Nemojmo odustati!

“Ne odustajmo činiti što je uzorito, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako se ne umorimo” (GALAĆANIMA 6:9, NW).

 1, 2. (a) Na koje načine lovi lav? (b) Koga Đavo naročito želi uloviti kao plijen?

LAV lovi na razne načine. Ponekad vreba svoj plijen na pojilima ili duž prometnih puteva. No ponekad, kaže se u knjizi Portraits in the Wild (Portreti u divljini), lav “jednostavno koristi priliku — naprimjer, kad naiđe na ždrijebe zebre koje spava”.

² Naš ‘suparnik Đavo’, objašnjava apostol Petar, “kao lav ričući hodi i traži koga da proždere” (1. Petrova 5:8). Znajući da mu je preostalo vrijeme kratko, Sotona vrši sve veći pritisak na ljude kako bi ih odvratio od služenja Jehovi. Međutim, taj “lav ričući” naročito je zainteresiran da vreba Jehovine sluge (Otkrivenje 12:12, 17). Njegove su metode lova slične onima koje koristi njegov pandan u životinjskom carstvu. U kojem pogledu?

 3, 4. (a) Koje metode koristi Sotona vrebajući Jehovine sluge? (b) Koja se pitanja postavljaju budući da živimo u ‘teškim vremenima’?

³ Sotona ponekad pokušava napad iz zasjede — koristi progonstvo ili protivljenje s ciljem da slomi našu besprijekornost kako bismo prestali služiti Jehovi (2. Timoteju 3:12). No u drugim prilikama, poput lava, Đavo jednostavno koristi neku priliku. On čeka da se obeshrabrimo ili izmorimo i tada nastoji izbiti korist iz naše deprimiranosti kako bi nas naveo na to da odustanemo. Ne smijemo postati lak plijen!

⁴ No ipak, mi živimo u najzahtjevnijem razdoblju čitave ljudske povijesti. U ovim se ‘teškim vremenima’ mnogi od nas ponekad mogu osjećati obeshrabrenima ili opterećenima (2. Timoteju 3:1). Kako onda možemo spriječiti da se ne izmorimo toliko da postanemo lak plijen za Đavola? Da, kako možemo slijediti nadahnuti savjet apostola Pavla: “Ne odustajmo činiti što je uzorito, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako se ne umorimo”? (Galaćanima 6:9, NW).

Kad nas drugi razočaraju

 5. Zbog čega je David iznemogao, no što nije učinio?

⁵ U biblijska su se vremena čak i najvjerniji Jehovini sluge mogli osjećati potištenima. “Iznemogoh uzdišući”, napisao je psalmist David. “Svaku noć kvasim odar svoj, suzama svojim natapam postelju svoju. Usahnu od žalosti oko moje.” Zašto se David tako osjećao? “Od množine neprijatelja mojih”, objasnio je. Bolni postupci drugih nanosili su Davidu takvu bol u srcu da je gorko plakao. Ipak, David nije ostavio Jehovu zbog toga što su mu učinili drugi ljudi (Psalam 6:6-9).

 6. (a) Kako na nas mogu utjecati riječi ili postupci drugih? (b) Kako se neki sami učine lakim plijenom za Đavola?

⁶ Slično tome, riječi ili postupci drugih mogu prouzročiti da se izmorimo, osjećajući veliku bol u srcu. “Ima ko govori [“nepromišljeno”, NW] kao da mač probada”, kažu Priče Salamunove 12:18. Ako je onaj koji govori nepromišljeno neki kršćanski brat ili sestra, ‘rana od uboda’ može biti duboka. Čovjek može biti sklon da se uvrijedi, gajeći možda srdžbu. To je naročito slučaj onda kad osjećamo da se prema nama postupalo neljubazno ili nepravedno. Možda nam teško pada razgovarati s onim tko nas je uvrijedio; mogli bismo ga čak namjerno izbjegavati. Opterećeni srdžbom, neki su odustali te su prestali dolaziti na kršćanske sastanke. Nažalost, time ‘daju mjesta Đavolu’ da ih, iskoristivši priliku, ulovi kao lak plijen (Efežanima 4:27).

 7. (a) Kako možemo izbjeći da idemo Đavolu na ruku kad nas drugi razočaraju ili uvrijede? (b) Zašto bismo trebali pustiti srdžbu?

⁷ Kako možemo izbjeći da idemo Đavolu na ruku kad nas drugi razočaraju ili uvrijede? Moramo nastojati da ne gajimo srdžbu. Umjesto toga, preuzmimo inicijativu da se pomirimo ili da što je moguće prije riješimo stvari (Efežanima 4:26). U Kološanima 3:13 bodri nas se: ‘Opraštajte jedan drugome ako ima ko tužbu na koga.’ Opraštanje je naročito onda na mjestu kad onaj tko nas je uvrijedio prizna svoju grešku i kad mu je iskreno žao. (Usporedi Psalam 32:3-5 i Priče Salamunove 28:13.) Osim toga, bit će nam od pomoći ako budemo imali na umu da oprostiti ne znači previđati ili umanjivati neispravne postupke drugih. Oprostiti znači pustiti srdžbu. Srdžba je breme koje se teško nosi. Ona može izjedati naše misli, lišavajući nas radosti. Može utjecati čak i na naše zdravlje. Za razliku od toga, praštanje nam, tamo gdje je na mjestu, služi na dobro. Poput Davida, nemojmo nikada odustati i ostaviti Jehovu zbog toga što su nam drugi ljudi rekli ili učinili!

Kad zakažemo

 8. (a) Zašto se neki povremeno osjećaju naročito krivima? (b) Koja opasnost postoji kad dopustimo da nas osjećaj krivnje toliko obori da se predamo?

⁸ “Svi pogrješujemo mnogo puta”, kaže Jakov 3:2. Kad pogriješimo, sasvim je prirodno da se osjećamo krivima (Psalam 38:3-8). Osjećaji krivnje mogu biti naročito jaki kad se borimo protiv neke slabosti tijela te povremeno nazadujemo.a Jedna je kršćanka koja se suočila s takvom borbom objasnila: “Nisam željela dalje živjeti, ne znajući jesam li počinila neoprostiv grijeh ili nisam. Osjećala sam da se više i ne trebam naprezati u Jehovinoj službi jer je za mene vjerojatno ionako već prekasno.” Kad nas osjećaj krivnje toliko obori da se predamo, tada pružamo Đavolu povoljnu priliku — a on će je možda brzo iskoristiti! (2. Korinćanima 2:5-7, 11). Ono što je potrebno možda je uravnoteženije gledište o osjećaju krivnje.

 9. Zašto bismo se trebali uzdati u Božje milosrđe?

⁹ Na mjestu je da osjećamo određenu mjeru krivnje kad zgriješimo. Međutim, ponekad osjećaji krivnje ne popuštaju, jer kršćanin smatra da nikada neće moći biti dostojan Božjeg milosrđa. Ipak, Biblija nam daje ohrabrujuće jamstvo: “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:9). Postoji li bilo koji razuman razlog za vjerovanje da to Bog u našem slučaju neće učiniti? Nemoj zaboraviti, Jehova u svojoj Riječi kaže da ‘spremno oprašta’ (Psalam 86:5; 130:3, 4). Budući da ne može lagati, on će učiniti ono što je u svojoj Riječi obećao, ukoliko dođemo k njemu pokajnička srca (Titu 1:2).

10. Koje je jamstvo koje veseli srce objavljeno u jednoj starijoj Kuli stražari s obzirom na borbu protiv neke slabosti tijela?

¹⁰ Što bi trebao učiniti ako se boriš protiv neke slabosti i doživiš ponovni pad? Nemoj odustati! Ponovni pad ne mora poništiti napredak koji si već postigao. U izdanju od 15. veljače 1954 (engl.), ovaj je časopis pružio sljedeće jamstvo koje veseli srce: “Možda se mnogo puta spotičemo i padamo u nekoj lošoj navici koja je dublje zagrezla u naš prijašnji način života nego što smo mislili. (...) Nemoj očajavati. Nemoj zaključiti da si počinio neoprostiv grijeh. Sotona želi da upravo tako zaključuješ. Činjenica da si u svojoj nutrini ožalošćen i uznemiren sama je po sebi dokaz da nisi otišao predaleko. Nikad se nemoj umoriti ponizno i ozbiljno se obraćati Bogu, tražeći njegovo oproštenje, očišćenje i pomoć. Pođi k njemu kao što dijete ide svom ocu kad je u nevolji, bez obzira koliko puta zbog iste slabosti, i Jehova će ti milostivo pružiti pomoć zbog svoje nezaslužene dobrohotnosti i, ako si iskren, poklonit će ti spoznaju da ti je savjest očišćena.”

Kad smatramo da ne radimo dovoljno

11. (a) Što bismo trebali osjećati s obzirom na sudjelovanje u djelu propovijedanja Kraljevstva? (b) S kakvim se osjećajima u pogledu udjela u službi propovijedanja neki kršćani bore?

¹¹ Djelo propovijedanja Kraljevstva igra važnu ulogu u životu kršćanina a sudjelovanje u njemu donosi radost (Psalam 40:8). Međutim, neki se kršćani osjećaju jako krivima zato što u službi ne mogu raditi više. Takav bi osjećaj krivnje mogao čak i razoriti našu radost i navesti nas na to da odustanemo, misleći da Jehova smatra da nikad ne radimo dovoljno. Razmotri osjećaje s kojima se neki bore.

“Znate li koliko siromaštvo oduzima vremena?” napisala je jedna kršćanska sestra koja zajedno sa svojim suprugom odgaja troje djece. “Moram štedjeti gdje god mogu. To znači utrošiti vrijeme na traženje po prodavaonicama s rabljenom robom, po rasprodajama ili čak na šivanje odjeće. Osim toga svaki tjedan utrošim sat ili dva baveći se kuponima [za diskontnu hranu] — izrezujem ih, skupljam i zamjenjujem. Ponekad se osjećam vrlo krivom zbog toga što radim ove stvari, misleći da bih to vrijeme trebala utrošiti u službi propovijedanja.”

“Mislila sam da Jehovu sigurno ne ljubim dovoljno”, objasnila je jedna sestra koja ima četvero djece i nevjerujućeg supruga. “Zato sam se borila sa svojim služenjem Jehovi. Zaista sam se jako naprezala, ali nikad nisam imala osjećaj da je to dovoljno. Znate, nisam imala nikakav osjećaj osobne vrijednosti, zato nisam mogla zamisliti kako bi Jehova ikada mogao prihvatiti moju službu njemu.”

Jedna kršćanka, koja je smatrala potrebnim napustiti punovremenu službu, rekla je: “Nisam mogla podnijeti pomisao da sam zatajila u svojoj predanosti da služim Jehovi punovremeno. Ne možete ni zamisliti koliko sam bila razočarana! I sada plačem kad se toga sjetim.”

12. Zašto se neki kršćani osjećaju jako krivima zbog toga što u službi ne mogu raditi više?

¹² Sasvim je prirodno da želimo služiti Jehovi u što je moguće većoj mjeri (Psalam 86:12). Zašto se onda neki osjećaju jako krivima zbog toga što nisu u stanju raditi više? Izgleda da je to kod nekih povezano s općenitim osjećajem bezvrijednosti, koji može biti posljedica nekih neugodnih životnih iskustava. U drugim slučajevima, neumjestan osjećaj krivnje može biti posljedica nerealnog gledišta o tome što Jehova od nas očekuje. “Mislila sam da ne radim dovoljno ako se ne iscrpim do krajnosti”, priznala je jedna kršćanka. To je imalo za posljedicu da si je postavljala previsoka mjerila — a kad ih nije mogla postići imala je još veći osjećaj krivnje.

13. Što Jehova od nas očekuje?

¹³ Što Jehova od nas očekuje? Jednostavno rečeno, Jehova od nas očekuje da mu služimo cijelom dušom, radeći koliko to naše okolnosti dozvoljavaju (Kološanima 3:23). Međutim, može postojati velika razlika između onoga što bismo željeli raditi i onoga što realno možemo raditi. Možda smo ograničeni činiocima kao što su dob, zdravstveno stanje, tjelesna snaga ili obiteljske odgovornosti. Ipak, kad radimo sve što možemo, možemo biti uvjereni da svoju službu Jehovi vršimo cijelom dušom — ni manje ni više cijelom dušom nego onaj kome zdravlje i okolnosti dozvoljavaju da bude u punovremenoj službi (Matej 13:18-23).

14. Što možeš učiniti ako trebaš pomoć kako bi ustanovio što u realnoj mjeri možeš od sebe očekivati?

¹⁴ Kako onda možeš ustanoviti što u realnoj mjeri možeš od sebe očekivati? Možda o tome želiš porazgovarati s nekim zrelim kršćanskim prijateljem u koga imaš povjerenje, to može biti neki starješina ili neka iskusna sestra, s nekim tko poznaje tvoje mogućnosti, ograničenja i obiteljske odgovornosti (Priče Salamunove 15:22). Nemoj zaboraviti da se tvoja vrijednost kao osobe u Božjim očima ne mjeri prema tome koliko radiš u službi propovijedanja. Njemu su svi Jehovini sluge dragocjeni (Agej 2:7; Malahija 3:16, 17). Ono što radiš u službi propovijedanja može biti više nego što rade drugi ili manje, no tako dugo dok to što radiš predstavlja najbolje što možeš, Jehova je zadovoljan te nema potrebe da se osjećaš krivim (Galaćanima 6:4).

Kad se od nas mnogo traži

15. U kojim se pogledima od skupštinskih starješina mnogo traži?

¹⁵ “Komu je mnogo dano”, rekao je Isus, “od njega će se mnogo tražiti” (Luka 12:48, St). Sasvim se sigurno ‘mnogo traži’ od onih koji služe kao skupštinski starješine. Poput Pavla, oni se troše za skupštinu (2. Korinćanima 12:15). Moraju pripremati govore, vršiti pastirske posjete, rješavati pravne slučajeve — a pored svega toga ne smiju zanemarivati vlastite obitelji (1. Timoteju 3:4, 5). Neki su starješine zauzeti i pomaganjem pri izgradnji Dvorana Kraljevstva, služenjem u Odborima za kontaktiranje s bolnicama i dobrovoljnom službom na sastancima pokrajine i kongresima. Kako mogu ovi odani muškarci koji naporno rade spriječiti da se pod teretom takvih odgovornosti izmore?

16. (a) Koje je praktično rješenje Jetro ponudio Mojsiju? (b) Koje će svojstvo starješinama omogućiti da podijele odgovarajuće odgovornosti s drugima?

¹⁶ Kad se Mojsije, skroman i ponizan čovjek, izmorio brinući se za probleme drugih, njegov je tast Jetro ponudio praktično rješenje: da podijeli dio odgovornosti s drugim osposobljenim muškarcima (2. Mojsijeva 18:17-26; 4. Mojsijeva 12:3). “U smjernijeh [“skromnih”, NW] je mudrost”, kažu Priče Salamunove 11:2. Biti skroman znači priznati i prihvatiti svoja ograničenja. Skroman se čovjek ne ustručava povjeriti odgovornost drugima, niti se boji da na neki način gubi kontrolu kad odgovarajuće odgovornosti podijeli s drugim osposobljenim muškarcimab (4. Mojsijeva 11:16, 17, 26-29). Umjesto toga, on im želi pomoći da napreduju (1. Timoteju 4:15).

17. (a) Kako mogu članovi skupštine starješinama olakšati teret? (b) Koje žrtve daju žene starješina, i kako im možemo pokazati da te žrtve ne smatramo same po sebi razumljivima?

¹⁷ Članovi skupštine mogu mnogo učiniti kako bi starješinama olakšali teret. Uviđajući da starješine imaju vlastite obitelji za koje se moraju brinuti, drugi neće postavljati nerazumne zahtjeve s obzirom na vrijeme i pažnju starješina. Niti će smatrati same po sebi razumljivima spremne žrtve koje daju žene starješina koje svoje muževe nesebično dijele sa skupštinom. Jedna majka koja ima troje djece a čiji muž služi kao starješina objasnila je: “Nešto zbog čega nikad ne prigovaram jest dodatni teret koji spremno nosim u kućanstvu kako bi moj suprug mogao služiti kao starješina. Znam da Jehova bogato blagoslivlja našu obitelj zbog njegovog služenja te ne zamjeram na tome što daje. No ipak, realno gledajući, zbog toga što je moj muž toliko zauzet, često moram počistiti više lišća u dvorištu i više poučavati našu djecu nego što bih to inače morala.” Ova je sestra nažalost doživjela da su neki, umjesto da cijene dodatni teret koji nosi, bezosjećajno primijetili: “Zašto nisi pionir?” (Priče Salamunove 12:18). Koliko li je bolje pohvaliti druge zbog onoga što rade nego kritizirati ih zbog onoga što ne mogu raditi! (Priče Salamunove 16:24; 25:11).

Jer kraj još nije došao

18, 19. (a) Zašto sada nije vrijeme da prestanemo trčati u trci za vječni život? (b) Koji je pravodoban savjet apostol Pavao dao kršćanima u Jeruzalemu?

¹⁸ Kad trkač zna da je blizu kraja duge trke, on ne odustaje. Njegovo je tijelo možda na granici izdržljivosti — iscrpljeno, pregrijano i dehidrirano — no tako blizu cilja nije vrijeme da prestane trčati. Slično tome, kao kršćani nalazimo se u trci za nagradu života i vrlo smo blizu ciljne linije. Sada za nas nije vrijeme da prestanemo trčati! (Usporedi 1. Korinćanima 9:24; Filipljanima 2:16; 3:13, 14.)

¹⁹ Kršćani u prvom stoljeću suočili su se sa sličnom situacijom. Oko 61. n. e., apostol Pavao pisao je kršćanima u Jeruzalemu. Vrijeme je istjecalo — zao “naraštaj”, otpadnički židovski sustav stvari, trebao je uskoro “proći”. Naročito su kršćani u Jeruzalemu trebali biti budni i vjerni; trebali su bježati iz grada kad vide da je opkoljen utaborenim vojskama (Luka 21:20-24, 32). Stoga je Pavlov nadahnuti savjet bio pravodoban: ‘Nemojte se umoriti i malaksati u svojim dušama’ (Jevrejima 12:3, NW). Apostol Pavao koristio je ovdje dva živopisna glagola: ‘umoriti se’ (kámno) i “malaksati” (eklýomai). Prema jednom bibličaru, ove je grčke riječi “Aristotel primijenio na trkače koji se nakon što prijeđu ciljnu liniju opuste i sruše. Čitaoci [Pavlovog pisma] su se još nalazili u trci. Oni nisu smjeli prerano odustati. Nisu smjeli dozvoliti da klonu i da se zbog premorenosti sruše. Još jednom im se upućuje poziv da istraju unatoč teškoćama.”

20. Zašto je Pavlov savjet pravodoban za nas danas?

²⁰ Kako li je Pavlov savjet pravodoban za nas danas! S obzirom na sve veće pritiske, povremeno se možda osjećamo poput iscrpljenog trkača čije noge samo što nisu otkazale. No tako blizu ciljne linije ne smijemo odustati! (2. Dnevnika 29:11). To je upravo ono što bi naš Protivnik, “lav ričući”, želio da učinimo. Srećom, Jehova je učinio pripreme koje daju “snagu umornome” (Izaija 40:29). O kakvim se pripremama radi i kako iz njih možemo izvući korist razmotrit ćemo u sljedećem članku.

[Bilješke]

Jehova daje snagu umornome

“Koji se nadaju Gospodinu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi” (IZAIJA 40:31).

 1, 2. Što Jehova daje onima koji se uzdaju u njega, i što ćemo sada razmotriti?

ORLOVI spadaju među najsnažnije ptice na nebu. Oni mogu kliziti vrlo daleko a da nijednom ne zamahnu svojim krilima. S krilima koja mogu imati raspon od preko dva metra, “kralj ptica”, suri orao, “jedan je od najdojmljivijih orlova; uzdižući se iznad brežuljaka i ravnica, satima jedri iznad nekog gorskog lanca, zatim se u spiralama vine dok ne postane kao neka tamna točka na nebu” (The Audubon Society Encyclopedia of North American Birds).

² Imajući na umu orlove letačke sposobnosti, Izaija je napisao: “[Jehova] daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost. Djeca se more i sustaju, i mladići padaju; ali koji se nadaju Gospodinu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Izaija 40:29-31). Kako li je utješno znati da Jehova onima koji se uzdaju u njega daje snagu da nastave, kao da ih oprema, naizgled, neumornim krilima orla koji jedri nebom! Razmotri sada neke od priprema koje je učinio da bi dao snagu umornome.

Snaga molitve

 3, 4. (a) Na što je Isus poticao svoje učenike? (b) Što možemo očekivati da će Jehova učiniti odgovarajući na naše molitve?

³ Isus je poticao svoje učenike da se ‘svagda mole i nikada ne sustanu’ (Luka 18:1, Duda-Fućak). Može li nam izlijevanje svog srca Jehovi zaista pomoći da ponovno zadobijemo snagu i da ne odustanemo kada se čini da nas pritisci života obaraju? Da, može, no postoje neke stvari koje moramo imati na umu.

⁴ Moramo biti realni u tome što očekujemo da će Jehova za nas učiniti odgovarajući na naše molitve. Jedna kršćanka koja je zapala u duboku depresiju kasnije je primijetila: “Kao i u slučaju drugih bolesti, Jehova danas ne pravi čuda. No on nam pomaže da se nosimo s bolestima i da ozdravimo do one mjere do koje je to u ovom sustavu moguće.” Objašnjavajući zašto su joj molitve pomogle, dodala je: “Imala sam 24 sata na dan pristup Jehovinom svetom duhu.” Dakle, Jehova nas ne štiti od životnih pritisaka koji nas mogu opterećivati, no on ‘daje duha svetoga onima koji ištu u njega’ (Luka 11:13; Psalam 88:1-3). Taj duh može prouzročiti da budemo dorasli svakoj kušnji ili pritisku s kojima se možemo suočiti (1. Korinćanima 10:13). Ako je potrebno, on nas može ispuniti ‘izvanrednom snagom’ da ustrajemo sve dok Božje Kraljevstvo u novom svijetu koji je tako blizu ne ukloni sve opterećujuće probleme (2. Korinćanima 4:7, DF).

 5. (a) Koje su dvije stvari prijeko potrebne da bi naše molitve bile djelotvorne? (b) Kako se možemo moliti ako se borimo s nekom slabošću tijela? (c) Što će naše istrajne i određene molitve pokazati Jehovi?

⁵ Međutim, da bi naše molitve bile djelotvorne, moramo u njima istrajati i moramo biti određeni (Rimljanima 12:12). Naprimjer, ako se povremeno izmoriš zato što se boriš s nekom slabošću tijela, na početku svakog dana moli Jehovu neka ti u toku dana pomogne da ne podlegneš toj određenoj slabosti. Slično tome, moli se i kroz dan i svaku večer prije nego što pođeš spavati. Doživiš li neuspjeh, moli Jehovu za oprost, no razgovaraj s njim i o tome što je dovelo do ponovnog pada i što bi mogao raditi da bi ubuduće izbjegavao takve okolnosti. Takve istrajne i određene molitve pokazat će ‘Slušaču molitve’ iskrenost tvoje želje da dobiješ bitku (Psalam 65:2, NW; Luka 11:5-13).

 6. Zašto možemo s pravom očekivati da će Jehova uslišiti naše molitve čak i kad možda smatramo da smo nedostojni moliti se?

⁶ Međutim, oni koji su se izmorili ponekad se mogu osjećati nedostojnima da se mole. Jedna kršćanka koja se tako osjećala kasnije je primijetila: “Takvo je razmišljanje jako opasno jer ono znači da smo si uzeli slobodu suditi sami sebi, no to nam ne pripada.” Uistinu, ‘Bog je sudac’ (Psalam 50:6). Biblija nam jamči da iako “bi nas naša srca mogla osuđivati (...) Bog [je] veći od naših srca i zna sve” (1. Ivanova 3:20, NW). Kako li je utješno znati da kad možda sami prosudimo da smo nedostojni moliti se, Jehova ne mora tako misliti o nama! On “zna sve” o nama, uključujući i naše životne okolnosti koje su možda dovele do toga da se osjećamo tako nedostojnima (Psalam 103:10-14). Njegovo milosrđe i duboko razumijevanje potiču ga da usliši molitve iz “srca skrušena i poništena” (Psalam 51:17). Kako bi mogao odbiti da sasluša naše vapaje za pomoć kad sam osuđuje svakoga “ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga” (Priče Salamunove 21:13).

Srdačnost bratstva

 7. (a) Koju je daljnju pripremu Jehova načinio da bi nam pomogao ponovno zadobiti snagu? (b) Koja nas spoznaja u pogledu našeg bratstva može jačati?

⁷ Daljnja priprema koju je Jehova učinio da bi nam pomogao ponovno zadobiti snagu jest naše kršćansko bratstvo. Kakva li je dragocjena prednost biti dio svijetom raširene obitelji braće i sestara (1. Petrova 2:17). Kad nas životni pritisci tište, srdačnost našeg bratstva može nam pomoći ponovno zadobiti snagu. Na koji način? Već nas i sama spoznaja da se sa stresnim izazovima ne suočavamo sami može ojačati. Među našom braćom i sestrama nesumnjivo ima nekih koji su se suočili sa sličnim pritiscima ili kušnjama i koji su proživjeli osjećaje vrlo slične našima (1. Petrova 5:9). Umirujuće je znati da ono kroz što prolazimo nije neuobičajeno te da naši osjećaji nisu neobični.

 8. (a) Koji primjeri pokazuju kako unutar našeg bratstva možemo naći prijeko potrebnu pomoć i utjehu? (b) Na koji je način neki pravi ‘prijatelj’ pružio pomoć ili utjehu tebi osobno?

⁸ U srdačnom bratstvu možemo naći prave ‘prijatelje’ koji nam mogu pružiti toliko potrebnu pomoć i utjehu kad smo u nevolji (Priče Salamunove 17:17). Često je potrebno samo nekoliko ljubaznih riječi ili promišljenih postupaka. Jedna se kršćanka koja se borila s osjećajima bezvrijednosti prisjeća: “Imala sam prijatelje koji su me hranili pozitivnim mislima o meni kako bi mi pomogli nadvladati negativne misli koje sam imala” (Priče Salamunove 15:23). Nakon smrti njene male kćeri, jednoj je sestri u početku bilo teško pjevati pjesme Kraljevstva na skupštinskim sastancima, naročito pjesme u kojima se spominje uskrsnuće. Ona se prisjeća: “Jednom je sestra koja je sjedila s druge strane prolaza vidjela da plačem. Došla je preko, zagrlila me i otpjevala preostali dio pjesme zajedno sa mnom. Osjećala sam tako veliku ljubav prema braći i sestrama i bila sam tako sretna što dolazimo na sastanke, shvaćajući da na njima, u Dvorani Kraljevstva, dobivamo pomoć.”

 9, 10. (a) Kako možemo pridonijeti srdačnosti našeg bratstva? (b) Tko naročito treba korisno druženje? (c) Što možemo raditi da bismo pomogli onima koji trebaju ohrabrenje?

⁹ Naravno, svatko od nas ima odgovornost doprinositi srdačnosti kršćanskog bratstva. Prema tome, naša bi se srca trebala ‘rasprostraniti’ kako bi obuhvatila svu našu braću i sestre (2. Korinćanima 6:13). Kako bi samo za one koji su se izmorili bilo žalosno kad bi osjetili da se ljubav bratstva prema njima ohladila! Ipak, neki kršćani izvještavaju da se osjećaju usamljenima i zapostavljenima. Jedna sestra čiji se suprug protivi istini molila je: “Tko ne želi i ne treba izgrađujuće prijateljstvo, ohrabrenje i druženje puno ljubavi? Molim vas podsjetite našu braću i sestre da ih trebamo!” Da, naročito oni koje tište njihove životne okolnosti — koji imaju nevjerujućeg bračnog druga, samohrani roditelji, oni koji imaju kronične zdravstvene probleme, ostarjeli i drugi — trebaju korisno druženje. Zar je potrebno neke od nas podsjetiti na to?

¹⁰ Što možemo raditi da bismo pomogli? Rasprostranimo se u izražavanju svoje ljubavi. Kad pružamo gostoprimstvo, nemojmo zaboraviti one kojima je potrebno ohrabrenje (Luka 14:12-14; Jevrejima 13:2). Zašto ih, umjesto da pretpostavljamo da zbog svojih okolnosti neće moći prihvatiti poziv, ne bismo svejedno pozvali? Onda neka oni odluče. Čak i ako ne mogu prihvatiti poziv, nesumnjivo će biti ohrabreni znajući da su drugi na njih mislili. Možda je to baš ono što im je potrebno da bi ponovno zadobili snagu.

11. U kojim pogledima može onima koji su opterećeni biti potrebna pomoć?

¹¹ Oni koji su opterećeni trebaju možda i u drugim pogledima pomoć. Naprimjer, nekoj je samohranoj majki možda potrebno da se neki zreli brat zanima za njenog dječaka bez oca (Jakov 1:27). Nekom je bratu ili sestri koja ima ozbiljan zdravstveni problem možda potrebna pomoć pri obavljanju kupovine ili nekih kućanskih poslova. Neka ostarjela osoba možda čezne za društvom ili treba pomoć da bi mogla ići u službu propovijedanja. Kad postoji stalna potreba za pružanjem takve pomoći, to predstavlja pravi ‘ispit istinitosti naše ljubavi’ (2. Korinćanima 8:8). Umjesto da se zbog vremena i truda koje treba uložiti odvajamo od takvih pojedinaca kojima je potrebna pomoć, položimo ispit kršćanske ljubavi pokazujući osjećajnost i odazivajući se na potrebe drugih.

Snaga Božje riječi

12. Kako nam Božja riječ pomaže ponovno zadobiti snagu?

¹² Osoba koja prestane jesti brzo će izgubiti svoju jakost, ili snagu. Slično tome, još jedan način na koji nam Jehova daje snagu da nastavimo jest taj što se brine da smo u duhovnom pogledu dobro hranjeni (Izaija 65:13, 14). Kakvu nam duhovnu hranu stavlja na raspolaganje? Prije svega, svoju Riječ, Bibliju (Matej 4:4; usporedi Jevrejima 4:12). Kako nam ona može pomoći ponovno zadobiti snagu? Kad pritisci i problemi s kojima se suočavamo počinju potkopavati našu snagu, možemo crpsti snagu kad čitamo o osjećajima i stvarnim borbama iz života vjernih muškaraca i žena iz biblijskih vremena. Iako su pružili izvanredan primjer besprijekornosti, bili su ljudi “s osjećajima poput naših” (Jakov 5:17, NW; Djela apostolska 14:15). Suočavali su se s kušnjama i pritiscima sličnim našima. Razmotri nekoliko primjera.

13. Koji biblijski primjeri pokazuju da su vjerni muškarci i žene iz biblijskih vremena imali osjećaje i iskustva vrlo slična našima?

¹³ Iako je vjerovao u uskrsnuće, patrijarh Abraham bio je duboko ožalošćen zbog smrti svoje žene (1. Mojsijeva 23:2; usporedi Jevrejima 11:8-10, 17-19). Pokajnički David smatrao je da je zbog grijeha koje je počinio nedostojan služiti Jehovi (Psalam 51:11). Mojsije je imao osjećaje nedoraslosti (2. Mojsijeva 4:10). Epafrodit je bio potišten kad je postalo poznato da teška bolest ograničava njegovu aktivnost u ‘djelu Kristovu’ (Filipljanima 2:25-30). Pavao se morao boriti protiv palog tijela (Rimljanima 7:21-25). Evodija i Sintiha, dvije pomazane sestre u skupštini u Filipima, očigledno su imale neke poteškoće u međusobnom slaganju (Filipljanima 1:1; 4:2, 3). Kako li je ohrabrujuće znati da su ti vjerni pojedinci imali osjećaje i iskustva slična našima, a ipak nisu odustali! Niti je Jehova odustao od njih.

14. (a) Koje sredstvo Jehova koristi da bi nam pomogao crpsti snagu iz svoje Riječi? (b) Zašto su časopisi Kula stražara i Probudite se! sadržavali članke o društvenim, obiteljskim i emocionalnim problemima?

¹⁴ Da bi nam pomogao crpsti snagu iz svoje Riječi, Jehova koristi razred vjernog i razboritog roba da nas opskrbljuje stalnim dotokom ‘hrane u pravo vrijeme’ (Matej 24:45, NW). Vjerni rob već odavna koristi časopise Kula stražara i Probudite se! kako bi branio biblijsku istinu i objavljivao Božje Kraljevstvo kao čovjekovu jedinu nadu. Naročito u zadnjih nekoliko desetljeća, ovi su časopisi sadržavali pravodobne biblijske članke o društvenim, obiteljskim i emocionalnim problemima s kojima se suočavaju i neki pripadnici Božjeg naroda. Zbog čega su objavljene takve informacije? Nedvojbeno zbog toga da bi se onima koji doživljavaju te izazove pomoglo crpsti snagu i ohrabrenje iz Božje riječi. No takvi članci pomažu i svima nama bolje razumjeti što neka naša braća i sestre možda proživljavaju. Na taj smo način bolje opremljeni da uvažavamo Pavlove riječi: “Utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga” (1. Solunjanima 5:14).

Starješine koji su “zaklon od vjetra”

15. Što je Izaija prorekao o onima koji služe kao starješine, i kakvu to odgovornost stavlja na njih?

¹⁵ Jehova je stavio na raspolaganje još nešto da bi nam pomogao kad se izmorimo — skupštinske starješine. Prorok Izaija je o njima napisao: “Čovjek će biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj” (Izaija 32:1, 2). Dakle, starješine imaju odgovornost udovoljavati onome što je Jehova s obzirom na njih prorekao. Oni moraju “biti” izvori utjehe i okrepe drugima i spremno ‘nastaviti nositi bremena [ili, “tegobne stvari”; doslovno, “teške stvari”] jedan drugoga’ (Galaćanima 6:2, NW, fusnota). Kako to mogu činiti?

16. Što mogu starješine učiniti kako bi pomogli nekome tko se osjeća nedostojnim moliti se?

¹⁶ Kao što je prethodno spomenuto, osoba koja se izmorila može se ponekad osjećati nedostojnom da se moli. Što mogu starješine učiniti? Oni se mogu moliti s njom i za nju (Jakov 5:14). Sigurno bi bilo utješno da jednostavno mole Jehovu, tako da to izmorena osoba može čuti, neka joj pomogne uvidjeti koliko je Jehova a i drugi vole. Slušanje usrdne, iskrene molitve starješine, može utučenoj osobi pomoći da ojača svoje pouzdanje. Može joj pomoći da zaključi da ako su starješine uvjereni da će Jehova uslišiti molitve koje izgovaraju za nju, onda može i ona biti uvjerena u to.

17. Zašto starješine moraju biti suosjećajni slušači?

¹⁷ “Neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti”, kaže Jakov 1:19. Da bi pomogli izmorenima ponovno zadobiti snagu, starješine moraju biti i suosjećajni slušači. U nekim se slučajevima članovi skupštine možda bore s problemima ili pritiscima koji se ne mogu riješiti u ovom sustavu stvari. U takvom im slučaju možda nije potrebna neka solucija koja bi “riješila” njihov problem, već jednostavno razgovor s dobrim slušačem — s nekim tko im neće reći što bi trebali osjećati, već s nekim tko će ih saslušati a da ih ne osuđuje (Luka 6:37; Rimljanima 14:13).

18, 19. (a) Kako može spremnost da sluša pomoći starješini da ne otežava još više teret izmorenoga? (b) Koji je rezultat kad starješine pokazuju ‘suosjećanje’?

¹⁸ Starješine, spremnost da slušate može vam pomoći izbjeći da nenamjerno još više otežate teret izmorenoga. Naprimjer, da li je zaista potrebno savjetovati nekom bratu ili sestri koji su propustili neke sastanke ili smanjili svoj udio u službi propovijedanja da bi trebali raditi više u službi ili biti redovitiji na sastancima? Možda je to potrebno. No jesi li upoznat s čitavom situacijom? Jesu li se možda pogoršali njihovi zdravstveni problemi? Jesu li se nedavno promijenile njihove obiteljske odgovornosti? Postoje li neke druge okolnosti ili pritisci koji ih opterećuju? Nemoj zaboraviti, dotični se možda već osjeća jako krivim zbog toga što ne može raditi više.

¹⁹ Kako onda možete pomoći bratu ili sestri? Prije nego što izvedete zaključke i date savjet, slušajte! (Priče Salamunove 18:13). Razboritim pitanjima ‘crpite’ osjećaje iz srca osobe (Priče Salamunove 20:5). Ne prelazite preko takvih osjećaja — uvažavajte ih. Izmorenoga treba možda ponovno uvjeriti da se Jehova za nas brine i razumije da nas naše okolnosti povremeno mogu ograničavati (1. Petrova 5:7). Kad starješine pokazuju takvo ‘suosjećanje’, izmoreni će ‘naći okrepu svojim dušama’ (1. Petrova 3:8; Matej 11:28-30; NW). Kad nađu takvu okrepu, neće im se morati reći da rade više; njihova će ih srca poticati da u Jehovinoj službi rade sve što u razumnoj mjeri mogu. (Usporedi 2. Korinćanima 8:12; 9:7.)

20. Na što bismo trebali biti odlučni budući da je kraj ovog zlog naraštaja tako blizu?

²⁰ Mi zaista živimo u najzahtjevnije doba čitave ljudske povijesti. Životni pritisci u Sotoninom svijetu povećavaju se dok zalazimo dublje u vrijeme kraja. Nemoj zaboraviti, poput lava koji lovi, Đavo čeka da se izmorimo i odustanemo kako bi nas, iskoristivši priliku, ulovio kao lak plijen. Kako samo možemo biti zahvalni što Jehova daje snagu umornome! Okoristimo se u potpunosti pripremama koje je on učinio kako bi nam dao snagu da nastavimo, kao da nam je dao moćna krila orla koji jedri nebom. Budući da je kraj ovog zlog naraštaja tako blizu, sada nije vrijeme da prestanemo trčati u našoj trci za nagradu — vječni život (Jevrejima 12:1).