Vršili su Jehovinu volju
Ilija uzvisuje pravog Boga
BIO je najtraženiji čovjek u Izraelu. Gotovo bi sigurno bio pogubljen da ga je kralj mogao naći. Tko je bio taj proganjani čovjek? Jehovin prorok Ilija.
Kralj Ahab i njegova žena poganka, Jezabela, prouzročili su da u Izraelu cvjeta obožavanje Baala. Zbog toga je Jehova uzrokovao sušu nad tom zemljom koja je sada trajala već četvrtu godinu. Razbješnjena je Jezabela planirala pogubiti Jehovine proroke, a Ahab je naročito želio Iliju. Ilija je bio taj koji je Ahabu prije više od tri godine ranije rekao: “Ovijeh godina ne će biti rose ni dažda dokle ja ne rečem” (1. Carevima 17:1). A suša, koja je bila posljedica toga, još je trajala.
U toj opasnoj situaciji, Jehova je rekao Iliji: “Idi, pokaži se Ahabu, i pustiću dažd na zemlju.” Ilija je, na veliki osobni rizik, poslušao Jehovinu zapovijed (1. Carevima 18:1, 2).
Dva se suparnika susreću
“Jesi li ti onaj što nesreću donosiš na Izraela?” upitao je Ahab kad je ugledao Iliju. “Ne donosim ja nesreće na Izraela”, hrabro je odgovorio Ilija, “nego ti i dom oca tvojega ostavivši zapovijesti Gospodinove i pristavši za Balima.” Tada je Ilija naredio da se sav Izrael sakupi na karmelsku goru, uključujući i “četiri stotine i pedeset proroka Balovijeh i četiri stotine proroka iz luga”. Tada se Ilija obratio mnoštvu: “Dokle ćete hramati na obje strane?a Ako je Gospodin [“Jehova”, NW] Bog, idite za njim; ako li je Bal, idite za njim” (1. Carevima 18:17-21).
Ljudi su bili tihi. Možda su uvidjeli svoju krivnju zato što nisu iskazivali isključivu odanost Jehovi (2. Mojsijeva 20:4, 5). Ili je njihova savjest toliko otupjela da nisu smatrali grijehom to što je njihova lojalnost bila podijeljena između Jehove i Baala. U svakom slučaju, Ilija je uputio ljude da donesu dva junca — jednoga za Baalove proroke, a drugoga za njega. Oba junca pripremit će se za žrtvovanje, ali se vatra ne smije zapaliti. “Prizovite ime svojih bogova”, rekao je Ilija, “a ja ću prizvati ime Gospodinovo [“Jehovino”, NW], pa koji se Bog od[a]zove ognjem onaj neka je Bog” (1. Carevima 18:23, 24).
Jehova je uzvišen
Baalovi su proroci počeli ‘skakati oko oltara koji načiniše’. Cijelo su jutro vikali: “Bale, usliši nas!” Ali Baal nije odgovarao (1. Carevima 18:26). Tada im se Ilija počeo rugati: “Vičite većma; jer je on bog!” (1. Carevima 18:27). Baalovi su se proroci čak počeli sjeći noževima i šilima — po običaju koji su pogani često koristili da bi izazvali samilost svojih bogovab (1. Carevima 18:28).
Prošlo je podne, a obožavatelji Baala nastavili su “prorokovati [“vladati se kao proroci”, NW]” — a to je fraza koja u ovom kontekstu prenosi misao o ponašanju na mahnit način i bez samosvladavanja. U kasno poslijepodne Ilija je konačno rekao cijelom narodu: “Pristupite k meni.” Svi su pažljivo gledali dok je Ilija obnavljao Jehovin žrtvenik, iskopao opkop oko njega, isjekao junca na komade i stavio ga na žrtvenik s drvima za vatru. Nakon toga su junca, žrtvenik i drva potpuno smočili vodom, a opkop je bio ispunjen vodom (bez sumnje morskom vodom iz Sredozemnog mora). Zatim se Ilija pomolio Jehovi: “Neka danas poznadu da si ti Bog u Izraelu i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj riječi učinio sve ovo. Usliši me, Gospodine [“Jehova”, NW], usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospodine Bog, kad opet obratiš srca njihova” (1. Carevima 18:29-37).
Odjednom je vatra sišla s neba “i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi”. Narod koji je gledao odmah je pao na koljena, govoreći: “Gospodin [“Jehova”, NW] je Bog, Gospodin je Bog.” Na Ilijinu su zapovijed Baalovi proroci uhvaćeni i odvedeni u bujičnu dolinu Cizon, gdje su pogubljeni (1. Carevima 18:38-40).
Pouka za nas
Ilija je očitovao nešto što može nalikovati nadnaravnoj hrabrosti. Pa ipak, biblijski pisac Jakov nam jamči da “Ilija bješe čovjek smrtan kao i mi” (Jakov 5:17). On nije bio imun na određenu mjeru straha i tjeskobe. Naprimjer, kad se Jezabela kasnije zaklela da će se osvetiti zbog gubitka Baalovih proroka, Ilija je pobjegao i zatim je zavapio Jehovi u molitvi: “Dosta je već, Gospodine, primi dušu moju” (1. Carevima 19:4).
Jehova nije smrću uzeo Ilijinu dušu. Umjesto toga, on mu je milosrdno pružio pomoć (1. Carevima 19:5-8). Danas Božji sluge mogu biti sigurni da će Jehova učiniti isto kad se oni, možda zbog protivljenja, suočavaju s periodima snažne tjeskobe. Zaista, ako se mole za Jehovinu pomoć, on im može podariti ‘snagu koja je iznad obične’, tako da čak i ako su ‘pritisnuti na svaki način’, neće biti ‘toliko pritiješnjeni da se ne bi mogli pomaknuti’. Tako će im se, kao i Iliji, pomoći da ustraju (2. Korinćanima 4:7, 8, NW).
[Bilješke]
a Neki izučavatelji navode kako je Ilija možda aludirao na ritualni ples Baalovih obožavatelja. Ista primjena riječi “hramati” nalazi se u 1. Carevima 18:26 (NW) da bi se opisao ples Baalovih proroka.
b Neki navode da je samoosakaćivanje bilo povezano s običajem žrtvovanja ljudi. Oba su čina sugerirala da fizičko mučenje ili prolijevanje krvi može prizvati naklonost nekog boga.