Svjedoci protiv lažnih bogova

“Vi ste moji svjedoci, veli Gospodin [“Jehova”, “NW”], i sluga moj kojega izabrah” (IZAIJA 43:10).

 1. Tko je pravi Bog, i u kojim je pogledima uzvišen nad mnoštvom bogova koji se danas obožavaju?

TKO je pravi Bog? Danas se čitavo čovječanstvo suočava s ovim krajnje važnim pitanjem. Premda ljudi obožavaju mnoštvo bogova, samo nam Jedan može dati život i pružiti sretnu budućnost. Samo se za Jednoga može reći: “Kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo” (Djela apostolska 17:28). Zaista, samo jedan Bog ima pravo da ga se obožava. Kao što kaže nebeski zbor u knjizi Otkrivenje: “Dostojan si, Gospodine [“Jehova”, NW], da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je” (Otkrivenje 4:11).

 2, 3. (a) Kako je Sotona lažno osporio Jehovino pravo da Ga se obožava? (b) Kakva je bila posljedica Evinog grijeha za Evu i za njenu djecu, a kakva je bila posljedica za Sotonu?

² U edenskom je vrtu Sotona lažno osporio Jehovino pravo da Ga se obožava. Služeći se zmijom, Evi je rekao da će ona sama postati kao Bog ako se pobuni protiv Jehovinog zakona i jede od ploda sa stabla s kojeg je Jehova zabranio da se jede. Rekao je: “Bog [zna] da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:5). Eva je povjerovala zmiji i jela od zabranjenog ploda.

³ Naravno, Sotona je lagao (Ivan 8:44). Jedino područje na kojem je Eva, kad je zgriješila, postala ‘kao bog’ bilo je to da je na sebe preuzela odgovornost da odlučuje što je ispravno a što neispravno, nešto što je trebalo prepustiti Jehovi. I usprkos Sotoninoj laži, na koncu je umrla. Jedini koji je stvarno izvukao korist iz Evinog grijeha bio je Sotona. Zapravo, kad je Sotona nastojao navesti Evu na grijeh njegov je neizrečeni cilj bio da sam postane bogom. Kad je Eva zgriješila, postala je njegovim prvim ljudskim sljedbenikom a ubrzo joj se pridružio i Adam. Većina njihove djece nije se samo rodila “u grijehu” već je i dospjela pod utjecaj Sotone, i ubrzo je u postojanje došao čitav svijet koji je bio otuđen od pravog Boga (1. Mojsijeva 6:5; Psalam 51:5).

 4. (a) Tko je bog ovoga svijeta? (b) Za čime postoji hitna potreba?

⁴ Taj je svijet bio uništen u potopu (2. Petrova 3:6). Nakon potopa razvio se drugi svijet koji je bio otuđen od Jehove, a taj svijet još uvijek postoji. Biblija o njemu kaže: “Sav svijet leži u zlu” (1. Ivanova 5:19). Postupajući suprotno duhu i slovu Jehovinog zakona, ovaj svijet služi Sotoninim ciljevima. Sotona je njegov bog (2. Korinćanima 4:4). Ali on je u biti nemoćan bog. On ne može ljude učiniti sretnima niti im može dati život; to može učiniti samo Jehova. Dakle, ljudi koji žele ispunjen život i bolji svijet moraju najprije upoznati da je Jehova pravi Bog i zatim moraju naučiti vršiti njegovu volju (Psalam 37:18, 27, 28; Propovjednik 12:13). Stoga je hitno potrebno da muževi i žene vjere svjedoče, odnosno da objavljuju istinu, o Jehovi.

 5. O kakvoj je ‘gomili svjedoka’ govorio Pavao? Navedi poimence neke od osoba koje on spominje.

⁵ Takvi su se vjerni pojedinci već od samog početka pojavili na svjetskoj sceni. U 11. poglavlju Jevrejima, apostol Pavao navodi dugi niz takvih osoba i naziva ih ‘gomilom svjedoka’ (Jevrejima 12:1). Prvi kojeg je Pavao naveo bio je Abel, drugi sin Adama i Eve. Iz pretpotopnog se doba spominju i Enoh i Noa (Jevrejima 11:4, 5, 7). Istaknut je Abraham, predak židovskog roda. Abraham, koji je nazvan “prijatelj Božij”, postao je praocem Isusa, ‘vjernog i istinitog svjedoka’ (Jakov 2:23; Otkrivenje 3:14).

Abrahamovo svjedočenje za istinu

 6, 7. Na koje su načine Abrahamov život i postupci posvjedočili da je Jehova pravi Bog?

⁶ Na koji je način Abraham služio kao svjedok? Svojom snažnom vjerom u Jehovu i lojalnom poslušnošću njemu. Kad je pozvan da napusti urbani centar Ur i da ostatak svog života provede u dalekoj zemlji, Abraham je poslušao (1. Mojsijeva 15:7; Djela apostolska 7:2-4). Pripadnici putujućih plemena često žele napustiti svoj nomadski život i nastaniti se u gradu kako bi vodili sigurniji život. Dakle, kad je Abraham napustio grad kako bi počeo živjeti pod šatorima, pružio je snažan dokaz svog pouzdanja u Jehovu Boga. Njegova je poslušnost služila kao svjedočanstvo promatračima. Jehova je bogato blagoslovio Abrahama zbog njegove vjere. Iako je živio pod šatorima, Abraham je bio bogat u materijalnom pogledu. Kad su Lot i njegova obitelj odvedeni u zarobljeništvo, Jehova je Abrahamu podario uspjeh u njegovoj potjeri, tako da ih je mogao izbaviti. Abrahamova je žena u dubokoj starosti rodila sina i time je potvrđeno Jehovino obećanje da će Abraham postati ocem sjemena. Preko Abrahama, ljudi su vidjeli da je Jehova živi Bog koji ispunjava svoja obećanja (1. Mojsijeva 12:1-3; 14:14-16; 21:1-7).

⁷ Kad se Abraham nakon što je oslobodio Lota vraćao, susreo ga je Melhizedeh, kralj Salema (kasnije nazvanog Jeruzalem), koji je pozdravio Abrahama, rekavši: “Blagosloven da je Abram Bogu višnjemu [“od Najvišega Boga”, NW].” Susreo ga je i sodomski kralj i želio mu dati darove. Abraham je to odbio. Zašto? On nije želio da postoje bilo kakve dvojbe s obzirom na Izvor njegovih blagoslova. Rekao je: “Dižem ruke svoje ka Gospodinu Bogu višnjemu, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se: ni konca ni remena od obuće ne ću uzeti od svega što je tvoje, da ne rečeš: ja sam obogatio Abrama” (1. Mojsijeva 14:17-24). Kakav li je izvrstan svjedok Abraham bio!

Nacija svjedoka

 8. Kako je Mojsije pokazao veliku vjeru u Jehovu?

⁸ I Mojsije, Abrahamov potomak, spominje se u nizu svjedoka koje Pavao navodi. Mojsije je okrenuo leđa egipatskom bogatstvu i kasnije se hrabro suočio s vladarem te ogromne svjetske sile kako bi djecu Izraela izveo na slobodu. Što mu je dalo hrabrost? Njegova vjera. Pavao kaže: “[Mojsije je ostao] postojan kao da promatra Nevidljivoga” (Jevrejima 11:27, St). Egipatski su bogovi bili vidljivi, opipljivi. Ljudi se još i danas dive njihovim kipovima. No iako je Jehova nevidljiv, on je za Mojsija bio daleko stvarniji nego svi oni lažni bogovi. Mojsije nije nimalo sumnjao u to da Jehova postoji i da će svoje obožavatelje nagraditi (Jevrejima 11:6). Mojsije je postao izvanredan svjedok.

 9. Kako je izraelska nacija trebala služiti Jehovi?

⁹ Nakon što je Izraelce izveo na slobodu, Mojsije je postao posrednikom saveza između Jehove i Abrahamovih potomaka preko Jakova. Kao rezultat, nacija Izrael došla je u postojanje kao Jehovina posebna svojina (2. Mojsijeva 19:5, 6). Prvi put trebalo je biti dano nacionalno svjedočanstvo. Riječi koje je Jehova oko 800 godina kasnije izgovorio preko Izaije u biti su se odnosile na naciju od samog njenog osnutka: “Vi ste moji svjedoci, veli Gospodin [“Jehova”, NW], i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja” (Izaija 43:10). Na koji je način ta nova nacija služila kao Jehovin svjedok? Svojom vjerom i poslušnošću i onim što je Jehova činio za nju.

10. Kako su Jehovina moćna djela u korist Izraela služila kao svjedočanstvo, i kakve su bile posljedice?

¹⁰ Oko 40 godina nakon svog osnutka, Izrael se spremao uzeti u posjed Obećanu zemlju. Uhode su išle izvidjeti Jerihon i Rahaba, stanovnica Jerihona, zaštitila ih je. Zašto? Ona je rekla: “Čusmo kako je Gospodin osušio pred vama Crveno More kad izidoste iz Egipta, i šta ste učinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Sehona i Oga, koje pobiste. I kad to čusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospodin, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji” (Jozua 2:10, 11). Izvještaj o Jehovinim moćnim djelima potaknuo je Rahabu i njenu obitelj da napuste Jerihon s njegovim lažnim bogovima i da zajedno s Izraelom obožavaju Jehovu. Nedvojbeno, Jehova je preko Izraela dao moćno svjedočanstvo (Jozua 6:25).

11. Koju su odgovornost imali svi izraelski roditelji što se tiče svjedočenja?

¹¹ Dok su Izraelci još bili u Egiptu, Jehova je poslao Mojsija k faraonu i rekao: “Idi k Faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da učinim ove znake svoje medju njima. I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta učinih u Egiptu i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospodin [“Jehova”, NW]” (2. Mojsijeva 10:1, 2). Poslušni bi Izraelci svojoj djeci pričali o Jehovinim moćnim djelima. Njihova bi pak djeca o njima pričala svojoj djeci i to bi se činilo iz generacije u generaciju. Na taj način Jehovina moćna djela nisu pala u zaborav. Slično je to i danas, roditelji imaju odgovornost svjedočiti svojoj djeci (5. Mojsijeva 6:4-7; Priče Salamunove 22:6).

12. Kako je to što je Jehova blagoslovio Salamuna i Izrael služilo kao svjedočanstvo?

¹² Bogati blagoslov koji je Izrael dobivao od Jehove dok mu je bio vjeran služio je kao svjedočanstvo okolnim nacijama. Kao što je rekao Mojsije nakon što je potanko ispričao Jehovine obećane blagoslove: “Vidjeće svi narodi na zemlji da se ime Gospodinovo priziva na tebe, i bojaće se tebe” (5. Mojsijeva 28:10). Salamun je zbog svoje vjere dobio mudrost i bogatstvo. Pod njegovom je vladavinom nacija živjela u blagostanju i radovala se dugom razdoblju mira. O tom vremenu čitamo: “Dolažahu iz svijeh naroda da čuju mudrost Salamunovu, od svijeh careva na zemlji, koji čuše za mudrost njegovu” (1. Carevima 4:25, 29, 30, 34). Među Salamunovim posjetiocima bila je istaknuta kraljica od Sabe. Nakon što je sama vidjela kako je Jehova blagoslovio naciju i njenog kralja, rekla je: “Da je blagosloven Gospodin Bog tvoj, kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ mjesto Gospodina Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izraela” (2. Dnevnika 9:8).

13. Što je možda bilo Izraelovo najdjelotvornije svjedočanstvo, i kako još uvijek izvlačimo korist iz toga?

¹³ Apostol Pavao spomenuo je nešto što je možda bilo Izraelovo najdjelotvornije svjedočanstvo. Kad je kršćanskoj skupštini u Rimu pisao o tjelesnom Izraelu, rekao je: “[Bile] su im povjerene riječi Božije” (Rimljanima 3:1, 2). Počevši od Mojsija, neki su vjerni Izraelci bili nadahnuti da zapišu Jehovine postupke s Izraelom, kao i njegove savjete, njegove zakone i njegova proročanstva. Ti su drevni pisari putem ovih zapisa svjedočili svim budućim naraštajima — uključujući našem današnjem — da postoji samo jedan Bog i da je njegovo ime Jehova (Danijel 12:9; 1. Petrova 1:10-12).

14. Zašto su neki koji su svjedočili za Jehovu podnosili progonstvo?

¹⁴ Nažalost, Izrael je često propuštao iskazivati vjeru i Jehova je tada morao slati svjedoke vlastitoj naciji. Mnogi od njih bili su proganjani. Pavao je rekao da su neki podnijeli “ruganje i boj (...) pa još i okove i tamnice” (Jevrejima 11:36). Bili su zaista vjerni svjedoci! Kako li je žalosno što su ih često proganjali oni koji su također bili pripadnici Jehovine izabrane nacije! (Matej 23:31, 37). Zapravo, grijeh nacije postao je toliko velik da je Jehova, 607. pr. n. e., upotrijebio Babilonce da razore Jeruzalem i njegov hram i da većinu preživjelih Izraelaca odvedu u izgnanstvo (Jeremija 20:4; 21:10). Je li to bio kraj nacionalnog svjedočenja za Jehovino ime? Nije.

Suđenje bogovima

15. Kako je čak i u babilonskom izgnanstvu dano svjedočanstvo?

¹⁵ Vjerni članovi nacije nisu čak ni u babilonskom izgnanstvu oklijevali svjedočiti o Jehovinom Božanstvu i moći. Danijel je, naprimjer, hrabro protumačio Nabuhodonozorove sne, Baltazaru je razjasnio pismo na zidu a pred Darijem je odbio učiniti kompromis u pogledu molitve. I trojica Hebreja dala su divno svjedočanstvo Nabuhodonozoru, odbivši pokloniti se kipu (Danijel 3:13-18; 5:13-29; 6:4-27).

16. Kako je Jehova prorekao povratak Izraela u svoju zemlju, i koja bi bila svrha tog povratka?

¹⁶ Ipak, Jehova je naumio da se nacionalno svjedočanstvo ponovno daje u Izraelovoj zemlji. Ezehijel, koji je prorokovao među prognanim Židovima u Babilonu, napisao je što je Jehova odlučio učiniti s obzirom na opustošenu zemlju: “Umnožiću u vama ljude, dom Izraelov sav koliki, i gradovi će se naseliti i pustoline sagraditi” (Ezehijel 36:10). Zašto bi Jehova to učinio? U prvom redu zbog svjedočanstva za vlastito ime. Preko Ezehijela je rekao: “Ne ću vas radi učiniti, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima” (Ezehijel 36:22; Jeremija 50:28).

17. Koji je kontekst riječi iz Izaije 43:10?

¹⁷ Kad je prorekao povratak Izraela iz babilonskog izgnanstva, prorok Izaija bio je nadahnut da napiše riječi iz Izaije 43:10, da je Izrael bio Jehovin svjedok, njegov sluga. U 43. i 44. poglavlju Izaije, Jehova je opisan kao Izraelov Stvoritelj, Oblikovatelj, Bog, Sveti, Spasitelj, Otkupitelj, Kralj i Tvorac (Izaija 43:3, 14, 15; 44:2). Izraelovo je izgnanstvo dopušteno zato što Ga je nacija uvijek iznova propuštala slaviti kao takvog. Međutim, oni su i dalje bili njegov narod. Jehova je svom narodu rekao: “Ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si” (Izaija 43:1). Izraelovo izgnanstvo u Babilonu trebalo je biti okončano.

18. Kako je oslobođenje Izraela iz Babilona dokazalo da je Jehova jedini pravi Bog?

¹⁸ Zaista, Jehova je oslobođenje Izraela iz Babilona pretvorio u suđenje bogovima. Uputio je izazov lažnim bogovima nacija neka dovedu svoje svjedoke a on je kao svog svjedoka naveo Izrael (Izaija 43:9, 12). Kad je slomio prijevornice Izraelovog izgnanstva, dokazao je da babilonski bogovi uopće nisu bogovi te da je on jedini pravi Bog (Izaija 43:14, 15). Kad je, nekih 200 godina prije samog događaja, imenovao Kira Perzijanca za svog slugu pri oslobađanju Židova, pružio je daljnji dokaz svog Božanstva (Izaija 44:28). Izrael je trebao biti oslobođen. Zašto? Jehova objašnjava: “Pripovijedaće [Izrael] hvalu moju” (Izaija 43:21). To bi pružilo daljnju priliku za svjedočenje.

19. Kakvo je svjedočanstvo dano Kirovim pozivom da se Izraelci vrate u Jeruzalem i postupcima vjernih Židova nakon tog povratka?

¹⁹ Kad je došlo vrijeme, Kir Perzijanac osvojio je Babilon baš kako je bilo prorečeno. Kir je, iako je bio neznabožac, objavio Jehovino Božanstvo kad je izdao proglas Židovima u Babilonu: “Ko je izmedju vas od svega naroda njegova? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide u Jeruzalem u Judeji, i neka zida dom Gospodina Boga Izraelova, Boga [“on je pravi Bog”, NW] koji je u Jeruzalemu” (Ezdra 1:3). Mnogi su se Židovi odazvali. Putovali su natrag u Obećanu zemlju i podigli žrtvenik na mjestu drevnog hrama. Usprkos obeshrabrivanju i snažnom protivljenju, na koncu su mogli ponovno sagraditi hram i grad Jeruzalem. Sve se to dogodilo, kao što je sam Jehova rekao, “ne silom ni krjepošću nego duhom [njegovim]” (Zaharija 4:6). Ova su postignuća pružila daljnji dokaz da je Jehova pravi Bog.

20. Što se, usprkos slabostima Izraela, može reći o njegovom davanju svjedočanstva za Jehovino ime u drevnom svijetu?

²⁰ Dakle, Jehova se i dalje služio Izraelom kao svojim svjedokom, iako je to bila nacija nesavršenih i ponekad buntovnih pojedinaca. Ta je nacija, sa svojim hramom i svećenstvom, u pretkršćanskom svijetu predstavljala svjetsko središte pravog obožavanja. Tko god u Hebrejskim pismima čita o Jehovinim djelima u vezi s Izraelom, ne može posumnjati u to da postoji samo jedan pravi Bog, čije je ime Jehova (5. Mojsijeva 6:4; Zaharija 14:9). Međutim, za Jehovino je ime trebalo biti dano daleko veće svjedočanstvo i to želimo razmotriti u sljedećem članku.

Kršćanski svjedoci za božansku suverenost

“Objavite dobrodjetelji [“odličnosti”, “NW”] onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. PETROVA 2:9).

 1. Kakvo je djelotvorno svjedočanstvo o Jehovi dano u pretkršćansko doba?

U PRETKRŠĆANSKO je doba dugi niz svjedoka odvažno svjedočio da je Jehova jedini pravi Bog (Jevrejima 11:4–12:1). Imajući jaku vjeru, neustrašivo su slušali Jehovine zakone i odbijali praviti kompromise u pogledu obožavanja. Dali su snažno svjedočanstvo za Jehovinu univerzalnu suverenost (Psalam 18:21-23; 47:1, 2).

 2. (a) Tko je Jehovin najveći Svjedok? (b) Tko je kao Jehovin svjedok zauzeo mjesto izraelske nacije? Kako to znamo?

² Posljednji i najveći pretkršćanski svjedok bio je Ivan Krstitelj (Matej 11:11). On je imao prednost najaviti dolazak Izabranika te je predstavio Isusa kao obećanog Mesiju (Ivan 1:29-34). Isus je Jehovin najveći Svjedok, “svjedok vjerni i istiniti” (Otkrivenje 3:14). Budući da je tjelesni Izrael odbacio Isusa, Jehova ih je odbacio i imenovao novu naciju, duhovni Izrael Božji, da bude njegov svjedok (Izaija 42:8-12; Ivan 1:11, 12; Galaćanima 6:16). Petar je citirao jedno proročanstvo u vezi s Izraelom i pokazao da se ono odnosi na ‘Izrael Božji’, kršćansku skupštinu, kad je rekao: “Vi ste iz[a]brani rod, carsko svećenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji [“odličnosti”, NW] onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. Petrova 2:9; 2. Mojsijeva 19:5, 6; Izaija 43:21; 60:2).

 3. Koja je prvenstvena odgovornost Izraela Božjeg i ‘velikog mnoštva’?

³ Petrove riječi pokazuju da je prvenstvena odgovornost Izraela Božjeg davanje javnog svjedočanstva o Jehovinoj slavi. U današnje se vrijeme toj duhovnoj naciji pridružilo “veliko mnoštvo” svjedoka koje također javno slavi Boga. Jakim glasom, tako da to svi mogu čuti, uzvikuju: “Spasenje je djelo našega Boga, koji ‘sjedi na prijestolju’, i Janjeta!” (Otkrivenje 7:9, 10, St; Izaija 60:8-10). Kako mogu Izrael Božji i njegovi drugovi izvršiti svoje svjedočenje? Uz pomoć svoje vjere i poslušnosti.

Lažni svjedoci

 4. Zašto su Židovi Isusovog vremena bili lažni svjedoci?

⁴ Vjera i poslušnost zahtijevaju vođenje načina života koji je u skladu s božanskim načelima. Koliko je to važno proizlazi iz onoga što je Isus rekao o židovskim vjerskim vođama svog vremena. Oni su ‘sjeli na Mojsijevu stolicu’ kao učitelji Zakona. Čak su razaslali misionare da obraćaju nevjernike. Ipak, Isus im je rekao: “Prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga [“prozelita”, NW], i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenijem u dvoje većijem od sebe.” Ti su religionisti bili lažni svjedoci — bili su arogantni, licemjerni i bez ljubavi (Matej 23:1-12, 15). Isus je jednom prilikom rekao nekim Židovima: “Vaš je otac djavo; i slasti oca svojega hoćete da činite.” Zašto je tako nešto rekao pripadnicima Božje izabrane nacije? Zato što se nisu obazirali na riječi Jehovinog najvećeg Svjedoka (Ivan 8:41, 44, 47).

 5. Kako znamo da je nazovikršćanstvo lažno svjedočilo o Bogu?

⁵ Slično tome, kroz stoljeća koja su prošla od Isusovog vremena, stotine su milijuna pripadnika crkava kršćanstva tvrdile da su njegovi učenici. Međutim, oni ne čine Božju volju i zato ih Isus ne priznaje (Matej 7:21-23; 1. Korinćanima 13:1-3). Mnogi od misionara koje je razaslalo nazovikršćanstvo nesumnjivo su bili iskreni. Ipak, oni su poučavali ljude da obožavaju trinitarijanskog boga koji peče grešnike u paklenoj vatri, a većina njihovih obraćenika pruža slabe dokaze da su kršćani. Afrička je zemlja Ruanda, naprimjer, bila plodno polje za rimokatoličke misionare. Ipak, ruandski su katolici svim srcem sudjelovali u skorašnjem etničkom sukobu u toj zemlji. Plod tog misionarskog polja pokazuje da ono od nazovikršćanstva nije dobilo pravo kršćansko svjedočanstvo (Matej 7:15-20).

Živjeti u skladu s božanskim načelima

 6. U kojim je pogledima dobro vladanje bitan dio davanja svjedočanstva?

⁶ Loše postupanje onih koji tvrde da su kršćani nanosi sramotu na “put istine” (2. Petrova 2:2). Pravi kršćanin živi u skladu s božanskim načelima. On ne krade, ne laže, ne vara i ne živi nemoralno (Rimljanima 2:22). A jamačno ne ubija svog bližnjeg. Kršćanski muževi s ljubavlju nadziru svoje obitelji. Žene s puno poštovanja podupiru takvo nadziranje. Roditelji odgajaju svoju djecu i tako ih pripremaju da postanu odgovorni odrasli kršćani (Efežanima 5:21–6:4). Istina, svi smo mi nesavršeni i pravimo greške. Ali pravi kršćanin poštuje biblijska mjerila i iskreno nastoji primjenjivati ih. Drugi to zapažaju i time se daje izvrsno svjedočanstvo. Ponekad su oni koji su se ranije protivili istini promatrali dobro vladanje nekog kršćanina i bili pridobiveni (1. Petrova 2:12, 15; 3:1).

 7. Koliko je važno da kršćani ljube jedan drugoga?

⁷ Isus je ukazao na jedan bitan aspekt kršćanskog vladanja kad je rekao: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). Karakteristično je za Sotonin svijet to da su ljudi puni “nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svadje, lukavstva, zloćudnosti; šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima” (Rimljanima 1:29, 30). U takvoj bi sredini svijetom raširena organizacija čija je karakteristika ljubav bila snažan dokaz za djelovanje Božjeg duha — to bi bilo djelotvorno svjedočanstvo. Jehovini svjedoci sačinjavaju takvu organizaciju (1. Petrova 2:17).

Svjedoci su istraživači Biblije

 8, 9. (a) Kako je proučavanje Božjeg zakona i meditiranje o njemu ojačalo psalmista? (b) Kako će nas proučavanje Biblije i meditiranje o njoj ojačati da nastavimo davati svjedočanstvo?

⁸ Da bi bio uspješan u davanju izvrsnog svjedočanstva, kršćanin mora poznavati i ljubiti Jehovina pravedna načela i uistinu mrziti korumpiranost svijeta (Psalam 97:10). Svijet uvjerljivo unapređuje svoj način razmišljanja, i zato odupirati se njegovom duhu može biti teško (Efežanima 2:1-3; 1. Ivanova 2:15, 16). Što nam može pomoći sačuvati ispravan misaoni stav? Redovit i smislen studij Biblije. Pisac 119. psalma mnogo je puta ponovio da ljubi Jehovin zakon. Stalno ga je čitao i meditirao o njemu, “vas dan” (Psalam 119:92, 93, 97-105). Zato je mogao napisati: “Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.” Osim toga, njegova ga je duboka ljubav potaknula na djela. On kaže: “Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje” (Psalam 119:163, 164).

⁹ Slično tome, redovito će proučavanje Božje riječi i meditiranje o njoj dirnuti naša srca i potaknuti nas da ‘hvalimo’ Boga — da svjedočimo o Jehovi — često, čak “sedam puta na dan” (Rimljanima 10:10). U skladu s tim, pisac prvog psalma kaže da će onaj tko redovito meditira o Jehovinim riječima postati “kao drvo usadjeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje” (Psalam 1:3). I apostol Pavao je pokazao moć Božje riječi kad je napisao: “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen” (2. Timoteju 3:16, 17).

10. Što je u ovim posljednjim danima s obzirom na Jehovin narod očigledno?

¹⁰ Nagli brojčani porast pravih obožavatelja u ovom 20. stoljeću jasno pokazuje Jehovin blagoslov. Nema nikakve sumnje, ovi su današnji svjedoci za božansku suverenost, kao grupa, u svojim srcima razvili ljubav prema Jehovinom zakonu. Poput psalmista, potaknuti su da slušaju Njegov zakon i da “dan i noć” vjerno svjedoče o Jehovinoj slavi (Otkrivenje 7:15).

Jehovina moćna djela

11, 12. Što je postignuto čudima koja su činili Isus i njegovi sljedbenici?

¹¹ U prvom je stoljeću sveti duh osposobio vjerne kršćanske svjedoke da čine čuda, koja su pružala snažan dokaz da je njihovo svjedočanstvo istinito. Kad je Ivan Krstitelj bio u zatvoru, poslao je učenike da pitaju Isusa: “Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?” Isus nije odgovorio ni da jest ni da nije. Umjesto toga, rekao je: “Idite i kažite Ivanu što čujete i vidite: slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste se i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se evangjelje. I blago onome koji se ne sablazni o mene” (Matej 11:3-6). Ova su moćna djela Ivanu poslužila kao svjedočanstvo da je Isus zaista “onaj što će doći” (Djela apostolska 2:22).

¹² Slično tome, neki od Isusovih sljedbenika liječili su bolesne, pa čak i podizali mrtve (Djela apostolska 5:15, 16; 20:9-12). Ta su čuda bila poput svjedočanstva od samog Boga u njihovu korist (Jevrejima 2:4). I takva su djela jasno demonstrirala Jehovinu svemoćnu silu. Naprimjer, točno je da Sotona, “knez ovoga svijeta”, ima sredstva da uzrokuje smrt (Ivan 14:30; Jevrejima 2:14). Ali kad je Petar vjernu ženu Dorku podignuo iz mrtvih, mogao je to učiniti samo uz pomoć Jehovine sile, jer samo On može ponovno vratiti život (Psalam 16:10; 36:9; Djela apostolska 2:25-27; 9:36-43).

13. (a) Kako biblijska čuda još uvijek svjedoče o Jehovinoj moći? (b) Kako ispunjenje proročanstva igra ključnu ulogu u dokazivanju Jehovinog Božanstva?

¹³ Danas se takva čudesna djela više ne događaju. Svrha kojoj su služila ispunjena je (1. Korinćanima 13:8). Ipak, u Bibliji još uvijek imamo zapis o tim djelima, koji je potvrđen od strane mnogih promatrača. Kad kršćani danas ukazuju na ove povijesne izvještaje, tada ta djela još uvijek djelotvorno svjedoče o Jehovinoj moći (1. Korinćanima 15:3-6). Osim toga, Jehova je u danima Izaije ukazao na točno proročanstvo kao izvanredan dokaz da je On pravi Bog (Izaija 46:8-11). Mnoga se božanski nadahnuta biblijska proročanstva ispunjavaju danas — neka od njih na kršćanskoj skupštini (Izaija 60:8-10; Danijel 12:6-12; Malahija 3:17, 18; Matej 24:9; Otkrivenje 11:1-13). Ispunjenje ovih proročanstava točno pokazuje da živimo u ‘posljednjim danima’ a isto tako opravdava Jehovu kao jedinog pravog Boga (2. Timoteju 3:1).

14. U kojim je pogledima novovremena povijest Jehovinih svjedoka snažno svjedočanstvo da je Jehova Suvereni Gospodin?

¹⁴ Napokon, Jehova za svoj narod još uvijek čini velike stvari, čudesne stvari. Jehovin duh usmjerava sve veće svjetlo na biblijsku istinu (Psalam 86:10; Otkrivenje 4:5, 6). Izvanredni izvještaji o porastu širom svijeta pružaju dokaz da Jehova ‘ubrzava djelo u svoje vrijeme’ (Izaija 60:22, NW). Kad je tijekom ovih posljednjih dana u jednoj zemlji za drugom izbijalo ogorčeno progonstvo, Jehovin je narod mogao hrabro ustrajati zbog osnažujuće podrške svetog duha (Psalam 18:1, 2, 17, 18; 2. Korinćanima 1:8-10). Da, novovremena je povijest Jehovinih svjedoka sama po sebi snažno svjedočanstvo da je Jehova Suvereni Gospodin (Zaharija 4:6).

Dobra vijest koja se treba propovijedati

15. Koje je prošireno svjedočanstvo trebala dati kršćanska skupština?

¹⁵ Jehova je postavio izraelski narod kao svog svjedoka nacijama (Izaija 43:10). Međutim, samo je nekolicina Izraelaca dobila božansku zapovijed da ide i propovijeda ne-Izraelcima, a to je obično bilo zato da bi im objavili Jehovine osude (Jeremija 1:5; Jona 1:1, 2). Ipak, proročanstva iz Hebrejskih pisama ukazivala su na to da će Jehova jednog dana u velikoj mjeri obratiti pažnju nacijama, a to je učinio posredstvom duhovnog Izraela Božjeg (Izaija 2:2-4; 62:2). Prije nego što je uzašao na nebo, Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio: “Idite dakle i naučite sve narode” (Matej 28:19). Dok se Isus koncentrirao na ‘izgubljene ovce doma Izraelova’, njegovi su sljedbenici poslani ‘svim narodima’, čak “do kraja zemlje” (Matej 15:24; Djela apostolska 1:8). Čitavo je čovječanstvo trebalo čuti kršćansko svjedočanstvo.

16. Koji je nalog ispunila kršćanska skupština u prvom stoljeću, i u kojoj mjeri?

¹⁶ Pavao je pokazao da je to dobro razumio. Godine 61. n. e. mogao je reći da je dobra vijest ‘u svemu svijetu plodna i raste’. Dobra vijest nije bila ograničena samo na jednu naciju ili jednu sektu, kao naprimjer na onu koja je vršila ‘službu [‘obožavanje’, NW] angjela’. Umjesto toga, javno se ‘propovijedala svoj tvari pod nebom’ (Kološanima 1:6, 23; 2:13, 14, 16-18). Tako je Izrael Božji u prvom stoljeću ispunio svoj nalog da ‘objavi odličnosti onoga koji ih je dozvao iz tame k čudesnome vidjelu svome’.

17. Kako se Matej 24:14 nastavlja ispunjavati u velikoj mjeri?

¹⁷ Ipak, to djelo propovijedanja koje se vršilo u prvom stoljeću bilo je samo nagovještaj onoga što se trebalo izvršiti tijekom posljednjih dana. Gledajući unaprijed, naročito u naše vrijeme, Isus je rekao: “Propovijediće se ovo evangjelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak” (Matej 24:14; Marko 13:10). Da li se ovo proročanstvo ispunilo? Jest, ono se zaista ispunilo. Od malog početka 1919. godine, propovijedanje dobre vijesti proširilo se sada na više od 230 zemalja. Svjedočanstvo se čuje na ledenom Sjeveru i u sparnim tropima. Obrađuju se ogromni kontinenti i pretražuju udaljeni otoci kako bi njihovi stanovnici mogli dobiti svjedočanstvo. Čak se i usred velikih sukoba, kao što je naprimjer rat u Bosni i Hercegovini, dobra vijest nastavlja propovijedati. Kao i u prvom stoljeću, svjedočanstvo donosi plod “u svemu svijetu”. Dobra se vijest javno objavljuje “svoj tvari pod nebom”. Kakav je rezultat toga? Kao prvo, preostali članovi Izraela Božjeg sakupljeni su “od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena”. Kao drugo, milijuni pripadnika ‘naroda mnogoga’ “od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena” počeli su se sakupljati (Otkrivenje 5:9; 7:9). Matej 24:14 nastavlja se ispunjavati u velikoj mjeri.

18. Koje su neke od stvari koje se postižu propovijedanjem dobre vijesti širom svijeta?

¹⁸ Propovijedanje dobre vijesti širom svijeta služi kao dokaz da je počela Isusova kraljevska prisutnost (Matej 24:3). Osim toga, ono je glavno sredstvo pomoću kojeg se žanje “žito zemaljsko”, jer pokazuje ljudima koja je jedina prava nada za čovječanstvo, Jehovino Kraljevstvo (Otkrivenje 14:15, 16). Budući da samo pravi kršćani sudjeluju u propovijedanju dobre vijesti, ovo važno djelo pomaže razlikovati prave kršćane od lažnih (Malahija 3:18). Na taj način, ono rezultira spasenjem kako onih koji propovijedaju tako i onih koji se odazivaju (1. Timoteju 4:16). A što je najvažnije, propovijedanje dobre vijesti donosi hvalu i čast Jehovi Bogu, onome koji je zapovjedio da se ono izvršava, koji podupire one koji ga provode i koji mu daje da donosi plod (2. Korinćanima 4:7).

19. Na što bi svi kršćani trebali biti odlučni kad ulaze u novu službenu godinu?

¹⁹ Ne čudi što je apostol Pavao bio potaknut da kaže: “Teško meni ako evangjelja ne propovijedam”! (1. Korinćanima 9:16). I današnji kršćani osjećaju tako. Veličanstvena je prednost i velika odgovornost biti ‘Božjim suradnicima’, sipajući svjetlo istine u ovom zamračenom svijetu (1. Korinćanima 3:9, NW; Izaija 60:2, 3). Djelo koje je 1919. godine imalo mali početak, sada dostiže zapanjujuće razmjere. Gotovo pet milijuna kršćana svjedoči za božansku suverenost i oni godišnje utroše više od milijardu sati prenoseći poruku spasenja drugima. Kakva li je radost imati udjela u ovom djelu posvećivanja Jehovinog imena! Sad kad smo ušli u 1996. službenu godinu, budimo i dalje odlučni da ne usporimo. Umjesto toga, više nego ikad obratimo pažnju Pavlovim riječima upućenim Timoteju: “Propovijedaj Riječ, uporan budi” (2. Timoteju 4:2, Duda-Fućak). Čineći to, molimo se od sveg srca da Jehova i dalje blagoslivlja naše napore.