Manje od 50 godina nakon smrti apostola Ivana, što se zbilo otprilike 100. n. e., bogati mladić po imenu Marcion javno je zastupao gledište da kršćani trebaju odbaciti Stari zavjet. Prema engleskom povjesničaru Robinu Laneu Foxu, Marcion je tvrdio da je “‘Bog’ Starog zavjeta ‘pravi divljak’ koji podržava zločince i nasilnike kao što je bio izraelski kralj David. Za razliku od toga, preko Krista se objavio uzvišeniji Bog — potpuno nov i drugačiji.” Fox piše da su takva vjerovanja “prozvana ‘marcionizmom’ te da su skoro do kraja četvrtog stoljeća privlačila velik broj ljudi, naročito one s Istoka koji su govorili sirijski”. Neki ljudi i dan-danas imaju slična gledišta. To je jedan od razloga zbog kojih, prema riječima Philipa Yanceya, više od 1 600 godina kasnije “kršćani sve manje i manje poznaju Stari zavjet te on praktički više nema nikakvog utjecaja na suvremeno društvo”.

Je li Novi zavjet zamjena za Stari zavjet? Kako uskladiti izvještaje o ‘Jehovi nad vojskama’ iz Starog zavjeta s izvještajima o ‘Bogu ljubavi i mira’ iz Novog zavjeta? (Izaija 13:13; 2. Korinćanima 13:11).

Nažalost, kao što je već bilo rečeno u prethodnom članku, neki odbacuju dio Biblije izvorno pisan hebrejskim jezikom jer smatraju da je Bog kojeg se tamo opisuje okrutna osoba koja bez milosti uništava svoje neprijatelje.a Pogledajmo što iz hebrejskog i grčkog dijela Biblije saznajemo o njenom Autoru.

U biblijskoj knjizi koja spada u dio Biblije izvorno pisan hebrejskim jezikom, Bog je izraelskom narodu rekao: “Ja sam Jehova, ja se ne mijenjam” (Malahija 3:6). Otprilike 500 godina kasnije biblijski pisac Jakov napisao je o Bogu: “On se ne mijenja, nije poput nestalne sjene” (Jakov 1:17). Zašto onda neki imaju osjećaj da je Bog koji se opisuje u hebrejskom dijelu Biblije drugačiji od Boga koji je opisan u njenom grčkom dijelu?

Razlog je to što se u različitim dijelovima Biblije govori o različitim stranama Božje osobnosti. U samo jednoj knjizi, 1. Mojsijevoj, o njemu saznajemo da ga je ‘zaboljelo u srcu’, da je ‘Stvoritelj neba i zemlje’ te “Sudac cijele zemlje” (1. Mojsijeva 6:6; 14:22; 18:25). Odnose li se ti različiti opisi na istog Boga? Dakako.

Prikažimo to primjerom: Neki je sudac za one kojima je sudio poznat kao odlučan provoditelj zakona. S druge strane, njegova ga djeca možda doživljavaju kao velikodušnog oca punog ljubavi. Njegovi bliski prijatelji možda ga smatraju srdačnom osobom koja ima izvrstan smisao za humor. Premda ga neki doživljavaju kao suca, neki kao oca, a neki kao prijatelja, zapravo je riječ o istoj osobi. Razlika je samo u tome što pod različitim okolnostima do izražaja dolaze različite strane njegove osobnosti.

Slično tome, u hebrejskom se dijelu Biblije Jehovu opisuje kao Boga koji je “milosrdan i dobrostiv, spor na gnjev, pun milosti i istine”. No za njega se ujedno kaže da “od kazne ne oslobađa” (2. Mojsijeva 34:6, 7). Ta dva obilježja njegove osobnosti u skladu su sa značenjem njegovog imena. “Jehova” doslovno znači “onaj koji čini da postane”. To znači da Bog postaje sve što je potrebno da bi ispunio svoja obećanja (2. Mojsijeva 3:13-15). No on i dalje ostaje isti Bog. Isus je rekao: “Jehova, Bog naš, jedan je Jehova” (Marko 12:29).