Bog — je li on stvarna osoba?

“SIGURNO postoji Bog” pisao je časopis Daily Express od 14. 8. 1981. Taj je broj izvještavao o očitom obraćenju dvojice istaknutih znanstvenika koji su počeli vjerovati u Boga. Do svog novog uvjerenja došli su nakon što su otkrili ogromne matematičke nepovezanosti koje su govorile nasuprot tvrdnji da je život nastao spontano. Međutim, što su ta dva nova vjernika mislila time što su rekli “Bog”? Isti taj članak izvještava ovako: “Bog kojeg oni predlažu je svemir”.

Ako vjeruješ u Boga, kako ga zamišljaš? Da ili ga isto tako vidiš kao neodredivu inteligenciju, kao neku apstraktnu sveprisutnu silu, kao jedno veliko “Nešto”? Ili ga vidiš kao odredivu, razumnu Osobu?

Nekima je teško da o Bogu razmišljaju kao o Osobi. Oni možda smatraju da bi ga tako sveli u okvire običnog ljudskog stvorenja — kao što bi na primjer bila dječja predodžba o starcu s ogrtačem i dugom bijelom bradom koji sjedi na oblaku. Ili onako kako je Michelangelo portretirao Boga na svojoj poznatoj zidnoj freski u Sistinskoj kapeli — kao mišićavog, dinamičnog starca koji lebdi u zraku.

Doista, kad čujemo riječ “osoba”, automatski pomislimo na čovjeka. Jedan rječnik (Webster’s Third New International Dictionary), na primjer, definira riječ “osoba” kao “individualno ljudsko biće”. No, ta se riječ isto tako definira i kao “biće koje je okarakterizirano svjesnim razumijevanjem, razumom i moralnim osjećajem”. Prema tome, ispravno je razmišljati o Bogu kao o Osobi bez potrebe da ga oslikavamo kao ljudsko stvorenje.

No, neki bi mogli prigovoriti: ‘Kakva je razlika u tome ako na Boga gledaš kao na apstraktnu silu ili kao na Osobu?’ Pa, kad bi Bog bio samo sila, “Nešto”, ne bi li to značilo da je i ljudski život isto tako čisto mehanički? Čovjek bi tada bio sveden na “to”, na kotačić u velikom stroju. No, ako je Bog razumna osoba, ne pridaje li ta činjenica životu veći smisao? Zaista, time se Otvara i mogućnost ostvarivanja odnosa s Bogom — odnosa koji se ne može ostvariti između dva neosobna “to”, nego samo između dvije osobe.

Očito je da bi takav osobni odnos s Bogom bio vrlo poželjan. No, kao prvo, kako možemo znati da li je Bog osoba? I ako jest, kako možemo ostvariti takav odnos? Pogledajmo što Biblija o tome kaže.

Kako možemo upoznati Boga

NEKI vjeruju da je Bog svugdje, da je prisutan na zvijezdama i planetama, u dugi, na krilima ptice, na vlati trave. Međutim, Biblija uči da Bog, kao Osoba, ima određeno mjesto na kom boravi. Mudri kralj Salamun rekao je u molitvi Bogu: “Tada čuj s neba, iz stana svojega”. A u biblijskoj knjizi Izaije navodi se kao da sam Bog govori: “Nebo je prijesto moj” (1. Carevima 8:49; Izaija 66:1).

Premda Bog nije osobno prisutan u svemu što je stvorio, u svemu se odražavaju njegove crte ličnosti. Apostol Pavao je u poslanici Rimljanima 1:20, ST, rekao: “Njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta”. Psalmist David slično piše: “Nebesa objavljuju slavu Božju; o djelu ruku njegovih prostranstva govore. Dan za danom uzrokuje da govor navire, noć za noći dokazuje znanje” (Psalam 19:1, 2, NS).

Da, pogledaj zvjezdano nebo i razmisli na trenutak o ogromnoj mudrosti i snazi koja je potrebna za stvaranje i podržavanje našeg svemira! (Usporedi Izaija 40:26.) Zaista, djela stvaranja su neiscrpan izvor informacija o Božjoj osobnosti. A čovjek nikad ne može potpuno shvatiti ogromno svjedočanstvo koje ono pruža o Božjim osobinama i svojstvima. Knjiga o Jobu nas podsjeća: “Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo” (Job 26:14, ST). Postoji jedna stara švedska izreka: ‘Majstor je veći od svojih djela’. Prema tome, ako su djela stvaranja velika, Bog je sigurno još veći; ako djela stvaranja očituju mudrost, Bog je sigurno mudriji; ako djela stvaranja pokazuju snagu, Bog je sigurno još snažniji!

Biblija — Božja knjiga

Djela stvaranja, dakle, pružaju mnogo informacija o Bogu. Međutim, može li nam proučavanje djela stvaranja reći kako je Bogu ime? Hoće li nam to otkriti kakvu namjenu ima Bog sa svime što je stvorio ili dati odgovor na pitanje zašto dopušta zlo? Da bismo našli odgovore na ta pitanja potrebno je više nego samo proučavanje Božjih materijalnih djela. Na sreću, Bog se pobrinuo da takve informacije o njemu budu zapisane u Bibliji.

Nigdje u Bibliji Bog nije prikazan kao neki apstraktni, neodredivi um ili kao sveprisutna sila ili snaga. U Djelima apostolskim 3:19, NS, čitamo o ‘osobi Jehovinoj’. Kad je njegov Sin Isus Krist bio podignut iz mrtvih, Biblija kaže da je ušao u samo nebo da bi se pojavio pred “osobom (doslovno “licem”) Božjim” (Jevrejima 9:24, Kingdom Interlinear). Činjenica je da Isus nikad nije Boga nazivao Velikom silom, Beskrajnim umom ili bilo kakvim drugim apstraktnim terminima onda kad je govorio o njemu ili mu se molio. Upravo suprotno, on ga je često zvao nebeskim Ocem, što otkriva njegovu duboku bliskost s Bogom (Matej 5:48; 6:14, 26, 32).

Prema tome, Bog nije bezimeno “Nešto”, nego Osoba s imenom. Psalam 83:18, NS, kaže: “Nek znaju da si ti, kome je ime Jehova, jedini Najviši nad svom Zemljom”. Istina je da Biblija također koristi titule ili opisne termine za Boga: “Svemogući”, “Kralj vječnosti”, “Spasitelj”, “Pastir“, “Pradavni”, “Nadglednik”, “Veliki učitelj”, “Veliki tvorac”, “Stijena” (Ruta 1:20; 1. Timoteju 1:17; Izaija 43:11; Psalam 23:1; Danijel 7:9, 13, 22; 1. Petrova 2:25; Izaija 30:20; 54:5; 5. Mojsijeva 32:4). Međutim, takvi termini samo otkrivaju daljnje pojedinosti o Božjoj osobnosti, kao na primjer to da je on svemoguć, da s ljubavlju brine za svoj narod i da posjeduje beskrajnu mudrost.

Budući da je Bog osoba, njemu se nešto dopada ili ne dopada — on ima osjećaje. Biblija nam govori o tome da on ljubi svoj narod (1. Carevima 10:9), raduje se u Svojim djelima (Psalam 104:31), mrzi idolopoklonstvo (5. Mojsijeva 16:22) i teško mu je zbog zla (1. Mojsijeva 6:6). U 1. Timoteju 1:11, NS, naziva ga se čak ‘sretnim Bogom’.

Intimno poznavati Boga

Doista, ni jedan ljudski um nije dovoljno velik da prihvati cjelokupno otkrivenje Božje osobnosti. “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su neispitivi njegovi sudovi i neistraživi njegovi putevi. Jer, ‘tko je spoznao um Jehovin, ili tko mu je bio savjetnik?” (Rimljanima 11:33, 34, NS). Bilo kako bilo, za onoga tko vjeruje, Bog može biti isto tako stvaran kao svaka druga osoba. Biblija nam kaže da je “Noa hodio s istinitim Bogom”, kao da je Jehova bio uz njega (1. Mojsijeva 6:9, NS). I Mojsiju je Bog bio tako stvaran da je izgledalo kao da “vidi nevidljivoga” (Jevrejima 11:27, NS). A o Abrahamu je rečeno da je bio “Jehovin prijatelj” (Jakov 2:23, NS).

Naravno, Bog se osobno otkrio Noi, Abrahamu i Mojsiju. ‘Pa, kad bi se Bog meni otkrio na takav osobni način’, netko bi mogao reći, ‘on bi i za mene bio stvaran’. Ne zaboravimo, međutim, da ni Noa, ni Abraham, ni Mojsije nisu imali Bibliju. Oni nisu znali ništa o Isusu Kristu i o tome da je on ispunio na desetke proročanstava. Stoga im je sve što je Isus otkrio o Bogu bilo nepoznato. U takvim okolnostima je bilo neophodno i prikladno da im se Bog otkrije na takav direktan način.

Danas, međutim, imamo i Bibliju i stoljetne dokaze o ispunjenju biblijskih proročanstava. Imamo evanđelja u kojima su zapisi o životu, djelu i riječima Isusa Krista. A kako kaže apostol Pavao: “U njemu (Kristu) živi sva punina božanske vrsnoće tjelesno” (Kološanima 2:9, NS). Da, mi smo u položaju da tako intimno upoznamo Boga kako to nije bilo moguće u danima patrijarha. Zar to čak i preko mjere ne nadomješta činjenicu da se on nama nije direktno otkrio?