, na neki način sâm postao neprikladan” (1. Korinćanima 9:27).

Kakvu je samo snažnu misao Pavao ovdje istaknuo! On nije preporučivao fizičko samokažnjavanje. Umjesto toga, priznao je da je vodio unutarnju borbu. Ponekad je činio ono što nije želio činiti, a ponekad nije činio ono što je želio činiti. No borio se da ga njegove slabosti ne bi nadvladale. ‘Bio je svoje tijelo’, snažno se naprežući da tjelesne želje i negativne karakterne crte ne izbiju na površinu (Rimljanima 7:21-25).

Svi kršćani trebaju to isto raditi. Pavao je spomenuo promjene koje su učinili neki u Korintu koji su prije bili bludnici, idolopoklonici, homoseksualci, lopovi i tako dalje. Što im je pomoglo da se promijene? Snaga Božje Riječi i sveti duh te to što su bili odlučni slijediti njegovo vodstvo. “Ali oprani ste”, rekao je Pavao, “ali posvećeni ste, ali proglašeni ste pravednima u imenu našeg Gospodina Isusa Krista i duhom našeg Boga” (1. Korinćanima 6:9-11). Petar se sličnim riječima osvrnuo na one koji su prekinuli s takvim lošim navikama. Kao kršćani, svi su oni napravili konkretne promjene u svom životu (1. Petrova 4:3, 4).

Svoju nepokolebljivu odlučnost da se u potpunosti posveti težnji za duhovnim ciljevima Pavao je opisao sljedećom usporedbom: “Ne usmjeravam svoje udarce tako kao da udaram zrak” (1. Korinćanima 9:26). Kako je natjecatelj usmjeravao svoje udarce? Knjiga The Life of the Greeks and Romans odgovara: “Nije bilo dovoljno imati samo sirovu snagu nego i dobro oko kako bi se otkrilo suparnikove slabe točke. Korisno je bilo znati izvesti i poneki vješt zahvat naučen u školi hrvanja te brzo zavarati protivnika.”

Naše nesavršeno tijelo jedan je od naših protivnika. Znamo li svoje “slabe točke”? Želimo li vidjeti sebe onako kako nas vide drugi — naročito kako nas vidi Sotona? Ako želimo, onda se trebamo iskreno preispitati i biti spremni učiniti promjene. Vrlo se lako može dogoditi da zavaramo sami sebe (Jakov 1:22). Kako je samo lako naći opravdanje za neki nemudar postupak! (1. Samuelova 15:13-15, 20, 21). To je kao da ‘udaramo zrak’.

Osobe koje u ovim posljednjim danima žele ugoditi Jehovi i dobiti vječni život ne bi smjele oklijevati kad je u pitanju izbor između ispravnog i pogrešnog, između Božje skupštine i pokvarenog svijeta. One se ne smiju kolebati, biti ‘neodlučne, nepostojane na svim svojim putevima’ (Jakov 1:8). Ne bi smjele trošiti snagu težeći za uzaludnim ciljevima. Kad osoba vodi jednostavan život posvećen jednom cilju, bit će sretna i njen će ‘napredak biti svima očit’ (1. Timoteju 4:15).

Da, kršćanska se trka nastavlja. Jehova — naš veliki obučavatelj — s puno ljubavi pruža neophodnu pouku i pomoć kako bismo ustrajali i na kraju odnijeli pobjedu (Izaija 48:17). Dok se borimo za vjeru, trebamo poput sportaša iz starog doba razvijati samodisciplinu, samosvladavanje i predanost. Ako svoje napore dobro usmjerimo, bit ćemo bogato nagrađeni (Hebrejima 11:6).