MOJSIJE je morao preći skoro cijelu planinu Horeb, da bi našao travu za ovce. Ovdje je ugledao grm, koji je gorio, ali nije izgorio.

“Ovo je čudno”, mislio je Mojsije. “Prići ću bliže da bolje pogledam.” Kad je to učinio, iz grma se čuo glas govoreći: “Ne prilazi bliže. Skini svoju obuću, jer stojiš na svetom mjestu.” To je Bog govorio preko anđela, stoga je Mojsije zaklonio svoje lice.

Bog je tada rekao: “Vidio sam kako moj narod trpi u Egiptu. Zato ću ih osloboditi, a ti ih trebaš izvesti iz Egipta.” Jehova je želio svoj narod dovesti u prekrasnu zemlju Kanaan.

Ali Mojsije je rekao: “Tko sam ja da se uputim faraonu (ST)? Ali kad bih i mogao, Izraelci će mi reći: ’Tko te je poslao?’ Što ću tada reći?”

“Ovo ćeš im reći”, odgovorio je Bog, “JEHOVA, Bog Abrahama, Izaka i Jakova šalje me k vama.” I Jehova je nastavio: “To je moje ime zauvijek.”

“Ali ako mi oni ne povjeruju kad im to budem rekao,” pitao je dalje Mojsije.

“Što ti je u ruci?” pitao je Bog.

Mojsije je odgovorio: “Štap.”

“Baci ga na zemlju.” rekao je Bog. I kad je Mojsije to učinio, štap je postao zmija. Jehova je tada pokazao Mojsiju još jedno čudo. Rekao je: “Stavi svoju ruku u njedra.” Mojsije je učinio tako i kad je izvukao ruku, bila je bijela poput snijega! Izgledala je kao da je oboljela od gube. Tada je Jehova dao Mojsiju moć da učini treće čudo. Napokon je rekao: “Kad učiniš ta čuda, Izraelci će vjerovati da sam te ja poslao.”

Nakon toga Mojsije se je vratio kući i rekao Jetru: “Pusti me da idem svojim rođacima u Egipat da vidim kako su.” Tako je Jetro pozdravio Mojsija, a Mojsije je otputovao natrag prema Egiptu.

KAD se je Mojsije vratio u Egipat ispričao je svom bratu Aronu sve o čudima. I kad su Mojsije i Aron pokazali ta čuda Izraelcima, čitav narod je povjerovao da je Jehova s njima.

Tada su Mojsije i Aron otišli Faraonu. Rekli su mu: “Jehova, Bog Izraela kaže: ‘Pusti moj narod tri dana da mi služe u pustinji.’” Ali Faraon je odgovorio: “Ne vjerujem u Jehovu. I neću pustiti Izraelce.”

Faraon je bio ljut, jer je narod tražio slobodno vrijeme da služe Jehovi. Zato ih je sve više prisiljavao na rad. Izraelci su krivili Mojsija što se je s njima lošije postupalo. Mojsija je to učinilo tužnim. Ali Jehova mu je rekao da se ne brine. “Učinit ću da Faraon pusti moj narod”, rekao je.

Mojsije je s Aronom ponovo otišao do Faraona. Ovog puta učinili su čudo. Aron je bacio svoj štap i on je postao velika zmija. Ali Faraonovi mudraci također su bacili svoje štapove i nastale su zmije. Ali pogledaj! Aronova zmija progutala je zmije mudraca. Faraon još uvijek nije puštao Izraelce.

Došlo je vrijeme da Jehova Faraonu pokaže lekciju. Znaš li kako je to učinio? Time što je pustio 10 pošasti ili velikih nevolja na Egipat.

Nakon mnogo pošasti, Faraon je poslao po Mojsija i rekao: “Zaustavi te pošasti i pustit ću Izrael da ode.” Ali kad je pošast prošla, Faraon je promijenio mišljenje. Nije pustio narod da ide. Ali, konačno, nakon desete nevolje, dozvolio je Izraelcima da odu.

Znaš li svaku od 10 nevolja? Okreni stranicu i nauči nešto o njima.

POGLEDAJ ove slike. Svaka od njih pokazuje jednu od nevolja koje je Jehova pustio na Egipat. Na prvoj slici vidiš kako Aron pruža štap prema Nilu. Kad je to učinio, sva se je rijeka pretvorila u krv. Umrle su ribe u njoj i rijeka je zaudarala.

Zatim je Jehova prouzročio da se pojave žabe iz Nila. Bilo ih je svuda — u pećnicama, posudama za jelo, u krevetima ljudi — svuda. Kad su žabe ugibale, Egipćani su ih skupljali na velike hrpe i zemlja je smrdila.

Tada je Aron udario štapom po zemlji i prašina se je pretvorila u komarce. To su sitni kukci koji bodu. Komarci su bili treća pošast koja je zadesila Egipat.

Ostale pošasti zadesile su samo Egipćane, a ne Izraelce. Četvrta su bile velike muhe koje su se rojile u kućama svih Egipćana. Peta nevolja napala je životinje. Mnogo egipatske stoke i ovaca je uginulo.

Zatim su Mojsije i Aron uzeli malo pepela i bacili ga u zrak. Prouzročili su bolne rane na ljudima i životinjama. Bila je to šesta nevolja.

Nakon toga Mojsije je pružio ruku prema nebu i Jehova je poslao grmljavinu i tuču. To je bila najveća tuča koju je Egipat ikad doživio.

Osma pošast bili su rojevi skakavaca. Nikad prije ni kasnije nije tamo bilo toliko skakavaca. Izjedali su sve što tuča nije uništila.

Deveta nevolja bila je tama. Tri dana mrkli je mrak pokrivao zemlju, ali Izraelci su imali svjetla tamo gdje su živjeli.

Konačno je Bog rekao svom narodu da poškrope krvlju mladog jareta ili ovce svoje dovratnike. Tada je Božji anđeo prolazio Egiptom. Tamo gdje je vidio krv, nije ubio nikog iz te kuće. Ali tamo gdje nije bilo krvi, Božji je anđeo ubio prvorođenca od ljudi i životinja. Bila je to deseta nevolja.

Nakon posljednje nevolje, Faraon je rekao Izraelcima da idu. Božji je narod bio spreman i iste večeri započeo je njihov marš iz Egipta.

POGLEDAJ što se ovdje događa! To je Mojsije svojim štapom iznad Crvenog mora. Oni koji su s njim na sigurnom, to su Izraelci. Ali Faraon i sva njegova vojska potopili su se u moru. Da vidimo kako je došlo do toga.

Kao što smo naučili, Faraon je rekao Izraelcima da idu iz Egipta nakon što ga je zadesila deseta nevolja. Oko 600 000 Izraelca (muškaraca) otišlo je iz Egipta, osim žena i djece. I velik broj drugih ljudi koji su počeli vjerovati u Jehovu, pošao je s njima. Svi su oni uzeli i svoje ovce, janjad i stoku sa sobom.

Prije nego su otišli, Izraelci su od Egipćana tražili odjeću i stvari od zlata i srebra. Egipćani su bili uplašeni zbog posljednje nevolje koja se sručila na njih. Stoga su im dali sve što su tražili.

Nakon nekoliko dana, Izraelci su stigli do Crvenog mora. Tu su se utaborili. U međuvremenu, Faraonu i njegovim ljudima, postalo je žao što su pustili Izraelce. “Pustili smo svoje robove!” — govorili su.

Tako je Faraon opet promijenio mišljenje. Brzo je uzeo ratna kola i spremio vojsku. Za Izraelcima je krenuo sa 600 specijalnih kola, najboljih u Egiptu.

Kad su Izraelci ugledali Faraona i njegovu vojsku kako idu za njima, vrlo su se uplašili. Nije bilo izlaza. S jedne strane Crveno more, a s druge Egipćani koji su se približavali. Ali Jehova je stavio oblak između njih i Egipćana. Tako Egipćani nisu mogli vidjeti Izraelce da ih napadnu.

Tada je Jehova rekao Mojsiju da ispruži štap iznad mora. Kad je to učinio, Jehova je prouzročio jak istočni vjetar. Vode mora su se podijelile i zadržale se svaka na svojoj strani.

Tada su Izraelci krenuli kroz more po suhom tlu. Trebalo je mnogo sati da milijuni ljudi sa svim svojim životinjama prođu sigurno kroz more na drugu stranu. Nakon toga Egipćani su ponovo ugledali Izraelce. Njihovi su robovi odmicali. Stoga su oni nagrnuli u more za njima.

Kad su to uradili, Bog je učinio da im otpadnu kotači s kola. Egipćani su se jako uplašili i počeli su vikati: “Jehova se bori za Izraelce protiv nas. Hajdemo odavde!” Ali, bilo je prekasno.

Jehova je zapovijedio Mojsiju da ispruži svoj štap iznad voda Crvenog mora, kao što vidiš na slici. Kad je Mojsije to učinio, zidovi vode su se sručili na svoja mjesta i preplavili Egipćane i njihova kola. Cijela vojska slijedila je Izraelce kroz Crveno more. I nijedan od njih nije iz mora izašao živ.

Kako li je Jehovin narod bio sretan radi spasenja! Ljudi su pjevali pjesmu zahvale Jehovi, govoreći: “Jehova je odnio veliku pobjedu. Bacio je konje i njihove jahače u more.” Mojsijeva sestra, Mirjam, uzela je svoj bubanj i sve su je žene slijedile. I uz ples, pjevale su kao i muškarci: “Jehova je odnio veliku pobjedu. Bacio je konje i njihove jahače u more.”

MOŽEŠ li reći što ljudi kupe po zemlji? Izgleda kao inje. Bijelo je i tanko i pahuljasto. Ali to nije inje; to je nešto za jelo.

Prošlo je oko mjesec dana otkako su Izraelci napustili Egipat. Sada su u divljini. Tu je raslo malo hrane, i ljudi su gunđali, govoreći: “Više bismo voljeli da nas je Jehova ubio u Egiptu. Konačno, tamo smo imali svu hranu kakvu smo poželjeli.”

Zato je Jehova rekao: “Učinit ću da hrana pada s neba.” To je i učinio. Idućeg jutra kad su Izraelci vidjeli tu bijelu stvar kako pada, pitali su jedan drugog: “Što je to?”

Mojsije je rekao: “To je hrana koju vam Jehova daje da jedete.” Ljudi su je zvali MANA. Imala je okus po tankim medenim kolačićima.

“Trebate pokupiti toliko koliko svaka osoba može pojesti”, rekao je Mojsije narodu. Tako su i radili svakog jutra. Kada je sunce postalo jako, mana se rastapala na zemlji.

Mojsije je također rekao: “Nitko ne smije sačuvati dio mane za idući dan.” Ali neki od ljudi nisu slušali. Znaš li što se je dogodilo? Idućeg je jutra mana koju su sačuvali bila puna plijesni i zaudarala je.

Ipak, bio je jedan dan u tjednu, kada su morali sakupiti dvostruko mane. Bio je to šesti dan. I Jehova je rekao da sačuvaju nešto i za slijedeći dan, jer Jehova neće dati da pada mana sedmi dan. Kada su sačuvali manu za sedmi dan, ona nije postala pljesniva i nije zaudarala. Bilo je to još jedno čudo.

Za vrijeme svih godina dok su Izraelci bili u pustinji, Jehova ih je hranio manom.

OKO dva mjeseca nakon izlaska iz Egipta, Izraelci su došli do brda Sinaj, koje se je zvalo i Horeb. To je bilo mjesto gdje je Jehova govorio s Mojsijem iz gorućeg grma. Ljudi su se ovdje neko vrijeme utaborili.

Dok je narod dolje čekao, Mojsije se je popeo na brdo. Gore, na vrhu brda, Jehova je rekao Mojsiju da želi da ga Izraelci slušaju i da postanu njegov poseban narod. Kada je sišao, Mojsije je rekao ljudima što je čuo od Jehove. Ljudi su obećali slušati Jehovu, jer su htjeli biti njegov narod.

Jehova je tada učinio čudnu stvar. Prouzročio je da se vrh brda zadimi i čula se je grmljavina. Rekao je narodu: “Ja sam Jehova, vaš Bog koji vas je izveo iz Egipta.” Tada je zapovijedio: “Ne smijete obožavati druge bogove, osim mene.”

Bog je Izraelcima dao još devet zapovijedi ili zakona. Ljudi su se bojali. Rekli su Mojsiju: “Govori nam ti jer se bojimo da ne poginemo od Jehovinog glasa.”

Kasnije je Jehova rekao Mojsiju: “Dođi k meni na brdo. Dat ću ti dvije kamene ploče na kojima ću napisati zakon kojeg želim da se ljudi drže.” Tako je Mojsije ponovo išao na brdo. Ostao je tamo 40 dana i noći.

Bog je imao mnogo, mnogo zakona za svoj narod. Mojsije je dolje zapisao te zakone. Bog je Mojsiju dao i dvije kamene ploče. Na njima je Bog osobno upisao 10 zakona o kojima je govorio ljudima. Oni su ih nazvali 10 Zapovijedi.

Deset zapovijedi bili su važni zakoni. Ali važni su bili i ostali zakoni koje je Bog dao Izraelcima. Jedan je bio: “Moraš ljubiti Jehovu, svog Boga svim svojim srcem, svom misli, svom dušom i svom svojom snagom.” A druga je: “Moraš voljeti svog bližnjeg kao sebe.” Božji sin, Isus Krist rekao je da su to dva najveća zakona koja je Jehova dao svom narodu Izraelu. Kasnije ćemo učiti mnogo više o Božjem sinu i njegovom učenju.